U ovim svetim danima Vazmenoga Trodnevlja dijelimo s vama poticaj na motrenje lica Gospodina našega Isusa Krista u boli muke koju prolazi, ali i u radosti Njegove uskrsne pobjede. Poticaj dolazi od svete Terezije od Isusa (ili Avilske) i preuze je iz njezina djela “Put savršenosti”, 26. poglavlje. Neka su vam blagoslovljeni ovi sveti dani!
„O kćeri… Ne tražim od vas sada da mislite na Njega, niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzvišena razmatranja vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da Ga gledate. Pa tko vam priječi da oči vaše duše, makar to bilo samo na trenutak, ako ne možete dulje, svrnete na ovoga Gospodina? Budući da možete gledati vrlo ružne stvari, pa zar nećete moći gledati najljepšu stvar koja se može zamisliti? Jer nikada, kćeri, vaš Zaručnik ne skida očiju s vas. Pretrpio je tisuću ružnih stvari i prezira protiv Sebe, i to nije bilo dosta da vas prestane gledati, pa zar je onda mnogo da, odvrativši oči s ovih izvanjskih stvari, kadikad pogledate na Njega? Shvatite da ne očekuje ništa drugo, kako kaže zaručnici, osim da Ga pogledamo. Čim budete htjele, naći ćete Ga. Toliko drži do toga da Ga ponovno pogledamo da to neće propustiti.
… Ako ste vesele, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da Ga pogledate?
Ako ste u nevoljama ili tužne, pogledajte Ga na putu prema vrtu. Kakvu li je veliku tugu nosio u svojoj duši, budući da je On, premda je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, pogledajte privezana uza stup, puna boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; koliko li trpi, gonjen od jednih, pljuvan od drugih, zanijekan od svojih prijatelja, napušten od njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za Njega, promrzao od zime, potisnut u takvu samoću da se uzajamno možete tješiti. Ili Ga pogledajte pod teretom križa, a da Mu nisu dali ni da predahne. On će vas pogledati tako lijepim i samilosnim očima, punima suza, i zaboravit će na svoje muke zato da vama ublaži vaše, samo zato što se idete tješiti s Njime i okrećete glavu da Ga pogledate.
»O, Gospodaru moj, istinski Zaručniče moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši Ga takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćete se radovati što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, jer on do njih vrlo mnogo drži). Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? Pa kako je moguće, Gospodine, da Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas ne tješi čak ni Vaš Otac? Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim? Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim dobrom zato da Vas nasljedujem u nečemu. Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.«
Prihvatite, kćeri, taj križ. Zato da Njemu ne bude naporno, neka vam nimalo ne bude stalo do toga što će vas pogaziti Židovi; ne obzirite se na ono što vam budu govorili; napravite se gluhima na prigovaranja; spotičući se, padajući s vašim Zaručnikom, ne odvajajte se od križa niti ga ispuštajte. Dobro pogledajte na umor kojim se kreće i koliko je veći Njegov napor od onih koje vi podnosite, koliko god ih velikima htjele prikazati i koliko god ih htjele osjetiti; izaći ćete utješene iz njih, jer ćete vidjeti da su šala, kada ih se usporedi s Gospodinovima.
Reći ćete, kćeri, kako li će se to moći učiniti, jer kada biste Ga vidjele tjelesnim očima u ono vrijeme kada je Njegovo Veličanstvo hodalo po svijetu, da biste to rado učinile i da biste Ga uvijek gledale.
Nemojte u to biti uvjerene; jer onaj tko sada ne želi uložiti malko snage da barem prisili pogled da u sebi gleda ovoga Gospodina (kada to može učiniti bez opasnosti, a uz malko pažnje), još manje bi stao pod križ s Magdalenom koja je gledala smrti u oči. A koliko li su tek morale propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li ružnih riječi, koliko li udaraca i koliko grubosti! Ta s kakvim li su uljudnim dvorjanima imale posla! Da, bili su to dvorjanici pakla, službenici nečastivoga! Zacijelo je moralo biti grozno ono što su prošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.ošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.”
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 