Arhive oznaka: Karmel Božjeg Milosrđa

Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu

Prenosimo razgovor brata Dražena Marija za Hrvatsku katoličku mrežu (https://hkm.hr/vjera/o-drazen-m-vargasevic-pustinja-pogoduje-susretu-s-istinom-o-sebi-i-s-istinom-o-bogu/, 16.7.2021.)

“Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa.

“Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa. Povodom blagdana Gospe Karmelske, s o. Vargaševićem promišljamo o temeljima karmelske duhovnosti, pustinjaštvu i molitvi.

Saznajte koja je poveznica između Karmela i Božjega milosrđa, koja su obilježja pustinjačkog načina života, kako doći do istinskog iskustva Božje blizine te gdje mladi, koji pobliže žele upoznati ljepotu Karmela, mogu provesti ljetne dane.

Karmel – oaza u pustinji

Objašnjenju temelja karmelske duhovnosti najbolje je pristupiti polazeći od drevnog karmelskog pravila kojega je pustinjacima, koji su u 12. stoljeću živjeli u Svetoj zemlji, na gori Karmelu dao jeruzalemski patrijarh sv. Albert: ‘Razmatrati neprestano o Božjem zakonu i bdjeti u molitvi’.

Božji pogled je ljubav!

“Ovo pravilo na jezgrovit način upućuje na ono bitno. Taj Božji zakon je Božja volja, njegova ljubav. Dakle, radi se o prisnosti s Bogom kroz razmišljanje srcem o njegovoj volji i Riječi te održavanju nutarnjega dijaloga s njim kroz molitvu”, rekao je o. Vargašević.

S tim su nužno povezani i uvjeti koji pogoduju takvom načinu života. To su povučenost, šutnja, zauzetost radom i spremnost na duhovni boj, pojasnio je o. Vargašević.

“Pustinjaci su izabrali živjeti na povučenim mjestima, tzv. pustinjama. Pustinja je nenastanjeno mjesto koje je biblijski vrlo simbolično i bremenito značenjem. Važna je i šutnja, koja stvara prostor za slušanje Božje Riječi, rad kao suradnja s Božjim djelom i kao sredstvo zaštite od napasti zloga te spremnost na duhovni boj. U pustinji se očituje dublja istina, koja se u redovitom tijeku života često potisne ili bude negdje na margini. Naime, kada uđemo u tišinu, tada istina ispliva na površinu i postajemo svjesni da je pustinja mjesto duhovnoga boja”, istaknuo je naš sugovornik.

Toga su bili svjesni i stari pustinjski oci koji su govorili da je pustinja mjesto koje nastanjuju demoni. Ipak, puno važnije od prisutnosti napasti je prisutnost Isusa Krista, naglasio je o. Vargašević. “Isus je, kako znamo iz Evanđelja, dobrovoljno izabrao biti 40 dana u pustinji. Tamo je svladao đavla kako bi nama kršćanima omogućio da u pustinji pobjeđujemo napasti u njegovo ime te tako steknemo dublje iskustvo Božje ljubavi. To je iskustvo oaze u pustinji. Možemo reći da je Karmel zapravo oaza u pustinji”.

Karmel Božjeg Milosrđa – nova mladica u proljeću Godine milosrđa

U Karmelu su se više puta događale obnove i uvijek se nastojalo vratiti temeljima – šutnji, povučenosti, askezi, skromnom životu – kako bi to pogodovalo molitvi. Zasigurno su najpoznatiji obnovitelji u karmelskoj tradiciji sv. Terezija od Isusa, poznata kao Terezija Avilska, i sv. Ivan od Križa.

“Oni su u 16. stoljeću, iz dubokog iskustva osobnog susreta s Bogom i osobnog sjedinjenja s njim, zajedno surađivali s Duhom Svetim kako bi podizali samostane u kojima će postojati bolji uvjeti da bi se to sjedinjenje s Bogom moglo dogoditi. Ozračje je jako važno. Terezija govori o molitvenim zajednicama, u smislu trajnih molitvenih zajednica posvećenih sestara, kao o bedemima obrane Evanđelja. Oni su jako važni u vrijeme neprijateljstva protiv Isusa i Crkve, a to je danas itekako aktualno”, istaknuo je naš sugovornik.

Nemoguće je živjeti dublji molitveni život bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni!

smart

“Mi smo tu povezanost na neki način istaknuli, no ona je prisutna u svakom Karmelu koji autentično živi svoj identitet. Terezija Avilska je svoj životopis nazvala ‘Knjigom milosrđa Božjih’. Dakle, u množini. Današnji naziv ‘Moj život’ su poslije dali redaktori. No, ona je tu knjigu jednostavno zvala ‘Moja duša’ ili ‘Knjiga milosrđa Božjih’. Također, Mala Terezija je, kao vrhunac svog duhovnog hoda, živjela posvetu ognju milosrdne ljubavi Božje kao žrtva paljenica – ne pravednosti Božjoj, nego milosrđu Božjemu. To je za nju bio veliki iskorak”, istaknuo je o. Vargašević.

Također, nastavlja dalje o. Vargašević, sv. Ivan od Križa jednom prekrasnom izrekom sažima svoj duboki duhovni nauk: ‘Božji pogled je ljubav’. “Mislim da je nemoguće živjeti dublji molitveni život i slijediti put kontemplacije bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni. Onda je sav naš hod odgovor na Ljubav”.

Slabosti – odskočna daska za sjedinjenje s Bogom

Od svetice Božjega milosrđa – sv. Faustine Kowalske, Isus traži da ispod lika njegova milosrđa piše: “Isuse, uzdam se u tebe”. Upravo bi pouzdanje, protumačio je o. Vargašević, trebalo biti naš temeljni stav pred Gospodinom.

“Sveta Mala Terezija je to divno otkrila kroz svoje životne muke. Ona je zaista željela biti ugodna i vjerna Bogu, ali je na dramatičan način proživjela suočavanje sa svojim granicama. To ju je dovelo do teškog duhovnog i psihičkog stanja sve dok nije povjerovala u Božje milosrđe kao milosrđe, odnosno sve dok nije posve stavila na stranu pokušaj da zasluži spasenje i Božju ljubav”, naglasio je o. Vargašević.

Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda!

To je sv. Malu Tereziju oslobodilo na tragu sv. Pavla i njegovog iskustva. “Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova”, rekao je sv. Pavao, a to za nas znači da naše slabosti nisu zapreka nego odskočna daska za sjedinjenje s Bogom, pojasnio je o. Vargašević.

“Mi pokušavamo biti učenici velikih učitelja Karmela, ali i drugih svjedoka Božjega milosrđa – sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. – koji su nam prenijeli žarku želju Isusova srca da njegovo milosrđe bude poznato te da je ono odlučujuće za spasenje. Gospodin Isus je onaj koji prvo dolazi kao Kralj Milosrđa, da bi kasnije došao kao Kralj Pravednosti. Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bismo došli do istinskoga iskustva Božje blizine, prije svega je potrebno Boga staviti na prvo mjesto, pojasnio je o. Vargašević. “Moramo započeti od temeljne istine koju nastojimo učiniti vlastitim iskustvom, a to je da su nam život, postojanje, spasenje, vječnost besplatno ponuđeni i darovani. ‘Ako mi tražimo Boga, on neizmjerno više traži nas’, rekao je sv. Ivan od Križa. Ako pođem od iskustva ljubljenosti, onda je logična posljedica toga da mi je jedini pravi izbor da Boga stavim na prvo mjesto i da s oltara svog života srušim sve lažne bogove i idole”.

Ako svoje pouzdanje položimo u bilo koga ili što – a da to nisu Otac, Sin i Duh Sveti – doživjet ćemo egzistencijalni krah jer je naša duša stvorena tako da je jedino ljubav Isusa Krista može ispuniti, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući da smo stvoreni na Kristovu sliku.

Bog je osloboditelj. On svakoga od nas izvlači iz ropstva!

“Taj izbor, ta snažna odluka ili produbljenje te odluke je nužno da bismo mogli svjesno i učinkovito reći: ‘Isuse, uzdam se u tebe. Bože moj, predajem ti sav svoj život’. Nakon što smo prihvatili besplatnu Božju ljubav, mi kao odgovor na to posve izabiremo Boga i odlučujemo vršiti prvu Božju zapovijed. Bog je osloboditelj, on je Izraelce izveo iz ropstva. On svakoga od nas izvlači iz ropstva i na putu našega izbavljenja govori nam: ‘Ja sam Bog tvoj koji te izveo iz ropstva, nemoj imati drugih bogova uz mene’. Ako njega izaberemo kao jedinoga Boga, onda ćemo lako moći živjeti predanje i prikazanje”, istaknuo je naš sugovornik.

Upravo su predanje i prikazanje ključni za svaki kršćanski život. “Ako sve predajemo i prikazujemo, onda je sve u našem životu otkupljeno. Onda smo otvorili vrata Gospodinu kako bi On mogao ući u svaki djelić našega života, a osobito u područja naše ranjenosti, krhkosti, i slabosti. To su ona područja koja najčešće ne predajemo Bogu, nego se sami s njima borimo”, rekao je o. Vargašević, pojasnivši da se upravo zbog toga često i slamamo.

Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje

Govoreći o trenutnom stanju u svijetu pogođenom koronavirusom, o. Vargašević je istaknuo da nas je ta situacija suočila s našim granicama. “To je situacija brojnih nepravdi, pritisaka, proturječja i manipulacija. No, u toj velikoj krizi Bog nam daje veliku priliku da se doista napokon opredijelimo za njega i da postupamo po njegovoj Riječi”.

Netko bi mogao pomisliti da nije toliko važno da baš u svemu budemo poslušni Božjoj Riječi. No, o. Vargašević nas tu poziva na oprez. “Ono u čemu svjesno nismo poslušni Bogu, taj će prostor zauzeti neprijatelj našega spasenja i bit ćemo njegovi robovi. To se odnosi na svako pitanje i na svaku odluku koju donosimo…  što ću učiniti, čemu ću posvetiti svoje vrijeme, kako ću se suočiti s izazovima i krizama moga posla, školovanja i zdravlja. Hoću li prihvatiti određeni lijek ili cjepivo… u svemu tome moramo postupati po savjesti koja je prosvjetljena Božjom ljubavlju i Riječju. Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje”, istaknuo je o. Vargašević.

Zato je, pojasnio je o. Vargašević, apsolutni prioritet spoznati što Bog želi i predati mu se – čak i ako smo pali, ako smo izdali sebe i Boga ili postupili protivno našoj savjesti. “Nemojmo ostati u tom padu, ustanimo se i On će nas obnoviti. Kroz tu ćemo slabost izgraditi još veću prisnost s njim”.

Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga!

Da bismo autentično živjeli i naviještali Evanđelje drugima, potrebno je svakoga dana iznova susretati Gospodina u molitvi. To je važno za svakoga kršćanina, bio on posvećena osoba ili laik, istaknuo je o. Vargašević. “Pokušavam svaki dan primati taj dar boravka u Božjoj prisutnosti. Nastojim to ostvariti kroz redovitu molitvu časova, kroz pripremu i svjesno slavljenje te zahvalu za Euharistiju, kroz molitvu Gospine krunice i krunice Božjega milosrđa, kroz satove molitve u tišini i razmatranju”, rekao je o. Vargašević.

To su izvanjski oblici, pojasnio je o. Vargašević, no naš pristup molitvi je ono što je bitno. “Sveta Terezija je rekla: ‘Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi’. To je divan opis molitve. Molitvu ne možemo svesti na neki pojedinačni čin, oblik ili trajanje. Ona je odnos. Možda je to najbolje usporediti s odnosom s nekom osobom koja nam je posebna i s kojom smo duboko i blisko povezani. Kako živim komunikaciju s tom osobom? Živim je onako kakav je i moj život. To znači da cijeli moj život postaje komunikacija s tom osobom i trudim se pronaći ono što će mi u toj komunikaciji najviše pomoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Kao i u svakome odnosu, pa tako i u odnosu s Bogom, ključno je da ne stavljamo sebe u središte, već drugoga, a u ovom slučaju Boga, pojasnio je o. Vargašević. “To znači da razmišljam o njegovim željama i osjećajima, o njegovim bolima i radostima. Činim ono za što znam da je njemu ugodno i trudim se surađivati s njim”.

‘Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga’, govorila je sv. Terezija Avilska svojim sestrama i to nas, pojasnio je o. Vargašević, podsjeća da za svaku situaciju i stanje u našem životu možemo pronaći odjek istoga u Isusovom životu. “Tako možemo prodrijeti duboko u otajstvo Kristova utjelovljenja. Onda On, svojim Duhom, postaje taj koji vodi naš život. Tada ja više nisam zabrinut što moram učiniti i jesam li se dovoljno potrudio oko nečega. Ja se trudim i dalje, ali nisam zabrinut zato što osjećam da sam ušao u rijeku koja nosi moj život. Ta rijeka je Duh Sveti koji me vodi. On mi daje mir”.

Ne gubim mir ako sve činim iz ljubavi prema Kristu!

Dobro je, svjedoči o. Vargašević, ponekad cijeli dan provesti u velikoj sabranosti i molitvi, no ako nekada treba susreti mnogo ljudi i izvršiti razne obaveze, ističe da i tada ne gubi mir. “Ne gubim mir ako sve to činim iz ljubavi prema Kristu, ako sve to prikazujem njemu i činim zbog njega. Na taj način naš odnos raste i tako ja ulažem u taj odnos, znajući da Gospodin ulaže još i više. U takvom odnosu naše srce postaje pobožno – ne samo na izvanjski način, već postaje prožeto Bogom i njegovim osjećajima”.

Iako Bog dopušta teške situacije, On nije uzrok trpljenja

U molitvi je važno da ne tražimo dar, nego Darovatelja, istaknuo je naš sugovornik. “Tražeći Darovatelja, otvoreni smo za svaki dar kojega je On pripravio za nas. Sveti Ivan od Križa kaže: ‘Dobro je da duša gaji želju da joj Bog da sve ono što je potrebno da bi se On u njoj proslavio’. Bog zna što je potrebno da bi se u nama proslavio”.

A da bi se Bog proslavio u našim života, često dopušta i razne teškoće, križeve, nerazumijevanja i patnje. “On dopušta tamne noći. Tamna noć može biti osobna, obiteljska, naroda, a može biti i globalna. Možemo reći da smo trenutno u takvom razdoblju – ako ne u razdoblju duboke noći, onda u predvečerju koje nam prijeti dubokom i ozbiljnom noći čovječanstva”, istaknuo je o. Vargašević.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Iako Bog dopušta sve te teške situacije, to ne čini kako bismo propali. Bog nije uzrok trpljenja. On nije izvor muke, ali ju dopušta, naglasio je o. Vargašević. “Bog dopušta posljedice ljudskih grijeha, pa čak i djelovanje zloga, da bi kroz to čovjeka privukao bliže sebi, da bi ga razbudio, osvijestio i doveo do cilja –  sjedinjenja s Njim. Svako pretjerano zastajanje na nekoj pojedinačnoj milosti ili na nekom daru i vezanje za njega može se pretvoriti u duhovno idolopoklonstvo. To se događa kada od neke milosti činimo božanstvo i tako potpuno zasjenjujemo pogled prema Darovatelju, koji nas želi otvorena srca i otvorenih dlanova. Što smo više nenavezani i otvoreni, to smo prikladnije sredstvo kroz koje prolazi rijeka Božje ljubavi”.

Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe!

Pojašnjavajući da je važno ništa ne zadržati za sebe, o. Vargašević je kao primjer naveo Padra Pija, koji je usmjeravao sve darove za izgradnju bolnice, koja je poslije bila ‘kuća utjehe’ za mnoge. “Jedan siromašni franjevac je privukao dobročinstva mnogih ljudi, ali ih nije zadržao za sebe. To je divno svjedočanstvo – Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe”.

Pustinja – mjesto susreta

“Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu” (Hoš 2,​16) riječi su koje Bog govori izabranome narodu, ali i svakome od nas. Pojašnjavajući što je to pustinja, naš sugovornik je istaknuo da je taj poziv ostao biblijska konstanta. “Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je naš sugovornik.

No, da bismo ustrajali u pustinji, potrebno nam je pouzdanje u Božje milosrđe, istaknuo je o. Vargašević. “Ono je važno da bismo ustrajali u pustinji i da se ne bismo prestrašili svojih nesavršenosti. Njih trebamo prikazati Gospodinu kako bi postali zrnje kruha – koje postaje hostija – te bobice grožđa – koje postaju vino – na oltaru života u koje se uprisutnjuje Bog”.

Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji!

Pustinja je, rekao je naš sugovornik, oduvijek prisutna u Crkvi, no čini se ipak nedovoljno. “Zahvalni smo Bogu na sv. Ivanu Pavlu II. koji je u Zakoniku crkvenoga prava iz 1983. vratio mogućnost pojedinačnog pustinjaštva. Ono postoji u pojedinačnom i dijeljenom obliku. U dijeljenom se obliku u redovničkoj zajednici braća ili sestre uzajamno potpomažu kako bi što više bili u samoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Da bi osoba mogla živjeti takvim načinom života, o. Vargašević je pojasnio da je prije svega važno donijeti  duboku odluku i iskazati spremnost pripadati Bogu. “Potrebno je i poduzeti asketski napor u odvajanju od svojih ideja i navika. Važno je da je osoba spremna na pročišćenje međusobnih odnosa, u kojima ima puno navezanosti, kako bi mogla zaista biti slobodna za Boga. Onda je na novi način slobodna i za ljude. Isus se povukao na samotno mjesto da bi molio, a učenici su trčali za njim da mu kažu da ga svi traže. Sveti Antun Pustinjak je bježao u pustinju da bi bio sam s Bogom, a za njim su trčali njegovi bližnji. Na taj se način isprepliće prisnost s Bogom s prisnošću s bližnjima. Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bi osoba mogla živjeti pustinjački poziv, potrebno je određeno životno iskustvo, posvjedočio je naš sugovornik. “Nije dovoljan samo mladenački zanos. On je često emocionalan i još nije dovoljno prodro u dubine bića, nije dovoljno prožet spremnošću na žrtvu. Savjetuje se vođenje intenzivnog kršćanskog, duhovnog i sakramentalnog života, a preporuča se i intenzivan apostolski napor, kako bi osoba cjelovito sazrjela i mogla osmišljeno provoditi produženo vrijeme u pustinji”.

Također, važno je da prijelaz u pustinju bude postupan, da se da dovoljno vremena, čak i nekoliko godina povremenim boravcima u pustinji, kako bi se ojačalo, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući razliku među pozivima. “Razlikujemo poziv koji je isključivo pustinjački. On je vrlo rijedak i u njemu se apostolski napor potpuno podređuje trajnoj kontemplaciji. Postoji i povezanost između pustinjačkog života i određene mjere apostolata, tj. izvanjskoga apostolata. U tom se obliku plodovi pustinje dijele s drugima. ‘Kao pčela koja skuplja med da bi ga mogla podijeliti s drugima’, kako je to rekao sluga Božji o. Gerard Stantić, karmelićanin”.

Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao!

Iako je malo onih koji su pozvani takvim načinom života služiti Bogu, svaki je kršćanin pozvan na svetost tamo gdje se nalazi – u obitelji, na poslu, u široj zajednici. “Duboko sam uvjeren da je poziv na svetost, mistiku i kontemplativnu prisnost s Bogom upućen svim kršćanima. Sveti Ivan od Križa je bio duhovnik mnogim laicima koje je vodio uskim putem do sjedinjenja s Bogom. To se ne smije smatrati nemogućim! Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao. Također, potrebno je radikalno se odricati duha svijeta, tijela i đavla kako bih mogao živjeti svetost svoga bračnog poziva, roditeljstva, profesionalnog služenja na mjestu na kojem me Bog postavio, ali i svetost međusobnih odnosa. Tu svakako treba spomenuti svetost obitelji koja je Crkva u malom”, istaknuo je o. Vargašević.

Da bismo mogli živjeti kontemplativnu prisnost s Bogom u svakom trenutku našega života, neovisno o našem pozivu, potrebni su nam redoviti trenuci molitve, naglasio je o. Vargašević. “Naravno, to ne znači da će laik provesti jednako vremena u molitvi kao i redovnik. No, tih pet minuta u kojima te Bog čeka da budeš samo s njim – to je presudno za tebe, kao što su za redovnika presudni njegovi sati u molitvi. Jako je važno imati duhovnu pratnju i biti poslušan. To ne znači biti poslušan samo Božjoj Riječi na načelni i općeniti način. To znači sasvim precizno u svakoj novoj okolnosti tražiti Božju volju, savjetovati se s ispovjednikom ili duhovnikom i činiti samo ono što mi je Bog potvrdio u molitvi i za što sam dobio blagoslov”.

Odlučujuće je važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji!

To je osobito važno, rekao je o. Vargašević, u vremenima u kojima se nalazimo. “U vrijeme proturječja, pritisaka na našu savjest i agresije na našu slobodu, odlučujuće važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji, a svim drugim autoritetima samo u onoj mjeri u kojoj su u skladu s Božjom voljom. Ako budemo tako poslušni Bogu, ne trebamo se ničega i nikoga bojati. Sam Bog će biti naša zaštita, imat ćemo mir i slobodu i Bog će se proslaviti preko nas”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

Dragi mladi, ako ste, čitajući ovaj tekst, u srcu osjetili čežnju da pobliže upoznate ljepotu Karmela Božjega Milosrđa, pustinjački kamp za mlade “Mistika i motika” pravo je mjesto za vas. Program kampa je, kako navode iz zajednice, jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života. Trenutno je u tijeku prvi termin kampa za mladiće, koji se održava u Donjoj Vrućici na Pelješcu. Naš sugovornik svjedoči da među mladima vlada divan sklad molitve i rada.

“Ne pretendiramo postati mistici svojim snagama, već smo malo karikirano uzeli taj naziv u smislu dubine molitve koju želimo živjeti s Bogom. Motiku smo uzeli kao simbol rada. Upravo obnavljamo staru ruševnu kuću koja će biti središnja zgrada budućeg samostana i dosta ‘štemamo’ električnim bušilicama pa smo došli do zaključka da bi se kamp mogao zvati i ‘Mistika i Makita’ jer se, naime, tako zove marka bušilice”, rekao je, kroz smijeh, o. Vargašević.

Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir!

Naš sugovornik upućuje poziv svima koji imaju poticaj da se pridruže u sljedećem terminu koji će za mladiće biti organiziran u posljednjem tjednu kolovoza. “Cijeli dan imamo izložen Presveti Oltarski Sakrament i izmjenjujemo se u molitvi. Ostalo vrijeme koristimo za rad i odmor. Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir. Divno je kad znaš da netko moli pred Isusom za tebe”, zaključio je o. Dražen Marija Vargašević.

Također, termin kampa za djevojke počinje u subotu 24. srpnja i trajat će sve do subote 31. srpnja u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj. Susrete s djevojkama animirat će s. Maja Pavla Bašić. Više informacija o kampu saznajte na mrežnoj stranici Karmel Božjeg Milosrđa.

Ovdje donosimo poveznicu za najavu kolovoškog izdanja pustinjačkog kampa: od 21. do 28. kolovoza 2021.

MISTIKA & MOTIKA – pustinjački kamp za djevojke

Karmel Božjeg Milosrđa, samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31.7.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da bi dublje otkrila sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo sa sestrama u vjeri koje traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju putuješ „sama sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp za djevojke na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umorna možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave: s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

P. S. Mistika & Motika – pustinjački kamp za mladiće bit će u samostanu sv. oca Josipa u D. Vrućici 13.-21.7.2021. Info: br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Svjedočanstvo s prošlogodišnjeg kampa:

“Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Ana i dolazim iz jednog mjesta u okolici Ljubuškog. Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo pustinje u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Gospodin u Bibliji kaže: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“. Nisam ni mogla zamisliti dubinu tih riječi dok se to nije počelo događati kroz hod u Karmelu. Iskustvo te pustinje započelo je molitvom i meditacijom kada je Bog progovorio proroku Iliji: Što ćeš ti ovdje Ilija? Tako sam se i ja pitala… Nakon toga ušli smo u veliku šutnju kroz koju smo imali i meditaciju, čitanje duhovnog štiva, Sv. Misu i rad. Po poticaju sestre dobivale smo zadatak u vrtu i slično. Dok je svaka od nas uređivala cvjetnjak, obrezivala grm, čupala korov, zalijevala… Bog je isto tako činio u našim dušama. Nešto nevjerojatno! I tolike su se milosti izlijevale na nas prilikom uređivanja vrta. Bog je bio taj vrtlar naših duša. Nakon tih zadataka vraćale smo se u našu pustinju, uz duboku molitvu, Sv. Misu, klanjanje i održavanje šutnje. Tek kada sva buka utihne, Božji glas jasno progovara! Da bi otkrili taj izvor moramo se sakriti u svoju nutrinu, u vrt duše. Pogotovo mi mladi toliko smo zarobljeni korovom grijeha, navezanosti, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, da ne možemo u tolikoj buci ni čuti glas Gospodnji koji nas poziva na izvor Vode Žive. Osobno sam doživjela ovu pustinju kao detektiranje onih korova u meni, prepoznavanje vrta moje duše i prihvaćanja onoga što Bog daruje. Htjela bih pozvati sve mlade ljude da pokušaju zaviriti u svoje nutrine preko pustinje. Jedino tu će moći čuti jasno Božji glas koji te poziva da otkriješ svoje skriveno blago.”

MISTIKA & MOTIKA – pustinjački kamp za mladiće

Pustinjački kamp za mladiće, Pustinjački samostan svetog oca Josipa, Donja Vrućica, Pelješac

Privlači li te biti što više nasamo s Isusom, u šutnji, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi? A u isto vrijeme uživati diskretno zajedništvo u molitvi, radu i dijeljenju iskustva s braćom koja traže isto i u tome si pomažu? Voliš li jednostavnost, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš? Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line da bi dublje otkrio sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje?

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije. Dođi na pustinjački kamp za mladiće na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, podložak i vreću za spavanje i marljivost da se umoran može dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere,pokrivalo za glavu protiv sunca i šator, kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave: b. dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

P. S. Ukoliko bude interesa drugi termin bi bio krajem kolovoza.

Ovakav pustinjački kamp za djevojke bit će u samostanu sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31.7.2021. Info: s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

Drugi susret o Sv. Maloj Tereziji – o iskustvu “Velike subote” u njezinu životu

Dragi prijatelji,

podsjećamo vas da je sutra (subota, 27. ožujka) drugi katehetsko-molitveni susret o sv. Maloj Tereziji u ciklusu “Snaga ljubavi” – sa sv. Malom Terezijom u otkrivanju srži Evanđelja.

Tema je “Snaga ljubavi u ‘Velikoj suboti’ – pasivna patnja kao cijena preobrazbe”

Početak je u 15.30 sati s katehezom, nakon koje slijedi Euharistijsko klanjanje i sv. Misa.

Uz Božju pomoć i sv. Klare (zaštitnice televizije) nadamo se da će prijenos uživo putem Youtube kanala “Karmel Božjeg Milosrđa” – na ovoj poveznici: rtmp://a.rtmp.youtube.com/live2 za razliku od prvi puta – sada funkcionirati. Ovom prilikom se još jednom ispričavamo zbog nemogućnosti da nas na taj način popratite, ali i podsjećamo da smo kasnije učitali audio zapis kateheze i dijela klanjanja na ovoj poveznici:

Hvala novim pretplatnicima! Nadamo se uskoro dosegnuti broj od 1000 pretplatnika i tako biti u mogućnosti prenositi izravno putem mobitela što bi bilo i lakše i kvalitetnije. Ako vam nije zgodno primati mejlove s obavijestima o novim objavama (Youtube ih šalje automatski svim pretplatnicima) možete ih označiti kao spam, a da time ne prestanete biti pretplatnik.

Za cjelovito sudjelovanje na daljinu (rad u grupi i sl.) potrebna je prijava na adresu: KBM.totaTua@gmail.com.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sv. Lica, popularna kao sv. Mala Terezija, svojim duhovnim otkrićem osvojila je svijet na početku dvadesetog stoljeća, a nastavlja to činiti i danas. Njezina autobiografija Povijest jedne duše najčitanija je vjerska knjiga poslije Biblije u Crkvi u 20. st. Izvor je bezbrojnih svećeničkih i redovničkih zvanja i mnogih obraćenja. Mladenački duh i jednostavnost, a u isto vrijeme duboko proživljena mudrost i snaga neka su od obilježja ove mlade i svete bosonoge karmelićanke iz Karmela u Lisieuxu.

Osjećajući privlačnost različitih zvanja, ljubav joj je dala ključ njezinoga kontemplativnog poziva u Crkvi, kojim je iz skrovitosti redovničke klauzure obišla svijet, prvo po snazi zagovorne molitve, a zatim i duhovnim otkrićem “Malog puta” po kojem su mnogi otkrili put do Božje milosrdne ljubavi. Najmlađa je naučiteljica Crkve, proglašena „Naučiteljicom Božanske Ljubavi“. I danas ta ljepota i snaga evanđeoske Ljubavi kuca na ljudska srca i najpotrebnija je ovome svijetu. Ovi katehetsko – molitveni susreti žele doprinijeti njezinom rastu…

SNAGA LJUBAVI – Početak katehetsko-molitvenih susreta o sv. Maloj Tereziji

“SNAGA LJUBAVI” – SA SV. MALOM TEREZIJOM U OTKRIVANJU SRŽI EVANĐELJA

CIKLUS KATEHETSKO – MOLITVENIH SUSRETA KROZ SREDIŠTE LITURGIJSKE GODINE.

Kuna Pelješka: 13. i 27. ožujka, 10. travanja, 1. i 22. svibnja 2021., s početkom u 15.30 sati (KATEHEZA, EUHARISTIJSKO KLANJANJE I SV. MISA). Moguće da neki od susreta bude na drugoj lokaciji, uz prethodnu obavijest.

Prijenos na YouTube kanalu “Karmel Božjeg Milosrđa” (na ovoj poveznici: rtmp://a.rtmp.youtube.com/live2) (molimo pomozite nam doći do 1000 pretplatnika i time nam olakšati prijenos, hvala! :)). Za cjelovito sudjelovanje na daljinu (rad u grupi i sl.) potrebna je prijava na adresu: KBM.totaTua@gmail.com.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sv. Lica, popularna kao sv. Mala Terezija, svojim duhovnim otkrićem osvojila je svijet na početku dvadesetog stoljeća, a nastavlja to činiti i danas. Njezina autobiografija Povijest jedne duše najčitanija je vjerska knjiga poslije Biblije u Crkvi u 20. st. Izvor je bezbrojnih svećeničkih i redovničkih zvanja i mnogih obraćenja. Mladenački duh i jednostavnost, a u isto vrijeme duboko proživljena mudrost i snaga neka su od obilježja ove mlade i svete bosonoge karmelićanke iz Karmela u Lisieuxu.

Osjećajući privlačnost različitih zvanja, ljubav joj je dala ključ njezinoga kontemplativnog poziva u Crkvi, kojim je iz skrovitosti redovničke klauzure obišla svijet, prvo po snazi zagovorne molitve, a zatim i duhovnim otkrićem “Malog puta” po kojem su mnogi otkrili put do Božje milosrdne ljubavi. Najmlađa je naučiteljica Crkve, proglašena „Naučiteljicom Božanske Ljubavi“. I danas ta ljepota i snaga evanđeoske Ljubavi kuca na ljudska srca i najpotrebnija je ovome svijetu. Ovi katehetsko – molitveni susreti žele doprinijeti njezinom rastu…

SVETI VLAHO 2021.

Odgovarajući na poziv gostoljubivog župnika don Željka Batinića Karmel Božjeg Milosrđa animirao je uočnicu Feste i samu Festu svetoga Vlaha, zaštitnika župe sv. Vlaha u Janjini na Pelješcu.

Drugi dan mjeseca veljače blagdan je Prikazanja Isusova u hramu i dan posvećenog života. Bila je to prilika za molitveno razmatranje svetačkoga primjera starca Šimuna i proročice Ane koji se pojavljuju kao svjedoci Prikazanja Kristova. Ugledavši malenoga Isusa – Svjetlost svijeta, oni blistaju od radosti i svima svjedoče kako je okrenutost Njemu izvor životne sreće i sretne vječnosti. Brat Dražen Marija predslavio je svetu Misu, s. Maja Pavla predstavila je Karmel Božjeg Milosrđa nakon Mise, a cijela posvećena obitelj u nastajanju, s gostima koji su se tih dana zatekli na boravku na iskustvu u pustinjačkim samostanima, sudjelovala je u animiranju klanjanja nakon svete Mise i(li) svetkovinske svete Mise i procesije. Svatko od nazočnih u crkvi dobio je pri izlazu stiliziranu papirnatu „svjećicu“ u koju je bila umotana evanđeoska poruka za utjeloviti ju u životu.

Premda u skromnim uvjetima i protuzaraznim ograničenjima Janjina je ipak zablistala radošću, nadom i neslomljenim ponosom o svojoj Festi. Dobri Bog je providio lijepo vrijeme pa je procesija mogla nesmetano obgrliti cijelo selo. Propovijed s temom usporedbe opasnosti za Dubrovnik u vrijeme kad mu je sveti Vlaho odlučujuće pomogao svojim ukazanjem i upozorenjem i današnjih opasnosti brata Dražen Marije možete poslušati ovdje:

Druženje sa Župnikom nakon svete Mise bilo je prilika za uzajamno svjedočenje o duhovnom pozivu, što je mladim gostima bilo zanimljiva tema.

Znamo da poprilično kasnimo s ovom viješću, ali evo mislili smo da je ipak bolje da ju stavimo makar sada, nego da ju posve ispustimo. Hvala vam na razumijevanju 😊

Proslava sv. Ivana od Križa u Karmelu Božjeg Milosrđa

Proslava svetkovine sv. Ivana od Križa, našeg duhovnog oca i zaštitnika, mističnog naučitelja Crkve, u samostanu u Kuni:

16.00 h Euharistijsko klanjanje sa sv. Ivanom od Križa

17.00 h Sveta Misa

“…Onaj koji bi sada htio Boga nešto ispitivati ili iskati od njega koje viđenje ili objavu, zapravo bi Bogu nanosio uvredu, jer ne bi svojih očiju usmjerio posve na Krista tražeći izvan njega još kakvu stvar ili novost. A Bog bi mu mogao ovako odgovoriti: Ako sam ti već rekao sve u svojoj Riječi, a to je moj Sin, i sad više nemam druge stvari da ti mogu objasniti, upri svoje oči samo na njega; jer sam ti u njemu rekao i objavio sve, i naći ćeš u njemu još i više od onoga što tražiš i želiš. Ti tražiš od mene samo jedan dio objave ili viđenja, dok gledajući u njega imat ćeš u potpunosti, jer je on sve moje govorenje, sve moje viđenje i sva moja objava, koju sam vam već rekao, očitovao i otkrio, kad sam vam ga dao za brata, prijatelja i učitelja, kao cijenu i kao nagradu. Od onoga dana kad sam na brdu Tabor rekao nad njim sa svojim Duhom: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina; njega slušajte (Mt 17,5) od tada, velim, podigoh ruku od svakog onog načina poduke i odgovaranja i postavih je na njega. Slušajte, dakle, njega samoga, jer već nemam druge vjere da objavljujem, ni da očitujem drugih stvari… Pogledaj dobro, u Kristu ćeš naći već učinjeno i dano sve to, i još mnogo više. Ako hoćeš da ti ja kažem još koju riječ ohrabrenja, gledaj moga Sina kako je poslušan, mučen visi meni za ljubav, i vidjet ćeš kako će ti slatkim riječima odgovoriti. Ako želiš da ti objasnim skrivene i otajne stvari, upri oči u njega i otkrit ćeš najskrovitija otajstva, mudrost i čudesa Božja, koja su sva u njemu pohranjena…”

(Iz knjige Uspon na goru Karmel sv. Ivana od Križa)

Zahvalni susret s ocem biskupom Matom

Na blagdan sv. Andrije apostola 30. studenog 2020. u pustinjačkom samostanu sestara u Kuni Pelješkoj, Karmel Božjeg Milosrđa imao je radost ugostiti biskupa mons. Matu Uzinića, nasljednika apostola u upravi Dubrovačke Crkve.

Saznanje da naš biskup odlazi iz Dubrovačke biskupije s novim poslanjem nadbiskupa koadjutora Riječke nadbiskupie, dalo je ovom pohodu posebni značaj. Biskup Mate je, kao tadašnji predstojnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za posvećeni život, s pastirskom otvorenošću i ljubaznošću pristupio poticaju na pokretanje Karmela Božjeg Milosrđa i svojom odlukom da mu pokloni povjerenje omogućio njegovo utemeljenje 13. svibnja 2016. te na taj način postao njegovim biskupom zaštitnikom. Tako se naime u hodu i postupku utemeljenja jedne nove ustanove posvećenog života naziva biskup koji daje blagoslov karizmatskom nadahnuću jer prepoznaje njegovu valjanost, korisnost i crkvenost.

Naš biskup Mate predslavio je svetu Euharistiju na kojoj su osim članova Karmela Božjeg Milosrđa sudjelovali i mladi koji borave na iskustvu i u gostima radi duhovne obnove te se, u pratnji biskupa, pridružio i bogoslov Ivo.

U svojoj pastirskoj riječi biskup Mate istaknuo je poniznost apostola Andrije: „On je uvijek davao prednost drugima! … Ponizni čovjek raduje se kad njegov bližnji dođe Gospodinu bliže od njega“. Zaželio je da ta krjepost kao posebna osobina prati njegovo pastirsko služenje i pozvao je na nju i okupljene. Potom je posvjedočio kako ga je dirnula hitrost svetog Andrije u odgovoru na Isusov poziv: „On je brže-bolje ostavio mreže i pošao za Isusom.“ Dok se mi nerijetko tražimo i oklijevamo u odgovoru, što se može i neumjereno odužiti i zbog čega možemo požaliti, potrebno je biti spremniji, odgovoriti Isusu, zaputiti se za Njim na Njegovu riječ. Biskup je poželio to i sebi i Karmelu Božjeg Milosrđa i mladima u otkrivanju njihova poziva. Konačno, kod apostola Andrije propovjednik je primijetio privlačnost kojom je on zračio: „Nisu bez razloga upravo njemu pristupali oni koji su htjeli doći do Isusa… To privlačenje Isusu ostvaruje se i preko molitve. Vi ste upravo to na posebniji način prihvatili – da Isusu privlačite bližnje molitvom“ – poručio nam je biskup Mate hrabreći nas za molitvu koja je težište našega karmelskog poziva.

Kroz četiri i pol godine Karmel Božjeg Milosrđa primio je zaista puno posredovanjem biskupskog služenja oca biskupa Mate. Ovo vrijeme opraštanja prije svega je vrijeme zahvalnosti. Zahvalni smo Isusu što pomno bira koga poziva. Duboko vjerujemo da kao što je apostole pozvao nakon noći provedene u molitvi naš Gospodin Isus i danas provodi „noći“ u predanju Ocu, u zauzetosti, skrbi i najvećoj ljubavi – prije nego izabere koga će pozvati za svoga apostola. Isus jest naš jedini pastir, svećenik i vođa, ali On nam Sebe donosi kroz svoje pozvanike. Zato zahvaljujemo Isusu što nam se otkrivao i dolazio kroz našeg biskupa zaštitnika Matu: kroz njegovu otvorenost, ohrabrenje, podršku, povjerenje, prisutnost, savjet, molitvu, upozorenje, zagovor, poniznost, jednostavnost, radost, blagoslov i još mnogo toga…

U Statutu Karmela Božjeg Milosrđa između ostaloga stoji: „Molitva kao sinovski razgovor s Onim koji nas ljubi (usp. Moj život 8,5) – u kojoj motrimo Božje Milosrđe i zagovaramo za njegovu proslavu u spasenju i posvećenju duša – naš je prvi i najvažniji apostolat (usp. Bogat Milosrđem 13; 15; Lice Milosrđa 2; 8). Osobito nam je na srcu molitva za Papu, dijecezanskog biskupa i za svećenike.“ Dok u molitvi nastojimo dijeliti Isusovo zauzimanje za Dubrovačku Crkvu u prisnosti s Ocem za njezinog novog biskupa, prepoznajemo i poticaj da trajno nastavimo moliti za biskupa Matu, našeg prvog biskupa zaštitnika, pastira po kojemu je dobri Bog otvorio vrata rađanju Karmela Božjeg Milosrđa – male oaze molitve i Milosrđa u karmelskoj pustinji koja bi željela donositi duhovnu okrjepu toliko potrebnim dušama.

Naš dragi oče biskupe Mate, hvala Vam na svemu! Dao dobri Bog te sve ono Njegovo među nama moglo i dalje rasti – kako On – uvijek nov – u novim okolnostima daje.

Oprostite za sve u čemu Vam nismo bili na radost…

Ostanimo u zajedništvu Marijinoga „Fiat“ koje Vas i vodi dalje na Božju pučinu, njezine vjernosti Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, njezine ljubavi za Boga i duše…

Neka se Milosrđe Božje po Vašem svećeništvu, biskupstvu, poslušnosti i pouzdanju sve više proslavlja. Imali uvijek, nesebično dijelili i svima nama bili – Božji blagoslov!

U molitvi…

Karmel Božjeg Milosrđa

“NE BOJTE SE! OTVORITE ŠIROM VRATA KRISTU” – Održane duhovne vježbe za mlade sa sv. Ivanom Pavlom II.

„Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu“ – i danas toliko potreban i ohrabrujući poziv koji je dragi nam sv. Ivan Pavao II. uputio cijelom svijetu na početku njegova izbora za papu, bio je naziv duhovnih vježbi u šutnji za djevojke održanih 23.-25. listopada 2020. u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni na Pelješcu. Papa mladih ohrabrio je za otvorenost Gospodinu sudionice pristigle iz Dubrovnika, Orebića, Širokog Brijega i Sombora.

Duhovne vježbe odvijale se u ozračju tišine i sabranosti karmelske pustinje, a obuhvaćale su duhovne poticaje kroz kateheze i osobna razmatranja na temelju misli sv. Ivana Pavla II., osobito o razmatranju Kristova lica i značenju posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Svakodnevna Sveta Misa i euharistijsko klanjanje u tišini osobito su bila širom otvorena vrata živom Kristu, Otkupitelju čovjeka. Djevojke su sudjelovale i u molitvi Časoslova te molitvi Krunice Božjeg Milosrđa i Gospine Krunice. Oboje, i Božje Milosrđe i Gospa, obilježili su Papin pontifikat i duhovni život u sinovskom povjerenje u Boga bogatog milosrđem i sinovskoj ljubavi i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, izraženoj u njegovu geslu Totus Tuus – Sav Tvoj. Papa je od djetinjstva nosio karmelski škapular, kojeg je nazvao najizvrsnijim znakom posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu i kojeg su djevojke također imale mogućnost primiti. Uz duhovni dio, u duhovnim vježbama bilo je prisutno i milosrđe na djelu i marijansko služenje u zajedničkom sudjelovanju u pripremanju objeda i posluživanju.

Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo on to zna! Dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.

„Htio bih vam reći nešto osobno. Moram vam reći da mi je u mojoj mladosti pomogla Karmelska Gospa i to beskrajno. Pomogla mi je naći milost koja odgovara mojoj dobi, mome pozivu. Za mladenačke godine doista mnogo dugujem tome karmelskom škapularu.“ (papa Ivan Pavao II. mladima, 1985.)

Gospa Karmelska – Majka bliska svojoj djeci

Devetodnevni hod razmatranja uloge Blažene Djevice Marije u povijesti Karmela bio je priprava za svetkovinu u kojoj je kao središnja poruka zasjala pristupačnost i bliskost Blažene Djevice Marije. Zauzetost oko nutarnjeg života u samoći, šutnji i molitvi pripadnike Karmela tijekom povijesti nužno je dovodila do suočavanja s vlastitom nedostatnošću. Pristupačnost i prisutnost sasvim jednostavne, a u isto vrijeme i potpuno svete i milošću Božjom pobožanstvenjene ljudske osobe – Bogorodice Marije – bila je temeljna podrška njihovoj slabosti na putu pokornosti Isusu Kristu. Prema karmelskoj tradiciji proročka vizija pojavka Blažene Djevice Marije već je svetom proroku Iliji nadahnula djevičanski, skroviti i molitveni život te se – nastavljajući se kroz povijest – uvjerenje o odlučujućem značaju Bogorodice za duhovno ozračje Karmela potvrđivalo u Njezinu poimanju kao Utemeljiteljice Reda. Odlučujući poticaj eklezijalnom širenju takvog iskustva nastupio je po Djevičinu daru svetoga Škapulara po kojemu se Karmelu duhovno pridružilo nepregledno mnoštvo duša. Potreba za tim znakom Marijina okrilja, znakom posvete Njezinu Bezgrješnom Srcu (papa Pio XII., sv. Ivan Pavao II.) neprekinuto traje do danas i doživljava se kroz iskustvo tople, bliske i učinkovite zaštite.

Opterećenost i izmučenost današnjeg čovjeka može pronaći spasonosan odjek u solidarnosti Bogorodice koja je ćutjela bol razapetosti između veličine Božjeg poziva i krhkosti svoje ljudskosti. Njezin nutarnji život bio je suočen s brojnim izazovima i zato molitelj svakog, a osobito ovog posebno bremenitog časa povijesti, može u Njezinu iskustvu pronaći razumijevanje. Marijino pak bogomajčinstvo unutar kojega blista i njezino majčinstvo spram čitavoga ljudskog roda, prihvaćenu krhkost njezine djece zakriljuje porođajnom podrškom, čineći da se duše rode na novi život. Vječni Božji Sin od Nje je s povjerenjem uzeo cijelu svoju ljudskost pa se zato svaki Kristov otkupljenik s povjerenjem po Njoj može roditi na novu, kristovsku ljudskost. Tim temama odisale su svetkovinske propovijedi.

Osobitu ljepotu današjoj su svetkovini dali hodočasnici iz Dubrovnika predvođeni o. Darisuszom Nowakom, SDS, župnik iz Orašca kojemu se u koncelebraciji pridružio i don Marin Lučić, katedralni župnik u Dubrovniku. Među hodočasnicima brojni su zaželjeli iskustvo zaodijevanja u Gospin Škapular i s radošću duhovnih darova zastali u ugodnom druženju.

Ovdje je moguće poslušati cjelovite homilije s dviju svetkovinskih Misa:

A ovdje svih dana devetnice: