Nošeni milostima i lijepima iskustvima sa zornica prošloga došašća i ovoga smo krenuli svakog jutra pretjecati zoru da molimo za pomoć Božju. Uz uobičajeno živahno i dinamično slavlje koje završi tako da otočani mogu stići na prvi brod za Dubrovnik u 6.45 ove godine zastanemo kratko ispred crkve uz šalicu čaja, kekse i čašicu razgovora.
Jutros, na spomendan svete Lucije, bilo je posebno znakovito i rekao bih čak – romantično. Naime upravo pred početak zornice nestalo je struje, tako da smo uz svjetlo voštanica čitali svete tekstove i tek blago nazirali likove Milosrdnoga Krista, Fatimske Gospe, Raspetoga na oltaru, kao i jedni drugih. Na prvi pogled neznatna, ali ipak dostatna svjetlost, zaodjenula nas je u molitvenu skrovitost, snažnije približila kozmičkom vremenu i usredotočila na bitno. Zajedno smo se prisjetili da je ono bitno Isus Krist – Svjetlo svijeta! Ne možemo a da ne iščitamo simpatični, upravo duhoviti doticaj Božji kroz okolnost da smo jedini put u došašću bez umjetnoga svjetla ostali upravo na spomendan svete Lucije, čije ime, imajući korijen u latinskom lux, upravo upućuje na svjetlo, tj. na Krista koji je Svjetlo neugasivo. Kad umjetna svjetla ne izdrže pred prijetnjom mraka lakše je shvatiti da je jedino pravo svjetlo Isus Krist – pobjednik nad svom tamom.
Tako smo, uz zagovor svete Lucije – Svjetlane, osluškivali sveta čitanja – riječ utjehe. Danas nam je Gospodin po Izaiji proroku utiskivao u dušu poruku da nas nije zaboravio, da nas poznaje po imenu i da je On izvor naše snage. Dok se čak i mladići umaraju i malakšu, oni koji se uzdaju u Gospodina “hode i ne more se”. Kad smo s Gospodinom i kad radimo za Gospodina ništa nije teško. U Evanđelju Isus nas je pozvao da dođemo k Njemu sa našim mukama i umorom. On obećava odmor. Ono na što nas on poziva nije teško, već je lako i slatko, čak i kad izgleda bremenito. Jaram je pomagalo kojim su se ujarmljivali volovi za teški rad, a Isus nam govori o jarmu koji je povezan uz nasljedovanje Njega. Mnogi se toga jarma boje i bježe od njega, ali to je zato što gledaju na jaram, a ne na Isusa. Poznavanje Isusa i ljubav prema Njemu svaki Njegov poziv i zahtjev čine laganim. Mnogima je npr. doći na zornicu izuzetno teško, ravno nemogućem, a onima koji su iskusili radost vjere i zajedništva u molitvi, to je lako i slatko.
Sjetili smo se i jednog svjetlog primjera takvog iskustva, svećenika iz Slavonije na glasu svetosti koji je preminuo 2008. godine – mons. Ivana Šeše. Premda nije imao niti vozačke dozvole niti automobila s radošću je hitao pomoći potrebitim dušama s jednog kraja Slavonije do drugog pa i dalje od toga. Sjećam se kako je jednom usprkos svojem slabom zdravlju i doslovno rastrganošću brojnim obvezama i zahtjevima ljudi koji su tražili njegovu pomoć, spremno potegao čak do Istre samo da ispovijedi jednu baku. Osjećao je da to Isus želi i nije mu bilo teško. Kolika je bila radost i slatkoća u njegovu darivanju Isusu i dušama, kako se zorno u njegovu životu vidjelo da je Isusov jaram sladak.
Nemojmo nikad zaboraviti da je svjetlo Isusove ljubavi jače od tame straha, briga i malaksalosti! Poklanjajući Isusu povjerenje doživjet ćemo da se u našim dušama budi Njegovo svjetlo, svjetlo neugasivo koje nas sigurno vodi do cilja našega života i čini od nas svjetlonoše na tamnim putovima ovoga svijeta!
brat dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 