ZAJEDNIŠTVO U MOLITVI I NASTAVAK IZGRADNJE “MOSTA MILOSRĐA”

Dragi prijatelji,

želimo s nekoliko riječi potvrditi naše molitveno zajedništvo sa svima vama s kojima smo povezani.

U zadnje vrijeme slabo smo objavljivali na web stranici. Aktivniji smo bili putem našeg YouTube kanala: www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa.

U rubrici “Tjedni duhovni program” na tjednoj bazi objavljujemo događanja u povjerenim nam crkvama. U ovim danima uoči svetkovine Marijinog Bezgrješnog Začeća, koja se podudara i sa završetkom Godine sv. Josipa, uz redovite sv. Mise zornice, svake smo večeri pred Euharistijskim Isusom u molitvi za Domovinu. Polažemo velike nade u Marijino i Josipovo Srce. Budite s nama u duhu i ako želite koji puta kroz dijeljenje poticaja u propovijedima i molitvama na spomenutom kanalu: www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa/videos.

U zahvalnosti smo također za imenovanje novog dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića i pozivamo vas da nam se pridružite u vašim molitvama da mu Gospodin bude na poseban način blizak i naklon kako bi bio sveti i vjerni pastir pod zaštitom svetoga Vlaha.

U vremenu smo kad moramo više nego inače biti osjetljivi za potrebe jedni drugih. U tom smislu uvjereni smo da nam nećete zamjeriti što nastavljamo s vama dijeliti prijedloge za podršku bližnjima u potrebi, što smo skromno započeli sekcijom naše web stranice pod naslovom “MOST MILOSRĐA”.

Hvala svima koji su odgovorili poticaju na pomoć obitelji oko bušenja bunara za vodu. Nažalost, uprkos procjeni uz pomoć visokokvalitetnog radara voda se nije pronašla ni na dubini od 29 metara. Priča dakle, ostaje otvorena – u smjeru novog bušenja ili nabavke nove cisterne i filtera za pročišćavanje kišnice, budući da na mjestu gdje obitelj živi nema vodoopskrbne mreže.

Nova nakana tiče se jedne mlade osobe u dvadesetim godinama koja bi trebala podršku u borbi za zdravlje. Upoznala nas je sa svojim problemima prije par mjeseci. U procesu je otkrivanja točne dijagnoze koja je djelomično otkrivena u jednom obliku artritisa. Bolovi joj ne dozvoljavaju zaposlenje za sada. Trenutno stanje je takvo da je potrebno odraditi operaciju. Imamo na raspolaganju medicinsku dokumentaciju.

Za oba slučaja možete se javiti na: KarmelBM.uprava@gmail.com i povezat ćemo Vas s osobama u potrebi. Molimo ne uplaćujte priloge na Karmel Božjeg Milosrđa. Mi žeiimo biti samo most do potrebitih. Pored eventualnog novčanog priloga još dragocjenija može biti vaša iskrena podrška, preporuka, posredovanje…

Bog vas blagoslovio!

KRUNICA ZA DOMOVINU – KOD GOSPE DELORITE

Dobro došli na molitvu Gospine Krunice za Domovinu, 18.11., u 19 h ispred crkve Gospe Delorite u Kuni. Dok se u molitvi s dubokim poštovanjem sjećamo žrtava domovinskog rata koje su ugrađene i u našu slobodu, svjesni smo da smo potrebni zagovora Nebeske Majke – Najvjernije Odvjetnice Hrvatske i sv. oca Josipa, zaštitnika domovine, i u ovom teškom povijesnom trenutku pandemije koji pogađa i naš narod.

Predajmo Majčinom Srcu svu neizvjesnost, strahove, brige i nakane – Ona je toliko puta u povijesti svijeta i naše drage domovine Hrvatske pokazala pobjednu snagu molitve Krunice! Ne bojmo se! Tko moli ne boji se budućnosti – ohrabruje nas Kraljica Mira. Utecimo se i brižnoj skrbi sv. oca Josipa i ustrajmo moliti s vjerom i pouzdanjem u trijumf Milosrđa Božjeg u ovoj krizi; za milost i svjetlo Božje za narod, za pastire Crkve, političare, liječnike, bolesnike, a ponajviše za Bogom dano dostojanstvo svakog čovjeka, slobodu izbora i  osnovna ljudska prava te nadvladavanje ove  bolne podjele u društvu koja nikome ne čini dobro.

Molit ćemo ispred crkve Gospe Delorite uz svijeće (odnosno ispred ulaza u dvorište, na cesti) kao izraz vjere i otvorenog poziva svima na molitvu i zajedništvo. Ponesite lampione ili svijeće.

🙏
🇭🇷

“Molite, i dat će vam se” – produženo euharistijsko klanjanje za narod u izazovnome vremenu

Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre, pozivamo vas na produženo euharistijsko klanjanje da se molitvom, bdijenjem i pokorom i sami ojačamo te podržimo borbu za Istinu i autentične načine zaštite zdravlja koji ne vrše agresiju na savjesti i ucjenu oduzimanjem temeljnih ljudskih prava. To je srž poruke naših biskupa od jučer.

Boreći se molitvom i na druge evanđeoske načine za Bogom danu slobodu, odgovornu slobodu, i dostojanstvo čovjeka, mi ne stajemo jedni protiv drugih, nego na stranu Kristovu ZA SVAKOG ČOVJEKA! Prignimo koljena pred svojim Stvoriteljem i Nebeskim Ocem i oslonimo se na Njega koji nas ljubi, kako bismo mogli uspravno stajati zalažući se za istinski zdravstveni boljitak u odgovornoj slobodi izbora i za dostojanstvo čovjeka za koje je naš ljubljeni Gospodin Isus prolio svoju milosrdnu Krv na križu. U tišini srca budimo s Gospom u klanjanju i pod Isusovim križem te na ove nakane izmolimo Gospinu Krunicu. 

Klanjanje će biti u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj. Započinjemo večeras (subota) u 21 h povezujući se online sa molitvom svećenika.

Nastavljamo moliti na te nakane u tišini, uz preuzeta dežurstva ili koliko tko može doći, do završetka u nedjelju s krunicom Božjeg Milosrđa u 15 h.

PROSLAVA SV. TEREZIJE OD ISUSA

Danas je svetkovina svete Terezije od Isusa, Avilske. Molimo po njezinu zagovoru od Nebeskog Oca dar dubokog prijateljstva s Isusom po molitvi kao izvor snage za ponizno i hrabro svjedočenje Evanđelja u današnjem svijetu.

Proslav u Kuni sastojate će se od sljedećeg:

Podsjećamo da se tjedni duhovni raspored nalazi na ovoj poveznici: https://karmelbm.wordpress.com/tjedni-duhovni-program/ i kad ne objavimo posebni post s pozivom na određeni događaj – svi su pozvani na sve što je na tjednoj bazi najavljeno na tom mjestu.

“Nek’ se uzraduje pustinja, nek’ bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek’ se raduje” (Iz 35,1-2) – održan pustinjački kamp za djevojke

Pustinjački kamp za djevojke „Mistika i motika“ održan je u Karmelu Božjeg Milosrđa, u samostanu sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31. srpnja 2021., a sudjelovale su djevojke iz Zagreba, Požege, Orebića i Visokog (BiH) te redovničke pripravnice KBM-a. Kamp je otvorio susret u hladovini samostanske borove šumice gdje smo uz miris čempresa slušali katehezu s. Maje Pavle o Prvotnom karmelskom pravilu – što čini bit Karmela, koji zapravo znači cvatući Božji vrt.

Poput proroka Ilije upustili smo se u potragu za Bogom – uvijek nazočnim. Živjeti u ozračju tišine i razmatrati Božju riječ dan i noć, što je srž Pravila, u suvremenom svijetu buke mobitela, televizora, ali i naših bezbrojnih misli zvuči skoro nezamislivo. Lako nas naši poslovi odvuku od Boga. Međutim ozračje tišine, samoće i molitve u karmelskoj pustinji čini suprotno – omogućuje da Boga čujemo u svakom trenutku i tako rastvara Njegovu prisutnost u našem srcu i mislima cijeli dan. Svaka radnja u Karmelu tako dobiva dublji duhovni smisao. Tako je, na primjer, naše čupanje korova iz zemlje, čišćenje crkve i sjeckanje tikvica, ako smo to činili s ljubavlju, proslavljalo Onoga koji nas je stvorio. Istovremeno Bog je radio na „vrtovima“ i „hramovima“ naših srdaca koja su često i sama puna korova i nakupljene prašine. Kroz sve to vodilo nas je blago savjeta sv. Terezije Avilske koja poučava dušu kako da zagrabi što više iz izvora milosrdne Ljubavi. U našim napastima i kušnjama, koje su sastavni dio svakog života, isto nismo bili sami. Prolazili smo ih zajedno s izraelskim narodom čitajući Knjigu Izlaska.

O važnosti discipline u životu u ostvarenju ciljeva otkrivali smo i kod učenja u školi i na studiju, u sportu… Međutim, u pustinji smo otkrili da su disciplina i askeza potrebne i važne ako im je cilj i motiv Bog. U tome nam je pomagao i dnevni ritam Karmela Božjeg Milosrđa gdje se prvine dana daruju Bogu u molitvi Časoslova i tihoj nutarnjoj molitvi – blagu i najvažnijoj sastavnici karmelske pustinje, koja je podržana duhovnim štivom u samoći. Tako ojačane kretale bismo u prijepodnevni radni dio dana koji ponekad znao biti i naporan i izazovan, ali ako je učinjen s ljubavlju i nakanom postaje lagana i osmišljen. U tim trenucima spoznajemo vrijednost rada vlastitim rukama te dobar osjećaj zdravog umora i ispunjenosti srca koje služi. To nas ujedno podsjeća i da smo stvorenja i da nam je potrebna hrana za funkcioniranje, stoga je trenutak zajedničkog ručka, u čijoj se pripremi isto sudjeluje, u karmelskoj pustinji uvijek radosno iščekivan :). Za razliku od užurbanosti i kulture jedenja s nogu – ovaj zajednički čin, tijekom kojeg se čita duhovno štivo, podsjeća nas na Isusov blagovanje s učenicima u dvorani Posljednje večere i da su hrana i zajedništvo Božji dar. Bog nikada nije krut i zna da našem tijelu treba odmora, stoga se u jednom dijelu poslijepodneva može odmoriti ili raditi nešto što nas osobito veseli. A onda – zvono nas u 15 h poziva na zahvalu Bogu i uranjanje svih naših potreba i molitava jednih za druge u Milosrđe Božje. U popodnevnom dijelu dana još slijedi euharistijsko klanjanje u tišini, u kojem se otvaramo nježnom Bogu koji nas ljubi takve kakvi jesmo, te vrhunac dana – Euharistija. Svaki dan mogli smo izmoliti Gospinu krunicu i ispitati vlastitu savjest prije počinka te izmoreni „hodom kroz pustinju“ odmoriti se u Božjim rukama.

S Bogom ipak nije moguće sve isplanirati. On je Otac koji uvijek iznenađuje svoju djecu. Tako smo na sredini kampa, obojanog i temom biblijslog Izalska, i mi doživjeli izlazak. Dok smo rano ujutro pješice hodočastili prema crkvici sv. Nikole na obližnjem pelješkom brdu mogli smo i u tijelu doživjeti napor izlaženja, a ponajviše izlaženje iz ropstva našeg komfora koji nas često kroz život sputava za nove korake.

smart

Prekrasan pogled s vrha na more i obalu u daljini otvorio se pred nama kao pogled nade i snage, i brzo je izblijedio pogled na napor hoda. To nam je pomoglo razmatrati i smisao duhovnih uspona u snazi Božjih obećanja. Na tom tragu mogli smo se bolje uživjeti i u katehezu br. Dražena Marije o biblijskom značenju pustinje, izraženom kroz izlazak Izraelaca iz zemlje ropstva i hod kroz pustinju prema obećanoj zemlji.

smart

Obradovalo nas je i zajedničko slavlje Sv. Mise, euharistijsko klanjanje i ugodno druženje u zajedništvu s mladima iz Metkovića koji rado dolaze u duhovnu oazu Karmela Božjeg Milosrđa.

Na kraju kampa slijedilo je i treće iznenađenje. Ovaj puta u hodočašću u Međugorju gdje smo Srcu Nebeske Majke predali sve svoje potrebe, želje i izrazili radost što smo Isusovi po Mariji.

smart

Na kraju, potpunijoj slici o pustinjačkom kampu mogu doprinijeti i svjedočanstva sudionica. No, najbolje je sudjelovati! Zato, odvaži se i ti doći i “kopati” u Otajstvu Božje prisutnosti i u vrtu svoje duše, za što imaš priliku već ovaj tjedan na novoj “Mistici & motici”. 🙂

Ivana

Svjedočanstva

Zahvaljujem dragom Bogu i Duhu Svetomu što me potaknuo doći u ovu Oazu ljubavi i milosrđa, dodala bih i ravno u Očev zagrljaj, jer sam u tih tjedan dana iskusila  Njegovu beskrajnu nježnu ljubav kojom me zamilovao od samoga stvaranja. Njegova ljubav otvorila je moje srce da mu se slobodno izručim i predam, kako bi mogao činiti po Svojoj volji. Kroz svih sedam dana proživljavala sam milosne trenutke i Božju blizinu… Uvidjeh i nedostatke svoga molitvenog života. Umjesto razgovora s Bogom, moj se molitveni život počesto svodio na brbljanje i izricanje molbi, žalbi ili naučenih obrazaca. U ovoj Oazi iskusih bivanje sa Onim koji jest. I sve što činih, postajalo je molitva. Na samom početku našega kampa, uz kratko predstavljanje, kako se zovemo i odakle dolazimo, mi sudionice smo se najprije povezale molitvom – Krunicom Božjeg milosrđa. Molile smo jedna za drugu i vrlo malo razgovarale – samo nužno. Taj “prostor” šutnje ovjenčan molitvom posvijestio mi je nanovo ozbiljnost i odgovornost za riječi koje svakodnevno izgovaramo, često tek tako, zaboravljajući da “riječ tijelom postaje”. Međusobna molitva stvorila je ozračje ljubavi i prihvaćanja – sestrinstva u Duhu Božjem. Zaljubih se u Riječ Božju i osjetih glad i žeđ… zaljubih se u molitvu Božanskog Časoslova! Shvatih da sam u ovih prethodnih 35 godina živjela daleko od Izvora žive vode – Riječi Božje. Hranila sam se svim i svačim i ostajala žedna i gladna, zbunjena raznim naukama i filozofijama, a jedno je trebalo… Neka mi Gospodin podari tu milost da se nepodijeljena srca vratim Prvoj i Pravoj Ljubavi i odbacim sve što nije vrijedno Njega. Po svom milosrđu smiluj mi se Bože! U Tebe se Isuse uzdam.

Rafaela

PUSTINJAČKI KAMPOVI “MISTIKA & MOTIKA” :)

Karmel Božjeg Milosrđa

Pustinjački kamp za djevojke: samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 21.-28.8.2021.

Pustinjački kamp za mladiće: samostan sv. oca Josipa u D. Vrućici, 21.-28.8.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da dublje otkriješ sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo s bližnjima u vjeri koji traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju se putuje „sam sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umoran možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave:

za djevojke – s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

za mladiće – br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu

Prenosimo razgovor brata Dražena Marija za Hrvatsku katoličku mrežu (https://hkm.hr/vjera/o-drazen-m-vargasevic-pustinja-pogoduje-susretu-s-istinom-o-sebi-i-s-istinom-o-bogu/, 16.7.2021.)

“Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa.

“Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa. Povodom blagdana Gospe Karmelske, s o. Vargaševićem promišljamo o temeljima karmelske duhovnosti, pustinjaštvu i molitvi.

Saznajte koja je poveznica između Karmela i Božjega milosrđa, koja su obilježja pustinjačkog načina života, kako doći do istinskog iskustva Božje blizine te gdje mladi, koji pobliže žele upoznati ljepotu Karmela, mogu provesti ljetne dane.

Karmel – oaza u pustinji

Objašnjenju temelja karmelske duhovnosti najbolje je pristupiti polazeći od drevnog karmelskog pravila kojega je pustinjacima, koji su u 12. stoljeću živjeli u Svetoj zemlji, na gori Karmelu dao jeruzalemski patrijarh sv. Albert: ‘Razmatrati neprestano o Božjem zakonu i bdjeti u molitvi’.

Božji pogled je ljubav!

“Ovo pravilo na jezgrovit način upućuje na ono bitno. Taj Božji zakon je Božja volja, njegova ljubav. Dakle, radi se o prisnosti s Bogom kroz razmišljanje srcem o njegovoj volji i Riječi te održavanju nutarnjega dijaloga s njim kroz molitvu”, rekao je o. Vargašević.

S tim su nužno povezani i uvjeti koji pogoduju takvom načinu života. To su povučenost, šutnja, zauzetost radom i spremnost na duhovni boj, pojasnio je o. Vargašević.

“Pustinjaci su izabrali živjeti na povučenim mjestima, tzv. pustinjama. Pustinja je nenastanjeno mjesto koje je biblijski vrlo simbolično i bremenito značenjem. Važna je i šutnja, koja stvara prostor za slušanje Božje Riječi, rad kao suradnja s Božjim djelom i kao sredstvo zaštite od napasti zloga te spremnost na duhovni boj. U pustinji se očituje dublja istina, koja se u redovitom tijeku života često potisne ili bude negdje na margini. Naime, kada uđemo u tišinu, tada istina ispliva na površinu i postajemo svjesni da je pustinja mjesto duhovnoga boja”, istaknuo je naš sugovornik.

Toga su bili svjesni i stari pustinjski oci koji su govorili da je pustinja mjesto koje nastanjuju demoni. Ipak, puno važnije od prisutnosti napasti je prisutnost Isusa Krista, naglasio je o. Vargašević. “Isus je, kako znamo iz Evanđelja, dobrovoljno izabrao biti 40 dana u pustinji. Tamo je svladao đavla kako bi nama kršćanima omogućio da u pustinji pobjeđujemo napasti u njegovo ime te tako steknemo dublje iskustvo Božje ljubavi. To je iskustvo oaze u pustinji. Možemo reći da je Karmel zapravo oaza u pustinji”.

Karmel Božjeg Milosrđa – nova mladica u proljeću Godine milosrđa

U Karmelu su se više puta događale obnove i uvijek se nastojalo vratiti temeljima – šutnji, povučenosti, askezi, skromnom životu – kako bi to pogodovalo molitvi. Zasigurno su najpoznatiji obnovitelji u karmelskoj tradiciji sv. Terezija od Isusa, poznata kao Terezija Avilska, i sv. Ivan od Križa.

“Oni su u 16. stoljeću, iz dubokog iskustva osobnog susreta s Bogom i osobnog sjedinjenja s njim, zajedno surađivali s Duhom Svetim kako bi podizali samostane u kojima će postojati bolji uvjeti da bi se to sjedinjenje s Bogom moglo dogoditi. Ozračje je jako važno. Terezija govori o molitvenim zajednicama, u smislu trajnih molitvenih zajednica posvećenih sestara, kao o bedemima obrane Evanđelja. Oni su jako važni u vrijeme neprijateljstva protiv Isusa i Crkve, a to je danas itekako aktualno”, istaknuo je naš sugovornik.

Nemoguće je živjeti dublji molitveni život bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni!

smart

“Mi smo tu povezanost na neki način istaknuli, no ona je prisutna u svakom Karmelu koji autentično živi svoj identitet. Terezija Avilska je svoj životopis nazvala ‘Knjigom milosrđa Božjih’. Dakle, u množini. Današnji naziv ‘Moj život’ su poslije dali redaktori. No, ona je tu knjigu jednostavno zvala ‘Moja duša’ ili ‘Knjiga milosrđa Božjih’. Također, Mala Terezija je, kao vrhunac svog duhovnog hoda, živjela posvetu ognju milosrdne ljubavi Božje kao žrtva paljenica – ne pravednosti Božjoj, nego milosrđu Božjemu. To je za nju bio veliki iskorak”, istaknuo je o. Vargašević.

Također, nastavlja dalje o. Vargašević, sv. Ivan od Križa jednom prekrasnom izrekom sažima svoj duboki duhovni nauk: ‘Božji pogled je ljubav’. “Mislim da je nemoguće živjeti dublji molitveni život i slijediti put kontemplacije bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni. Onda je sav naš hod odgovor na Ljubav”.

Slabosti – odskočna daska za sjedinjenje s Bogom

Od svetice Božjega milosrđa – sv. Faustine Kowalske, Isus traži da ispod lika njegova milosrđa piše: “Isuse, uzdam se u tebe”. Upravo bi pouzdanje, protumačio je o. Vargašević, trebalo biti naš temeljni stav pred Gospodinom.

“Sveta Mala Terezija je to divno otkrila kroz svoje životne muke. Ona je zaista željela biti ugodna i vjerna Bogu, ali je na dramatičan način proživjela suočavanje sa svojim granicama. To ju je dovelo do teškog duhovnog i psihičkog stanja sve dok nije povjerovala u Božje milosrđe kao milosrđe, odnosno sve dok nije posve stavila na stranu pokušaj da zasluži spasenje i Božju ljubav”, naglasio je o. Vargašević.

Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda!

To je sv. Malu Tereziju oslobodilo na tragu sv. Pavla i njegovog iskustva. “Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova”, rekao je sv. Pavao, a to za nas znači da naše slabosti nisu zapreka nego odskočna daska za sjedinjenje s Bogom, pojasnio je o. Vargašević.

“Mi pokušavamo biti učenici velikih učitelja Karmela, ali i drugih svjedoka Božjega milosrđa – sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. – koji su nam prenijeli žarku želju Isusova srca da njegovo milosrđe bude poznato te da je ono odlučujuće za spasenje. Gospodin Isus je onaj koji prvo dolazi kao Kralj Milosrđa, da bi kasnije došao kao Kralj Pravednosti. Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bismo došli do istinskoga iskustva Božje blizine, prije svega je potrebno Boga staviti na prvo mjesto, pojasnio je o. Vargašević. “Moramo započeti od temeljne istine koju nastojimo učiniti vlastitim iskustvom, a to je da su nam život, postojanje, spasenje, vječnost besplatno ponuđeni i darovani. ‘Ako mi tražimo Boga, on neizmjerno više traži nas’, rekao je sv. Ivan od Križa. Ako pođem od iskustva ljubljenosti, onda je logična posljedica toga da mi je jedini pravi izbor da Boga stavim na prvo mjesto i da s oltara svog života srušim sve lažne bogove i idole”.

Ako svoje pouzdanje položimo u bilo koga ili što – a da to nisu Otac, Sin i Duh Sveti – doživjet ćemo egzistencijalni krah jer je naša duša stvorena tako da je jedino ljubav Isusa Krista može ispuniti, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući da smo stvoreni na Kristovu sliku.

Bog je osloboditelj. On svakoga od nas izvlači iz ropstva!

“Taj izbor, ta snažna odluka ili produbljenje te odluke je nužno da bismo mogli svjesno i učinkovito reći: ‘Isuse, uzdam se u tebe. Bože moj, predajem ti sav svoj život’. Nakon što smo prihvatili besplatnu Božju ljubav, mi kao odgovor na to posve izabiremo Boga i odlučujemo vršiti prvu Božju zapovijed. Bog je osloboditelj, on je Izraelce izveo iz ropstva. On svakoga od nas izvlači iz ropstva i na putu našega izbavljenja govori nam: ‘Ja sam Bog tvoj koji te izveo iz ropstva, nemoj imati drugih bogova uz mene’. Ako njega izaberemo kao jedinoga Boga, onda ćemo lako moći živjeti predanje i prikazanje”, istaknuo je naš sugovornik.

Upravo su predanje i prikazanje ključni za svaki kršćanski život. “Ako sve predajemo i prikazujemo, onda je sve u našem životu otkupljeno. Onda smo otvorili vrata Gospodinu kako bi On mogao ući u svaki djelić našega života, a osobito u područja naše ranjenosti, krhkosti, i slabosti. To su ona područja koja najčešće ne predajemo Bogu, nego se sami s njima borimo”, rekao je o. Vargašević, pojasnivši da se upravo zbog toga često i slamamo.

Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje

Govoreći o trenutnom stanju u svijetu pogođenom koronavirusom, o. Vargašević je istaknuo da nas je ta situacija suočila s našim granicama. “To je situacija brojnih nepravdi, pritisaka, proturječja i manipulacija. No, u toj velikoj krizi Bog nam daje veliku priliku da se doista napokon opredijelimo za njega i da postupamo po njegovoj Riječi”.

Netko bi mogao pomisliti da nije toliko važno da baš u svemu budemo poslušni Božjoj Riječi. No, o. Vargašević nas tu poziva na oprez. “Ono u čemu svjesno nismo poslušni Bogu, taj će prostor zauzeti neprijatelj našega spasenja i bit ćemo njegovi robovi. To se odnosi na svako pitanje i na svaku odluku koju donosimo…  što ću učiniti, čemu ću posvetiti svoje vrijeme, kako ću se suočiti s izazovima i krizama moga posla, školovanja i zdravlja. Hoću li prihvatiti određeni lijek ili cjepivo… u svemu tome moramo postupati po savjesti koja je prosvjetljena Božjom ljubavlju i Riječju. Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje”, istaknuo je o. Vargašević.

Zato je, pojasnio je o. Vargašević, apsolutni prioritet spoznati što Bog želi i predati mu se – čak i ako smo pali, ako smo izdali sebe i Boga ili postupili protivno našoj savjesti. “Nemojmo ostati u tom padu, ustanimo se i On će nas obnoviti. Kroz tu ćemo slabost izgraditi još veću prisnost s njim”.

Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga!

Da bismo autentično živjeli i naviještali Evanđelje drugima, potrebno je svakoga dana iznova susretati Gospodina u molitvi. To je važno za svakoga kršćanina, bio on posvećena osoba ili laik, istaknuo je o. Vargašević. “Pokušavam svaki dan primati taj dar boravka u Božjoj prisutnosti. Nastojim to ostvariti kroz redovitu molitvu časova, kroz pripremu i svjesno slavljenje te zahvalu za Euharistiju, kroz molitvu Gospine krunice i krunice Božjega milosrđa, kroz satove molitve u tišini i razmatranju”, rekao je o. Vargašević.

To su izvanjski oblici, pojasnio je o. Vargašević, no naš pristup molitvi je ono što je bitno. “Sveta Terezija je rekla: ‘Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi’. To je divan opis molitve. Molitvu ne možemo svesti na neki pojedinačni čin, oblik ili trajanje. Ona je odnos. Možda je to najbolje usporediti s odnosom s nekom osobom koja nam je posebna i s kojom smo duboko i blisko povezani. Kako živim komunikaciju s tom osobom? Živim je onako kakav je i moj život. To znači da cijeli moj život postaje komunikacija s tom osobom i trudim se pronaći ono što će mi u toj komunikaciji najviše pomoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Kao i u svakome odnosu, pa tako i u odnosu s Bogom, ključno je da ne stavljamo sebe u središte, već drugoga, a u ovom slučaju Boga, pojasnio je o. Vargašević. “To znači da razmišljam o njegovim željama i osjećajima, o njegovim bolima i radostima. Činim ono za što znam da je njemu ugodno i trudim se surađivati s njim”.

‘Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga’, govorila je sv. Terezija Avilska svojim sestrama i to nas, pojasnio je o. Vargašević, podsjeća da za svaku situaciju i stanje u našem životu možemo pronaći odjek istoga u Isusovom životu. “Tako možemo prodrijeti duboko u otajstvo Kristova utjelovljenja. Onda On, svojim Duhom, postaje taj koji vodi naš život. Tada ja više nisam zabrinut što moram učiniti i jesam li se dovoljno potrudio oko nečega. Ja se trudim i dalje, ali nisam zabrinut zato što osjećam da sam ušao u rijeku koja nosi moj život. Ta rijeka je Duh Sveti koji me vodi. On mi daje mir”.

Ne gubim mir ako sve činim iz ljubavi prema Kristu!

Dobro je, svjedoči o. Vargašević, ponekad cijeli dan provesti u velikoj sabranosti i molitvi, no ako nekada treba susreti mnogo ljudi i izvršiti razne obaveze, ističe da i tada ne gubi mir. “Ne gubim mir ako sve to činim iz ljubavi prema Kristu, ako sve to prikazujem njemu i činim zbog njega. Na taj način naš odnos raste i tako ja ulažem u taj odnos, znajući da Gospodin ulaže još i više. U takvom odnosu naše srce postaje pobožno – ne samo na izvanjski način, već postaje prožeto Bogom i njegovim osjećajima”.

Iako Bog dopušta teške situacije, On nije uzrok trpljenja

U molitvi je važno da ne tražimo dar, nego Darovatelja, istaknuo je naš sugovornik. “Tražeći Darovatelja, otvoreni smo za svaki dar kojega je On pripravio za nas. Sveti Ivan od Križa kaže: ‘Dobro je da duša gaji želju da joj Bog da sve ono što je potrebno da bi se On u njoj proslavio’. Bog zna što je potrebno da bi se u nama proslavio”.

A da bi se Bog proslavio u našim života, često dopušta i razne teškoće, križeve, nerazumijevanja i patnje. “On dopušta tamne noći. Tamna noć može biti osobna, obiteljska, naroda, a može biti i globalna. Možemo reći da smo trenutno u takvom razdoblju – ako ne u razdoblju duboke noći, onda u predvečerju koje nam prijeti dubokom i ozbiljnom noći čovječanstva”, istaknuo je o. Vargašević.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Iako Bog dopušta sve te teške situacije, to ne čini kako bismo propali. Bog nije uzrok trpljenja. On nije izvor muke, ali ju dopušta, naglasio je o. Vargašević. “Bog dopušta posljedice ljudskih grijeha, pa čak i djelovanje zloga, da bi kroz to čovjeka privukao bliže sebi, da bi ga razbudio, osvijestio i doveo do cilja –  sjedinjenja s Njim. Svako pretjerano zastajanje na nekoj pojedinačnoj milosti ili na nekom daru i vezanje za njega može se pretvoriti u duhovno idolopoklonstvo. To se događa kada od neke milosti činimo božanstvo i tako potpuno zasjenjujemo pogled prema Darovatelju, koji nas želi otvorena srca i otvorenih dlanova. Što smo više nenavezani i otvoreni, to smo prikladnije sredstvo kroz koje prolazi rijeka Božje ljubavi”.

Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe!

Pojašnjavajući da je važno ništa ne zadržati za sebe, o. Vargašević je kao primjer naveo Padra Pija, koji je usmjeravao sve darove za izgradnju bolnice, koja je poslije bila ‘kuća utjehe’ za mnoge. “Jedan siromašni franjevac je privukao dobročinstva mnogih ljudi, ali ih nije zadržao za sebe. To je divno svjedočanstvo – Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe”.

Pustinja – mjesto susreta

“Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu” (Hoš 2,​16) riječi su koje Bog govori izabranome narodu, ali i svakome od nas. Pojašnjavajući što je to pustinja, naš sugovornik je istaknuo da je taj poziv ostao biblijska konstanta. “Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je naš sugovornik.

No, da bismo ustrajali u pustinji, potrebno nam je pouzdanje u Božje milosrđe, istaknuo je o. Vargašević. “Ono je važno da bismo ustrajali u pustinji i da se ne bismo prestrašili svojih nesavršenosti. Njih trebamo prikazati Gospodinu kako bi postali zrnje kruha – koje postaje hostija – te bobice grožđa – koje postaju vino – na oltaru života u koje se uprisutnjuje Bog”.

Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji!

Pustinja je, rekao je naš sugovornik, oduvijek prisutna u Crkvi, no čini se ipak nedovoljno. “Zahvalni smo Bogu na sv. Ivanu Pavlu II. koji je u Zakoniku crkvenoga prava iz 1983. vratio mogućnost pojedinačnog pustinjaštva. Ono postoji u pojedinačnom i dijeljenom obliku. U dijeljenom se obliku u redovničkoj zajednici braća ili sestre uzajamno potpomažu kako bi što više bili u samoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Da bi osoba mogla živjeti takvim načinom života, o. Vargašević je pojasnio da je prije svega važno donijeti  duboku odluku i iskazati spremnost pripadati Bogu. “Potrebno je i poduzeti asketski napor u odvajanju od svojih ideja i navika. Važno je da je osoba spremna na pročišćenje međusobnih odnosa, u kojima ima puno navezanosti, kako bi mogla zaista biti slobodna za Boga. Onda je na novi način slobodna i za ljude. Isus se povukao na samotno mjesto da bi molio, a učenici su trčali za njim da mu kažu da ga svi traže. Sveti Antun Pustinjak je bježao u pustinju da bi bio sam s Bogom, a za njim su trčali njegovi bližnji. Na taj se način isprepliće prisnost s Bogom s prisnošću s bližnjima. Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bi osoba mogla živjeti pustinjački poziv, potrebno je određeno životno iskustvo, posvjedočio je naš sugovornik. “Nije dovoljan samo mladenački zanos. On je često emocionalan i još nije dovoljno prodro u dubine bića, nije dovoljno prožet spremnošću na žrtvu. Savjetuje se vođenje intenzivnog kršćanskog, duhovnog i sakramentalnog života, a preporuča se i intenzivan apostolski napor, kako bi osoba cjelovito sazrjela i mogla osmišljeno provoditi produženo vrijeme u pustinji”.

Također, važno je da prijelaz u pustinju bude postupan, da se da dovoljno vremena, čak i nekoliko godina povremenim boravcima u pustinji, kako bi se ojačalo, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući razliku među pozivima. “Razlikujemo poziv koji je isključivo pustinjački. On je vrlo rijedak i u njemu se apostolski napor potpuno podređuje trajnoj kontemplaciji. Postoji i povezanost između pustinjačkog života i određene mjere apostolata, tj. izvanjskoga apostolata. U tom se obliku plodovi pustinje dijele s drugima. ‘Kao pčela koja skuplja med da bi ga mogla podijeliti s drugima’, kako je to rekao sluga Božji o. Gerard Stantić, karmelićanin”.

Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao!

Iako je malo onih koji su pozvani takvim načinom života služiti Bogu, svaki je kršćanin pozvan na svetost tamo gdje se nalazi – u obitelji, na poslu, u široj zajednici. “Duboko sam uvjeren da je poziv na svetost, mistiku i kontemplativnu prisnost s Bogom upućen svim kršćanima. Sveti Ivan od Križa je bio duhovnik mnogim laicima koje je vodio uskim putem do sjedinjenja s Bogom. To se ne smije smatrati nemogućim! Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao. Također, potrebno je radikalno se odricati duha svijeta, tijela i đavla kako bih mogao živjeti svetost svoga bračnog poziva, roditeljstva, profesionalnog služenja na mjestu na kojem me Bog postavio, ali i svetost međusobnih odnosa. Tu svakako treba spomenuti svetost obitelji koja je Crkva u malom”, istaknuo je o. Vargašević.

Da bismo mogli živjeti kontemplativnu prisnost s Bogom u svakom trenutku našega života, neovisno o našem pozivu, potrebni su nam redoviti trenuci molitve, naglasio je o. Vargašević. “Naravno, to ne znači da će laik provesti jednako vremena u molitvi kao i redovnik. No, tih pet minuta u kojima te Bog čeka da budeš samo s njim – to je presudno za tebe, kao što su za redovnika presudni njegovi sati u molitvi. Jako je važno imati duhovnu pratnju i biti poslušan. To ne znači biti poslušan samo Božjoj Riječi na načelni i općeniti način. To znači sasvim precizno u svakoj novoj okolnosti tražiti Božju volju, savjetovati se s ispovjednikom ili duhovnikom i činiti samo ono što mi je Bog potvrdio u molitvi i za što sam dobio blagoslov”.

Odlučujuće je važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji!

To je osobito važno, rekao je o. Vargašević, u vremenima u kojima se nalazimo. “U vrijeme proturječja, pritisaka na našu savjest i agresije na našu slobodu, odlučujuće važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji, a svim drugim autoritetima samo u onoj mjeri u kojoj su u skladu s Božjom voljom. Ako budemo tako poslušni Bogu, ne trebamo se ničega i nikoga bojati. Sam Bog će biti naša zaštita, imat ćemo mir i slobodu i Bog će se proslaviti preko nas”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

Dragi mladi, ako ste, čitajući ovaj tekst, u srcu osjetili čežnju da pobliže upoznate ljepotu Karmela Božjega Milosrđa, pustinjački kamp za mlade “Mistika i motika” pravo je mjesto za vas. Program kampa je, kako navode iz zajednice, jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života. Trenutno je u tijeku prvi termin kampa za mladiće, koji se održava u Donjoj Vrućici na Pelješcu. Naš sugovornik svjedoči da među mladima vlada divan sklad molitve i rada.

“Ne pretendiramo postati mistici svojim snagama, već smo malo karikirano uzeli taj naziv u smislu dubine molitve koju želimo živjeti s Bogom. Motiku smo uzeli kao simbol rada. Upravo obnavljamo staru ruševnu kuću koja će biti središnja zgrada budućeg samostana i dosta ‘štemamo’ električnim bušilicama pa smo došli do zaključka da bi se kamp mogao zvati i ‘Mistika i Makita’ jer se, naime, tako zove marka bušilice”, rekao je, kroz smijeh, o. Vargašević.

Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir!

Naš sugovornik upućuje poziv svima koji imaju poticaj da se pridruže u sljedećem terminu koji će za mladiće biti organiziran u posljednjem tjednu kolovoza. “Cijeli dan imamo izložen Presveti Oltarski Sakrament i izmjenjujemo se u molitvi. Ostalo vrijeme koristimo za rad i odmor. Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir. Divno je kad znaš da netko moli pred Isusom za tebe”, zaključio je o. Dražen Marija Vargašević.

Također, termin kampa za djevojke počinje u subotu 24. srpnja i trajat će sve do subote 31. srpnja u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj. Susrete s djevojkama animirat će s. Maja Pavla Bašić. Više informacija o kampu saznajte na mrežnoj stranici Karmel Božjeg Milosrđa.

Ovdje donosimo poveznicu za najavu kolovoškog izdanja pustinjačkog kampa: od 21. do 28. kolovoza 2021.

Most Milosrđa

PREPORUKE ZA POMOĆ BLIŽNJIMA

“Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5,7)

Božje Milosrđe se širi preko otvorenih srdaca. Bog ljude pomaže i podržava ih jedne preko drugih. Pritom posredujemo blago koje smo i sami primili, postajemo na neki način „mostovi Milosrđa”.

U nekim situacijama kroz osobno poznavanje i praćenje prepoznamo ljude u njihovoj potrebi, a ne možemo sami odgovoriti. Zato smo u Karmelu Božjeg Milosrđa imali poticaj preporučiti nečiju potrebu dobrohotnosti drugih, biti poveznica, most za dobra djela. Tako se rodila zamisao da na jednom odsjeku web stranice naznačimo neke važne potrebe konkretnih ljudi koje poznajemo, za koje nam se čini da je vrijedno pa čak i bitno podržati ih i koji su otvoreni za pomoć. Radi diskrecije ne bismo javno navodili podatke tih ljudi, ali bismo ih na diskretni način ukratko predstavili. Oni koji će biti zainteresirani pomoći mogu dobiti kontakt podatke javljajući se na naš mail: KarmelBM.uprava@gmail.com.

Zazivamo na ovu nakanu vodstvo i zaštitu Duha Svetoga u ime Isusa Krista, molimo zagovor Presvete Djevice Marije, hitre u pomaganju, svetoga Josipa, radnika i skrbnika i svih svetih, osobito svetice Milosrđa – sv. Faustine.

Neka sve bude prema poticaju Božjem, u slobodi i gorljivosti Duha Svetoga, na porast radosti spasenja!

Prva preporuka je osiguranje vode za jednu mladu peteročlanu obitelj koja živi na području koje nije pokriveno vodovodnom mrežnom. Potrebno je uložiti u bušenje bunara.

Novi odsjek “Most Milosrđa” možete pronaći na gornjem izborniku naše web stranice i povremeno pogledati ima li ažuriranja. Ovo je poveznica: https://karmelbm.wordpress.com/most-milosrda/.

Milosrdni Isus vas obilno blagoslovio!

Molimo za mir i slobodu! Proslava Gospe Karmelske u Karmelu Božjeg Milosrđa

Približavamo se završetku devetnice Gospi Karmelskoj kao priprave za njezin veliki blagdan 16. srpnja, kako smo najavljivali u rubrici “Tjedni duhovni program” na našoj web stranici, koju vam srdačno preporučujemo za redovito praćenje .


Svete Mise su u utorak i četvrtak u 18:30 u Donjoj Vrućici, s tim da će ona u četvrtak biti Misa uočnice od svetkovine s euharistijskim klanjanjem poslije (prvi sat animirano, kasnije u šutnji) pa pozivamo sve koji ne mogu doći na dan svetkovine u Kunu – da sudjeluju u Vrućici.
Prije svetih Misa devetnice moli se Krunica i pobožnost Gospi Karmelskoj, od 17: 45 i mogućnost je za svetu Ispovijed.

“Svi kojimo nosimo Gospin škapular pozvani smo na molitvu i kontemplaciju”, ističe sv. Terezija Avilska. U toj molitvi kao izuzetno važnu nakanu preporučimo Karmelskoj Gospi naš narod i njegove poglavare – da nastupi u našem narodu obraćenje Bogu živomu. Ustrajmo s Marijom u molitvi za mir i slobodu, protiv svih oblika suzbijanja i oduzimanja slobode mišljenja, govora, djelovanja po savjesti, pravednog rada i odgoja djece. Na poseban način molimo za zaštitu temeljnog prava na život koji je mnogima, a osobito nerođenima i starima, ozbiljno ugrožen. Molimo za očitovanje i promicanje istine u proturječnim okolnostima tzv. pandemije i načinima borbe za zdravlje. Neka nam Majka odlučujuće pomogne posve se staviti na Kristovu stranu i odlučno odbaciti svaku prijevaru sotone.

Sklonimo se pod Gospin Škapular – u njezino Bezgrješno Srce, i ustrajmo na putu Evanđelja!

Sveta Mise svetkovine Gospe Karmelske je u crkvi Gospe Delorite u Kuni u petak u 18:30. Prije nje od 17:00 svečana molitva Časoslova i Krunice.

Oni koji žele primiti Karmelski Gospin Škapular mogu to učiniti nakon Mise u četvrtak u Vrućici i u petak u Kuni.

Srdačni poziv da dođete u četvrtak u Vrućicu ili u petak u Kunu na najveći karmelski blagdan – Gospu Karmelsku, koja se časti kao Majka i Kraljica Karmela, zaštitnica duhovnog života i Zvijezda mora, zaštitnica pomoraca.

MISTIKA & MOTIKA – pustinjački kamp za djevojke

Karmel Božjeg Milosrđa, samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31.7.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da bi dublje otkrila sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo sa sestrama u vjeri koje traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju putuješ „sama sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp za djevojke na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umorna možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave: s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

P. S. Mistika & Motika – pustinjački kamp za mladiće bit će u samostanu sv. oca Josipa u D. Vrućici 13.-21.7.2021. Info: br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Svjedočanstvo s prošlogodišnjeg kampa:

“Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Ana i dolazim iz jednog mjesta u okolici Ljubuškog. Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo pustinje u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Gospodin u Bibliji kaže: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“. Nisam ni mogla zamisliti dubinu tih riječi dok se to nije počelo događati kroz hod u Karmelu. Iskustvo te pustinje započelo je molitvom i meditacijom kada je Bog progovorio proroku Iliji: Što ćeš ti ovdje Ilija? Tako sam se i ja pitala… Nakon toga ušli smo u veliku šutnju kroz koju smo imali i meditaciju, čitanje duhovnog štiva, Sv. Misu i rad. Po poticaju sestre dobivale smo zadatak u vrtu i slično. Dok je svaka od nas uređivala cvjetnjak, obrezivala grm, čupala korov, zalijevala… Bog je isto tako činio u našim dušama. Nešto nevjerojatno! I tolike su se milosti izlijevale na nas prilikom uređivanja vrta. Bog je bio taj vrtlar naših duša. Nakon tih zadataka vraćale smo se u našu pustinju, uz duboku molitvu, Sv. Misu, klanjanje i održavanje šutnje. Tek kada sva buka utihne, Božji glas jasno progovara! Da bi otkrili taj izvor moramo se sakriti u svoju nutrinu, u vrt duše. Pogotovo mi mladi toliko smo zarobljeni korovom grijeha, navezanosti, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, da ne možemo u tolikoj buci ni čuti glas Gospodnji koji nas poziva na izvor Vode Žive. Osobno sam doživjela ovu pustinju kao detektiranje onih korova u meni, prepoznavanje vrta moje duše i prihvaćanja onoga što Bog daruje. Htjela bih pozvati sve mlade ljude da pokušaju zaviriti u svoje nutrine preko pustinje. Jedino tu će moći čuti jasno Božji glas koji te poziva da otkriješ svoje skriveno blago.”

PUSTINJA OTVORENA APOSTOLATU DUHOVNOSTI