Svi postovi od Karmel Božjeg Milosrđa - Carmelus Misericordiae Dei

NOVO: (ONLINE) KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE

Dragi prijatelji, pozivamo vas 4. siječnja 2020. na prvi susret KARMELSKE ŠKOLE MOLITVE u okviru mjesečnih duhovnih obnova u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni na Pelješcu. Nakon uvodnog susreta održanog u prosincu sada započinjemo niz mjesečnih duhovnih susreta škole molitve pod nazivom “Skupa hodajmo, Gospodine!” (sv. Terezija Avilska) svake prve subote od siječnja do svibnja 2020. sa sljedećim programom:

15:00 h Krunica Milosrđa;

Škola molitve: kateheza i meditativno-kontemplativna molitva pred Presvetim Sakramentom; (mogućnost za sv. Ispovijed)

17:30 h Sv. Misa u čast Božjeg Milosrđa.

ŠKOLA MOLITVE odvijat će se na DVIJE RAZINE:

  1. MJESEČNI SUSRETI u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni koji će se sastojati od sustavnih kateheza o molitvi i duhovnom životu s naglaskom na duhovni nauk i iskustvo sv. Terezije Avilske te praktične vježbe uvođenja u nutarnju molitvu (meditaciju i kontemplaciju) pred Presvetim Sakramentom. Pod geslom “Skupa hodajmo, Gospodine!” kroz pet susreta kao pet koraka prijateljevanja s Bogom produbljivat ćemo Terezijinu definiciju molitve: “Moliti znači razgovarati prijateljski često puta i na samo s Onim za koga znamo da nas ljubi”.
  2. ONLINE ŠKOLA MOLITVE za sudionike koji se prijave i žele preko e-maila dobivati tjedne upute i materijale za osobna razmatranja koja mjesečnu temu produbljuju kroz četiri tjedna. Materijali će obuhvaćati snimke kateheza s mjesečnih susreta, biblijske i karmelske tekstove i terezijanske upute za pojedine korake molitve. Online školu molitve mogu pratiti i sudionici koji nisu u mogućnosti dolaziti na mjesečne susrete u Kuni.

Napomena: Škola molitva osmišljena je za primjenu i duhovni rast u osobnom molitvenom životu, a ne kao tečaj formacije voditelja škole molitve. Susrete priprema s. Maja Pavla Bašić.

PRIJAVE za e-školu molitve od 2. do 11. siječnja na e-mail: e.skolamolitve@gmail.com

Dobrodošli na put molitve sa sv. Terezijom Avilskom!

“Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći!”
sv. Terezija Avilska

BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

Srcem punim zahvalnosti i slavljenja zbog toga što “na svoje oči vidimo gdje se na Sion vraća Gospodin” (usp. Iz 52) svima vama, predrage sestre i braćo, čestitamo Isusov rođendan uz iskreni zagrljaj zajedništva u tako dobrom i milosrdnom Bogu – Božiću našemu!

U skrovitosti duše, dublje od

površnosti riječi, osjećaja i misli,

Bog kojemu ništa nije nemoguće,

sjenom svoga Duha učinio i u ovom

vremenu čudo svoga Utjelovljenja!

Bezgrješna Majka koja Ga u tijelu

zače i rodi bila nam okriljem da se

On u našem duhu začinje i rađa

za plodnost našega života i poziva.

Bio Vam blagoslovljen Božić

i događalo Vam se otajstvo Božića

svakog dana nadolazeće godine!

Sa zahvalnošću i uz trajan spomen u molitvi iz

Karmela Božjeg Milosrđa

PROSLAVA SV. IVANA OD KRIŽA I DUHOVNA OBNOVA S UVODOM U KARMELSKU ŠKOLU MOLITVE

“Ako duša traži Boga, mnogo više njezin Ljubljeni Gospodin traži nju” – riječi su sv. Ivana od Križa koje nam mogu pomoći u hodu kroz Došašće ususret Gospodinu. U drugom smo tjednu Došašća, na pola puta… Jesmo li možda klonuli u budnosti i iščekivanju? Možda čeznemo i tražimo, a ne nalazimo? Primimo utjehu i poticaj preko ovih Ivanovih riječi da Božja ljubav i čežnja za nama prethode svakom našem traženju Njega. On nas prvi ljubi i traži, čezne za nama! On nama dolazi ususret! Potražimo ga iznova u vjeri, nastavimo hod u nadi, otvorimo se daru ljubavi! Možda duhovna obnova može pomoći!

Dragi prijatelji, pozivamo vas na proslavu svetkovine sv. Ivana od Križa i duhovnu obnovu u subotu 14. prosinca 2019. u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni, sa sljedećim programom:

15:00 h Krunica Milosrđa;

Kateheza o karmelskoj duhovnosti i euharistijsko klanjanje; mogućnost za sv. Ispovijed;

17:30 h Sveta misa s propovijedi

Uz proslavu sv. Ivana od Križa, ovaj susret je osmišljen kao uvod u novi niz mjesečnih duhovnih susreta o karmelskoj školi molitve pod nazivom “Skupa hodajmo, Gospodine!” (sv. Terezija Avilska).

KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE “Skupa hodajmo, Gospodine!” će započeti u siječnju a odvijat će se na dvije razine:

  1. MJESEČNI SUSRET u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni (svake prve subote u mjesecu od siječnja do svibnja s početkom u 15 h) koji će se sastojati od sustavnih kateheza o molitvi prema sv. Tereziji Avilskoj, uvođenja u nutarnju molitvu u Euharistijskom klanjanju i slavlja Svete mise u čast Božjeg Milosrđa. Bit će mogućnost i za sv. Ispovijed.
  2. ONLINE ŠKOLA MOLITVE za sudionike koji se prijave i žele preko e-maila dobivati tjedne materijale za osobna razmatranja koja mjesečnu temu produbljuju kroz 4 tjedna. Online školu molitve mogu pratiti i sudionici koji nisu u mogućnosti dolaziti na mjesečne susrete.

Više o svemu tome možete saznati na susretu u subotu i skoroj najavi.

Dobrodošli!

S MARIJOM U NOVU GODINU

Dragi mladi, pozivamo vas da s Blaženom Djevicom Marijom otvorite vrata i ove nove godine kroz tri koraka:

– zahvalimo za PROŠLOST,

– ohrabrimo se za SADAŠNJOST i

– krenimo s nadom u BUDUĆNOST.

Pozivamo vas na duhovnu obnovu i molitveni doček Nove godine u Međugorju od 30. prosinca 2019. do 1. siječnja 2020.

Sve informacije i prijave (do 28. prosinca) na e-mail: KBM.totaTua@gmail.com

Uđimo s Marijom u novu godinu!

 

MOZAIK MILOSRĐA

Poštovani čitatelji,

Dopustite nam da vam premda s vremenskim odmakom približimo ljepotu glazbene duhovne večeri održane 28. rujna ove godine u Kuni. Odvijajući se u ritmu molitvenog razgovaranja s Bogom večer je odisala zahvalnošću, svečanošću i snagom zajedništva. Stijepo Gleđ Markos i njegova supruga Jelena Đuraš Gleđ svoj su glazbeni talent potpuno stavili u službu slavljenja Božje dobrote, veličanja i divljenja pred Njegovim djelima te pomoći okupljenim vjernicima da uzdignu svoj duh svome Stvoritelju i Otkupitelju u molitvi.

Izuzetno dojmljivom Markosovom pjevačkom nastupu popraćenom klavirskom pratnjom njegove supruge prethodilo je euharistijsko slavlje u čast Milosrđa Božjeg u kojemu su liturgijska čitanja toga dana znakovito govorila o pozivu na gradnju jeruzalemskog hrama. „I gradnja pustinjačkog samostana sv. Jospia u Donjoj Vrućici“, istaknuo je predslavitelj br. Dražen Marija, „gradnja je mjesta posvećenog Bogu, služenju Njemu i milost je i radost biti kamenčićem u tom mozaiku milosrđa“.

Supružnici Gleđ glazbom su popratili i euharistijsko klanjanje koje je slijedilo nakon izričito pjevačkoga dijela večeri. Izrečene zahvalne molitve upućene su za milost zajedništva u dobru i podrške poticajima Božjim preko Karmela Božjeg Milosrđa.

Na samom završetku otvorila se mogućnost za nešto podrobnije predstavljanje nakane osnutka i početnog razvoja crkvene obitelji posvećenog života u nastajanju i u tom kontekstu postupnog nastajanja pustinjačkog samostana sv. Josipa. Ovdje donosimo glavninu tog govora kojeg je izrekao brat dražen Marija.

“Dragi prijatelji,

hvala Milosrdnom Isusu i Mariji, Majci i Kraljici Karmela i Milosrđa za svakoga od vas… što su vam srca bratski i sestrinski otvorena, što ste svaki od vas kamenčić u mozaiku Božjega milosrđa!

Isus kaže: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima!” (Mt 18,20). Koliko nam svima znači da smo zajedno u Isusovo ime! … Onda to zajedništvo dobiva snagu koju ni u kojem drugom slučaju ne bi imalo – snagu, ljepotu, zaštitu – koja se zove Isus – naš ljubljeni Spasitelj… nutarnji razlog naše povezanosti…

U ovom kraju možda nije bilo dovoljno prilike da nešto više kažemo o našem pozivu pa sada koristimo priliku za to.

Predstavljanje poziva Karmela Božjeg Milosrđa

Naš poziv je molitva! A “molitva”, ona nutarnja, misaona, je “razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi”, kaže sv. Majka Terezija Avilska (Moj život 8,5). “Često puta, nasamo”! Sam Isus nas potiče da ustrajno molimo, sv. Pavao – da bez prestanka molimo, a drevno, Prvotno karmelsko pravilo nam nalaže: “Razmatrajte dan i noć o Zakonu Gospodnjem i bdijte u molitvi”.

Početci Karmela

Karmel! A što je Karmel? Riječ znači: Božji rascvjetani vrti ili vinograd, prostorno – to je osamljeno, a vegetacijski predivno brdo u Izraelu na kojem je živio veliki prorok i molitelj sv. Ilija, njegovi proročki sinovi i kasnije – brojni molitelji koji su imali poziv povući se u osamu da bi više i bolje bili u ljubavi uronjeni samo u Gospodina po molitvi i skromnom životu. Sveti papa Lav XIII. rekao je: “Šutnja, povučenost, odricanje – to troje – bez toga nema molitve, a bez molitve Karmel je ništa!” To troje je jednom riječju – PUSTINJA! Pustinja koja je zaštita molitvene oaze, pustinja koja je ispražnjenost i suhoća samo radi toga da se više i bolje može primiti ispunjenost Bogom i okrjepa živom vodom Njegove ljubavi, za sebe, ali još više za druge. Bog kaže po proroku Hošei: “Stoga ću je, evo primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu” (Hoš 2,16).

Tim pustinjacima na Karmelu biskup i patrijarh iz Jezuralema, sveti Albert, dao je pravilo, zaštitio ih je. Rekao je: “Vi ste korisni za Crkvu, hrabro nastavite živjeti svoj poziv na molitvu u pustinji. Ja vas štitim, podržavam vas i dajem vam svoj blagoslov” – tako su službeno nastali karmelićani u 13. stoljeću.

Karmel prelazi u Europu

Kad su ih iz Svete Zemlje protjerali islamski progonitelji došli su u Europu i tu se bore do danas da ostanu vjerni svome pozivu molitve. Tu im je u Engleskoj Gospa dala predivni dar – Škapular – kojega mnogi od vas već nosite! U Europi ih je dočekalo puno izazova i počeli su prečesto izlaziti iz pustinje, baviti se poslovima koji su ih rastresali i stoga je trpjela njihova molitva bez koje je – kako smo čuli papu Lava XIII. – Karmel ništa, besmislen! Zato se više puta poduzimala obnova, vraćanje na prvotni žar. Najveći obnovitelji Karmela su naša sveta majka Terezija od Isusa (Avilska) i naš sveti otac Ivan od Križa, naši veliki učitelji i uzori koje rado i vama preporučamo – da čitate njihova djela, njihove životopise i od njih učite istinsku duhovnost!

Poticaj na pustinju

Nama je Isus dao taj nezasluženi dar – pozvao nas je u Karmel. Živjeli smo u Karmelu – s. Maja Pavla u Družbi Karmelićanki Božanskog Srca Isusova 16 godina, ja u Redu bosonogih karmelićana 12 godina – i ondje nastojali živjeti Isusov poziv. Jesmo molili i radili lijepe stvari u apostolatu – bilo bi dugo nabrajati kakve smo sve službe imali u Zagrebu – ali nismo imali pustinju! Tj. imali smo je premalo i osjećali smo, prvo svatko zasebno, a kasnije i zajednički – da nas Isus snažno potiče, usmjerava, privlači – u karmelsku pustinju. Imali smo u Zagrebu sve potrebne uvjete, ništa nismo morali graditi, ništa ljudima objašnjavati o svom pozivu, o tome zašto s. Maja Pavla nije župna sestra, zašto ja nisam župnik, imali smo strukturalnu sigurnost i – da tako po svjetovnome kažem – dobar položaj, ali nismo imali pustinju.

Novi početak

Zato smo sve ono ostavili i, nakon što smo sve provjerili s duhovnicima i crkvenim poglavarima i dobili sve potrebne dozvole – što je nama bila potvrda da to doista Isus želi – došli smo u Dubrovnik, jer biskup Mate je odlučio podržati Isusov poziv u nama – u novi početak. Imali smo poziv, otvorena srca (troje nas je bilo), imali smo Isusa – i ništa više! Sve je trebalo iznova. Biskup je posudio svoj apartman na Koločepu, ondašnji župnik dio župne kuće, prijatelji su nas podržali da imamo osnovna sredstva za život, i krenuli smo! Ušli smo u pustolovinu života u kojoj je svaki dan bio novi, lijepi i zahtjevni izazov, nastojanje, borba – da poziv koji nam je Isus dao – zaživimo. U biskupiji smo koja nema nijedne “pustinje”, nema nijednog kontemplativnog samostana u kojemu su braća ili sestre posvećene isključivo molitvi. Prije su bili: benediktinci, klarise – danas je to samo egzotična uspomena – otok Lokrum, Samostan sv. Klare… Nije nam lako objasniti što mi to hoćemo, što radimo – zašto toliko vremena provodimo u crkvi, u klanjanju, u tihoj molitvi (na Koločepu su župljani komentirali župniku: Kako oni to – šute, a mole!?), zašto ne držimo župske vjeronauke, probe pjevanja za zborove, zašto se malo više ne družimo s ljudima, zašto ja nisam župnik. Vi dobro znate da se mi i podružimo i imamo duhovne susrete, slične ovom, i da nismo potpuno u pustinji (netko u našoj obitelji ima i imat će i takav poziv na povučeniji život u molitvi, ali nismo svi u potpunoj pustinji), ali mi to ne možemo u onoj mjeri i na onaj način kao neki drugi – jer nas ISUS POZIVA na nešto drugo, na PUSTINJU! I naša sveta majka Terezija Avilska dala nam je strogo pravilo za naše susrete s ljudima: “Ili pričati o Bogu ili šutjeti!” Molitveni život u Crkvi je poput korijena ruže – ne vidi se, a omogućuje da Crkva cvate. Ako bi korijen htio van cijela bi se ruža osušila. Prerečeno u odnosu na nas: ako bismo bili puno vani i malo molili – ne bismo vam imali što dati. Bili bismo ništa, kao sol koja je obljutavila!

A tu molitvu koja nam je poziv upućujemo za Crkvu, svijet, za spas duša, za vas… i to nam je prvi apostolat. Iz nje se onda rađa navještaj, apostolat duhovnosti. Moliti i širiti molitvu kao sredstvo susreta s Bogom Milosrđa. Pozvani smo dijeliti ono što i sami nastojimo živjeti: kroz duhovno gostoprimstvo, duhovne obnove, hodočašća, molitvene susrete, duhovni razgovor, sakrament Ispovijedi, djela milosrđa…

Duhovno razumijevanje poziva Karmela Božjeg Milosrđa

Zato je ovo večeras – ponajprije večer zahvalnosti za DUHOVNO zajedništvo s vama, dragi prijatelji, koji ste prihvatili naš POZIV!, tj. koji ste prihvatili Isusa onako kako je ušao u naš život i vidite vrijednost takvog nasljedovanja Isusa, i pomažete nam da bolje živimo s Isusom, koji je duge trenutke svoga života provodio u samoći molitve sa svojim Ocem, u zajedništvu s Gospom, sa sv. Josipom i u potpunoj samoći pustinje, večernjih, noćnih i jutarnjih bdijenja čak i onda kad je bio u jeku svoga kratkotrajnog – samo trogodišnjeg – javnog djelovanja.

Hvala Isusu za svaku vašu iskrenu molitvu i blagoslov i možda čak prikazanu žrtvu za ovaj Karmel. Mi ne možemo dovoljno zahvaliti za duhovna dobročinstva, duhovna djela milosrđa koja ste nam radi Isusa iskazali – i tako nam pomagali da Isusu budemo poslušniji, vjerniji! Neka vam Isus stostruko uzvrati i nemojte prestati za nas moliti! Nismo to zaslužili, nismo zaslužili ovaj poziv, ali duboko vjerujemo da Isus zna zašto nam ga je dao i da će ga On u nama ostvariti! S duhovnim djelima milosrđa mnogi ste povezali i tjelesna djela milosrđa! Sve što imamo, ili bolje rečeno, koristimo, primili smo. Ne želimo sigurnost ovoga svijeta. Nju smo imali i nju smo napustili, svo troje – jer i sestra Judita koja nam se kasnije pridružila (i sada je unutar postupka pridruživanja u razdoblju kušnje), imala je svu zemaljsku sigurnost u svojoj družbi sestara Milosrdnica. Ne želimo velike zgrade, ne želimo standard, atraktivne lokacije. Samo imamo potrebu za jednostavnim i siromašnim skloništem u samoći – gdje možemo što bolje živjeti molitvu i gdje, ako je volja dobroga Boga – može doći još koji brat, koja sestra da s njima dijelimo Isusa i bilo tko od vas koji u sabranosti s nama želi podijeliti djelić našeg poziva – i u tome smo zahvalni za popriličan broj onih koji su prošli kroz našu pustinju u nastajanju i s kojima smo mogli podijeliti, premda u provizornosti, svetu pustinju koja se kroz borbu među nama probija i oblikuje kao mozaik Milosrđa.

Samostan za sestre i samostan za braću

Sestre i braća (buduća – jer još sam samo ja ovdje – no ima onih koji se žele pridružiti i povremeno već borave s nama (preporučamo ih u vaše molitve!) – sestre i braća u zajednici, odnosno točnije rečeno: u crkvenoj obitelji posvećenog života u nastajanju – trebamo odvojena prebivališta na odmjerenoj udaljenosti koja će istovremeno podržati i naše zajedništvo u pozivu, molitvi, služenju bližnjima i materijalnim dobrima. Na Koločepu smo bili u dvije kuće – ovdje je bila jedna pa smo već prije dolaska ovamo bili u potrazi za mjestom gdje bih ja živio i gdje bih mogao primiti na iskustvo, u goste, bar jednog mladića koji želi upoznati ovaj poziv i možda nam se pridružiti. Božja providnost potaknula je dobročinitelje koji su obećali dragocjenu pomoć u gradnji, a preko biskupa Mate i otvorenog srca tamošnjeg župnika i župljana providnost je pokazala Donju Vrućicu – divno zemljište u skrovitosti, pored crkve, na kojemu su ostatci župne kuće uništene u Drugom svjetskom ratu – kao mjesto gdje bi se moglo graditi. Ja sam isprva bio velikodušno ugošćen kod braće Franjevaca u Orebiću – (hvala vam braćo!), a kasnije u kućici na vrhu Kune po dobroti Zorana Roso, njezina vlasnika i Marije i Borisa Jelovčić, njegove bliske rodbine – (hvala vam od srca!) i po dobroti požrtvovnih prijatelja (obitelji Tomaš) koji su mi pomogli obnoviti kućicu i izgraditi kupaonicu. Za to vrijeme prilagođavali smo ovdje samostan ne bi li bio prikladniji za naš poziv. Zahvalni smo za mogućnost privremenog korištenja ovog Franjevačkog samostana i crkve. Oni su prije godinu dana postali naše utočište – boravište za sestre, mjesto za primanje mladih koji žele upoznati ovaj poziv, za drage ljude koji žele provesti koji dan u molitvi s nama, za primiti ljude na razgovor, ispovijed, za slavljenje svete Mise i klanjanja – kako u ovoj crkvi, tako zimi u nutarnjoj kapelici… Zahvalni smo, a istovremeno svjesni privremenosti… Ne trebamo naime velike zgrade – kulturne, turističke atrakcije – već nešto malo, siromašno, skrovito, u prirodi, u pustinji… – ako se sruši da što manje buke stvara…- kako je sv. Terezija Avilska govorila o samostanima koje je osnivala.

Samostan za braću u Donjoj Vrućici

Hvala vam, dragi prijatelji, što nam u tome pomažete… Hvala ekipi volontera koji su predložili dobrotvorni koncert. Oni su željeli da se ovdašnji ljudi upoznaju s onim što se događa u Vrućici i da se pomogne obnova dijela župne kuće u koju bi se smjestila kuhinja i još jedna soba, a nama je ta ideja bila poticaj prije svega na zahvalnost.

Evo sad bih vam pokazao nekoliko fotografija na kojima se vidi što se događalo u Vrućici u zadnjih godinu dana, kako je rastao mozaik Milosrđa, po vrlo posebnom zagovoru našeg svetog oca Josipa – Marijinog zaručnika! Dok smo molili devetnicu njemu pojavio se ključni dobročinitelj koji sve prati, osobito u kritičnim trenutcima i koji nije želio da ga ističem. Hvala svima čija imena ne će biti izrjekom spomenuta (za što vas molim razumijevanje) – iz ovoga i raznih drugih krajeva za doprinos u osmišljavanju, nacrtima, materijalu, izvođenju radova, volontiranju, popustima…

I molimo vas, za sve što mi možemo učiniti za vas, u skladu s našim pozivom, budite slobodni obratiti nam se. Bit će nam drago da od nezasluženih darova možemo dijeliti s vama, a ponajviše u molitvi koju vam svim srcem obećajemo!

I na kraju: najdraži zadatak: zahvala Gospodinu za ovo dvoje njegovih bisera: za našega Stijepa i našu Jelenu! Pozivam vas da im ne plješćemo – nego da Isusu sada prikažemo trenutak molitve za njih – neka to bude kroz našu pjesmu – ne tako savršenu kao njihovu, ali od srca.”

Hvala i vama, poštovani čitatelji, na svakoj podršci Božjemu djelu kojega smo nezasluženi dionici. Hvala za svaki vaš kamenčić u tom mozaiku Milosrđa.

Noć molitve

Poštovani čitatelji,

radost nam je srdačno vas pozvati na Noć molitve u noći uoči svetkovine Svih Svetih u četvrtak 31. listopada od 17.45 do petka 1. studenog 2019. Okupimo se oko Euharistijskoga Gospodina, Kralja neba i zemlje, u poklonstvenom zajedništvu s proslavljenom Crkvom svetih i doživimo i posvjedočimo snagu molitve naspram tame koja je prisutna u svijetu.

Noć molitve započinje već u 17.45 meditativnom Gospinom Krunicom u posljednjem danu listopadskih pobožnosti, nastavlja se Euharistijskim slavljem u 18.30 te se produžuje kroz cijelu noć euharistijskim klanjanjem. Prvi sat klanjanja bit će animiran pjesmom, riječju i gestom, a nastavak sve do jutra 1. studenog u 8.30 h odvit će se na način preuzetih dežurstava u molitvenoj tišini. Kad god i koliko god možete dođite. Dobrodošli!

Osobito pozivamo djecu i mlade u prvom dijelu klanjanja, od 19.30 do 20.30 – na radosni susret s Isusom – izvorom svjetlosti i radosti koji srcima daje mir i sreću.

Slavimo Gospodina koji razgoni tamu, strah i grijeh i u Njegovo presveto Ime odbacimo tamu i rugobu štetnih poganskih proslava u ovoj noći.

Isuse, Ti si Kralj neba i zemlje, Ti si mir naš, Ti si izbavitelj od svakoga zla, otkupitelj svake duše, Ti svojojm predragocjenom Krvlju suzbijaš svaku moć tame! Klanjamo Ti se i blagoslivljamo Te, sada i dovijeka!

https://karmelbm.wordpress.com/tjedni-duhovni-program/

MOZAIK MILOSRĐA – GLAZBENA DUHOVNA VEČER U KUNI

“MOZAIK MILOSRĐA” – zahvalna i dobrotvorna glazbena duhovna večer održat će se 28. rujna 2019. s početkom u 18.30 h u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj.

Milosrdni Gospodin gradi mozaik svoga spasenja i posvećenja u duši ljudi, u njihovim odnosima i svekolikom njihovu djelovanju. On to voli činiti služeći se nama ljudima. Daje nam kamenčiće svoje milosti da ih mi dijelimo s drugima. Nitko nema sam sve kamenčiće. Svima nam treba Božja milost preko drugih i svi smo pozvani posredovati drugima tu milost.

Ova večer, kako joj je i ime, i sama je kamenčić u mozaiku Milosrđa s obzirom na djelo Pustinjačkog samostana sv. Josipa za braću u Donjoj Vrućici.

Karmel Božjeg Milosrđa je obitelj posvećenog života u nastajanju koja nastaje u dvije grane: sestre i braća. Po dolasku na Pelješac sestrama je povjeren na korištenje franjevački samostan Gospe Delorite u Kuni. Za granu braće Božja Providnost je otvorila put prema Donjoj Vrućici gdje je u izgradnji samostan sv. Josipa.

Čitav Karmel Božjeg Milosrđa nastaje i živi kao mozaik Milosrđa, služeći duhovnom dobru ljudi i oslanjajući se na Božju Providnost koja se očituje i preko dobrote i pomoći ljudi. Nastaje tako jedno čudesno, radosno i duhovno zajedništvo koje povezuje evanđeoska besplatnost i služenje Gospodinu Isusu u uzajamnom pomaganju prema pozivu i talentima koje nam On daruje.

Glazbena duhovna večer dio je tog mozaika kroz velikodušnost srca i glasa koje slavi Gospodina – dubrovačkog tenora Stijepa Gleđa Markosa u pratnji njegove supruge Jelene Đuraš Gleđ. Od srca im zahvaljujemo i pozivamo zainteresirane na ovu lijepu duhovnu glazbeno – meditativnu večer, kojoj će prethoditi i slavlje Svete Mise u 17.30 h. U ovoj večeri najvažnije nam je zahvaliti za sve što je Gospodin već ostvario, slaviti ga i veličati za duhovna i tjelesna djela Milosrđa koja nam je udijelio i za koja nas je osposobio. Pored toga nakana nam je i moliti i djelovati kako bi mozaik Njegova milosrđa nastavio rasti – prije svega duhovno, a onda i utjelovljeno – kroz svaki kamenčić molitve, žrtve i djela na koje Gospodin potiče u vezi Pustinjačkog samostana sv. Josipa u Donjoj Vrućici – kako za one koji bi ga, prepoznajući duhovni poziv željeli nastaniti, tako i za one koji bi dolazili prigodno na “dane pustinje” i duhovne obnove.

Dobrodošli, u slobodi duhovnog sudjelovanja, bez obaveze za materijalnim donacijama!

SAMOSTAN SV. JOSIPA – Pustinja braće na Pelješcu

Poštovani čitatelji,

imamo još jednu važnu temu o kojoj smo jedva čekali da vam nešto više napišemo: radi se o polaganom rađanju karmelske pustinje za braću na Pelješcu – u mjestu Donja Vrućica nedaleko od Kune.


Franjevački samostan u Kuni koji je od rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa nastanile su sestre i koristimo ga za zajedničke susrete, kao i za primanje gostiju.

Za mušku granu bilo je potreban odvojeni prostor koji će omogućiti uvjete za njezin razvoj i istovremeno podržati diskretno zajedništvo dviju grana posvećene obitelji u nastajanju, što u okviru samostanskog kompleksa u Kuni nije bilo ostvarivo. Stoga smo se dali u potragu za takvim pustinjačkim prebivalištem i tako se dogodila – Donja Vrućica!

Uoči dolaska na Pelješac nismo ni znali da na rubu tog malog sela od svega dvadesetak stanovnika postoji lijepa crkva na osami i s njom povezano prostrano zemljište s ruševinama župne kuće koja je spaljena još u Drugom svjetskom ratu. Znajući za našu potragu za mjestom pustinje za braću biskup Mate imao je želju pokazati nam Donju Vrućicu. Samotno i skrovito ozračje u netaknutoj prirodi urešeno visokim čempresima neodoljivo je podsjećalo na lokacije koje je sveti Romuald, obnovitelj pustinjaštva u Crkvi u 11. st., birao za kamaldoljanske samostane, tumačeći baš čemprese kao znak uzdizanja duha ka Svevišnjemu.

Premda je bilo nesigurno hoće li strujovod biti dovoljno jak da omogući priključak, premda nema izgrađenog vodovoda i mobilni telefonski signal jedva da se stidljivo ulovi u pokojem kutku, od početka nam je bilo jasno da je to mjesto na koje trebamo “spustiti konope” (izraz iz nomadskog biblijskog ozračja koji označava mjesto gdje se podižu šatori). Svaki posjet našoj pustinji u Vrućici (bez obzira što stambeno nije postojala i još nije dovršena) osjećali smo kao dolazak kući. Kao da je netko čuvao taj biser upravo zato da bude kolijevka obnovljenog pustinjačkog života. Mještani Donje Vrućice i ostali župljani župe sv. Kuzme i Damjana i njihov župni upravitelj su otvorenog srca prigrlili našu nakanu, a Božja milosrdna Providnost potaknula je dobročinitelje koji rado ulažu u gradnju koju potpuno stavljamo u zaštitu i vodstvo našega sv. oca Josipa.

Pustinja nastaje kao pravi mozaik Milosrđa. Mnoga srca i ruke dobročinitelja velikodušno ugrađuju svoje kamenčiće u taj mozaik, pridonoseći svatko prema svojim mogućnostima i talentima. Najdragocjenija pomoć je ona u duhu, s njom je združena i ona utjelovljena, vidljiva i opipljiva. Slava Gospodinu za svako iskreno zauzimanje pred Gospodinom u molitvi i žrtvi na ovu nakanu, za svaki iskreni interes, savjet, a onda i za darivanje vlastitoga vremena, za zajednički napor i znoj, za svaki novčani prilog, za ustrajnost u protivštinama…

Pogled na zapuštene ruševine nije bio obećavajuć po ljudskom gledanju, ali ljudi koji su s nama vjerovali u Božje obećanje progledali su na taj prostor srcem i ono što je Gospodin stavio u naša srca pomalo se moglo uočavati i na van.

Zahvaljujemo (Bogu na) brojnim prijateljima koji nas prate od ranije, s Koločepa i iz Dubrovnika i na novima iz pelješkoga kraja, od najbližih susjeda do onih iz okolnih mjesta, na donatorima, arhitektima, izvođačima, nadzornicima, vatrogascima, mladima za doprinos od početnog idejnog planiranja, čitavoga pripremnog postupka, preko krčenja šikare, ravnanja terena, nabavke materijala i gradnje, pa sve do uređenja cisterne (gustrine) i završnih finesa što je omogućilo završetak prvog ciklusa gradnje i stvorilo preduvjete za nastanjivanje. Od početka do kraja sve je Providnost Božja, milosrdna i nenadmašiva koja ponad svih protivština daje radost, osobito u iskustvu zajedništva koje nastaje radi služenja Gospodinu Isusu u prepoznavanja blagoslova oaze Njegova Milosrđa za mnoge!

Završena su prva tri eremitorija (pustinjačke kućice), a u nakani je i postupna obnova ruševine župne kuće. Bili smo i svjedoci i suradnici preobrazbe jedne stare razbijene kamp kućice u početnu privremenu kuhinju i blagovaonicu – kako bi eremitoriji mogli u potpunosti služiti za stanovanje. I u ovom slučaju – opet je sve Providnost.

Posla i dalje ima, lijepog, jednostavnog, duševno rasterećujućega i duhovno obogaćujućega. Zato smo slobodni kazati vama mladići i muškarci: ako osjetite u srcu da vas Providnost potiče da s nama zasučete rukave javite nam se! Budite i vi dio brušenja ovoga lijepog bisera! Ako imate koji dan / tjedan da ga provedete s nama molitvi, radu i tišini karmelske pustinje na Pelješcu javite nam se…

U zahvalnosti Bogu i ljudima dobre volje za sve što je do sada učinjeno te sa željom da se doprinese daljnjoj izgradnji pustinjačkog samostana sv. Josipa održat će se zahvalna i dobrotvorna GLAZBENA DUHOVNA VEČER za koju mi unaprijed zahvaljujemo! Više od samog prikupljanja sredstava želja nam je da Božje djelo raste kako bi i drugi mogli biti dionicima ove oaze Milosrđa u karmelskoj pustinji, bilo prepoznavajući duhovni poziv i ostajući trajno, bilo dolazeći prigodno kroz “dane pustinje” i duhovne obnove.

Foto kronika tek pomalo naznačuje bogati mozaik nepredočivih trenutaka milosrdne Providnosti Božje:

Prvi posjet pustinji u Donjoj Vrućici:

Isječci iz tijeka gradnje:

BICIKLISTIČKO HODOČAŠĆE S POSTAJOM U KARMELU BOŽJEG MILOSRĐA

Dragi čitatelji, kroz nekoliko redaka i fotografija dijelimo s vama radost susreta s hodočasnicima iz Poljske koji su nas, predvođeni svećenikom Tomaszem, 4. rujna 2019. posjetili na njihovom hodočašću prema Međugorju. Uzajamna duhovna povezanost dogodila se od prvog trenutka. Njima je bilo blisko vidjeti na pročelju crkve lik Milosrdnog Isusa i kip sv. Ivana Pavla II. u dvorištu, a za nas je bilo osvježenje po njihovoj prisutnosti primiti dašak milosti iz domovine dragog nam Pape i sv. Faustine po kojoj se objava Božjeg Milosrđa proširila svijetom. Bilo je lijepo zapjevati Papinu pjesmu „Krist na žalu“ na hrvatskom i poljskom jeziku. Zajedno smo slavili i Svetu Misu te molili Gospinu Krunicu.

Uz ove duhovne poveznice ima još jedna posebnost ovog hodočašća a to je da se ono ostvaruje na biciklima! Tako da je naša karmelska oaza u Kuni bilo za njih mjesto duhovnog i fizičkog predaha i odmora jer su kod nas i prenoćili te drugog jutra nastavili put.

“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

U izazovima svakodnevnog užurbanog života mnogi mladi su ovog ljeta bili u potrazi za nekim duhovno-rekreativnim kampom kako bi doživjeli odmor na drugačiji način – u molitvi, duhovnosti, zajedništvu, radu i boravku u prirodi…

Oni koji su prepoznali čežnju srca za ozračjem intenzivnije molitve i duhovnog vježbanja potražili su u našoj karmelskoj pustinji dragocjeno vrijeme molitve, tišine i Božje prisutnosti… Naime, mnogi mladi pokazuju interes za time i često dolaze pojedinačno na “dane pustinje” pa smo ovog ljeta to omogućili i skupini mladih u obliku svojevrsnog pustinjačkog “kampa” i iskustva života kojem nam je bilo drago dati naziv “Mistika i motika” :), poput inačice monaške izreke “Ora et labora – Moli i radi”.

To nije bio neki poseban program nego smo u jednostavnosti i radosti podijelili s mladima ono što i sami nastojimo otkrivati i živjeti – oazu Milosrđa u karmelskoj pustinji:

– bliskost s Milosrdnim Isusom zaštićenu ozračjem tišine, sabranosti i jednostavnosti života

– ljepotu svakodnevnog susreta s Isusom u Svetoj Misi i euharistijskom klanjanju

– liturgijsku molitvu Časoslova

– vrijeme tihe unutarnje molitve uz Božju Riječ

– prikazivanje Božjem Milosrđu i iskustvo življenja od Njega i dijeljenja s drugima

– posvetu i ljubav prema Nebeskoj Majci po molitvi Krunice i skrovitom životu u služenju

– dijeljenje duhovnog zajedništva i iskustva kroz zajedničke susrete

– dijeljenje odgovornosti i “kruha svakodnevice” kroz zauzeti rad (u vrtu i kuhinji, u uređenju crkve, kuće i okućnice, u izrađivanju rukotvorina i evangelizacijskih materijala…)

– askezu u komunikaciji i offline ozračje života zbog otkrivanja Božje prisutnosti i signala Duha Svetoga 🙂

– u tjednu biser “dana pustinje” u samoći s Gospodinom.

U pustinjačkom “kampu” sudjelovali su djevojke i mladići iz raznih krajeva Hrvatske, a održan je 12. – 18. kolovoza 2019. (spontano se produžio nekoliko dana :)) u samostanu sestara u Kuni. Trenutno je stvarnost života naše posvećene obitelji u nastajanju da imamo otvoreno gradilište pustinjačkog samostana za braću u Donjoj Vrućici te su se raspoloživa srca i vrijedne ruke mladih i tamo uključile pomažući.

Ovdje možete poslušati katehezu s. Maje Pavle na dan duhovne obnove: “Isusova strategija”.

Nekoliko dojmova mladih:

Učitelj je ovdje i zove te ! Želim napisati ovo svjedočanstvo kao zahvalu za svaku milost koju sam doživjela i dobila kroz  dane provedene u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Iskustvo radosti, rada,  zajedništva, molitve, Božje prisutnosti, nešto je što se ne može napisati, nego treba doživjeti. Isus je svakim danom u pustinji produbljivao i otkrivao sve ono što često sama skrivam, točnije, kad dođeš u pustinju, ostanete ti i Isus, ti i tvoj Gospodin, sve ono što jesi. Otkrivao mi je i pokazivao mene samu, ali i vodio me bliže Njemu, dubljem spoznanju Njega. U zajedništvu s nekoliko mladih, dani su proletjeli tako brzo. Svaki kutak samostana tako je prožet mirom. Na uočnicu Velike Gospe, rano ujutro krenuli smo na hodočašće do crkvice sv. Nikole na brdu. Doživjela sam taj put kao put preobrazbe mojeg srca, kao „Uspon na goru Karmel“. Na početku, sve oko nas bilo je zeleno, živo, a kako smo išli dalje na usponu, svakom uzbrdicom, okoliš je bio sve više suh, pust. To je za mene bio pokazatelj životnog puta koji nam je proći, ako želimo za Isusom, do kraja uspona treba proći sušno razdoblje, pustinju, kako bismo, oslobođeni od svega što nas veže, mogli doći do izvora gdje je Isus. Na kraju uspona dočekale su nas stepenice, opet je sve zazelenilo, živnulo, a svakom stepenicom bliže si vrhuncu susreta, susreta s Učiteljem koji te čeka na vrhuncu uspona. Kad smo stigli na vrh, taj pogled na veliko prostranstvo ispred nas, pogled na more, tu dubinu ispred tebe, taj mir baš je obogatio dušu. U povratku s uspona okupala nas je kiša, ali i ta kiša nam je donijela toliko radosti, toliko blagoslova za sve nas. Molitve, Svete Mise, predanje svega onog što jesmo Majci Mariji, ostaviti sebe na oltar u meni je ostavilo toliko radosti.  Učitelj je ovdje i zove te , to je bila rečenica koja je toliko snažno odzvonila u mojoj duši, u srcu i koja me pratila ostale dane na Pelješcu. Pustiti da ti Isus progovori, da te mijenja, to možeš čuti i doživjeti jedino kad uđeš u pustinju, kad otvoriš srce. Želim zahvaliti sestrama i bratu na otvorenosti srca, na tolikoj toplini za sve nas, što su nas pratili i prate svojim molitvama, razgovorom i neka im Isus bude nagrada za sve što su učinili za sve nas. Do sljedećeg uspona u dubine srca i pustinju, najljepša hvala! (Ines, Vid)

Hvala za sedam najposebnijih dana u mom životu, na jednostavnosti i čistoći srca. Ovdje Bog uistinu ljetuje! 🙂 (Matea, Dubrovnik)

Pustinja – otvara dušu prostranstvu Mira i Ljepote zajedništva s Bogom! Hvala Bogu za sve! (Renata, Požega)

Marija je sve te događaje prebirala u svom srcu – s tom mišlju i dalje nastavljam prebirati u svom srcu sve te događaje, milosti i darove koje su nam Isus i Marija darovali kroz ove dane. Što reći osim Bogu hvala na svemu darovanom i vama na otvorenosti Božjim poticajima i novinama. (Iva, Zagreb)

Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti…Uvijek je lijepo i posebno doći na izvore života gdje se krijepi i duša i tijelo, a poseban je osjećaj to milosrđe dijeliti s drugim ljudima. Bog se zauzima za naše potrebe i uči nas da budemo njegova djeca Milosrđa. Hvala bratu i sestrama na produženoj ruci Milosrđa. 🙂 (Jakov, Imotski)