Arhive kategorije: Aktualno

SNAGA PRISUTNOSTI ISUSOVE

Draga braćo i sestre, dragi čitatelji,

pozivamo Vas na 24 satno Euharistijsko klanjanje u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj. Klanjanje je započelo večeras 30. listopada i završava u subotu 31. listopada molitvom Svete Krunice u 17:30h. Odvija se u šutnji.

Molitvene nakane za velike potrebe duša, Crkve i svijeta, su sljedeće:

  • za zaustavljanje epidemije,
  • za obraćenja i snagu vjere u ovim teškim trenutcima krize,
  • za jačanje molitve u obiteljima i širenje Trajnog Euharistijskog Klanjanja,
  • za nova duhovna zvanja,
  • za duhovnu obnovu Domovine,
  • za pokojne
  • u zadovoljštinu i za zaustavljanje novog poganstva koje će u ovim danima osobito pokušati uzeti maha.

Klanjajmo se Živom i Pravom Bogu u Presvetoj Euharistiji u zajedništvu sa svima Svetima!

Neka razmatranje koje slijedi bude poticaj da svi dođemo Isusu, koji ste u blizini Kune – u crkvu Gospe Delorite, ostali svatko u svoje crkve ili tko ne može do crkve – neka duhovno pohodi Isusa u Presvetoj Euharistiji, možda i uz pomoć izravnog prijenosa iz Kapele Trajnog Euharistijskog Klanjanja: https://www.youtube.com/channel/UCBGnLsF8eSCg_9oLxQrBDoQ

Sasvim je vlastito čovjeku osjećati duhovnim osjetilima: kako npr. hrabrost, sigurnost i pripadnost, tako i strah, neizvjesnost i napuštenost. Duhovno stanje najviše ovisi o vlastitim slobodnim činima, ali uvjetuju ga i stanja drugih osoba, kako u neposrednom okružju, tako i u široj okolini. Ono čemu više posvećujemo pozornost više utječe na nas, ono pred čim se duže i dublje izlažemo više nas uvjetuje.

Neispovjeđeni grijesi, nepriznati neposlusi i prijestupi protiv Božjih zapovijedi i savjeta, zaokupljenost duhovnom težinom bližnjih, misaona i emocionalna upletenost u društvenu i političku tamu, nekritičko poklanjanje povjerenja obmanama i manipulacijama koje nerijetko prevagnu u ozračju sredstava društvenih priopćavanja, dopuštanje da nas zahvati i povuče ono nečisto u dominantnim strujama misli, od čega nije posve zaštićena ni Crkva – sve to nas uvjetuje, često sputava, guši…

Kako prečesto ostaje skriveno ono NAJVAŽNIJE – snaga prisutnosti Isusove. „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ – najsnažnije i najizravnije u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On je nama prisutan, u nemiru i nesigurnosti današnjice, a jesmo li mi njemu prisutni? Poklanjamo li mu pozornost, doživljavamo li isijavanje nestvorenoga svjetla iz njegove ponizne euharistijske nazočnosti? Gdje je Euharistijski Isus na ljestvici naših prioriteta? Izlažemo li se više ljudskim pričama i medijskim konstrukcijama nego Njemu? Koliko mu dajemo priliku da nas On zahvati svojim praštanjem, oslobođenjem, ozdravljenjem? Jesmo li popustili pred onima koji se guraju u prvi plan naše pozornosti i zato izgubili vrijeme za Isusa koji se ne nameće, nego nas tiho i blago poziva, privlači, iščekuje? Jesmo li se dali zavesti u nebrojene rasprave, neprekidno dijeljenje, danonoćne aktivnosti i zaboravili ući u svetu Šutnju, osluškivanje, primanje? „Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.“ (Jr 2,12) Velika je žeđ duša i veliki zaborav na Izvor vode žive koji ne prestaje teći u tami svijeta!

Još važnije od raskajanosti naših duša zbog takvog zaborava je žeđ koju sam Isus svjedoči kad uzvikuje: „Žedan sam!“ Ti si, Isuse, žedan moje prisutnosti!? Tebi sam važan ja grješnik, izgubljeni, nezahvalni – zato jer me ljubiš. Tvoja žeđ, Isuse, probija se do moje žeđi i odlučujem Ti se odazvati. Evo krećem ka Izvoru koji teče iz Tvoga Srca, milosrdnoga, euharistijskoga! Donosim Ti i žeđ svojih bližnjih, žeđ čitave Tvoje Crkve i iznemoglog čovječanstva. Donosim Ti svu prazninu svijeta kao beskrajnu posudu, gotovo bezdnu – jer vjerujem da s Tvoga Izvora mogu zahvatiti onoliko koliku posudu donosim (sv. Ivan od Križa).

Ovdje možete poslušati i propovijed kao uvod u 24satno Klanjanje:

Gostovanje Benda mladih Župe Sv. Ilije proroka iz Metkovića

Radost nam je najaviti vam gostovanje mladih vjernika iz Metkovića okupljenih u Bend Župe sv. Ilije proroka koji su imali poticaj doći na Pelješac, u svetište Gospe Delorite i Karmel Božjeg Milosrđa, da zajedno slavimo Gospodina Isusa.

Oni će glazbeno popratiti Svetu Misu i Euharistijsko Klanjanje u Gospinu svetištu u Kuni Pelješkoj u četvrtak 17. rujna 2020. godine (blagdan sv. Alberta Jeruzalemskog, zakonoše Karmela).

Sveta Misa započinje u 18:00, a Klanjanje slijedi odmah poslije.

Glavna molitvena nakana Euharistijskog Klanjanja je jačanje i širenje djela Trajnog Euharistijskog Klanjanja u našoj Domovini!

Na ovaj duhovni događaj srdačno pozivamo sve vjernike u Kuni i okolici, a na posebna način mlade. Dobrodošli!

Nama u Karmelu je draga poveznica s mladima iz Metkovića i zaštitnik njihove župe sv. Ilija prorok kojega u Karmelu častimo kao duhovnog oca i nadahnitelja, a poluotok Pelješac ponosan je što njegov najviši planinski vrh nosi ime istog Svetca 🙂

Isuse, spasi Hrvatsku!

Domovina treba molitvu! Redaju se izbori i političari, a u LIJEPOJ NAŠOJ ljudi se sve manje osjećaju lijepo. Tko je upoznao Boga i dramu BORBE PROTIV GRIJEHA u sebi samome zna da se isto događa i u društvu. U konačnici pitanje je: ŠTO ŽELIM(O)? Ako u nama prevlada ŽELJA ZA ISTINOM, ZA PRAVDOM, ZA BOGOM – ako je ta želja Bogu upravljena NA KRILIMA MOLITVE – ako u toj molitvi ne posustanemo – gledat ćemo ČUDA, sve će biti drugačije, NOVO.

Saberimo sve želje za spas Hrvatske u ustrajnoj molitvi pred ŽIVIM ISUSOM. Kucajmo dok nam ne otvori, molimo Ga dok nam se ne smiluje. Molitvama dodajmo ŽRTVE, osobito žal i bol u suosjećanju sa svima koji u Hrvatskoj trpe. Isus će nas molitvom mijenjati, Njegov Duh će obnoviti lice zemlje, lice ove naše hrvatske Zemlje!

ISUS TE ČEKA u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Želi ti reći KOLIKO LJUBI TVOJ NAROD, koliko ga želi spasiti. Isus traži suradnike za obnovu. DJELA koja se rode IZ SUSRETA S NJIM unosit će svjetlo i nadu.

Ovo nije molitva samo za izbore, nego za dubinsku preobrazbu, za VATRU DUHA SVETOGA koja spaljuje zlo i stvara novi život.

Dođi na EUHARISTIJSKO KLANJANJE ZA DOMOVINU!

POKLONI SE KRISTU DA DOMOVINA BUDE KRISTOVA!

POKLONI SE KRISTU DA BUDEŠ POČETAK KRISTOVE HRVATSKE!

Potakni druge, potakni klanjanje na svojim župama, u svojim crkvama. PONESI U RUCI KRUNICU, njome možeš promijeniti tijek povijesti. S njome ćeš dočekati BOŽJU POBJEDU!

EUHARISTIJSKO KLANJANJE ZA DOMOVINU – CRKVA GOSPE DELORITE – KUNA PELJEŠKA

OD SUBOTE 3. srpnja u 8:00 do NEDJELJE 5. srpnja u 19:00h

ISUSE, SPASI HRVATSKU!

Tko će nam u ovom vremenu bolje pomoći ostati uz Isusa od Marije? Posvetimo se Njezinu Bezgrješnom Srcu! Pogledajmo s kojom nas je uvjerljivošću na to pozvao Benedikt XVI.

„Djeca su tijekom užasnoga časa doživjela viđenje pakla. Vidjela su pad „duša siromašnih grješnika“. A onda se kaže zašto su bili izloženi tom trenutku: da „se spase“ – da se pokaže put spasenja. …. Kao put ka tome cilju naznačena je … pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu. „Srce“ u biblijskom govoru označava središte čovjekove egzistencije, susretište razuma, volje, temperamenta i osjećajnosti, u kojemu osoba pronalazi svoje jedinstvo i nutarnje usmjerenje. „Bezgrješno srce“ je prema Mt 5,8 srce koje je polazeći od Bog doseglo savršeno nutarnje jedinstvo i zato „vidi Boga“. „Pobožnost“ Bezgrješnomu Srcu Marijinu je stoga približavanje tom stavu srca, u kojemu fiat – „budi volja Tvoja“ – postaje oblikujuće središte čitave egzistencije. Ako bi tko htio uputiti prigovor da ipak ne bismo smjeli postaviti ljudsko biće između nas i Krista, moralo bi se podsjetiti da se Pavao nije bojao reći svojim zajednicama: nasljedujte me (1 Kor 4,16; Fil 3,17; 1 Sol 1,6; 2 Sol 3,7.9). U Apostolu te zajednice mogu se konkretno uvjeriti što znači slijediti Krista. A od koga bismo mi u svakom vremenu mogli bolje učiti ako ne od Gospodinove Majke?“ (Joseph Ratzinger, Teološki komentar Fatimske tajne, 2000.g).

Poštovani čitatelji, donosimo na kraju ove objave gotovo cjeloviti prijevod Teološkog komentara Fatimske tajne Benedikta XVI. (dok još nije bio izabran za Papu) nastao 2000. godine prilikom objavljivanja Treće fatimske tajne – sa željom da se uoči marijinog mjeseca svibnja, prve subote u tom mjesecu i 107. obljetnice početka Fatimskih ukazanja – oraspoložimo za novo prihvaćanje Fatimske poruke, a u njoj osobito – posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ta je poruka ostala vrlo aktualna sve do danas. Recimo to snažnije: ona je danas postala posebno aktualna. Papa Benedikt je to podcrtao prije sedam godina, 13.5.2010. u Fatimi kad je u propovijedi rekao: „Bio bi u zabludi tko bi mislio da je proročko poslanje Fatime završeno… Neka ovih sedam godina koji nas dijele od stoljetnice Ukazanja ubrzaju najavljeni trijumf Bezgrješnog Srca Marijina na slavu Presvetoga Trojstva.“

Ovdje možete pronaći kronologiju i tekst Fatimskih ukazanja i poruka, a tekst Ratzingerova komentara potražite niže u ovoj objavi. Prije toga slijedi naš uvod u taj komentar kojeg možete slobodno i preskočiti ako nemate vremena za čitanje.

Blagoslovljen vam Marijin svibanj, blagoslovljena vam (obnovljena) posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu, radosno vam iskustvo nove slobode na putu s Isusom!

Nastavi čitati Tko će nam u ovom vremenu bolje pomoći ostati uz Isusa od Marije? Posvetimo se Njezinu Bezgrješnom Srcu! Pogledajmo s kojom nas je uvjerljivošću na to pozvao Benedikt XVI.

Danas je Nebo otvoreno!

Današnja svetkovina Milosrđa Božjega proizašla je iz Isusove nutrine i ta milosrdna nutrina danas je širom otvorena. Nebo je danas rasipno u ljubavi. Naš um to ne može dokučiti, sve što kažemo premalo je u usporedbi s onim što se danas STVARNO događa.

Danas se ispunja Uskrsna osmina – osam dana koji vrijede kao jedan jedini Dan Uskrsnuća Isusova. Danas Milosrdni Bog daje puninu svojih darova koji su stečeni žrtvovanom ljubavlju Njegova Sina od Velikog Četvrtka do trenutka kad je i najsumnjičaviji apostol Toma svim srcem povjerovao u Uskrslog Isusa.

Danas, ljubljeni brate i sestro, možeš od Neba primiti baš sve što Ti je potrebno da budeš sretan/na i svet/a. Ne propusti ovu priliku. Što su potrebe veće, više trebamo primati. Neka Te ne obeshrabri što ima onih koji ne primaju, već neka Te to potakne da Ti primiš više, i u njihovo ime. Koliko više primaš, više ćeš moći razdjeljivati drugima:

 «Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjem: prvo – djelo; drugo – riječ, treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni. Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe, ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtijevam štovanje Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike, koja je bila naslikana. Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela.» (742)

Neka naše bitno djelo današnjeg dana bude iskreno i potpuno kajanje koje će otvoriti prostranstva naše nutrine za more Milosrđa Božjega. Budimo raskajani i molimo žarko da se cijelo čovječanstvo raskaje kako bismo svi mogli primiti Ljubav od Neba. Molimo za sve skupine duše iz Devetnice Božjeg Milosrđa, budimo danas klanjatelji, svjedoci i apostoli Božjega Milosrđa, jer naša srca, naše obitelji, zajednice, naš narod, naša Crkva i cijelo naše „čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa.» (699).

U 14.50 započet ćemo prijenos štovanja Božjeg Milosrđa iz Karmela na Pelješcu. Svečano ćemo obilježiti Čas Milosrđa molitvom Krunice Milosrđa, a potom nastaviti sa svečanom Euharistijom. Budimo zajedno s Milosrdnim Isusom na www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa.  

I čestitamo vam od sveg srca Nedjelju Božjeg Milosrđa!

POTPUNI OPROST

O uvjetima za stjecanje potpunog oprosta donosimo ovdje izvadak iz članka na stranici BozjeMilosrdje.net o današnjoj svetkovini (https://bozjemilosrdje.net/svetkovina-milosrda-utociste-i-zaklon-dusama/).

Svetkovina 2020.!

Ove ćemo godine svetkovinu Božjega milosrđa proživjeti drugačije nego do sada zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti sakramentalne ispovijedi i sudjelovanja u Euharistiji. Rađa se puno pitanja: kako plodonosno proživjeti Nedjelju Božjega milosrđa? Hoćemo li primiti milosti koje nam je Isus obećao uz tu svetkovinu?

Odgovor je jednostavan: potrebno je držati se odredaba Hrvatske biskupske konferencije i sudjelovati na sv. Misi putem medija. U duhu pobuditi iskreno pokajanje i duhovno se pričestiti. Potom pred slikom Milosrdnog Isusa izmoliti barem Očenaš Vjerovanje, a preporučljivo je izmoliti krunicu Božjega milosrđa u 15 sati. Dekret Apostolske pokorničarne Deus cuius misericordia iz 2002. godine predviđa mogućnost potpunoga oprosta i u izvanrednim situacijama: „Nadalje, pomorci koji svoj posao obavljaju na neizmjernim morskim prostranstvima; bezbrojna braća koju su ratna pustošenja, politička previranja, surovost mjesta i drugi slični uzroci udaljili od zavičaja; bolesnici i oni koji im pomažu te svi koji iz opravdana razloga ne mogu izići iz svojih kuća ili obavljaju neodgodiv posao na korist zajednice, u nedjelju Božjega milosrđa mogu primiti potpuni oprost ako s potpunim prijezirom prema bilo kakvu grijehu, kao što je prethodno rečeno, i s nakanom da čim uzmognu ispune tri uobičajena uvjeta, pred pobožnom slikom našega Milosrdnog Gospodina Isusa izmole Očenaš i Vjerovanje te dodaju pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice: „Isuse, uzdam se u tebe“).

Ako se toga dana ni to ne mogne učiniti, potpuni oprost mogu steći oni koji se u duhu sjedine s onima koji na redovit način izvrše ono što je za oprost propisano te milosrdnomu Bogu prikažu molitvu i trpljenje svojih slabosti te životnih tegoba, s tim da i oni odluče da će čim uzmognu ispuniti tri uvjeta propisana za stjecanje potpunoga oprosta.“ (Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Verbum, Split, 2015., str. 101.)

Izravni prijenos POBOŽNOSTI U vazmenom trodnevlju

Dragi prijatelji,

tijekom Vazmenog Trodnevlja (Veliki Četvrtak, Veliki Petak i Velika Subota) za praćenje liturgijskih obreda upućujemo vas na vaša biskupijska i župna slavlja, a mi ćemo prenositi satove pobožnosti koji vam mogu pomoći da upotpunite i produbite iskustvo liturgijskih obreda.

Tako ćemo biti uz vas:

– na Veliki Četvrtak od 23 do 00h u Getsemanskoj uri,

– na Veliki petak od 15 do 16h u Satu Milosrđa i

– na Veliku Subotu od 17 do 18h u Marijanskom molitvenom satu.

Sve to možete pronaći na YouTube kanalu Karmela Božjeg Milosrđa: https://www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa.

Zahvaljujemo našem bratu i prijatelju Stijepu Gleđu Markosu, dubrovačkom tenoru, koji će glazbeno popratiti ove čine pobožnosti. Učinit će to na distancu putem svoga facebook profila (https://web.facebook.com/MarkosCOM?_rdc=1&_rdr) na kojemu će preuzeti naš prijenos obogaćen svojim pjevanjem.

I mi ćemo na YouTube-u pokušati preuzeti njegovo pjevanje, ali radi sigurnosti radije vam preporučamo da se uključite na Stijepov facebook prijenos.

Želimo Vam blagoslovljene ove velike i svete dane Isusove Pashe – prijelaza – da budu i vaš i naš prijelaz iz staroga u Božju novost, iz grijeha u prekrasnu milost, iz brige i tjeskobe u potpuno pouzdanje u Božje neizrecivo Milosrđe.

Kriza zdravlja ili kriza vjere i istine o čovjeku

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi prijatelji, u ovom vremenu krize i nevolje nameću nam se riječi iz Knjige Otkrivenja koje govore o svjedocima vjere koji su došli iz „nevolje velike“ i „obijelili haljine u Krvi Janjetovoj“ (Otk 7,13). Oni su, u boju protiv Đavla pobijedili „Krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti“ (Otk 12,11). Jaganjčeva Krv kojom nas Gospodin čisti u Sakramentu Pomirenja, taži žeđ i liječi u Presvetoj Euharistiji, i riječ svjedočanstva kojom – vođeni Duhom Svetim – otvoreno stajemo uz Isusa u svemu – pobjedonosno su oružje u borbi protiv zla.

Uz čvrsti oslonac u sakramentima potrebno nam je, dakle, svjedočiti. Kakvo svjedočanstvo je važno u ovome času?

Čini se da je osobito važno svjedočiti cjelovitu istinu o čovjeku. Zahvalno se spominjući dragocjenog doprinosa pokojnog Tomislava Ivančića u smislu cjelovitog gledanja na čovjeka koji je neodvojivo duh, duša i tijelo, valja nam snažno naviještati da čovjek nije samo tijelo i psiha. Čovjek je i duh i uzalud je čovjeku brinuti se o zdravlju svoga tijela ako se istovremeno – i još više – ne brine za zdravlje svoga duha!  Je li moj duh u miru s Bogom ili je u nemiru i neredu zbog grijeha? Je li moj duh okrijepljen molitvom i svetim Sakramentima ili je zbog „neishranjenosti“ molitvom i Sakramentima oslabljenog imuniteta te izložen opasnosti pogubnih oboljenja, pa i vječne propasti?

Čovjek ima duhovnu dušu, čovjek jest čovjek po svojoj duhovnoj duši. Medicinska znanost ne dohvaća duhovnu dimenziju. U najboljem slučaju ona ju ne niječe i dopušta, ali nažalost ona nerijetko tu dimenziju uopće ne priznaje. Nije dovoljno slijediti savjete liječnika, niti Ministarstva zdravstva, niti Stožera civilne zaštite – da budemo sigurni, uza sve dužno poštovanje prema njima. Isus Krist je jedini spasitelj čovjeka. Najizvrsnije klinike i najsavršenija cjepiva mogu pomoći tijelu i psihi (pod uvjetom da se doista kreću na području znanja i ne zalaze u mutna područja paraznanstvenoga), ali ne mogu ozdraviti cijelog čovjeka. Liječnici liječe, ali Bog daje zdravlje! Gdje je izvor zdravlja? Ondje gdje je izvor života – u Onomu koji je čovjeka iz ništavila pozvao u postojanje!

Isus je Crkvi dao ključeve izvora života kad joj je naložio da krsti u Njegovo Ime, lomi i dijeli Kruh kao Njegovo Tijelo u Njegovo Ime, odrješuje od grijeha u isto to Ime. Crkva je najvažnija čuvarica cjelovitoga zdravlja. Crkva je najvažnija klinika društva i zato ne smije zatvoriti svoja vrata, pogotovo u krizi! Papa Franjo je još prilikom posjeta Sarajevu rekao da se nalazimo u svjetskom ratu koji se odvija na drugačije načine nego prva dva. On je rekao i da Crkva u našem vremenu treba biti kao poljska bolnica. Svatko od nas se u ovoj krizi zbog epidemije treba pitati: vjerujem li ja da Crkva ima lijek? Vjerujem li da kao član Crkve, a osobito kao pastir, MORAM biti na bojištu? Prepoznajem li da je čovjekovo duhovno zdravlje u ovom času u velikoj opasnosti? Upozoravam li na opasnost epidemije nevjere i straha koja može duhovno paralizirati ljude? Borim li se da, kolikogod okolnosti bile zahtjevne i kolikogod bilo važno paziti na sprječavanje širenja fizičkoga virusa, duhovni lijekovi budu prepoznati, vrjednovani i dostupni potrebitima?

U društvu u kojemu smo još uvelike opterećni nasljedstvom bezbožnog komunizma, u kojemu većina ljudi na odgovornim položajima izravno ili neizravno podržava bezbožne zakone, u kojemu je znanost uvelike svedena na ovozemaljsko – mi Isusovi učenici ne možemo od ustanova civilnoga društva očekivati presudne smjernice. Ministar zdravstva možda ne uzima u obzir da Sveta Ispovijed može oboljelom od koronavirusa donijeti važniji cjeloviti boljitak od paracetamola. On to po sebi nije ni dužan znati, ali bilo bi pretragično ako bih ja kao svećenik to smetnuo s uma. Postavlja se onda pitanje: na kojem temelju nositelji civilne vlasti donose odredbe koje imaju učinak na duhovno stanje građana i dokle seže mjera njihovog autoriteta? Koji kriteriji vode donošenje izvanrednih zakona za ovo krizno razdoblje i za moguća slična krizna razdoblja u budućnosti? Ima li i da li će tu biti mjesta za pristupačnost svećenika duhovno bolesnima i duhovno potrebitima kojima Sveta Pričest znači neusporedivo više od paracetamola, ne obezvrjeđujući pritom nimalo potrebu dostupnosti toga lijeka? Da li se slavlje Presvete Euharistije može svesti na jedno od javnih okupljanja ili se, ne zanemarujući mjere opreza u svrhu izbjegavanja širenja zaraze, vrjednuje moralna i duhovna jakost i hrabrost koja građanima dolazi od euharistijskoga sakramenta? Dok se govori o opravdanoj i razumljivoj nužnoj otvorenosti trgovina prehrambenim namirnicama, vodi li se dovoljno računa o još važnijoj potrebi duhovnoga čovjeka da se nahrani Kruhom Euharistije koji osigurava vječni život?

Ovdje se ne radi u prvom redu o odgovornosti javne vlasti, nego o odgovornosti nas vjernika. Što je nama doista važno? O čemu nama ovisi život? Bez čega mi doista ne možemo? Koju mjerodavnost civilne vlasti možemo nekritički dopuštati kad i ako ona zadre u područje duhovno presudnih stvarnosti?

Jedino čvrsto uvjereni u to da smo stvoreni za vječnost u Božjoj ljubavi mi ćemo moći pružiti „riječ svoga svjedočanstva“ i njome, zajedno s „Krvlju Jaganjčevom“ savladati svako zlo koje nam prijeti. Koronavirus jest zao, ali u cjelini opasnosti s kojima se suočavamo, on sačinjava samo jedan mali postotak zla. Prvi kršćani su u Rimskom carstvu smatrani opasnima za vladajući društveni poredak. Budući da nisu štovali bogove Carstva dovodili su u pitanje čitav poganski sustav. Zato su ih tjerali da časte poganske bogove i da se odreknu izražaja vjere u Isusa Krista. Vjerodostojni kršćani nisu prihvatili izraziti štovanje lažnim poganskim bogovima i hrabro su rekli: „Mi bez Euharistije ne možemo živjeti!“ Nisu se ustručavali zato platiti cijenu. U konačnici pitanje je: „Što ili koga ja ljubim?“ Da li je moja ljubav usmjerena prema Bogu – izvoru ljubavi i vječnoga života koji nam je darovao sve i samoga sebe ili ja volim samo sebe i samo ovaj svijet? „Nisu ljubili života svoga sve do smrti“ (Otk 12,11).

I današnje političko carstvo ima svoje bogove. Neki od njih su znanost, fizičko zdravlje, materijalno blagostanje. Koliko god to bile u sebi dobre stvarnosti – ako postanu konačni kriterij našega ponašanja i toliko nas zaokupe da iz vidokruga izgubimo duhovnu dimenziju – one postaju lažni bogovi. Nisam li možda i ja kao kršćanin zarazio svoju dušu idolopoklonstvom odviše vrjednujući i zaokupljajući se prolaznim i ograničenim stvarnostima? Jesam li možda oslabio u vjeri da je u Isusu Kristu moj izvor vječnoga života i spoznaje, zdravlja i blagostanja koji ne prolaze? „Kraljevstvo se Nebesko silom probija i siloviti ga grabe“ (Mt 11,12). Ima li u meni snage i kuraža da se borim povrh svega za neprolazno i da u toj borbi pomognem svojim bližnjima? Ne umanjujući dakako potrebnu skrb za tjelesno i vremenito, za što su istinski kršćani oduvijek pokazivali zavidni senzibilitet.

Ne bojmo se jasno, glasno i hrabro svjedočiti za Isusa Krista koji nam je objavio istinu o Bogu, ali i istinu o čovjeku. Jedino On ima riječi života vječnoga. Jedino On je spasitelj čovjeka! Njemu vrata moraju biti širom otvorena! A on je svojoj Crkvi dao ključeve Neba – Neba koje jedino potpuno usrećuje čovjeka. U trenutcima uzdrmanosti zemlje otvorenost Neba je važnija nego ikad. Čežnja za Nebom dovodi u krizu sustave ovoga svijeta, ali ta kriza služi njegovu ozdravljenju – poput sirupa koji je nepcu gorak ili cjepiva čiji je ubod čovjekovu tijelu neugodan – ali donosi zdravlje.

Svjesno ovoga i Učiteljstvo svete majke Crkve u posljednjem kanonu Zakonika crkvenog prava navelo je jednu jednostavnu rečenicu koja međutim ima kardinalni značaj za svaki crkveni zakon i odredbu: „Neka se… ima pred očima spasenje duša, koje u Crkvi mora uvijek biti vrhovni zakon“ (Kan 1752). Ne daj, Bože, da ovo ikad ostane samo mrtvo slovo na papiru. 

br. dražen Marija vargašević