Arhive kategorije: Putovima Karmela i Božjeg Milosrđa

ZAHVALNO HODOČAŠĆE KRALJICI MIRA

Dragi prijatelji,

na dan 39. obljetnice početka ukazanja u Međugorju dijelimo s vama video zapis s muškog hodočašća u Međugorje 7.-8. lipnja 2020., popraćen dojmljivom pjesmom jednog od hodočasnika. Nakana hodočašća bila je zahvaliti Kraljici Mira za zaštitu u proteklom razdoblju i moliti na njezine nakane.

Osjećamo da su naše molitve dobrom Bogu najbolje usmjerene kad su povjerene Majčinom Srcu sa željom da se po Mariji ostvare Božji planovi s nama i sa svima za koje smo molili.

Osobiti su bili trenutci koračanja u podijeljenoj šutnji gdje smo bili na istom putu, a svatko u dubini duše u sasvim osobnom razgovoru s Isusom, “za kojega znamo da nas ljubi” (sv. Terezija od Isusa).

Svi sudionici hodočašća jednodušni su da je neusporedivo bogatije i snažnije hodočastiti u doslovnom smislu u usporedbi s vozočašćenjem. Ovako Bogu po Gospi utjelovljeno i stvarno prinosimo svaki korak i svaki pedalj zemlje, svaki osmjeh i bol, svaki udah i uzdah, svaki treptaj oka i svu ljepotu zemlje koju oči motre, svaki kucaj srca i sve što divnoga i teškoga srce ćuti.

Hvala od srca svima koji su nas podržali na ovom putu, a osobito župniku i župljanima Župe Vid gdje smo proveli divno vrijeme okruženi neuobičajenom gostoljubivošću.

Ovdje možete pogledati i kratki osvrt na hodočašće unutar tjednih video vijesti iz Međugorje, od 11’18” dalje.

Zbog naglog uvođenja strogih epidemioloških mjera koje su praktički onemogućile hodočašće u Međugorje na današnji dan (25. lipnja 2020.) imat ćemo “Međugorski dan” na Pelješcu. Više o tome pročitajte ovdje.

KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE – ONLINE MJESEČNI SUSRET

Dragi prijatelji, pozivamo vas u subotu 2. svibnja 2020. na peti mjesečni susret KARMELSKE ŠKOLE MOLITVE “Skupa hodajmo, Gospodine!” – koji će se održati ONLINE PREKO  YOUTUBE KANALA KARMELA BOŽJEG MILOSRĐA (https://mail.google.com/mail/u/1/?zx=1p7xp7t9y3bt#inbox/FMfcgxwHNCwHQzsPjNQMSjMlFQrLHQrL?projector=1), prema programu: 15:00 h Krunica Milosrđa; Slijedi škola molitve:
  1. Kateheza o molitvi i duhovnom životu s naglaskom na duhovni nauk i iskustvo sv. Terezije Avilske. Kroz pet susreta kao pet koraka prijateljevanja s Bogom produbljujemo Terezijinu definiciju unutarnje molitve: “Moliti znači razgovarati prijateljski često puta i na samo s Onim za koga znamo da nas ljubi”.
  2. Meditativno-kontemplativna molitva pred Presvetim Sakramentom; 
17:00 h Sv. Misa u čast Božjeg Milosrđa.

Danas je Nebo otvoreno!

Današnja svetkovina Milosrđa Božjega proizašla je iz Isusove nutrine i ta milosrdna nutrina danas je širom otvorena. Nebo je danas rasipno u ljubavi. Naš um to ne može dokučiti, sve što kažemo premalo je u usporedbi s onim što se danas STVARNO događa.

Danas se ispunja Uskrsna osmina – osam dana koji vrijede kao jedan jedini Dan Uskrsnuća Isusova. Danas Milosrdni Bog daje puninu svojih darova koji su stečeni žrtvovanom ljubavlju Njegova Sina od Velikog Četvrtka do trenutka kad je i najsumnjičaviji apostol Toma svim srcem povjerovao u Uskrslog Isusa.

Danas, ljubljeni brate i sestro, možeš od Neba primiti baš sve što Ti je potrebno da budeš sretan/na i svet/a. Ne propusti ovu priliku. Što su potrebe veće, više trebamo primati. Neka Te ne obeshrabri što ima onih koji ne primaju, već neka Te to potakne da Ti primiš više, i u njihovo ime. Koliko više primaš, više ćeš moći razdjeljivati drugima:

 «Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjem: prvo – djelo; drugo – riječ, treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni. Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe, ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtijevam štovanje Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike, koja je bila naslikana. Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela.» (742)

Neka naše bitno djelo današnjeg dana bude iskreno i potpuno kajanje koje će otvoriti prostranstva naše nutrine za more Milosrđa Božjega. Budimo raskajani i molimo žarko da se cijelo čovječanstvo raskaje kako bismo svi mogli primiti Ljubav od Neba. Molimo za sve skupine duše iz Devetnice Božjeg Milosrđa, budimo danas klanjatelji, svjedoci i apostoli Božjega Milosrđa, jer naša srca, naše obitelji, zajednice, naš narod, naša Crkva i cijelo naše „čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa.» (699).

U 14.50 započet ćemo prijenos štovanja Božjeg Milosrđa iz Karmela na Pelješcu. Svečano ćemo obilježiti Čas Milosrđa molitvom Krunice Milosrđa, a potom nastaviti sa svečanom Euharistijom. Budimo zajedno s Milosrdnim Isusom na www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa.  

I čestitamo vam od sveg srca Nedjelju Božjeg Milosrđa!

POTPUNI OPROST

O uvjetima za stjecanje potpunog oprosta donosimo ovdje izvadak iz članka na stranici BozjeMilosrdje.net o današnjoj svetkovini (https://bozjemilosrdje.net/svetkovina-milosrda-utociste-i-zaklon-dusama/).

Svetkovina 2020.!

Ove ćemo godine svetkovinu Božjega milosrđa proživjeti drugačije nego do sada zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti sakramentalne ispovijedi i sudjelovanja u Euharistiji. Rađa se puno pitanja: kako plodonosno proživjeti Nedjelju Božjega milosrđa? Hoćemo li primiti milosti koje nam je Isus obećao uz tu svetkovinu?

Odgovor je jednostavan: potrebno je držati se odredaba Hrvatske biskupske konferencije i sudjelovati na sv. Misi putem medija. U duhu pobuditi iskreno pokajanje i duhovno se pričestiti. Potom pred slikom Milosrdnog Isusa izmoliti barem Očenaš Vjerovanje, a preporučljivo je izmoliti krunicu Božjega milosrđa u 15 sati. Dekret Apostolske pokorničarne Deus cuius misericordia iz 2002. godine predviđa mogućnost potpunoga oprosta i u izvanrednim situacijama: „Nadalje, pomorci koji svoj posao obavljaju na neizmjernim morskim prostranstvima; bezbrojna braća koju su ratna pustošenja, politička previranja, surovost mjesta i drugi slični uzroci udaljili od zavičaja; bolesnici i oni koji im pomažu te svi koji iz opravdana razloga ne mogu izići iz svojih kuća ili obavljaju neodgodiv posao na korist zajednice, u nedjelju Božjega milosrđa mogu primiti potpuni oprost ako s potpunim prijezirom prema bilo kakvu grijehu, kao što je prethodno rečeno, i s nakanom da čim uzmognu ispune tri uobičajena uvjeta, pred pobožnom slikom našega Milosrdnog Gospodina Isusa izmole Očenaš i Vjerovanje te dodaju pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice: „Isuse, uzdam se u tebe“).

Ako se toga dana ni to ne mogne učiniti, potpuni oprost mogu steći oni koji se u duhu sjedine s onima koji na redovit način izvrše ono što je za oprost propisano te milosrdnomu Bogu prikažu molitvu i trpljenje svojih slabosti te životnih tegoba, s tim da i oni odluče da će čim uzmognu ispuniti tri uvjeta propisana za stjecanje potpunoga oprosta.“ (Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Verbum, Split, 2015., str. 101.)

“ZAGRLJENI S KRIŽEM, TO JE VELIKA STVAR!” – Križni put sa sv. Terezijom Avilskom

Samo tekst križnog puta donosimo u nastavku:

UVOD

Križni put – put koji Gospodin Isus pristaje prijeći iz ljubavi prema nama, prihvaćajući Očev naum spasenja, također je – ukoliko ga prihvatimo – naš put: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mt 16,24). Odazovimo se Isusovom pozivu, upoznavajući kroz molitvu još više „Onoga koji nas ljubi“!

Prođimo put Kalvarije zajedno s Isusom i sv. Terezijom od Isusa. Zagrlimo zajedno križ i recimo s Terezijom: „Jako je dobar prijatelj Krist, zato što ga gledamo kao čovjeka i vidimo ga sa slabostima i tegobama…Neka se dogodi što mu drago. Zagrljeni s križem, to je velika stvar. Lišen svake utjehe ostao je ovaj Gospodin. Samoga su ga ostavili u nedaćama. Nemojmo ga ostaviti mi. On će nam pružiti svoju ruku da bismo se uzdigli iznad svojih mogućnosti… Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.“

Na svakoj postaji pratit će nas misao, proživljeno iskustvo i zagovor sv. Terezije od Isusa. Neka i tvoje srce zagrli Kristov križ i koraci tvoje molitve budu prožeti pogledom vjere, nade i ljubavi; pozornošću srca i šutnjom u kojoj odjekuje najveće Otajstvo naše vjere.

I ti sestro i brate koji sada krećeš putem križa predaj Isusu svoje slabosti i poteškoće, boli i tjeskobe, predaj mu sve one koji su ti dragi, a znaš da trpe na bilo koji način… Prati i gledaj Isusa, ne kao daleki promatrač, nego sudionik obdaren milošću.

Pripremila: s. Maja Pavla Bašić

PREDPOSTAJA: ISUS U GETSEMANIJU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te! Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!

„Ovo je bio moj način molitve: kako nisam mogla razumski razmatrati, nastojala sam si Krista predstavljati u sebi. Osjećala sam se bolje – po mojem mišljenju – na onim mjestima gdje sam ga vidjela osamljenijega. Meni se činilo, budući da je bio sam i ožalošćen, da će kao potrebita osoba prihvatiti i mene. Posebno sam se jako dobro osjećala s molitvom u vrtu. Tamo sam mu bila u pratnji. Mislila sam, koliko sam mogla, na onaj znoj i tugu što ju je tamo podnio. Željela sam mu obrisati onaj tako mučan znoj…Bivala bih tamo s njime koliko god su me puštale moje misli…Puno sam godina, najveći broj večeri, radila ovako: kad bih se preporučivala Bogu da spavam, prije nego što bih usnula, uvijek sam malo razmišljala o ovom otajstvu molitve u vrtu, čak dok još nisam bila redovnica…Držim da je moja duša tim putem puno dobila zato što sam počela ponirati u molitvu…Tako redovita navika navodila me je da to ne propuštani, kao što nisam propuštala prekrižiti se prije spavanja.“

Nastavi čitati “ZAGRLJENI S KRIŽEM, TO JE VELIKA STVAR!” – Križni put sa sv. Terezijom Avilskom

Biskup mate blagoslovio pustinjački samostan sv. o. Josipa u donjoj vrućici

U Nedjelju Božje Riječi, 26. siječnja 2020. dubrovački biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio je prvi dio novoizgrađenog “Pustinjačkog samostana sv. oca Josipa” za mušku granu Karmela Božjeg Milosrđa u Donjoj Vrućici na Pelješcu.

Blagoslovno slavlje započelo je u crkvi sv. Kuzme i Damjana – pored koje se nalazi samostan – čašćenjem Božjeg Milosrđa u Času Milosrđa – u 15:00h – kad je naš Gospodin Isus Krist izdahnuo na križu te su iz njegova probodena srca potekle krv i voda. Prvo je pročitan ulomak iz Dnevnika svete Faustine Kowalske u kojoj su prenesene riječi samog Gospodina Isusa koji poziva na molitvu Krunice Božjeg Milosrđa te ističe njezinu duhovnu snagu, osobito za pomoć umirućima. Zatim se svečano molila Krunica Božjeg Milosrđa.

Obraćajući se okupljenima – među kojima su uz don Alena Kerija, trpanjskog župnika i upravitelja župa Donja Vrućica i Kuna, bili vjernici iz župa sv. Kuzme i Damjana u Donjoj Vrućici, sv. Petra i Pavla u Trpnju, Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Kune i Blažene Djevice Marije – Pomoćnice kršćana u Orebiću – otac Biskup im je zahvalio za otvorenost srca prema Karmelu Božjeg Milosrđa, nastajućoj obitelji posvećenog života, otvorenosti koja je omogućila i podržala uvjete u kojima se mogao početi graditi pustinjački samostan te dovršiti njegova prva etapa i dodao: “Vjerujem da ćete sve više osjećati blagodat molitvene prisutnosti ove posvećene obitelji u nastajanju”. Nastavljajući svoje obraćanje biskup Uzinić je istaknuo: “No mi smo zagledani prvenstveno u probodeno Srce iz kojega izvire milosrđe i njega ćemo sada zamoliti da blagoslovi prije svega članove Karmela Božjeg Milosrđa, novoizgrađeni prostor i sve koji će u njemu živjeti i u nj dolaziti.”

Tijekom obreda blagoslova naviješteno je evanđelje o susretu dvojice učenika sv. Ivana Krstitelja s Isusom u kojemu su oni Isusa upitali gdje stanuje, na njegovo poziv došli u njegovo prebivalište te nakon boravka s njim u kojemu su ga otkrili kao Mesiju, ponovno izišli oduševljeno svjedočeći za njega. “Ovo evanđelje”, ustvrdio je dubrovački biskup, “upravo nam predstavlja karizmu Karmela Božjeg Milosrđa: ovo je pustinjačka zajednica, pozvana da trajno boravi s Isusom, kao dvojica učenika iz evanđelja; ali ova zajednica ima i misionarsko poslanje: oni su, kao dvojica Ivanovih učenika, pozvani biti i svjedoci Božjeg Milosrđa, izlazeći iz samostana – ne da ostanu vani, nego da posvjedoče za Isusa i ponovno se vrate u molitvenu prisnost boravka s Njim”.

Nakon molitve u crkvi okupljeni su se uputili prema novoizgrađenim eremitorijima (pustinjačkim kućicama) koje je biskup blagoslovio te su se na kraju svi zadržali na okrjepi uz domaće kolače i čaj.

Eremitoriji su pustinjačka obitavališta koja obuhvaćaju molitveni, stambeni i radni prostor za jednog redovnika povezan u skladnu cjelinu jedne izdvojene, male i skromne kućice zajedno s malenim osobnim vrtom i u blizini sa susjednim eremitorijima. Na taj način omogućen je s jedne strane produženi boravak u intimi molitve s Gospodinom, a s druge strane zajedništvo s drugim članovima zajednice koje se konkretizira ponajviše u zajedničkom slavlju Euharistije, određenih molitvenih časova i pobožnosti te dijeljenju odgovornosti života kroz rad i zajedničko svjedočenje i navještaj.

Pustinjački samostan posvećen je svetom Josipu koga se u Karmelu časti kao duhovnog oca, a, prema svjedočenju članova Karmela Božjeg Milosrđa, zagovor svetog Josipa je bio presudan za dobročinstva koja su brojni ljudi iskazali darivanjem svoga vremena i sredstava za početnu fazu izgradnje samostana. Sljedeća etapa gradnje usmjerila bi se prema obnovi ruševina stare župne kuće koja je spaljena i napuštena još u Drugom svjetskom ratu, a služila bi kao prostor za zajedničke prostorije i gostinjac. U međuvremenu logistički prostor za zajedničke potrebe organiziran je u kamp prikolici, a gosti, koji dolaze na pozivsko iskustvo ili u pustinjačku duhovnu obnovu, se primaju u eremitoriju.

Iste nedjelje prijepodne dubrovački biskup predslavio je župnu svetu Misu u Trpnju, župi čiji župnik don Alen Keri je i upravitelj župe Donja Vrućica. Na završetku Svete Mise brat Dražen Marija Vargašević, pozivajući na sudjelovanje u blagoslovnom slavlju, zahvalio je dubrovačkom biskupu, don Alenu i svima koji su molitvom i djelom podržali gradnju samostana te preporučio u molitvu ostvarivanje Božjih nakana s tim osnutkom.

NOVO: (ONLINE) KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE

Dragi prijatelji, pozivamo vas 4. siječnja 2020. na prvi susret KARMELSKE ŠKOLE MOLITVE u okviru mjesečnih duhovnih obnova u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni na Pelješcu. Nakon uvodnog susreta održanog u prosincu sada započinjemo niz mjesečnih duhovnih susreta škole molitve pod nazivom “Skupa hodajmo, Gospodine!” (sv. Terezija Avilska) svake prve subote od siječnja do svibnja 2020. sa sljedećim programom:

15:00 h Krunica Milosrđa;

Škola molitve: kateheza i meditativno-kontemplativna molitva pred Presvetim Sakramentom; (mogućnost za sv. Ispovijed)

17:30 h Sv. Misa u čast Božjeg Milosrđa.

ŠKOLA MOLITVE odvijat će se na DVIJE RAZINE:

  1. MJESEČNI SUSRETI u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni koji će se sastojati od sustavnih kateheza o molitvi i duhovnom životu s naglaskom na duhovni nauk i iskustvo sv. Terezije Avilske te praktične vježbe uvođenja u nutarnju molitvu (meditaciju i kontemplaciju) pred Presvetim Sakramentom. Pod geslom “Skupa hodajmo, Gospodine!” kroz pet susreta kao pet koraka prijateljevanja s Bogom produbljivat ćemo Terezijinu definiciju molitve: “Moliti znači razgovarati prijateljski često puta i na samo s Onim za koga znamo da nas ljubi”.
  2. ONLINE ŠKOLA MOLITVE za sudionike koji se prijave i žele preko e-maila dobivati tjedne upute i materijale za osobna razmatranja koja mjesečnu temu produbljuju kroz četiri tjedna. Materijali će obuhvaćati snimke kateheza s mjesečnih susreta, biblijske i karmelske tekstove i terezijanske upute za pojedine korake molitve. Online školu molitve mogu pratiti i sudionici koji nisu u mogućnosti dolaziti na mjesečne susrete u Kuni.

Napomena: Škola molitva osmišljena je za primjenu i duhovni rast u osobnom molitvenom životu, a ne kao tečaj formacije voditelja škole molitve. Susrete priprema s. Maja Pavla Bašić.

PRIJAVE za e-školu molitve od 2. do 11. siječnja na e-mail: e.skolamolitve@gmail.com

Dobrodošli na put molitve sa sv. Terezijom Avilskom!

“Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći!”
sv. Terezija Avilska

PROSLAVA SV. IVANA OD KRIŽA I DUHOVNA OBNOVA S UVODOM U KARMELSKU ŠKOLU MOLITVE

“Ako duša traži Boga, mnogo više njezin Ljubljeni Gospodin traži nju” – riječi su sv. Ivana od Križa koje nam mogu pomoći u hodu kroz Došašće ususret Gospodinu. U drugom smo tjednu Došašća, na pola puta… Jesmo li možda klonuli u budnosti i iščekivanju? Možda čeznemo i tražimo, a ne nalazimo? Primimo utjehu i poticaj preko ovih Ivanovih riječi da Božja ljubav i čežnja za nama prethode svakom našem traženju Njega. On nas prvi ljubi i traži, čezne za nama! On nama dolazi ususret! Potražimo ga iznova u vjeri, nastavimo hod u nadi, otvorimo se daru ljubavi! Možda duhovna obnova može pomoći!

Dragi prijatelji, pozivamo vas na proslavu svetkovine sv. Ivana od Križa i duhovnu obnovu u subotu 14. prosinca 2019. u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni, sa sljedećim programom:

15:00 h Krunica Milosrđa;

Kateheza o karmelskoj duhovnosti i euharistijsko klanjanje; mogućnost za sv. Ispovijed;

17:30 h Sveta misa s propovijedi

Uz proslavu sv. Ivana od Križa, ovaj susret je osmišljen kao uvod u novi niz mjesečnih duhovnih susreta o karmelskoj školi molitve pod nazivom “Skupa hodajmo, Gospodine!” (sv. Terezija Avilska).

KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE “Skupa hodajmo, Gospodine!” će započeti u siječnju a odvijat će se na dvije razine:

  1. MJESEČNI SUSRET u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni (svake prve subote u mjesecu od siječnja do svibnja s početkom u 15 h) koji će se sastojati od sustavnih kateheza o molitvi prema sv. Tereziji Avilskoj, uvođenja u nutarnju molitvu u Euharistijskom klanjanju i slavlja Svete mise u čast Božjeg Milosrđa. Bit će mogućnost i za sv. Ispovijed.
  2. ONLINE ŠKOLA MOLITVE za sudionike koji se prijave i žele preko e-maila dobivati tjedne materijale za osobna razmatranja koja mjesečnu temu produbljuju kroz 4 tjedna. Online školu molitve mogu pratiti i sudionici koji nisu u mogućnosti dolaziti na mjesečne susrete.

Više o svemu tome možete saznati na susretu u subotu i skoroj najavi.

Dobrodošli!

MOZAIK MILOSRĐA

Poštovani čitatelji,

Dopustite nam da vam premda s vremenskim odmakom približimo ljepotu glazbene duhovne večeri održane 28. rujna ove godine u Kuni. Odvijajući se u ritmu molitvenog razgovaranja s Bogom večer je odisala zahvalnošću, svečanošću i snagom zajedništva. Stijepo Gleđ Markos i njegova supruga Jelena Đuraš Gleđ svoj su glazbeni talent potpuno stavili u službu slavljenja Božje dobrote, veličanja i divljenja pred Njegovim djelima te pomoći okupljenim vjernicima da uzdignu svoj duh svome Stvoritelju i Otkupitelju u molitvi.

Izuzetno dojmljivom Markosovom pjevačkom nastupu popraćenom klavirskom pratnjom njegove supruge prethodilo je euharistijsko slavlje u čast Milosrđa Božjeg u kojemu su liturgijska čitanja toga dana znakovito govorila o pozivu na gradnju jeruzalemskog hrama. „I gradnja pustinjačkog samostana sv. Jospia u Donjoj Vrućici“, istaknuo je predslavitelj br. Dražen Marija, „gradnja je mjesta posvećenog Bogu, služenju Njemu i milost je i radost biti kamenčićem u tom mozaiku milosrđa“.

Supružnici Gleđ glazbom su popratili i euharistijsko klanjanje koje je slijedilo nakon izričito pjevačkoga dijela večeri. Izrečene zahvalne molitve upućene su za milost zajedništva u dobru i podrške poticajima Božjim preko Karmela Božjeg Milosrđa.

Na samom završetku otvorila se mogućnost za nešto podrobnije predstavljanje nakane osnutka i početnog razvoja crkvene obitelji posvećenog života u nastajanju i u tom kontekstu postupnog nastajanja pustinjačkog samostana sv. Josipa. Ovdje donosimo glavninu tog govora kojeg je izrekao brat dražen Marija.

“Dragi prijatelji,

hvala Milosrdnom Isusu i Mariji, Majci i Kraljici Karmela i Milosrđa za svakoga od vas… što su vam srca bratski i sestrinski otvorena, što ste svaki od vas kamenčić u mozaiku Božjega milosrđa!

Isus kaže: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima!” (Mt 18,20). Koliko nam svima znači da smo zajedno u Isusovo ime! … Onda to zajedništvo dobiva snagu koju ni u kojem drugom slučaju ne bi imalo – snagu, ljepotu, zaštitu – koja se zove Isus – naš ljubljeni Spasitelj… nutarnji razlog naše povezanosti…

U ovom kraju možda nije bilo dovoljno prilike da nešto više kažemo o našem pozivu pa sada koristimo priliku za to.

Predstavljanje poziva Karmela Božjeg Milosrđa

Naš poziv je molitva! A “molitva”, ona nutarnja, misaona, je “razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi”, kaže sv. Majka Terezija Avilska (Moj život 8,5). “Često puta, nasamo”! Sam Isus nas potiče da ustrajno molimo, sv. Pavao – da bez prestanka molimo, a drevno, Prvotno karmelsko pravilo nam nalaže: “Razmatrajte dan i noć o Zakonu Gospodnjem i bdijte u molitvi”.

Početci Karmela

Karmel! A što je Karmel? Riječ znači: Božji rascvjetani vrti ili vinograd, prostorno – to je osamljeno, a vegetacijski predivno brdo u Izraelu na kojem je živio veliki prorok i molitelj sv. Ilija, njegovi proročki sinovi i kasnije – brojni molitelji koji su imali poziv povući se u osamu da bi više i bolje bili u ljubavi uronjeni samo u Gospodina po molitvi i skromnom životu. Sveti papa Lav XIII. rekao je: “Šutnja, povučenost, odricanje – to troje – bez toga nema molitve, a bez molitve Karmel je ništa!” To troje je jednom riječju – PUSTINJA! Pustinja koja je zaštita molitvene oaze, pustinja koja je ispražnjenost i suhoća samo radi toga da se više i bolje može primiti ispunjenost Bogom i okrjepa živom vodom Njegove ljubavi, za sebe, ali još više za druge. Bog kaže po proroku Hošei: “Stoga ću je, evo primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu” (Hoš 2,16).

Tim pustinjacima na Karmelu biskup i patrijarh iz Jezuralema, sveti Albert, dao je pravilo, zaštitio ih je. Rekao je: “Vi ste korisni za Crkvu, hrabro nastavite živjeti svoj poziv na molitvu u pustinji. Ja vas štitim, podržavam vas i dajem vam svoj blagoslov” – tako su službeno nastali karmelićani u 13. stoljeću.

Karmel prelazi u Europu

Kad su ih iz Svete Zemlje protjerali islamski progonitelji došli su u Europu i tu se bore do danas da ostanu vjerni svome pozivu molitve. Tu im je u Engleskoj Gospa dala predivni dar – Škapular – kojega mnogi od vas već nosite! U Europi ih je dočekalo puno izazova i počeli su prečesto izlaziti iz pustinje, baviti se poslovima koji su ih rastresali i stoga je trpjela njihova molitva bez koje je – kako smo čuli papu Lava XIII. – Karmel ništa, besmislen! Zato se više puta poduzimala obnova, vraćanje na prvotni žar. Najveći obnovitelji Karmela su naša sveta majka Terezija od Isusa (Avilska) i naš sveti otac Ivan od Križa, naši veliki učitelji i uzori koje rado i vama preporučamo – da čitate njihova djela, njihove životopise i od njih učite istinsku duhovnost!

Poticaj na pustinju

Nama je Isus dao taj nezasluženi dar – pozvao nas je u Karmel. Živjeli smo u Karmelu – s. Maja Pavla u Družbi Karmelićanki Božanskog Srca Isusova 16 godina, ja u Redu bosonogih karmelićana 12 godina – i ondje nastojali živjeti Isusov poziv. Jesmo molili i radili lijepe stvari u apostolatu – bilo bi dugo nabrajati kakve smo sve službe imali u Zagrebu – ali nismo imali pustinju! Tj. imali smo je premalo i osjećali smo, prvo svatko zasebno, a kasnije i zajednički – da nas Isus snažno potiče, usmjerava, privlači – u karmelsku pustinju. Imali smo u Zagrebu sve potrebne uvjete, ništa nismo morali graditi, ništa ljudima objašnjavati o svom pozivu, o tome zašto s. Maja Pavla nije župna sestra, zašto ja nisam župnik, imali smo strukturalnu sigurnost i – da tako po svjetovnome kažem – dobar položaj, ali nismo imali pustinju.

Novi početak

Zato smo sve ono ostavili i, nakon što smo sve provjerili s duhovnicima i crkvenim poglavarima i dobili sve potrebne dozvole – što je nama bila potvrda da to doista Isus želi – došli smo u Dubrovnik, jer biskup Mate je odlučio podržati Isusov poziv u nama – u novi početak. Imali smo poziv, otvorena srca (troje nas je bilo), imali smo Isusa – i ništa više! Sve je trebalo iznova. Biskup je posudio svoj apartman na Koločepu, ondašnji župnik dio župne kuće, prijatelji su nas podržali da imamo osnovna sredstva za život, i krenuli smo! Ušli smo u pustolovinu života u kojoj je svaki dan bio novi, lijepi i zahtjevni izazov, nastojanje, borba – da poziv koji nam je Isus dao – zaživimo. U biskupiji smo koja nema nijedne “pustinje”, nema nijednog kontemplativnog samostana u kojemu su braća ili sestre posvećene isključivo molitvi. Prije su bili: benediktinci, klarise – danas je to samo egzotična uspomena – otok Lokrum, Samostan sv. Klare… Nije nam lako objasniti što mi to hoćemo, što radimo – zašto toliko vremena provodimo u crkvi, u klanjanju, u tihoj molitvi (na Koločepu su župljani komentirali župniku: Kako oni to – šute, a mole!?), zašto ne držimo župske vjeronauke, probe pjevanja za zborove, zašto se malo više ne družimo s ljudima, zašto ja nisam župnik. Vi dobro znate da se mi i podružimo i imamo duhovne susrete, slične ovom, i da nismo potpuno u pustinji (netko u našoj obitelji ima i imat će i takav poziv na povučeniji život u molitvi, ali nismo svi u potpunoj pustinji), ali mi to ne možemo u onoj mjeri i na onaj način kao neki drugi – jer nas ISUS POZIVA na nešto drugo, na PUSTINJU! I naša sveta majka Terezija Avilska dala nam je strogo pravilo za naše susrete s ljudima: “Ili pričati o Bogu ili šutjeti!” Molitveni život u Crkvi je poput korijena ruže – ne vidi se, a omogućuje da Crkva cvate. Ako bi korijen htio van cijela bi se ruža osušila. Prerečeno u odnosu na nas: ako bismo bili puno vani i malo molili – ne bismo vam imali što dati. Bili bismo ništa, kao sol koja je obljutavila!

A tu molitvu koja nam je poziv upućujemo za Crkvu, svijet, za spas duša, za vas… i to nam je prvi apostolat. Iz nje se onda rađa navještaj, apostolat duhovnosti. Moliti i širiti molitvu kao sredstvo susreta s Bogom Milosrđa. Pozvani smo dijeliti ono što i sami nastojimo živjeti: kroz duhovno gostoprimstvo, duhovne obnove, hodočašća, molitvene susrete, duhovni razgovor, sakrament Ispovijedi, djela milosrđa…

Duhovno razumijevanje poziva Karmela Božjeg Milosrđa

Zato je ovo večeras – ponajprije večer zahvalnosti za DUHOVNO zajedništvo s vama, dragi prijatelji, koji ste prihvatili naš POZIV!, tj. koji ste prihvatili Isusa onako kako je ušao u naš život i vidite vrijednost takvog nasljedovanja Isusa, i pomažete nam da bolje živimo s Isusom, koji je duge trenutke svoga života provodio u samoći molitve sa svojim Ocem, u zajedništvu s Gospom, sa sv. Josipom i u potpunoj samoći pustinje, večernjih, noćnih i jutarnjih bdijenja čak i onda kad je bio u jeku svoga kratkotrajnog – samo trogodišnjeg – javnog djelovanja.

Hvala Isusu za svaku vašu iskrenu molitvu i blagoslov i možda čak prikazanu žrtvu za ovaj Karmel. Mi ne možemo dovoljno zahvaliti za duhovna dobročinstva, duhovna djela milosrđa koja ste nam radi Isusa iskazali – i tako nam pomagali da Isusu budemo poslušniji, vjerniji! Neka vam Isus stostruko uzvrati i nemojte prestati za nas moliti! Nismo to zaslužili, nismo zaslužili ovaj poziv, ali duboko vjerujemo da Isus zna zašto nam ga je dao i da će ga On u nama ostvariti! S duhovnim djelima milosrđa mnogi ste povezali i tjelesna djela milosrđa! Sve što imamo, ili bolje rečeno, koristimo, primili smo. Ne želimo sigurnost ovoga svijeta. Nju smo imali i nju smo napustili, svo troje – jer i sestra Judita koja nam se kasnije pridružila (i sada je unutar postupka pridruživanja u razdoblju kušnje), imala je svu zemaljsku sigurnost u svojoj družbi sestara Milosrdnica. Ne želimo velike zgrade, ne želimo standard, atraktivne lokacije. Samo imamo potrebu za jednostavnim i siromašnim skloništem u samoći – gdje možemo što bolje živjeti molitvu i gdje, ako je volja dobroga Boga – može doći još koji brat, koja sestra da s njima dijelimo Isusa i bilo tko od vas koji u sabranosti s nama želi podijeliti djelić našeg poziva – i u tome smo zahvalni za popriličan broj onih koji su prošli kroz našu pustinju u nastajanju i s kojima smo mogli podijeliti, premda u provizornosti, svetu pustinju koja se kroz borbu među nama probija i oblikuje kao mozaik Milosrđa.

Samostan za sestre i samostan za braću

Sestre i braća (buduća – jer još sam samo ja ovdje – no ima onih koji se žele pridružiti i povremeno već borave s nama (preporučamo ih u vaše molitve!) – sestre i braća u zajednici, odnosno točnije rečeno: u crkvenoj obitelji posvećenog života u nastajanju – trebamo odvojena prebivališta na odmjerenoj udaljenosti koja će istovremeno podržati i naše zajedništvo u pozivu, molitvi, služenju bližnjima i materijalnim dobrima. Na Koločepu smo bili u dvije kuće – ovdje je bila jedna pa smo već prije dolaska ovamo bili u potrazi za mjestom gdje bih ja živio i gdje bih mogao primiti na iskustvo, u goste, bar jednog mladića koji želi upoznati ovaj poziv i možda nam se pridružiti. Božja providnost potaknula je dobročinitelje koji su obećali dragocjenu pomoć u gradnji, a preko biskupa Mate i otvorenog srca tamošnjeg župnika i župljana providnost je pokazala Donju Vrućicu – divno zemljište u skrovitosti, pored crkve, na kojemu su ostatci župne kuće uništene u Drugom svjetskom ratu – kao mjesto gdje bi se moglo graditi. Ja sam isprva bio velikodušno ugošćen kod braće Franjevaca u Orebiću – (hvala vam braćo!), a kasnije u kućici na vrhu Kune po dobroti Zorana Roso, njezina vlasnika i Marije i Borisa Jelovčić, njegove bliske rodbine – (hvala vam od srca!) i po dobroti požrtvovnih prijatelja (obitelji Tomaš) koji su mi pomogli obnoviti kućicu i izgraditi kupaonicu. Za to vrijeme prilagođavali smo ovdje samostan ne bi li bio prikladniji za naš poziv. Zahvalni smo za mogućnost privremenog korištenja ovog Franjevačkog samostana i crkve. Oni su prije godinu dana postali naše utočište – boravište za sestre, mjesto za primanje mladih koji žele upoznati ovaj poziv, za drage ljude koji žele provesti koji dan u molitvi s nama, za primiti ljude na razgovor, ispovijed, za slavljenje svete Mise i klanjanja – kako u ovoj crkvi, tako zimi u nutarnjoj kapelici… Zahvalni smo, a istovremeno svjesni privremenosti… Ne trebamo naime velike zgrade – kulturne, turističke atrakcije – već nešto malo, siromašno, skrovito, u prirodi, u pustinji… – ako se sruši da što manje buke stvara…- kako je sv. Terezija Avilska govorila o samostanima koje je osnivala.

Samostan za braću u Donjoj Vrućici

Hvala vam, dragi prijatelji, što nam u tome pomažete… Hvala ekipi volontera koji su predložili dobrotvorni koncert. Oni su željeli da se ovdašnji ljudi upoznaju s onim što se događa u Vrućici i da se pomogne obnova dijela župne kuće u koju bi se smjestila kuhinja i još jedna soba, a nama je ta ideja bila poticaj prije svega na zahvalnost.

Evo sad bih vam pokazao nekoliko fotografija na kojima se vidi što se događalo u Vrućici u zadnjih godinu dana, kako je rastao mozaik Milosrđa, po vrlo posebnom zagovoru našeg svetog oca Josipa – Marijinog zaručnika! Dok smo molili devetnicu njemu pojavio se ključni dobročinitelj koji sve prati, osobito u kritičnim trenutcima i koji nije želio da ga ističem. Hvala svima čija imena ne će biti izrjekom spomenuta (za što vas molim razumijevanje) – iz ovoga i raznih drugih krajeva za doprinos u osmišljavanju, nacrtima, materijalu, izvođenju radova, volontiranju, popustima…

I molimo vas, za sve što mi možemo učiniti za vas, u skladu s našim pozivom, budite slobodni obratiti nam se. Bit će nam drago da od nezasluženih darova možemo dijeliti s vama, a ponajviše u molitvi koju vam svim srcem obećajemo!

I na kraju: najdraži zadatak: zahvala Gospodinu za ovo dvoje njegovih bisera: za našega Stijepa i našu Jelenu! Pozivam vas da im ne plješćemo – nego da Isusu sada prikažemo trenutak molitve za njih – neka to bude kroz našu pjesmu – ne tako savršenu kao njihovu, ali od srca.”

Hvala i vama, poštovani čitatelji, na svakoj podršci Božjemu djelu kojega smo nezasluženi dionici. Hvala za svaki vaš kamenčić u tom mozaiku Milosrđa.

Noć molitve

Poštovani čitatelji,

radost nam je srdačno vas pozvati na Noć molitve u noći uoči svetkovine Svih Svetih u četvrtak 31. listopada od 17.45 do petka 1. studenog 2019. Okupimo se oko Euharistijskoga Gospodina, Kralja neba i zemlje, u poklonstvenom zajedništvu s proslavljenom Crkvom svetih i doživimo i posvjedočimo snagu molitve naspram tame koja je prisutna u svijetu.

Noć molitve započinje već u 17.45 meditativnom Gospinom Krunicom u posljednjem danu listopadskih pobožnosti, nastavlja se Euharistijskim slavljem u 18.30 te se produžuje kroz cijelu noć euharistijskim klanjanjem. Prvi sat klanjanja bit će animiran pjesmom, riječju i gestom, a nastavak sve do jutra 1. studenog u 8.30 h odvit će se na način preuzetih dežurstava u molitvenoj tišini. Kad god i koliko god možete dođite. Dobrodošli!

Osobito pozivamo djecu i mlade u prvom dijelu klanjanja, od 19.30 do 20.30 – na radosni susret s Isusom – izvorom svjetlosti i radosti koji srcima daje mir i sreću.

Slavimo Gospodina koji razgoni tamu, strah i grijeh i u Njegovo presveto Ime odbacimo tamu i rugobu štetnih poganskih proslava u ovoj noći.

Isuse, Ti si Kralj neba i zemlje, Ti si mir naš, Ti si izbavitelj od svakoga zla, otkupitelj svake duše, Ti svojojm predragocjenom Krvlju suzbijaš svaku moć tame! Klanjamo Ti se i blagoslivljamo Te, sada i dovijeka!

https://karmelbm.wordpress.com/tjedni-duhovni-program/

SAMOSTAN SV. JOSIPA – Pustinja braće na Pelješcu

Poštovani čitatelji,

imamo još jednu važnu temu o kojoj smo jedva čekali da vam nešto više napišemo: radi se o polaganom rađanju karmelske pustinje za braću na Pelješcu – u mjestu Donja Vrućica nedaleko od Kune.


Franjevački samostan u Kuni koji je od rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa nastanile su sestre i koristimo ga za zajedničke susrete, kao i za primanje gostiju.

Za mušku granu bilo je potreban odvojeni prostor koji će omogućiti uvjete za njezin razvoj i istovremeno podržati diskretno zajedništvo dviju grana posvećene obitelji u nastajanju, što u okviru samostanskog kompleksa u Kuni nije bilo ostvarivo. Stoga smo se dali u potragu za takvim pustinjačkim prebivalištem i tako se dogodila – Donja Vrućica!

Uoči dolaska na Pelješac nismo ni znali da na rubu tog malog sela od svega dvadesetak stanovnika postoji lijepa crkva na osami i s njom povezano prostrano zemljište s ruševinama župne kuće koja je spaljena još u Drugom svjetskom ratu. Znajući za našu potragu za mjestom pustinje za braću biskup Mate imao je želju pokazati nam Donju Vrućicu. Samotno i skrovito ozračje u netaknutoj prirodi urešeno visokim čempresima neodoljivo je podsjećalo na lokacije koje je sveti Romuald, obnovitelj pustinjaštva u Crkvi u 11. st., birao za kamaldoljanske samostane, tumačeći baš čemprese kao znak uzdizanja duha ka Svevišnjemu.

Premda je bilo nesigurno hoće li strujovod biti dovoljno jak da omogući priključak, premda nema izgrađenog vodovoda i mobilni telefonski signal jedva da se stidljivo ulovi u pokojem kutku, od početka nam je bilo jasno da je to mjesto na koje trebamo “spustiti konope” (izraz iz nomadskog biblijskog ozračja koji označava mjesto gdje se podižu šatori). Svaki posjet našoj pustinji u Vrućici (bez obzira što stambeno nije postojala i još nije dovršena) osjećali smo kao dolazak kući. Kao da je netko čuvao taj biser upravo zato da bude kolijevka obnovljenog pustinjačkog života. Mještani Donje Vrućice i ostali župljani župe sv. Kuzme i Damjana i njihov župni upravitelj su otvorenog srca prigrlili našu nakanu, a Božja milosrdna Providnost potaknula je dobročinitelje koji rado ulažu u gradnju koju potpuno stavljamo u zaštitu i vodstvo našega sv. oca Josipa.

Pustinja nastaje kao pravi mozaik Milosrđa. Mnoga srca i ruke dobročinitelja velikodušno ugrađuju svoje kamenčiće u taj mozaik, pridonoseći svatko prema svojim mogućnostima i talentima. Najdragocjenija pomoć je ona u duhu, s njom je združena i ona utjelovljena, vidljiva i opipljiva. Slava Gospodinu za svako iskreno zauzimanje pred Gospodinom u molitvi i žrtvi na ovu nakanu, za svaki iskreni interes, savjet, a onda i za darivanje vlastitoga vremena, za zajednički napor i znoj, za svaki novčani prilog, za ustrajnost u protivštinama…

Pogled na zapuštene ruševine nije bio obećavajuć po ljudskom gledanju, ali ljudi koji su s nama vjerovali u Božje obećanje progledali su na taj prostor srcem i ono što je Gospodin stavio u naša srca pomalo se moglo uočavati i na van.

Zahvaljujemo (Bogu na) brojnim prijateljima koji nas prate od ranije, s Koločepa i iz Dubrovnika i na novima iz pelješkoga kraja, od najbližih susjeda do onih iz okolnih mjesta, na donatorima, arhitektima, izvođačima, nadzornicima, vatrogascima, mladima za doprinos od početnog idejnog planiranja, čitavoga pripremnog postupka, preko krčenja šikare, ravnanja terena, nabavke materijala i gradnje, pa sve do uređenja cisterne (gustrine) i završnih finesa što je omogućilo završetak prvog ciklusa gradnje i stvorilo preduvjete za nastanjivanje. Od početka do kraja sve je Providnost Božja, milosrdna i nenadmašiva koja ponad svih protivština daje radost, osobito u iskustvu zajedništva koje nastaje radi služenja Gospodinu Isusu u prepoznavanja blagoslova oaze Njegova Milosrđa za mnoge!

Završena su prva tri eremitorija (pustinjačke kućice), a u nakani je i postupna obnova ruševine župne kuće. Bili smo i svjedoci i suradnici preobrazbe jedne stare razbijene kamp kućice u početnu privremenu kuhinju i blagovaonicu – kako bi eremitoriji mogli u potpunosti služiti za stanovanje. I u ovom slučaju – opet je sve Providnost.

Posla i dalje ima, lijepog, jednostavnog, duševno rasterećujućega i duhovno obogaćujućega. Zato smo slobodni kazati vama mladići i muškarci: ako osjetite u srcu da vas Providnost potiče da s nama zasučete rukave javite nam se! Budite i vi dio brušenja ovoga lijepog bisera! Ako imate koji dan / tjedan da ga provedete s nama molitvi, radu i tišini karmelske pustinje na Pelješcu javite nam se…

U zahvalnosti Bogu i ljudima dobre volje za sve što je do sada učinjeno te sa željom da se doprinese daljnjoj izgradnji pustinjačkog samostana sv. Josipa održat će se zahvalna i dobrotvorna GLAZBENA DUHOVNA VEČER za koju mi unaprijed zahvaljujemo! Više od samog prikupljanja sredstava želja nam je da Božje djelo raste kako bi i drugi mogli biti dionicima ove oaze Milosrđa u karmelskoj pustinji, bilo prepoznavajući duhovni poziv i ostajući trajno, bilo dolazeći prigodno kroz “dane pustinje” i duhovne obnove.

Foto kronika tek pomalo naznačuje bogati mozaik nepredočivih trenutaka milosrdne Providnosti Božje:

Prvi posjet pustinji u Donjoj Vrućici:

Isječci iz tijeka gradnje: