Noć molitve

Poštovani čitatelji,

radost nam je srdačno vas pozvati na Noć molitve u noći uoči svetkovine Svih Svetih u četvrtak 31. listopada od 17.45 do petka 1. studenog 2019. Okupimo se oko Euharistijskoga Gospodina, Kralja neba i zemlje, u poklonstvenom zajedništvu s proslavljenom Crkvom svetih i doživimo i posvjedočimo snagu molitve naspram tame koja je prisutna u svijetu.

Noć molitve započinje već u 17.45 meditativnom Gospinom Krunicom u posljednjem danu listopadskih pobožnosti, nastavlja se Euharistijskim slavljem u 18.30 te se produžuje kroz cijelu noć euharistijskim klanjanjem. Prvi sat klanjanja bit će animiran pjesmom, riječju i gestom, a nastavak sve do jutra 1. studenog u 8.30 h odvit će se na način preuzetih dežurstava u molitvenoj tišini. Kad god i koliko god možete dođite. Dobrodošli!

Osobito pozivamo djecu i mlade u prvom dijelu klanjanja, od 19.30 do 20.30 – na radosni susret s Isusom – izvorom svjetlosti i radosti koji srcima daje mir i sreću.

Slavimo Gospodina koji razgoni tamu, strah i grijeh i u Njegovo presveto Ime odbacimo tamu i rugobu štetnih poganskih proslava u ovoj noći.

Isuse, Ti si Kralj neba i zemlje, Ti si mir naš, Ti si izbavitelj od svakoga zla, otkupitelj svake duše, Ti svojojm predragocjenom Krvlju suzbijaš svaku moć tame! Klanjamo Ti se i blagoslivljamo Te, sada i dovijeka!

https://karmelbm.wordpress.com/tjedni-duhovni-program/

MOZAIK MILOSRĐA – GLAZBENA DUHOVNA VEČER U KUNI

“MOZAIK MILOSRĐA” – zahvalna i dobrotvorna glazbena duhovna večer održat će se 28. rujna 2019. s početkom u 18.30 h u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj.

Milosrdni Gospodin gradi mozaik svoga spasenja i posvećenja u duši ljudi, u njihovim odnosima i svekolikom njihovu djelovanju. On to voli činiti služeći se nama ljudima. Daje nam kamenčiće svoje milosti da ih mi dijelimo s drugima. Nitko nema sam sve kamenčiće. Svima nam treba Božja milost preko drugih i svi smo pozvani posredovati drugima tu milost.

Ova večer, kako joj je i ime, i sama je kamenčić u mozaiku Milosrđa s obzirom na djelo Pustinjačkog samostana sv. Josipa za braću u Donjoj Vrućici.

Karmel Božjeg Milosrđa je obitelj posvećenog života u nastajanju koja nastaje u dvije grane: sestre i braća. Po dolasku na Pelješac sestrama je povjeren na korištenje franjevački samostan Gospe Delorite u Kuni. Za granu braće Božja Providnost je otvorila put prema Donjoj Vrućici gdje je u izgradnji samostan sv. Josipa.

Čitav Karmel Božjeg Milosrđa nastaje i živi kao mozaik Milosrđa, služeći duhovnom dobru ljudi i oslanjajući se na Božju Providnost koja se očituje i preko dobrote i pomoći ljudi. Nastaje tako jedno čudesno, radosno i duhovno zajedništvo koje povezuje evanđeoska besplatnost i služenje Gospodinu Isusu u uzajamnom pomaganju prema pozivu i talentima koje nam On daruje.

Glazbena duhovna večer dio je tog mozaika kroz velikodušnost srca i glasa koje slavi Gospodina – dubrovačkog tenora Stijepa Gleđa Markosa u pratnji njegove supruge Jelene Đuraš Gleđ. Od srca im zahvaljujemo i pozivamo zainteresirane na ovu lijepu duhovnu glazbeno – meditativnu večer, kojoj će prethoditi i slavlje Svete Mise u 17.30 h. U ovoj večeri najvažnije nam je zahvaliti za sve što je Gospodin već ostvario, slaviti ga i veličati za duhovna i tjelesna djela Milosrđa koja nam je udijelio i za koja nas je osposobio. Pored toga nakana nam je i moliti i djelovati kako bi mozaik Njegova milosrđa nastavio rasti – prije svega duhovno, a onda i utjelovljeno – kroz svaki kamenčić molitve, žrtve i djela na koje Gospodin potiče u vezi Pustinjačkog samostana sv. Josipa u Donjoj Vrućici – kako za one koji bi ga, prepoznajući duhovni poziv željeli nastaniti, tako i za one koji bi dolazili prigodno na “dane pustinje” i duhovne obnove.

Dobrodošli, u slobodi duhovnog sudjelovanja, bez obaveze za materijalnim donacijama!

SAMOSTAN SV. JOSIPA – Pustinja braće na Pelješcu

Poštovani čitatelji,

imamo još jednu važnu temu o kojoj smo jedva čekali da vam nešto više napišemo: radi se o polaganom rađanju karmelske pustinje za braću na Pelješcu – u mjestu Donja Vrućica nedaleko od Kune.


Franjevački samostan u Kuni koji je od rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa nastanile su sestre i koristimo ga za zajedničke susrete, kao i za primanje gostiju.

Za mušku granu bilo je potreban odvojeni prostor koji će omogućiti uvjete za njezin razvoj i istovremeno podržati diskretno zajedništvo dviju grana posvećene obitelji u nastajanju, što u okviru samostanskog kompleksa u Kuni nije bilo ostvarivo. Stoga smo se dali u potragu za takvim pustinjačkim prebivalištem i tako se dogodila – Donja Vrućica!

Uoči dolaska na Pelješac nismo ni znali da na rubu tog malog sela od svega dvadesetak stanovnika postoji lijepa crkva na osami i s njom povezano prostrano zemljište s ruševinama župne kuće koja je spaljena još u Drugom svjetskom ratu. Znajući za našu potragu za mjestom pustinje za braću biskup Mate imao je želju pokazati nam Donju Vrućicu. Samotno i skrovito ozračje u netaknutoj prirodi urešeno visokim čempresima neodoljivo je podsjećalo na lokacije koje je sveti Romuald, obnovitelj pustinjaštva u Crkvi u 11. st., birao za kamaldoljanske samostane, tumačeći baš čemprese kao znak uzdizanja duha ka Svevišnjemu.

Premda je bilo nesigurno hoće li strujovod biti dovoljno jak da omogući priključak, premda nema izgrađenog vodovoda i mobilni telefonski signal jedva da se stidljivo ulovi u pokojem kutku, od početka nam je bilo jasno da je to mjesto na koje trebamo “spustiti konope” (izraz iz nomadskog biblijskog ozračja koji označava mjesto gdje se podižu šatori). Svaki posjet našoj pustinji u Vrućici (bez obzira što stambeno nije postojala i još nije dovršena) osjećali smo kao dolazak kući. Kao da je netko čuvao taj biser upravo zato da bude kolijevka obnovljenog pustinjačkog života. Mještani Donje Vrućice i ostali župljani župe sv. Kuzme i Damjana i njihov župni upravitelj su otvorenog srca prigrlili našu nakanu, a Božja milosrdna Providnost potaknula je dobročinitelje koji rado ulažu u gradnju koju potpuno stavljamo u zaštitu i vodstvo našega sv. oca Josipa.

Pustinja nastaje kao pravi mozaik Milosrđa. Mnoga srca i ruke dobročinitelja velikodušno ugrađuju svoje kamenčiće u taj mozaik, pridonoseći svatko prema svojim mogućnostima i talentima. Najdragocjenija pomoć je ona u duhu, s njom je združena i ona utjelovljena, vidljiva i opipljiva. Slava Gospodinu za svako iskreno zauzimanje pred Gospodinom u molitvi i žrtvi na ovu nakanu, za svaki iskreni interes, savjet, a onda i za darivanje vlastitoga vremena, za zajednički napor i znoj, za svaki novčani prilog, za ustrajnost u protivštinama…

Pogled na zapuštene ruševine nije bio obećavajuć po ljudskom gledanju, ali ljudi koji su s nama vjerovali u Božje obećanje progledali su na taj prostor srcem i ono što je Gospodin stavio u naša srca pomalo se moglo uočavati i na van.

Zahvaljujemo (Bogu na) brojnim prijateljima koji nas prate od ranije, s Koločepa i iz Dubrovnika i na novima iz pelješkoga kraja, od najbližih susjeda do onih iz okolnih mjesta, na donatorima, arhitektima, izvođačima, nadzornicima, vatrogascima, mladima za doprinos od početnog idejnog planiranja, čitavoga pripremnog postupka, preko krčenja šikare, ravnanja terena, nabavke materijala i gradnje, pa sve do uređenja cisterne (gustrine) i završnih finesa što je omogućilo završetak prvog ciklusa gradnje i stvorilo preduvjete za nastanjivanje. Od početka do kraja sve je Providnost Božja, milosrdna i nenadmašiva koja ponad svih protivština daje radost, osobito u iskustvu zajedništva koje nastaje radi služenja Gospodinu Isusu u prepoznavanja blagoslova oaze Njegova Milosrđa za mnoge!

Završena su prva tri eremitorija (pustinjačke kućice), a u nakani je i postupna obnova ruševine župne kuće. Bili smo i svjedoci i suradnici preobrazbe jedne stare razbijene kamp kućice u početnu privremenu kuhinju i blagovaonicu – kako bi eremitoriji mogli u potpunosti služiti za stanovanje. I u ovom slučaju – opet je sve Providnost.

Posla i dalje ima, lijepog, jednostavnog, duševno rasterećujućega i duhovno obogaćujućega. Zato smo slobodni kazati vama mladići i muškarci: ako osjetite u srcu da vas Providnost potiče da s nama zasučete rukave javite nam se! Budite i vi dio brušenja ovoga lijepog bisera! Ako imate koji dan / tjedan da ga provedete s nama molitvi, radu i tišini karmelske pustinje na Pelješcu javite nam se…

U zahvalnosti Bogu i ljudima dobre volje za sve što je do sada učinjeno te sa željom da se doprinese daljnjoj izgradnji pustinjačkog samostana sv. Josipa održat će se zahvalna i dobrotvorna GLAZBENA DUHOVNA VEČER za koju mi unaprijed zahvaljujemo! Više od samog prikupljanja sredstava želja nam je da Božje djelo raste kako bi i drugi mogli biti dionicima ove oaze Milosrđa u karmelskoj pustinji, bilo prepoznavajući duhovni poziv i ostajući trajno, bilo dolazeći prigodno kroz “dane pustinje” i duhovne obnove.

Foto kronika tek pomalo naznačuje bogati mozaik nepredočivih trenutaka milosrdne Providnosti Božje:

Prvi posjet pustinji u Donjoj Vrućici:

Isječci iz tijeka gradnje:

BICIKLISTIČKO HODOČAŠĆE S POSTAJOM U KARMELU BOŽJEG MILOSRĐA

Dragi čitatelji, kroz nekoliko redaka i fotografija dijelimo s vama radost susreta s hodočasnicima iz Poljske koji su nas, predvođeni svećenikom Tomaszem, 4. rujna 2019. posjetili na njihovom hodočašću prema Međugorju. Uzajamna duhovna povezanost dogodila se od prvog trenutka. Njima je bilo blisko vidjeti na pročelju crkve lik Milosrdnog Isusa i kip sv. Ivana Pavla II. u dvorištu, a za nas je bilo osvježenje po njihovoj prisutnosti primiti dašak milosti iz domovine dragog nam Pape i sv. Faustine po kojoj se objava Božjeg Milosrđa proširila svijetom. Bilo je lijepo zapjevati Papinu pjesmu „Krist na žalu“ na hrvatskom i poljskom jeziku. Zajedno smo slavili i Svetu Misu te molili Gospinu Krunicu.

Uz ove duhovne poveznice ima još jedna posebnost ovog hodočašća a to je da se ono ostvaruje na biciklima! Tako da je naša karmelska oaza u Kuni bilo za njih mjesto duhovnog i fizičkog predaha i odmora jer su kod nas i prenoćili te drugog jutra nastavili put.

“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

U izazovima svakodnevnog užurbanog života mnogi mladi su ovog ljeta bili u potrazi za nekim duhovno-rekreativnim kampom kako bi doživjeli odmor na drugačiji način – u molitvi, duhovnosti, zajedništvu, radu i boravku u prirodi…

Oni koji su prepoznali čežnju srca za ozračjem intenzivnije molitve i duhovnog vježbanja potražili su u našoj karmelskoj pustinji dragocjeno vrijeme molitve, tišine i Božje prisutnosti… Naime, mnogi mladi pokazuju interes za time i često dolaze pojedinačno na “dane pustinje” pa smo ovog ljeta to omogućili i skupini mladih u obliku svojevrsnog pustinjačkog “kampa” i iskustva života kojem nam je bilo drago dati naziv “Mistika i motika” :), poput inačice monaške izreke “Ora et labora – Moli i radi”.

To nije bio neki poseban program nego smo u jednostavnosti i radosti podijelili s mladima ono što i sami nastojimo otkrivati i živjeti – oazu Milosrđa u karmelskoj pustinji:

– bliskost s Milosrdnim Isusom zaštićenu ozračjem tišine, sabranosti i jednostavnosti života

– ljepotu svakodnevnog susreta s Isusom u Svetoj Misi i euharistijskom klanjanju

– liturgijsku molitvu Časoslova

– vrijeme tihe unutarnje molitve uz Božju Riječ

– prikazivanje Božjem Milosrđu i iskustvo življenja od Njega i dijeljenja s drugima

– posvetu i ljubav prema Nebeskoj Majci po molitvi Krunice i skrovitom životu u služenju

– dijeljenje duhovnog zajedništva i iskustva kroz zajedničke susrete

– dijeljenje odgovornosti i “kruha svakodnevice” kroz zauzeti rad (u vrtu i kuhinji, u uređenju crkve, kuće i okućnice, u izrađivanju rukotvorina i evangelizacijskih materijala…)

– askezu u komunikaciji i offline ozračje života zbog otkrivanja Božje prisutnosti i signala Duha Svetoga 🙂

– u tjednu biser “dana pustinje” u samoći s Gospodinom.

U pustinjačkom “kampu” sudjelovali su djevojke i mladići iz raznih krajeva Hrvatske, a održan je 12. – 18. kolovoza 2019. (spontano se produžio nekoliko dana :)) u samostanu sestara u Kuni. Trenutno je stvarnost života naše posvećene obitelji u nastajanju da imamo otvoreno gradilište pustinjačkog samostana za braću u Donjoj Vrućici te su se raspoloživa srca i vrijedne ruke mladih i tamo uključile pomažući.

Ovdje možete poslušati katehezu s. Maje Pavle na dan duhovne obnove: “Isusova strategija”.

Nekoliko dojmova mladih:

Učitelj je ovdje i zove te ! Želim napisati ovo svjedočanstvo kao zahvalu za svaku milost koju sam doživjela i dobila kroz  dane provedene u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Iskustvo radosti, rada,  zajedništva, molitve, Božje prisutnosti, nešto je što se ne može napisati, nego treba doživjeti. Isus je svakim danom u pustinji produbljivao i otkrivao sve ono što često sama skrivam, točnije, kad dođeš u pustinju, ostanete ti i Isus, ti i tvoj Gospodin, sve ono što jesi. Otkrivao mi je i pokazivao mene samu, ali i vodio me bliže Njemu, dubljem spoznanju Njega. U zajedništvu s nekoliko mladih, dani su proletjeli tako brzo. Svaki kutak samostana tako je prožet mirom. Na uočnicu Velike Gospe, rano ujutro krenuli smo na hodočašće do crkvice sv. Nikole na brdu. Doživjela sam taj put kao put preobrazbe mojeg srca, kao „Uspon na goru Karmel“. Na početku, sve oko nas bilo je zeleno, živo, a kako smo išli dalje na usponu, svakom uzbrdicom, okoliš je bio sve više suh, pust. To je za mene bio pokazatelj životnog puta koji nam je proći, ako želimo za Isusom, do kraja uspona treba proći sušno razdoblje, pustinju, kako bismo, oslobođeni od svega što nas veže, mogli doći do izvora gdje je Isus. Na kraju uspona dočekale su nas stepenice, opet je sve zazelenilo, živnulo, a svakom stepenicom bliže si vrhuncu susreta, susreta s Učiteljem koji te čeka na vrhuncu uspona. Kad smo stigli na vrh, taj pogled na veliko prostranstvo ispred nas, pogled na more, tu dubinu ispred tebe, taj mir baš je obogatio dušu. U povratku s uspona okupala nas je kiša, ali i ta kiša nam je donijela toliko radosti, toliko blagoslova za sve nas. Molitve, Svete Mise, predanje svega onog što jesmo Majci Mariji, ostaviti sebe na oltar u meni je ostavilo toliko radosti.  Učitelj je ovdje i zove te , to je bila rečenica koja je toliko snažno odzvonila u mojoj duši, u srcu i koja me pratila ostale dane na Pelješcu. Pustiti da ti Isus progovori, da te mijenja, to možeš čuti i doživjeti jedino kad uđeš u pustinju, kad otvoriš srce. Želim zahvaliti sestrama i bratu na otvorenosti srca, na tolikoj toplini za sve nas, što su nas pratili i prate svojim molitvama, razgovorom i neka im Isus bude nagrada za sve što su učinili za sve nas. Do sljedećeg uspona u dubine srca i pustinju, najljepša hvala! (Ines, Vid)

Hvala za sedam najposebnijih dana u mom životu, na jednostavnosti i čistoći srca. Ovdje Bog uistinu ljetuje! 🙂 (Matea, Dubrovnik)

Pustinja – otvara dušu prostranstvu Mira i Ljepote zajedništva s Bogom! Hvala Bogu za sve! (Renata, Požega)

Marija je sve te događaje prebirala u svom srcu – s tom mišlju i dalje nastavljam prebirati u svom srcu sve te događaje, milosti i darove koje su nam Isus i Marija darovali kroz ove dane. Što reći osim Bogu hvala na svemu darovanom i vama na otvorenosti Božjim poticajima i novinama. (Iva, Zagreb)

Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti…Uvijek je lijepo i posebno doći na izvore života gdje se krijepi i duša i tijelo, a poseban je osjećaj to milosrđe dijeliti s drugim ljudima. Bog se zauzima za naše potrebe i uči nas da budemo njegova djeca Milosrđa. Hvala bratu i sestrama na produženoj ruci Milosrđa. 🙂 (Jakov, Imotski)

PROSLAVA GOSPE KARMELSKE u Kuni Pelješkoj

Svetkovina Gospe Karmelske u utorak 16. srpnja 2019. proslavit će se u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni Pelješkoj, u crkvi Gospe Delorite.

U 17:30h molit ćemo meditativno Gospinu Krunicu.

U 18:30h bit će Sveta Misa svetkovine i nakon nje mogućnost primanja Karmelskog Škapulara.

Ovom završetku proslave prethodit će cjelonoćno i cjelodnevno euharistijsko klanjanje u kojemu svatko može uzeti udjela koliko želi.

Priprava za svetkovinu je trodnevnica u čast Karmelskoj Gospiod 13. do 15. srpnja s molitvom Gospine Krunice u 18:00, Svetom Misom i propovijedi u 18.30 i pobožnošću nakon misnoga slavlja.

Cjelonoćno euharistijsko klanjanje započinje nakon Svete Mise trećeg dana trodnevnice 15. srpnja i nastavlja se kroz cijeli dan svetkovine sve do Svete Mise u 18:30.

Tijekom trodnevnice i na svetkovinu postoji mogućnost Ispovijedi.

Karmel Božjeg Milosrđa srdačno vas poziva na proslavu Blažene Djevice Marije od Gore Karmela koja se časti kao Majka i Kraljica Karmela, zaštitnica duhovnog života i Zvijezda mora, zaštitnica pomoraca.

Pravilo za pustinjake

Dragi čitatelji naših mrežnih stranica,

hvala vam na strpljenju što se tiče novosti iz naše karmelske pustinje na Pelješcu. Ne radi se o ljetnom nedostatku vijesti kako zna biti u svjetovnim medijima, nego o bogatstvu života na terenu koje ne ostavlja uvijek dovoljno prostora za osvrte.

S vama smo ponajprije htjeli podijeliti lucidne savjete za povučeni život u pustinji oca br. Alberta E. Justa, O. P. koje je on sabrao pod naslovom “Pravilo za pustinjake” (“Regla para eremitas”) i koje smo imali milost prevesti. Voljeli bismo da i vama, bez obzira da li ste posvećene osobe ili vjernici laici, budu na korist u otkrivanju blaga kršćanske pustinje, toliko potrebne u užurbanom i često konfuznom svijetu koji nas okružuje. Na poseban način će nas radovati ako ove misli komu pomognu da otkrije Isusov poziv na pustinjački život te svoju lađu ostavi žalu i odvaži se dijeliti s Isusom skrovitu prisnost s Ocem kao svoj životni put. I za one koji su pozvani na posvemašnju kontemplaciju i za one koji ju povezuju s apostolatom ozračje pustinje bit će dragocjena pomoć za otkrivanje nutarnjih oaza Milosrđa Božjega iz kojih izvire sav život Crkve.

Napominjemo da ovo “Pravilo” nije pravilo Karmela Božjeg Milosrđa, nego jedan suvremeni pustinjački duhovni biser u kojemu pronalazimo razne korisne poticaje za obnvljeni povratak karmelskim pustinjačkim izvorima:

O. BR. ALBERT E. JUSTO, O.P.

PRAVILO ZA PUSTINJAKE

http://www.umilta.net/eremit.html

Španjolski izvornik: Regla para eremitas, Santa Fe de la Vera Cruz, Centro de Estudios San Jerónimo, 1996; Engleski prijevod: Rule for hermits, James Hannay, 1998 (http://www.umilta.net/eremit.html); Hrvatski prijevod: Pravilo za pustinjake, Karmel Božjeg Milosrđa, 2019.

Za nas koji živimo na bilo kojem mjestu: u svijetu ili izvan njega, onkraj svijeta i u bilo kojem vremenu.


Čitatelju:

imaš priliku napustiti ovaj svijet i slijediti Gospodina. Ne dvoji ni časa. Ne gledaj ono što je iza tebe, na putu, niti se upuštaj u maštanje, podržavajući utvare u budućnosti koje nama i koje zasigurno nikad ne će biti.

Pusti. Osmjeli se na putovima Vječnosti koji su ti već dostupni. Ne samo da nisu daleko, nego se baš u ovom času otvaraju pred tobom.

Možda si mislio da ćeš postići bolji život mijenjajući mjesto ili bježeći od vremena. Ništa od toga. Ovdje ćeš pronaći maleni put kojim se možeš probiti kroz trenutak i mjesto na kojemu se nalaziš i prijeći na drugu stranu. S onu stranu.

Neka te ne uznemiruje prošlost. Neka te ne brine sutrašnjica. Jednostavno si sada i tu s Gospodinom. On je taj koji te poziva.

I nemoj htjeti znati drugo. Nemoj se gubiti po liticama niti se rastresati u svom vlastitom labirintu. Nemoj se opravdavati tražeći razloge da pobjegneš s Gospodnjeg puta. Neka te ne zaslijepe iluzije propadljivoga svijeta.

Ovdje pokušavamo ne pasti u ponor smrti. Ovdje molimo Gospodina za spasenje… Ne namjeravamo dijeliti lekcije, već učiti širom otvarati vrata Spasitelju.

Otvori ove stranice i prepoznaj u njima poticaj, neku vrstu poziva da se uspneš puno više. One su samo polazište.


PRVI DIO

Ponašanje i aktivnosti tijekom dana

1. Započinjući dan, oboružaj se, čitatelju, znakom Križa i kratkim činom cijelog ga posveti Gospodinu.

2. Odreci se izrjekom, sasvim kratkim zazivom, svake ispraznosti i rastresenosti tijekom dana. Donesi odluku, iskreno, da se ne ćeš odvajati od Gospodina. Sjeti se izreke svetog Ivana od Križa da je samo Bog dostojan čovjekove misli.

3. Konačno, molitvama i prošnjama traži milost kontemplacije i ustrajnosti u njoj.

4. Znaj da će te đavao napastovati premnogim rastresenostima i poslovima prerušenim u dobre razloge. Odbaci te prijevare u snazi i nemoj živjeti izvrnut prema vani, nego sabrano i pozorno. Moli Gospodina za dar razlučivanja i traži mir. Neka tvoja glavna askeza bude šutnja.

5. S malo muke postići ćeš najbolje rezultate. Suzbij tjeskobu koja te pritišće i ostani miran, pozoran na nutarnju šutnju. Gospodin ne želi te tvoje poslove i tvoje stvari, nego cijelu tvoju osobu. Nemoj gubiti vrijeme.

6. Svijet kojim ti je hodočastiti sličan je kaosu. Većina ljudi u gradskim središtima živi u neredu i neskladu. Ne boj se i ne daj se uplesti ni u kakve spone. Prije svega ne poklanjanj pozornost prolaznome.

7. Ljevica ne treba znati što čini desnica. Provedi dan u samozaboravu.

8. Sjeti se da je ono najveće uvijek neugodno. S pomoću Božjom izbjeći ćeš svaku zasjedu. Riječ Božja u ovosvjetskoj uskogrudnosti i nerazumijevanju ne gubi veličinu zbog poniženja i poslušnosti, nego je uzvišena.

9. Ne žuri. Zaustavi se i smiri se. Ne čini jedno za drugim brzopleto. Ohrabri se dopustiti da ti pobjegne tvoje prijevozno sredstvo. Ne trči ni za čim. Obazri se i nježno zatvori vrata kad si kroz njih prošao i, kako uče Kartuzijanci u svojem novicijatu, nemoj zalupiti vratima, nego ih pravilno zatvori. Korak po korak otkrit ćeš šutnju.

10. Često prekini svoje kretnje. Duboko udahni i zazovi Gospodina prije i poslije svakog koraka. Smiri se. Ne brzaj ni s govorom ni s odgovorom.

11. Ne žuri da bi učinio ovo ili ono. Prije svakog posla i dužnosti izreci strjelovitu molitvu. Nemoj imati povjerenja u svoje vlastite hitnoće.

12. Budi čvrst u svojim uvjerenjima, ali uvijek raspoloživ i spreman prigrliti istinu.

13. Radi u šutnji, bez da govoriš što radiš. Ne traži priznanje ni pljesak. Prihvati ono što ti sama Providnost donosi u svemu što se tiče tvojih djela.

14. U svemu što poduzimaš znaj da je tvoje istinska Domovina na Nebesima i da se sada nalaziš u otajstvu izgnanstva. Ali ne zaboravi da ćeš u svojoj duši već sada susresti nebo. Tvoj vlastiti duh unaprijed ti uzima udio u vječnosti.

15. Ne uspostavljaj niti se vezuj za tvrdi dnevni red. Prioni uz skladni raspored kojega s lakoćom možeš prilagoditi. Traži također ljepotu u susljednosti časova.


DRUGI DIO

Opće sastavnice

Ostavivši sve poradi Boga čitatelj treba voditi računa o svome položaju spram svijeta. Točna formulacija je sljedeća: ostavio je samoga sebe i prihvatio poziv Gospodina koji je njegov život. Prije bilo kakve daljnje odluke prostro se na klanjanje. Time piznaje primat kontemplacije.

Sada, u predanju, slijedi svoj put i opslužuj sljedeće:

24. Ne navezati se na vrijeme niti na ikoje mjesto. Odlučno se odreći svake vrste moći, čak kada se čini prikladnom ili s izlikom da pridonosi apostolskoj svrsi. Lišiti se svih sredstava i nastupati u Ime Božje i Riječju Božjom. Ne pozivati se ni na kakvo savezništvo niti se njime služiti.

25. Na nastanjivati duhom nijedno prolazno mjesto. Kršćani žive u svijetu, ali nisu od svijeta… kršćani žive usput u raspaljivim boravištima, dok iščekuju nebesku neraspadljivost (Poslanica Diogenetu VI,3.8). Žive u svojoj domovini kao stranci… Čitava strana zemlja je za njih domovina i cijela domovina – strana zemlja (Ibid V,5). Dakle biti hodočasnik u pustinji ovoga svijeta.

26. Sve napustiti u Gospodinu. Sve napustiti posljedica je obraćenja. Ono što obilježava nutarnju pustinju je potpuno predanje u Gospodinu. Kršćanska apatheia – rekao je Hans Urs von Balthasar – suprotna je tehnici za izbjegavanje trpljenja. Ona je čisto predanje vječnoj ljubavi, onkraj zadovoljstva i boli. Ostaviti po strani predviđanja i nemire. Péguy je govorio da nemir nije veći grijeh od lijenosti.

27. Odricanje svake moći ovoga svijeta, donosi sa sobom oboružanost vlastitim mukama. Ista riječ kopos koju je koristio sveti Ivan (Iv 4,38) i sv. Pavao (1 Kor 3,8) da označi apostolske napore koristi se i u Izrekama Pustinjskih otaca da izrazi monahov posao.

28. Napustiti svaki kompromis s moći ovoga svijeta podrazumijeva, bez daljnjega, raspoloživost za kontemplaciju i za jedino djelo Božje.

29. Hodočasnik se ne treba bojati borbe, nego se uzdati u Gospodinovu Milost u poniznosti i strpljenju. Neka ima pri svijesti sljedeći Diadohov tekst: Netrpnost se ne sastoji u izostanku demonskih napada, jer u tom slučaju bismo trebali, kako kaže Apostol, otići s ovoga svijeta (1 Kor 5,10), nego u postojanosti kada nas napadnu (XCVIII-160).

30. Obdržavaj nutarnju šutnju prema sljedećoj Izreci: Abba Izak sjedio je jednom pored Abbe Poimena; uto se čuo pjev pijetla, a on reče: zar je moguće to ovdje čuti, Abba? Ovaj mu odgovori: Izače, zašto me navodiš da govorim? Ti i oni koji su ti slični čujete te zvukove, ali budan čovjek za to ne mari (Poimen 107 – Izreke 245).

31. Postati učenikom koji zna slušati i razlučivati. U mnogo slučajeva zvukovi očituju šutnju. U biti nije važno ono što dolazi, nego kako to primamo.

32. Ustrajati u slabosti i ranjivosti, bez snage, bez kompromitirajućih savezništava, bez ugovora i obrane. Umjesto duhovnosti – dati prostora Duhu.

33. Imaj srce čvrsto u Bogu i kad trpiš protivštine ili podnosiš neko ogoljenje ili što god drugo, ne žali samoga sebe niti se promatraj, ne poseži u sjećanje niti se prisjećaj. Prijeđi ponad bijede ovoga svijega, poštujući i prihvaćajući razinu svake stvari.


TREĆI DIO

Sabranost

34. Sabranost je ono bitno u ovome Pravilu. Pod sabranošću se podrazumijeva nutarnje objedinjenje osobe u Božjoj Prisutnosti.

35. Čak kad se iz opravdanog razloga i ne mogne obdržavati neki članak Pravila, bit će dovoljan ovaj treći dio da se Pravilo izvrši.

36. Živjeti u Božjoj Prisutnosti u svako doba i na svakom mjestu i sve joj podvrgnuti.

37. Ovi članci ne odnose se bez daljnjeg na ono što se tiče kršćana kao takvog. Oni pretpostavljaju poziv na svetost i na sjedinjenje s Bogom. Smjeraju na trajnu sabranost onih koji prepoznaju posebni poziv na kontemplaciju i prisnost s Gospodinom.

38. Kontemplacija se sastoji u iščekivanju i prianjanju uz Božju Prisutnost u dubini, korijenu i središtu našega bića. Vodeći računa o tome da je ona milost, živi od nje i trajno moli za nju. Sjeti se da kontemplativac ne poznaje više ili manje od drugih, nego je – kako je govorio jedan kartuzijanac – kadar uroniti u ekstazu ondje gdje drugi ostaju ravnodušni.

39. Kontepmlacija nije put spoznaje, nego poziv na iskustvo koje nadilazi svaki put ili pothvat.

40. Imaj na raspolaganju beskrajno vrijeme za Boga. Revno obdržavaj Duhovno štivo.

41. Ako se koji put zatekneš u neprijateljskom ozračju i otkriješ kako su ti najbliži zapravo naudaljeniji, pretvori sve to u školu Ljubavi i nauči se umaći nametanjima svakog ozračjas gornje ili donje strane .

42. Ne prestani se boriti. Budi vjeran i postojan. Bježi iz labirinta. Borba je uvijek zdrava. Ustraj u kušnjama.

43. Šutnja i sabranost. Samo je Bog dostatan. U čistom srcu više nema nesklada ni udaljenosti od Boga. Otajstvo je rastvoreno i nalaiš se u suglasju s Očevom Voljom. Istinska šutnja vlastita je čistom srcu, koje je slično i sjedinjeno s Božjim Srcem. Tako ćeš moći živjeti u potpunoj šutnji kad se, poput djeteta, odmoriš bez zadrške u samom Gospodinu.

44. Šutnja se povrh svega sastoji u muku kako bi čuo uvijek nešto više. Napusti svoje analize i lavinu svojih zaključaka. Dopusti šutnji da se očituje u tvojoj nutrini. Možeš biti zauzet u bilo kojoj aktivnosti i u isto vrijeme uživati u šutnji koja je baština duše i izraz Božji.

45. Ne počinjuj nasilja niti zloupotrjebljavaj ono što prolazi. Imaj poštovanje i ne brzaj s odgovorom ili uplitanjem o čemu god se radilo. Gledaj s dobrohotnošću. Sve ide tebi u korist.

46. Oslobodi se svega što te se ne tiče. Ne ovisi o osobama ni o prilikama. Ušutkaj glasove koji te vode u prekomjerne raščlambe. Traži svoje utočište i svoj oslonac samo u Bogu. Nikad ne ćeš biti prevaren.

47. Čisto srce. Objedinjeno u Gospodinu. Idi Bogu radi Boga. Sam Bog je tvoj život. Neka te zazivanje Imena Isusova trajno podsjeća na Prisutnost samog Gospodina i na tvoje unutarnje i prisno jedinstvo s Njim.

48. Otkrij otajstvo pustinje u vlastitoj nutrini i u onome što te eventualno okružuje.

49. Ako to želiš svaka praznina ili kušnja moći ćete odvesti do Kristova Otajstva.

50. Samotniku je vlastito da bude s Gospodinom u Njegovoj Agoniji. Prikaži i posveti časove i trpljenje svjestan njihove plodnosti.


Kako usvojiti Marijine vrijednosti u mladenačkom, obiteljskom i crkvenom životu? – proslavljena Gospa Delorita u Kuni

U svetištu Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj 10. svibnja 2019. tradicionalno je proslavljen naslovni blagdan Gospe Delorite koji je i orebićka općina izabrala za svoju zaštitnicu. Euharistijsko slavlje i svečanu procesiju koja mu je prethodila predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Uz lijepo vrijeme i veliko sudjelovanje vjernika lik Gospe od Loreta (Delorite) ukrašen i okrunjen bogatom pozlatom kao izrazom stoljetne pobožnosti pelješkoga kraja te obilno ovjenčan ružama koje su darovali vjernici, nošen je u procesiji do crkve Matice gdje je biskup molio za blagoslov i zaštitu polja. Po povratku u crkvu Gospe Delorite nastavljeno je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju dvanaestorice svećenika, asistenciju jednog brata redovnika i ministranata kunovske župe.

Prisjećajući se čudesnoga premještanja Marijine nazaretske kuće na Trsat pa u Loreto, što je povod ovoga blagdana, dubrovački biskup je u homiliji istaknuo da Marijinu kuću ne čine zidovi, nego njezina prisutnost i njezin sustav vrijednosti te je na temelju Evanđelja i Djela apostolskih progovorio o trima Marijinim kućama “koje nam mogu poslužiti želimo li na pravi način slaviti ovu svetkovinu i učiti se od Marije kako i mi možemo postati Marijina kuća i omogućiti da se i u našim kućama dogodi Božje utjelovljenje.”

Prva Marijina kuća je kuća njezinoga djetinjstva i mladosti koja je prema biskupovim riječima veoma važna u smislu priprave za Marijino prihvaćanje Božjega poziva da postane majkom Božjom. Biskup je spomenuo da je papa Franjo upravo u Loretu potpisao dokument “Christus vivit” kao plod sinode o mladima na temu “Mladi, vjera i razlučivanje zvanja” te tako poslao snažnu poruku “kako nama u Crkvi – odgovornima za pastoral s mladima, tako vama – roditeljima i drugim odgojiteljima, ali i samim mladima, pozivajući nas sve da u svojim obiteljima, u svom odnosu prema mladima, stvorimo ozračje Marijine kuće, ozračje u kojemu će naši mladi moći prije svega otkriti Gospodinov poziv kao jedno obećanje, a Bog sa svakim mladim čovjekom ima svoj poziv, a nakon što otkrije taj svoj poziv kao Božje obećanje, kao što ga je Marija otkrila – da se ne boji hrabro na sebe preuzeti rizik za taj poziv i hrabro mu se staviti na raspolaganje kao što je to učinila Marija.”

Druga Marijina kuća je ona njezinoga bračnog i obiteljskog života u kojemu je s Josipom služila Isusu dok se on pripremao za ostvarenje svoga poslanja, ne zanemarujući ni svoju društvenu odgovornost. Iz promatranja Marije u njezinoj drugoj kući mora proizaći pitanje za sve koji su odgovorni za bračni i obiteljski život i poslanje, kazao je biskup, i nastavio: “Kako mi organiziramo našu kuću bračnog i obiteljskog života? Je li ona, kao što je bila u Marijinom slučaju, kuća ljubavi i služenja, molitve i predanja kroz sve trenutke života, i one radosne i one svakodnevne, pa i one tužne i žalosne i teške – jer je i takvim trenutcima bio ispunjen njezin život? Je li to kuća u kojoj svatko od nas promišlja, meditira, razmišlja u molitvi, predaje i kad ne razumije? Kako smo uredili, kako uređujemo te svoje bračne i obiteljske i roditeljske kuće? Jesmo li u središtu mi i naša volja ili smo na prvo mjesto stavili druge i služenje u ljubavi drugima?”, Samo na taj način brak, obitelj i roditeljstvo mogu funkcionirati, upozorio je predslavitelj i dodao da se jedino u takvom ozračju može dogoditi da “Bog iz dana u dan raste i obogaćuje nas i osposobljuje – i nas i druge članove naše obitelji – za poslanje koje ima s nama.”

Konačno, kao treću Marijinu kuću mons. Uzinić je spomenuo Crkvu kojoj je ona majka i uzor te je pozvao na odgovorno zalaganje u njoj: “Ne možemo očekivati od Crkve da nam daje ako sami nismo spremni dati. Marija je sama davala i zato jer je davala primila je. Primila je Sina kojeg nam je darovala”. Sa svojim Sinom Marija nam je povjerila i poslanje “da i mi poput nje utjelovljujemo Sina” i kao pojedinci i kao Crkva te Isusa svojim kršćanskim izborima i stavovima “‘rađamo’ za ovaj svijet i za vrijeme u kojemu živimo.”

U zahvalnoj riječi u ime Karmela Božjeg Milosrđa kojemu je od 14. rujna 2019. povjereno na čuvanje svetište i samostan Gospe Delorite brat Dražen Marija Vargašević osobito je istaknuo donedavne čuvare svetišta – redovnike Franjevce. Navodeći doprinos mnogih lijepom obilježavanju blagdana izrazio je nadu da pohvalni izvanjski čini ne ostanu nepopraćeni čistoćom srca te se upitao: “Kako se Gospa osjeća u kući moga srca: jesam li ga pripremio da joj bude na radost ili je ono neuredno te Gospi neugodno i na žalost?”

Istaknuo je kako je Karmel Božjeg Milosrđa, nastajuća obitelj posvećenog života, otkrio srodnost duhovne poruke svetišta Gospe Delorite sa svojom karizmom u otajstvu skrovitoga nazaretskog služenja te naglasio: “Ona nam je zajednička majka, majka čiji je dom otvoren svoj njezinoj djeci. Ovdje pred ljubljenom Majkom Deloritom za vas molimo i ovamo vas pozivamo da s Njom zajednički izmolimo duhovnu preobrazbu našega kraja i cijeloga nam naroda”.

Biskup je zahvalio članovima Karmela Božjeg Milosrđa na organizaciji slavlja i izrazio želju da i on bude kućom Božjom te je među okupljenim svećenicima osobito istaknuo don Alojzija Bavčevića iz svetišta Vepric koji je po majci porijeklom iz Kune.

Na samom kraju upućene su molitve na nakanu Svetog Oca u svrhu postizanja potpunog oprosta. Okupljeni vjernici su s pobožnošću i radošću počastili Gospin lik na kojemu je nedavno obnovljena stara kruna. Pritom su kao znak blagoslova ponijeli sa sobom ruže kojima je Gospa bila urešena i zadržali se na prigodnom agapeu.

Slavlju je nazočio i načelnik slavljeničke općine Orebić te susjedne općine Trpanj. Uz vjernike s Pelješca primjećena je nazočnost hodočasnika s Korčule, iz doline Neretve i Dubrovnika.

Blagdanu je prethodila trodnevna priprava koju su predslavili svećenici okolnih župa, a po završetku posljednjeg dana trodnevnice započelo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje na način preuzetih dežurstava koje je potrajalo do pred samu procesiju. Nakan toga klanjanja bila je prikazanje srdaca svih Pelješana i hodočasnika Bezgrješnom Srcu Gospe Delorite za obnovu njihova kršćanskog žvota po svetim sakramentima.

Fotografije: Marko Marušić

Više fotografija pogledajte ovdje: http://www.orebic.com.hr/vijesti/religija/procesijom-i-svecanom-svetom-misom-proslavljen-blagdan-gospe-delorite-foto.html#prettyPhoto

Slavlje Gospe Delorite u Kuni – Marija u otajstvu Nazareta

Dragi čitatelji,

radosno s vama dijelimo najavu i poziv na proslavu svetkovine Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj.

Za Pelješac 10. svibanj je izuzetno značajan dan jer tada se obilježava godišnja svetkovina Blažene Djevice Marije u njezinoj najpoznatijoj crkvi na poluotoku i časti ju se kao Gospu od Loreta ili po pelješkom izgovoru Gospu Deloritu.

Blagdan Gospe Delorite u Hrvatskoj je poznatiji kao blagdan Gospe Trsatske, jer je Trsat izravno povezan s Loretom po čudesnom pojavku nazaretske kućice Svete Obitelji u njemu.

Ovaj blagdan potiče nas na razmatranje skrovitog Isusovog života u Nazaretu uz blaženu majku Mariju i svetog Josipa. Vrijeme Nazareta na neki je način Isusova duga i bogata “pustinja” priprave za trogodišnje javno djelovanje, vrijeme o kojemu ne znamo puno, a jako je važno za Isusov rast “u mudrosti i milosti kod Boga i kod ljudi” (Lk 2, 52).

U Isusovim skrovitim nazaretskim godinama duhovnost Karmela, koju njeguje i Karmel Božjeg Milosrđa u Kuni Pelješkoj, crpi svoje nadahnuće. Karmel u otajstvu Nazareta pronalazi inspiraciju za molitvu i kontemplaciju, za služenje i skromnost u intimnom zajedništvu s Isusom po Marijinom posredovanju i po zagovoru svetog Josipa.

Pohoditi svetište Gospe Delorite znači pohoditi u duhu nazaretski dom Isusa, Marije i Josipa, staviti u središte svoga života Isusa kako su učinili Gospa i sv. Josip, obnoviti Božjom milošću ljubav prema svim članovima vlastite obitelji, odlučiti se iznova za molitvu, poniznost i marljivi rad u onom pozivu kojega nam Bog daruje, a po kojemu pomažemo Isusu da proširi svoje Evanđelje našim svijetom i vremenom.

Neka Gospa Delorita zagovara za sve pelješke obitelji i za sve obitelji ljubljene nam domovine Hrvatske. Neka se obnovi vrijednost braka, uzajamna vjernost bračnih drugova, hrabrost mladih za stupanje u brak, vrijednost majčinstva i očinstva, hrabrost prihvaćanja djece i odgovornost njihova krjeposnoga odgoja.

Gospu Deloritu molimo i za zvanja za posvećeni život – da u našem narodu bude dovoljno svetih svećenika, redovnica i redovnika koji će darom duhovnoga očinstva i majčinstva služiti preporodu naše Domovine.

Dobrodošli Gospi Deloriti s nakanom da od nje izmolimo obilje milosti koje su nam potrebne!

Program trodnevnice i svetkovine je u nastavku:

Proslavljena svetkovina Božjeg Milosrđa

U ozračju molitve i uskrsne radosti proslavljena je u Kuni svetkovina Božjeg Milosrđa 28. travnja 2019.

Dragi čitatelji dijelimo s vama nekoliko snažnih duhovnih trenutaka koji su obilježili našu proslavu Svetkovine.

Na uočnicu Svetkovine zasjao je lik Milosrdnog Isusa na pročelju crkve koji ne može ostati nezapažen niti od strane onih prolaznika koji nemaju namjeru ući u crkvu (https://youtu.be/LIywXwlvyz8). Uskrsli Gospodin prolazi kroz otvorena i zatvorena vrata srdaca 🙂

Zatim, tu istu subotnju večer nakon Sv. Mise započelo je produljeno euharistijsko klanjanje koje je trajalo cijelu noć i drugi dan do 15 h. Takoreći u trenu popunjena molitven a dežurstva za klanjanje potvrđuju nam veliku potrebu ljudskih srdaca za tišinom i dubokom molitvom, a što može biti dublje od izvora Milosrđa u živoj Isusovoj euharistijskoj prisutnosti?! Radosni smo da možemo zajedno otkrivati i dijeliti taj Izvor.

U Času Milosrđa koji je otkucao u 15 h, sestre su predmolile pjevanu i meditativnu Krunicu Božjeg Milosrđa nakon koje je slijedila svečana Sv. Misa i procesija s likom Milosrdnog Isusa.

Božje beskrajno Milosrđe saginje se nad sve potrebe duša i očituje kao najveća snaga života. Bog je veći od našega srca, Bog bogat Milosrđem…

PUSTINJA I MISIJE – EREMUS ET MISSIONES