Arhive oznaka: molitva

“Ili moliš ili prestaješ biti čovjekom” – svetkovina sv. Terezije Avilske na Koločepu

U subotu 14. listopada anticipirano je, vanjskim slavljem, proslavljena svetkovina sv. Terezije Avilske na Koločepu. Nakon poklona Božjem Milosrđu u 15.00 i zazivanja Njegove naklonosti na čitavo čovječanstvo okupljeni sudionici dijelili su odjeke na Božju riječ i svjedočanstvo svoje vjere kroz zajedničko božansko čitanje (lectio divina). U euharistijskom klanjanju primljena nadahnuća pretakana su u molitvene zazive i osobni prisni razgovor s prisutnim Gospodinom. Na koncu euharistijskim slavljem upućena je zahvalnost Bogu za njegova silna djela u životu svete Terezije Avilske. Osobito je snažno naglašeno Terezijino svjedočanstvo o Bogu koji svojom ljubavlju nadvisuje njezinu nedostojnost i postaje protagonistom njezina života – upravo onako kako smo to i svi mi pozvani, naglasio je propovjednik br. Dražen Marija Vargašević. Neizostavni preduvjet da bi se to dogodilo je molitva. Istinski živi samo onaj koji moli. Budući da je čovjekov život po definiciji odnos s Bogom, jedino onaj tko prihvaća i njeguje taj odnos, što molitva zapravo jest, istinski živi. Cjelovitu propovijed možete poslušati na ovoj poveznici.

Na koncu euharistijskog slavlja jedna je vjernica primila Škapular Karmelske Gospe.

Oglasi

Ljepota Božjeg zakona – duhovna obnova o Deset Božjih zapovijedi

Od 28. do 30. srpnja održana je duhovna obnova za sudionike susreta o Deset Božjih zapovijedi u Dubrovniku.

Bio je to zaključni susret hoda produbljivanja poruke Dekaloga koji je kroz tjedne susrete u crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku trajao od 8. veljače do 5. srpnja ove godine, kad je bio održan posljednji susret u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku.

Nakana duhovne obnove bila je rekapitulirati prijeđeni put, usvojiti poruku Božjih zapovijedi na dubljoj razini i prepoznati perspektive za nastavak kršćanske formacije.

Glavni naglasci razmatranja smjerali su prema ozbiljnijem i egzistencijalnijem pristupu Božjem govoru koji Boga doživljava kao stvoritelja, osloboditelja i usrećitelja čovjeka; prema posvješćivanju opasnosti od idolopoklonstva i načinu izbjegavanja iste i prema svjesnoj molitvi koja omogućuje oslobađajući odnos prema sebi, svijetu i Bogu. Kroz lik proroka Ilije sudionici su učinili korak dalje u shvaćanju saveza između Boga i čovjeka i uočili da nije dovoljno izvanjsko opsluživanje zapovijedi, nego je potrebna molitvena prisnost s Bogom koja Boga otkriva kao milosrdnoga. Na taj način se ulazi u logiku Novoga saveza u kojemu Krist, Novi Mojsije omogućuje iskusiti i ostvariti puninu ljepote Božjih zapovijedi koje su svjetiljka čovjekovim nogama.

Uz zajedničku molitvu i nagovore sudionici su imali prilike iskusiti satove razmatranja u šutnji i lectio divina, a euharistijska slavlja, od kojih je nedjeljno bilo u dubrovačkoj katedrali, sačinjavala su vrhunac hoda duhovne obnove.

Program u zgradi Biskupijskog sjemeništa, koju je na raspolaganje spremno stavio rektor don Marin Lučić, animirao je brat Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa.

 

10 zapovijedi klaustar srpanj 2017

Svjedočanstvo:

HIiM,

htjela bih s vama podijeliti neke od plodova koji se sad s jednom noći odmaka u meni slažu nakon uistinu ugodnog okruženja i osjetne prisutnosti ruke Gospodnje koja nas je vodila. Ono što mi govori dubina moja je jedna tišina,mir i odvojenost od puno toga što mi je bilo točka spoticanja na mom putu približavanja Bogu. Iako čežnja uvijek gori u nutrini gubi se u zatrpanosti mislima i potrebama koje mi je Duh Sveti prosvijetlio kao nepotrebne i od same sebe nametnute, tako da sam tu dobila osim onog prostora u grudima i jedno prostranstvo razuma… Gospodin mi je pokazao kako sam veliki put prošla, mada znam da put ne prestaje ali dao mi je da i očima svjetovnim vidim koliko njegovo milosrđe živo radi kroz mene. Zahvalna sam na svakoj kušnji, a još više trpljenju koji mi je dao jer vidim da je sve to bila milost za mene…

Neka je hvaljen i slavlje Bog u vijeke!

D. R. 

10 zapovijedi duh.obnova srpanj 2017

Pozva ih da budu s Njim – održano iskustvo za mlade u traženju poziva

U devetnici za Gospu Karmelsku od 08.07. do 16.07.2017.god., u Karmelu Božjeg Milosrđa na Koločepu održano je iskustvo za mlade koji razmišljaju o duhovnom pozivu “Pozva ih da budu s Njim”. Duhovne vježbe predvođene sestrom Majom Pavlom i bratom Draženom Marijom omogućile su odabranima da upoznaju što je doista duhovni poziv, a isto tako što nije, što je šutnja jezika i govor srca, kao i način života u Karmelu Božjeg Milosrđa. Na ovome iskustvu sudjelovalo je sedam djevojaka i tri mladića iz Splita, Sinja, Šibenika, Imotskog, Zagreba i Požege. Duhovne vježbe bile su usmjerene na Isusa po Mariji. Ozračje tišine, molitve, marljivosti, dijeljenja, brižnosti, govora u potrebnoj mjeri preduvjeti su za nasljedovanje Marijina Srca koje nas uvijek vodi k Isusu.

Jedan dan u Karmelu Božjeg Milosrđa

Dani su bili bogato ispunjeni. Budila su nas zvona na crkvi već u šest sati, a prvi trenuci dana pripadali su jutarnjoj molitvi Časoslova, te potom doručak u šutnji. Svakodnevno su bila dva razmatranja – Lectio Teresiana s tekstovima iz djela velike sv. Terezije Avilske u kojima smo prvo zajednički sudjelovali, a zatim produbljivali u satu osobne molitve u tišini.   Mladi su prijepodne sudjelovali i u različitim radnim zadatcima – pripremi ručka, uređivanju crkve, kuće i okoliša, pripremanju evangelizacijskih materijala. Dovršivši posao, zajednički bi se okupili u crkvi oko 12.30 h na molitvu Srednjeg časa iz Časoslova i ispit savjesti, nakon čega je slijedio ručak uz duhovno štivo. Svi obroci, kao i smještaj, bili su odvojeni za djevojke i mladiće, osim nedjelje ili prigodnih trenutaka kada je ručak zajednički. Za vrijeme popodnevnog odmora uvijek se našlo još nešto za promisliti dodatno, pročitati, osobno razgovarati sa Sestrom ili Bratom i već otkucava 15.00 h. Vrijeme je da se sjetimo Isusovog umiranja na križu, a to smo činili zajedničkom Krunicom Božjeg Milosrđa. Popodnevni sat osobne molitve bio je u euharistijskom klanjanju, a završavao je molitvom Večernje i blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nakon blagoslova uslijedila je Sveta Misa u kojoj su mladi rado sudjelovali ministriranjem, pjesmom i čitanjem. Nakon večere ostalo je prostora za rad u vrtu i voćnjaku gdje su otkrivene mnoge spoznaje i poveznice između našega vrta i Božjeg vrta duše. Dan je završavao međusobnim dijeljenjem i molitvom Krunice.

Izvezi na pučinu!

Treći dan započeo je iznenađenjem! Zahvaljujući dragom mještaninu Pasku, barkom smo isplovili na pučinu. Jutarnje razmatranje imali smo u barci kojom smo oplovili cijeli otok Koločep. I da ne bi sve prošlo bez iznenađenja Odozgor, baš “slučajno” toga dana se uz terezijanske tekstove razmatrao dio iz Evanđelja po Ivanu o čudesnom ribolovu. Kako s Gospodinom to obično biva, ništa ne ostaje na jednoj stvari. Pa se tako “slučajno” podudarao i broj Isusovih učenika u lađi na Tiberijadskom moru s brojem ovih na Jadranskom :)… Osim “slučajnosti” i novih otkrića u srcima, otkrivene su i neke zanimljive napuštene otočke špilje posebno zanimljive pustinjačkim dušama.

Iskustvo Pustinje

U sredini devetnice bio je dan Pustinje. Nakon zajedničke molitve Jutarnje uslijedio je susret koji nas je uveo u značenje iskustva Pustinje za rast u vjeri i odnosu s Bogom kroz još veću povučenost i molitvu u samoći koju smo mogli potražiti i u skrovitim dijelovima otoka. Poslijepodne smo se po dogovorenom rasporedu izmjenjivali u molitvi pred Presvetim Sakramentom. Naravno sve je završilo Svetom Misom kao središnjim događajem dana. U večernjem radosnom dijeljenju dana mladi su posvjedočili prekrasna i duboka duhovna iskustva Pustinje.

Dan evangelizacije

Pri samom kraju devetnice, na vrhuncu nutarnjeg ispunjenja i radosti, slijedio je dan evangelizacije. Ovo je bilo novo iskustvo mnogim mladima, ali i novost u pogledu ove cjeline kroz koju smo prolazili jer je bio aktivan, s dosta razgovora, navještaja, pjesme pa čak i plesa. Dan evangelizacije nazvan kao Dan Božjeg Milosrđa trebao je turistima i mještanima pokazati kako je “milosrdan i milostiv Gospodin”. Mladi su imali priliku svojim angažmanom pomoći Isusu da koja nova duša dođe k Njemu na “besplatno punjenje ljubavlju”. Nakon završne pripreme različitih evangelizacijskih materijala mladi su s voditeljima krenuli na rivu lovit srca na moru života, a dvoje ih je ostalo u animaciji kod crkve i kao jaka snaga molitve pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Dijeljenjem lubenica oblikovanih poput lađe sa zastavicom na kojoj je poruka iz Svetog pisma o Božjem Milosrđu iznenadili smo i razveselili mještane i turiste koji su brodovima stizali na otok. To je otvorilo put navještaju kroz dijeljenje sličica Milosrdnog Isusa s molitvom Krunice Božjeg Milosrđa i duhovnog lijeka „Misericordin“. Mnogi su se odazvali poticaju da slijede “Stope Milosrđa“ do crkve, gdje su se mogli pokloniti Isusu u Presvetom Sakramentu, pomoliti i zapaliti svijeću.

Završetak u slavlju svetkovine Gospe Karmelske

Završni dan ovog duhovnog programa bio je Dan Gospodnji i proslava svetkovine Gospe Karmelske. Bio je to dan zajedništva u radosti susreta i s hodočasnicima koji su došli našoj Gospi s otoka i iz Dubrovnika. Između vjernika koji su se posvetili Gospi po Škapularu bili su i mladi iz skupine. U završnom susretu i vrednovanju mladi su zahvalno svjedočili koliko im je pomoglo ovo iskustvo. Moglo se čuti da su neki prepoznali da ih Bog doista poziva u svećeništvo i redovništvo te da žele krenuti tim putem. Blažena Djevica Marija koja nas je vodila kroz ove dane, neka i dalje za sve nas zagovara da možemo ostvariti Božju volju i poziv.

Ivana F.

 

Nekoliko dojmova mladih:

Ne mogu izraziti riječima koliko mi je značilo ovo iskustvo. Riječi su premalo. Zahvaljujem dragom Bogu iz srca što me doveo ovamo u svoju oazu milosrđa unutar ove zajednice. Zahvaljujem Bogu za svaku milost ovdje primljenu , za svakog brata, za svaku sestru, za svaku radost, za svaku suzu… Velika je milost Njegova! Osvojila me jednostavnost, revnost, radost, strpljivost i predanje Bogu… i sada želim još gorljivije slijediti Onoga koji me je pozvao. Krist mi govori: “Ne boj se, ja ću sve voditi, pusti ovaj svijet odbacit će te, i mene su dobacili, i rugat će ti se i meni su se rugali. Dođi i slijedi me!” J.J.

Iskustvo koje ostaje utisnuto u srce i dušu. Pronaći mjesto i sebe u njemu u kojem pronalaziš ono što tražiš, Gospodina Boga, nešto je što se riječima teško opisuje… A.V.

Ovo iskustvo mi je jako puno pomoglo. Gospodin mi je darovao još veću slobodu duha odnosno oslobodio me od mojih dugogodišnjih borbi koje su mi stvarale veliko opterećenje i paralizu u ostvarenju svog poziva. Mislim da sam sada spreman za nove avanture s Isusom i Marijom! M.P.

…To vam je nešto poput jedne velike molitve  Zdravo Marije. Baš kao i u toj molitvi, Isus je potpuno u centru svega. A sve što se oko Njega događa, događa se po Mariji – ljubav za Isusa, pažnja koja Mu se daje, brižnost i nježnost… U životnim zbivanjima očituje se poniznost, poštivanje, tišina, skrovitost i vedrina srca… Sve ima svoje vrijeme i zna se točan raspored, ali koji daje duši disati. Ovdje te ništa ne guši. Ne bojiš se pogriješiti i možeš biti potpuno kakav jesi bez ikakvog straha. Razmatranja kroz tekostove svetaca su mi odličan izbor jer su mi puno lakša za otkrivanje onog Božjeg djelovanja u meni. Ali najviše me oduševila količina vremenakoje možemo provesti pred Živim Isusom… I.F.

Ove su mi duhovne vježbe pomogle u izgradnji vlastite osobnosti – nadišla sam brojne komplekse, unutarnje prepreke koje su me kočile da živim u punini… Mislim da mogu reći da sam se približila razumijevanju odgovora gdje Bog želi da ga svojim životom proslavim… S.J.

Što reći na kraju ovog hoda, šutnja sve govori, ne treba ju pravdati niti objašnjavati, a sve ti objavi…Neka nam dragi Bog da snage, hrabrosti i odlučnosti uvijek za vječnim težiti i hvala Mu za ovu oazu pustinje. I.B.

Kratko predstavljanje zajednice prigodom svetkovine Gospe Karmelske

Prenosimo poveznicu na kratki članak o Karmelu općenito i o Karmelu Božjeg Milosrđa kojeg je objavio portal priznajem.hr prigodom svetkovine Gospe Karmelske: http://www.priznajem.hr/novosti/karmel-bozjeg-milosrda-kolocepu/. Autorica članka je Jelena Đuraš-Gleđ.

Bezgrješno Srce Marijino – deseta duhovna obnova na Kalamoti

Na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, u subotu 24. lipnja 2017., održana je duhovna obnova na Kalamoti. Prigodno uz blagdan i slavlje jubileja fatimskih ukazanja, razmatralo se o ulozi Bezgrješnog Srca Nebeske Majke u odgoju naših srdaca za Gospodina. Nakon duhovnih poticaja u nagovoru br. Dražena Marije bilo je euharistijsko klanjanje uz razmatranja otajstava Svete krunice koje je animirala s. Maja Pavla. Mogućnost za sv. Ispovijed još je više pripremila sudionike za vrhunac duhovne obnove u euharistijskom slavlju.

Posjećenost ove desete duhovne obnove u sklopu mjesečnih duhovnih obnova usmjerenih na uvođenje u molitvu i duhovni život, svjedočanstvo je potrebe za autentičnim kršćanskim duhovnim iskustvom i molitvom.

U srpnju vas pozivamo na proslavu svetkovine Gospe Karmelske, 16. 7. 2017. o čemu će biti i obavijest.

 

Karmel je sav Marijin! – izvještaj i dojmovi sa hodočašća Gospi Fatimskoj i karmelskim svecima

Dragi čitatelji, dijelimo s vama radost naših hodočasnika u Fatimu i karmelskim svecima. Prošlo je već nekoliko dana jer trebalo je vremena da se dojmovi slegnu i zapišu 🙂

Za našu zajednicu, Karmel Božjeg Milosrđa, bila je to također velika radost i milost jer smo 13. svibnja, o slavlju 100-te obljetnice ukazanja Gospe Fatimske i u Njezinoj blizini, proslavili našu prvu godišnjicu osnutka 🙂

Došli smo Ti sa svih strana…

U četvrtak 11. svibnja 2017. neki već prije izlaska sunca, a neki kasno poslijepodne iz raznih smo smjerova (Dubrovnik, Zagreb, Split, Zadar, Frankfurt, Zürich i Budimpešta) uzletjeli prema Madridu, kao početnoj točki našeg hodočašća našoj Nebeskoj Majci Gospi Fatimskoj i karmelskim misticima – sv. Tereziji Avilskoj i sv. Ivanu od Križa. Od ranog jutra četrdesetak hodočasnika, mladih i odraslih, povezalo se u molitvi i istoj nakani da se Božji Duh spusti na nas kako bismo primili sve ono što nam Gospodin želi dati za naše spasenje i na slavu Njegovu. Oko devet navečer smo se u radosti susreli u Madridskoj zračnoj luci, gdje smo u kapeli započeli naš hod slavljem Svete Mise koju je predslavio naš voditelj br. Dražen Marija Vargašević. Već ta milost slavljenja Svete Mise u zračnoj luci kao da nam je htjela reći da naviještanje Isusove radosne vijesti ne pita ni za vrijeme ni za mjesto. Tijekom slavljenja pridružile su nam se dvije gospođe koje rade u zračnoj luci, njihova žeđ za Gospodinom je pokazatelj žeđi svih ostalih koje ćemo susresti na našem putu, ali i na našem životnom putu.

U Terezijinoj Avili

Petak, drugi dan našega hodočašća jutro smo proveli u Avili, mjestu rođenja sv. Terezije Avilske, u prvom obnovljenom samostanu karmelićanki kojeg je ona osnovala i kojemu je zaštitnik sveti Josip prema kojem se pobožnost obnovila među pukom upravo zahvaljujući njoj. U kapeli sv. Josipa br. Dražen nas je podsjetio na Terezijinu odlučnu odlučnost i želju da budemo pravi apostoli susreta s Isusom. Da ne živimo u svojoj udobnosti, već da udahnemo punim plućima život koji Gospodin ima za nas. Podsjetio nas je na snagu i poziv Karmela u dubokom odnosu i sa Raspetim, ali i sa Uskrslim Gospodinom.

Na zavjetima Hrvatice s. Marije Mirte od sv. Josipa u Duruelu

Prošetavši kratko Avilom koja toliko odiše Terezijinim duhom, put smo nastavili prema samostanu karmelićanki u Duerelu, mjestu u kojem je sv. Ivan od Križa započeo obnovu muške grane Reda. U busu smo se pripremali slušajući povijest nastanka tog samostana, povijest Božje ruke koja čuda čini u nama ako joj se predamo, kao što su joj se predali Terezija, Ivan i mnogi drugi. U Duruelu su se mir i Božja prisutnost mogli gotovo napipati. Jak utisak na sve nas zasigurno su ostavili prvi zavjeti Hrvatice s. Marije Mirte od sv. Josipa (Mirte Utrobičić) iz Omiša, koja je obećala vjernost Bogu u karmelskom redu svojim prvim zavjetima. Predanje života ove mlade sestre, njezin čin iz čiste ljubavi, ali i sama međusobna ljubav sestara sigurno nas je potakla da i mi pročistimo naš odnos s Gospodinom i da se preispitamo kako stojimo s našom prvom Ljubavi. Sama priroda mjesta, kao da viče o Božjoj ljepoti i kao da dušu uzdiže na više. Usred ničega samostan svetih žena potpuno predanih Gospodinu. Usudila bih se reći: mali odsjaj Raja na zemlji.

U radosti slavlja 100-te godišnjice ukazanja Gospe Fatimske

U popodnevnim satima put smo nastavili prema Portugalu da bismo navečer stigli do Coimbre – malog portugalskog mjesta udaljenog sat vremena vožnje od Fatime. U nemogućnosti da fizički nazočimo bdijenju pred slavlje 100 – te godišnjice fatimskih ukazanja blaženima Jacinti, Franji i Luciji većina hodočasnika se pridružila molitvi posredstvom TV prijenosa. Neki su se pak, nakon dana punog doživljaja željeli malo i fizički odmoriti te su večer proveli u šetnji tim gradićem ili odlaskom na raniji počinak.

Na samu obljetnicu u subotu 13. svibnja, krenuli smo u ranu zoru u pjesmi i molitvi prema Fatimi. Tamo nas je dočekalo mnoštvo vjernika koji su došli u susret Majci Mariji. Prije procesije s Gospinim kipom i slavlja Svete Mise molili smo krunicu kako bi srca pripremili za susret s Gospodinom. Na samom početku Svete Mise Papa Franjo je proglasio svetima do tada blažene Jacintu i Franju. Bio je to trenutak susreta nas hodočasničke crkve i one već proslavljene u nebu, trenutak u kojem tako snažno odjekuje Kristovo uskrsnuće i smrt kao konačan susret s Njim i nastavak života u Životu. Kao da se spustio komadić Raja: milost, radost, mir. Tijekom Svete Mise bili smo u zajedništvu s desetcima tisuća ostalih vjernika iz 55 zemalja, ali jedinstvena Crkva i jedno zajedništvo bili su tako duboko utisnuti u srcima sviju. Poslije Svete Mise poklonili smo se Gospodinu i u euharistijskom klanjanju te primili blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na samom završetku, dok je kip Gospe Fatimske nošen u procesiji, svi smo pozdravili Gospu pjesmom i, na poziv Svetog Oca Franje, radosno mašući bijelim rupcima i šalovima.

Popodne smo proveli u osobnoj molitvi i razgledavanju Svetišta. Neki od nas su klečeći obišli kapelu ukazanja. Klečeći tako pred našom Majkom mogli smo doživjeti koliko nam je ona potrebna. Doživjeli smo koliko nam je potreban njezin zagovor i Majčinska briga te kako je klečeći stav zapravo ispravan stav primanja i odraz dostojanstva djece Božje. Lijepo iznenađenje je bio i susret s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem.

Nakon kupanja u kratkom pljusku 🙂 uputili smo se u poslijepodnevnim satima prema našem smještaju u Coimbri. Ondje su mnogi večer još iskoristili za molitvu u improviziranom molitvenom prostoru na terasi našeg jednostavnog hostela.

Svjedočanstvo o vidjelici sestri Luciji

Nedjeljnoga jutra imali smo priliku posjetiti samotan sestara karmelićanki u Coimbri, gdje je do svoje zemaljske smrti živjela s. Lucija, vidjelica iz Fatime. Mogli smo razgovarati sa sestrom Sofijom, prioricom samostana, koja je sedam godina živjela sa s. Lucijom. Rekla nam je da je s. Lucija bila jako jednostavna i radosna žena i da je mnogo, mnogo molila. Nije voljela razgovarati o viđenjima u Fatimi, no ipak sestre su je često pitale baš o tim događajima. Bila je jako povezana s Gospom i gajila je veliku ljubav prema njoj. Susret s tom sestrom zaista nam je bio radost.

Ponovo sa sv. Majkom Terezijom od Isusa

Nakon toga krenuli smo natrag za Španjolsku. Ovaj put odredište nam je bila Alba de Tormes, predivno malo mjesto u Kastilji gdje je grob sv. Terezije od Isusa. U toj crkvi, podno Terezijina groba, smo slavili Svetu Misu i ponovno imali priliku još ponešto doznati o toj ženi, koja je toliko ljubila Isusa. U muzeju posvećenom njoj i razdoblju u kojem je živjela imali smo priliku vidjeti svu raskoš koja je tada vladala te napraviti paralelu s Terezijinom obnovom Karmela i pozivom na jednostavnost i potrebom da se sve u životu svede na ono bitno i nužno potrebno. U Albi smo se zajedno i klanjali Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, izričući iskrene nakane srca po Svetičinu zagovoru.

S još jačim utiskom Terezijina duha u srcu uputili smo se ponovo prema Avili. Iako umorni od puta, nismo mogli odoljeti a da se uvečer ne prošetamo Avilom, čiju smo ljepotu mogli doživjeti i u noćnom svjetlu: raskoš zidina, ali i Terezijin duh koji nas je osvojio. Kao pravi pustolovi malo smo i zalutali gradom te smo hodajući izmolili i Večernju službu Časova.

Zadnjeg dana našeg hodočašća proveli smo cijelo jutro s Terezijom u samostanu Utjelovljenja, u kojem je ona započela redovnički život, primila mnoge mistične milosti i poziv na obnovu Karmelskog reda. Vidjeli smo sobu u kojoj je živjela i gdje je primila neke mistične objave. Posjetili smo i muzej u kojem se nalaze dragocjenosti vezane uz njezin život i duhovnost. Poticajan je također bio i susret sa sestrama karmelićankama u tom samostanu. Još neko vrijeme smo imali za zadnji pozdrav s Terezijom i Avilom. Tko je htio mogao je ostati moliti ili se tjelesno okrijepiti, kupiti kakav suvenir ili jednostavno prošetati i nadiviti se krajoliku, kamenu, zidinama.

Završetak kod  sv. Ivana od Križa

Već pomalo tužni zbog odlaska, imali smo još jedno važno odredište i susret. Sv. Ivan od Križa nas je čekao u Segoviji, gdje je karmelski samostan koji čuva njegov grob. Već pri samom ulasku taj gradić nas je impresionirao svojom posebnošću, velikim dvorcem na visini, nekako pustinjskim dahom, ali nadasve prisutnošću sv. Ivana od Križa. Na njegovu grobu smo slavili Svetu Misu i, zahvaljujući br. Draženu, još više ušli u Ivanov duh i odnos s Gospodinom, u ljepotu njegove duše koja je toliko ljubila i čeznula za Njim. To kasno poslijepodne zadnjeg dana proveli smo u molitvi i zahvaljivanju pred Presvetim Sakramentom.

Zaista, još ćemo sigurno jako dugo ubirati plodove ovoga puta, milost Majčice u Fatimi, te poticaje života sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa kojima smo se nadahnjivali svih ovih dana, i koji su nas potaknuli na ono bitno – samo Bog je dosta!

Zrinka, Split

 

Nekoliko dojmova hodočasnika

Zahvaljujem Gospodinu i Majci Mariji na našem hodočašću i na svakoj osobi pojedinačno. Gledajući unazad, zaključujem kako još uvijek nisam svjesna svih Milosti koje je Gospodin po zagovoru naše Majke spustio na sve nas. Počevši posjetom samostana Svetog Josipa, prvog samostana kojeg je osnovala sv. Terezija Avilska gdje je naša sestra Edita pa došavši u Duruelo na zavjetnu misu naše sestre Mirte iz Omiša. Gledajuci ozarena lica „zatvorenih“ sestara zapitali smo se – tko je tu u biti zatvoren – mi ili one!? Nastavili smo put prema Fatimi i iako nismo stigli na večernji susret s papom Franjom, bili smo skupa, makar pred TV-om, a ta mala žrtvica donijela je veliku radost u subotu na Svetoj Misi na kojoj je Sveti Otac proglasio, do tada blažene, Jacintu i Franju svetima! Toliko smo bili sretni i obasjani posebnom Majčinom prisutnošću da smo i povremene pljuskove pozdravili pjesmom. Čulo se tako – Nek pada, nek pada..otvori nebeske brane… Nastavili smo svoj put prema Albi de Tormes gdje smo pored groba sv.Terezije Avilske imali Sv. Misu i klanjanje pred Presvetim. Obišli smo i muzej, bili u molitvi na grobu te velike naučiteljice, a u mom sjećanju je posebno ostalo njezino probodeno srce i stepenice gdje joj Dijete Isus kaže – Ako si ti Terezija od Isusa onda sam ja Isus od Terezije 🙂 A u glavi mi i dalje odjekuje – Solo Dios basta. Zadnji dan hodočašća, u ponedjeljak, posjetili smo samostan Utjelovljenja gdje smo se susreli sa sestrama koje se nazivaju samo „tajnicama“ Marijinim, a u samostanu je na mjestu priorice i dalje Marijin kip kao u doba Sv. Terezije. Sve riječi su tu suvišne. Njihova radost se nije mogla sakriti, a mi smo pomno upijali svaku riječ. Hvala Gospodinu i na španjolskim telenovelama u mladosti radi kojih sam gotovo sve mogla razumjeti 😉 (…jer On i krivim crtama ravno pise…) Posebno hvala dragom bratu Draženu na bezuvjetnom darivanju svima nama. Stalno je bio na raspolaganju i za ispovijed i za razgovor i to s velikim osmijehom i prije svega u Ljubavi. Veliko hvala i sestri Maji Pavli koja je, makar u Dubrovniku, stalno bila s nama u molitvi. Hvala Gospodinu na Karmelu Božjeg Milosrđa! Vodi nas Marijo sve Isusu.

Anđela, Zadar

Dojmovi se još nisu slegli 😉 Vjerujem da ćemo svi imati što prebirati u srcu cijeli život, ali ukratko bih htjela posvjedočiti sto sam doživjela na hodočašću. Prije svega hvala Gospodinu i dobrim ljudima koji su mi omogućili da budem dio jednog predivnog duhovnog koktela ljubavi. Svako mjesto na kojem smo bili imali su veliki utjecaj na moju dušu i zahvalna sam na svakoj sitnici jer Bog mi je pokazao da pazi na detalje i da ništa nije slučajno… U samostanu Sv. Josipa se osjeća tako snažna prisutnost sv. Terezije da nisam mogla ni razmišljati ni moliti, samo biti. Snažno ozračje molitve podsjetilo me što želim činiti cijeli svoj život. Ponijela sam u jednom dijelu svoga srca trenutke u Avili na koje ću se vraćati vjerujem do kraja života. Bog je ulio u moje srce posebnu ljubav prema Karmelu i zaista sam se osjećala kao da sam doma. Kada bi pisala sve sto me dotaknulo bilo bi predugacko… Nasi trenutci zajednistva i molitve u pansionu , zavjeti sestre Marije Mirte od Svetog Josipa bili su posebno dirljivi i snažni. Velika milost da smo mogli sudjelovati u jednom tako svetom trenutku. Zatim odlazak u Fatimu, susret sa papom Franjom, proglašenje svetima Jacinte i Franje, molitva kod kapelice ukazanja, radost, mir, zahvalnost, mogu reći da sam bila ponosna što sam dio Crkve. Samostan Utjelovljenja. Tu sam nekako još snažnije doživjela Tereziju, trenutci koji su duboko urezani moje srce za koje je svaka slika preblijeda, svaka riječ presiromašna. Duboki susret i sa sestrama u Utjelovljenju, osobito susret sa prvom sestrom, imala sam osjećaj da stojim pred sveticom, toliko milosti mi je Bog udijelio preko te sestre samo što sam stajala u njezinoj prisutnosti. Zaista shvatiš da kada se potpuno predaš Bogu da tada dolazi punina, prava radost. I vjerujem da nam je svima jasno da te sestre nisu zarobljene iza rešetki nego da su slobodne, to mi je još vise posvijestilo koliko je važno ući u nutrinu i ustrajno moliti. Zatim odlazak kod sv. Ivana od Križa, koji mi je posebno drag jer je u jednom trenutku, usudila bih se reći, spasio moj duhovni život, jedva sam čekala da mu zahvalim, i da ga zamolim da me ravna i vodi i dalje na mom putu prema Isusu. Ovo je ukratko, puno je toga, imali smo zaista jedno ispunjeno hodočašće i niti jedan trenutak nije bio iskorišten uzalud. Hvala svima koji su bili dio ovog hodočašća osobito sestri Maji Pavli koja nas je pratila molitvom i bila u Duhu s nama, također i našem bratu Draženu što nas je strpljivo podnosio i što nam je Gospodin preko njega sijao puno toga u dušu što će vjerujem, ako budemo dobro zalijevali i pažljivo se brinuli, donijeti ploda u našim životima, na slavu Gospodina našega Isusa Krista .. I za kraj …Gledaj On te gleda…Gledaj Ga !. 🙂 Božji i Majčin blagoslov

Martina, Zagreb

Nakon Avile i kamena temeljca, mjesta gdje su se sv. Tereziji Avilskoj pridružile prve sestre, mjesta gdje Kristove zaručnice i nakon petsto godina predaju svoje srce Isusu i našoj Gospi od gore Karmela, dolazimo u Duruelo na zavjete sestre Mirte Marije od Sv. Josipa. Ona je sva anđeoska. Kada smo se susrele nakon zavjeta iza dvojih gustih rešetaka u duhu smo se dodirnule stišćući obje prstima rešetke s njene i moje strane. Dodirnuti se fizički nismo mogle, ali duhom i srcem da. Bivša članica naše molitvene “Zamak” i prijateljica sa kojom sam nitima Božjim povezana…Dva srca i dva života, oba jednako vrijedna i ljubljena od Boga. Nije li to predivno. Dva poziva: obitelj i bosonoga karmelićanka, a jedno srce. Srce Milosrdnog Isusa iz kojeg izviru dvije zrake: jedna su laici i obitelj, a druga svećenici, redovnici i redovnice, a skupa spojene u jedno srce i pozvani na svetost i čisto srce jer takvi će Boga gledati. Pozdrav Duruelu, nadam se da nije posljednji put ovako fizički, ali u srcu ćeš ostat..Hvala ti dobri Isuse na svemu. Hvala… Sv. Mise, koje smo imali svaki dan na Terezijinu grobu i grobu sv. Ivana od Križa i klanjanja bijahu uistinu ispunjena duhom Božjim i prisutnošću sv. Terezije i sv. Ivana od Križa… Hvala ti Bože na svemu što me učiš svaki dan. Hvala ti što nas toliko ljubiš.

Viktorija, Zagreb

Vratila sam se sa hodočašća organiziranog povodom 100-te godišnjice ukazanja Gospe u Fatimi – ali u dubini svoje duše ja sam još uvijek u svim svetištima koje smo putem posjetili, sa svim svecima, “starim” i onim “novim”, upravo proglašenima od Sv. Oca Pape, Jacintom i Franjom. Osjećaj mira i blaženstva koji sam dobila želim zadržati što duže, trajno. Duboki i snažni nagovori i razmatranja brata Dražena o životima Svete Terezije Avilske i Svetog Ivana od Križa, prodrli su u dubinu moga bića, osvješćujući sve lijepo i ugodno u meni, ali i koliko je toga u meni prisutno, a što Bogu nije drago. Sveci su me ohrabrili i potaknuli na odlučan i ustrajan rad na sebi… Pomisao na primanje Škapulara i donošenje odluke o prihvaćanju uključivanja u Bratovštinu, izazvalo je u meni velike nemire i sve mi je govorilo da to nije za mene i da ću si samo stvoriti još jednu obvezu. Odlučila sam da ću to odgoditi jer nisam još spremna i ne trebam sa tim žuriti. Trenutak mog posramljenja nije dugo čekao – dolaskom u Avilu, odnosno samostan Utjelovljenja, brat Dražen nas je ponovo pozvao na primanje Škapulara. U tom trenutku mi naviru misli o mom životnom putu koji je zahvaljujući mojem sve većem otvaranju Bogu i Majci Božjoj dobio veći, pravi smisao. Mnogi moji padovi i padovi moje obitelji su spriječeni, mnogi su ublaženi, a sa onima koji su se dogodili nosila sam se puno lakše – sve je to djelo moga Gospodina i naše Gospe. A sada ja odbijam primiti Njenu još jaču zaštitu i vodstvo. Nisam spremna pokloniti joj malo svog slobodnog vremena. Stid je preuzeo moje biće i nisam mogla ništa drugo nego zaplakati nad svojom bijedom. Sa ovim saznanjem i zahvalna Majci Božjoj što me zove na samo njoj znan način, pristupila sam i rekla: “Spremna sam za primanje Škapulara”. Najljepši osjećaj i znak da sam potpuno prihvatila i predala se Majci Božjoj je bio moj povratak kući. Kako živim sama, ulazeći u stan prva pomisao bila mi je da sam sa sobom dovela Nekoga tako dragog koji će biti stalno tu prisutan i sa mnom dijeliti moje lijepe i manje lijepe trenutke. Uzela sam je za ruku i ona je sada stvarno moja Majka još bliža, prisutnija u mom životu. Pratit ću pomno sve događaje i nova hodočašća koja organizira Karmel Božjeg Milosrđa sa bratom Draženom i sestrom Majom Pavlom i sigurno ću se odazvati. Neka vas prati dragi Bog u svim vašim plemenitim nastojanjima u želji da nas naučite ispravno živjeti približavajući nas našem Ocu i Majci. Božji blagoslov i jedno veliko hvala!

Dunja, Zagreb

Hvala dragom Bogu i bratu Draženu koji nas je vodio na ovo divno hodočašće. Kada sam izašla iz aviona u Zagrebu imala sam osjećaj kao da sam se probudila iz nekog predivnog sna. Najviše mi se u sjećanje urezala ona prostorija u kojoj je Sv. Terezija razgovarala s gostima i kada joj je naš Gospodin rekao da su to isprazni razgovori. Slika Isusovih ranjenih leđa od bičevanja mi je često pred očima.

Janja, Odra

Šta reći na hodočašće u Fatimu-neponovljivo i predivno iskustvo. Čim mi je prijateljica spomenula hodočašće pomislila sam da i ja moram ići. Pošla sam iz nekih svojih osobnih razloga ne znajući ništa o vama i vašem redu. Sve me je oduševilo, sveta Terezija (o kojoj sam tako malo znala), sveti Ivan od Križa (o kojem skoro ništa nisam znala )…a posebno iznenađenje koje smo imali već prvi dan. Sestra Mirta je na zavjetima djelovala tako sretno-kao malo dijete koje ne zna šta bi od dragosti i sreće. Ni slutila nisam da će me to ovoliko dirnuti i ostaviti na mene ovako dubok utisak. A škapular?! Koja sreća primiti ga na tako posebnom mjestu. Još uvijek ne mogu vjerovati da mi se to desilo. Koja mirnoća me sada obuzima kad pomislim da imam taj posebni Marijin dar. Nadam se samo da sam i dostojna nositi ga. Ja sam inače ljubitelj molitve i šutnje tako da mi je ovo hodočašće baš odgovaralo. Nadam se da ću opet imati mogućnost za ovako nešto.

Ivana, Mostar

 

 

 

Razgovor o iskustvu Boga na temelju Lk 24,13-35 na Radiju Dubrovnik

Gledajući dominantnu medijsku scenu i police s religioznim sadržajem u knjižarama čini se da mistika i nema previše veze s kršćanstvom. Kao da bi duboka duhovna iskustva bila stvar tek istočnih religija ili nekih novih pokušaja da se iz raznih religija kao u supermarketu prihvate samo nama zamamljivi elementi.

Usprkos tome, kršćanstvo skriva neizrecivi potencijal najizvrsnijih duhovnih iskustava. Štoviše, Isus Krist ne samo da omogućuje najuzvišenije iskustvo susreta s Bogom, nego objavljuje i kriterije po kojima možemo prepoznati što je autentično duhovno iskustvo od onoga što pod maskom privlačnih obećanja čovjeka vodi u zabludu i ropstvo.

Poslušajte razgovor o tome kako Isus otvara vrata mistike u sklopu emisije “Svjetionik” Radio Dubrovnika na dan 1. svibnja 2017. Razgovor počinje od 8’15” da bi se nakon prekida u 10’47” nastavio u 24’04”.

Laudato TV: Svjedočanstvo br. Dražena Marije

Knjiga Otkrivenja 12, 11 govori o pobjedi nad Sotonom snagom Krvi Jaganjčeve i snagom svjedočanstva vjernika. Svjedočanstvo je ujedno ispovijest Božje dobrote i ispovijest ljudske slabosti oslonjene na Boga. U njemu se vidi što Bog čini u našemu životu.

Ohrabrujući vas da uvijek budete spremni dati svjedočanstvo o onome što Milosrdni Gospodin čini u vašem životu dijelimo s vama ovu poveznicu na emisiju Laudato TV-a u kojoj je br. Dražen Marija svjedočio o svom pozivu, redovničkom životu, molitvi i karmelskoj duhovnosti.

 

 

Duhovna obnova za mlade u župi sv. Mihajla

U župnoj crkvi sv. Mihajla na Lapadu u subotu, 1. travnja, održana ja duhovna obnova za mlade iz cijele Dubrovačke biskupije koju je organiziralo Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije. Na početku susreta okupljene mlade je pozdravila pročelnica Vijeća Ana Marčinko te im predstavila program i predvoditelje kateheza duhovne obnove s. Maju Pavlu i br. Dražena Mariju iz Karmela Božjeg milosrđa pustinjačko-misionarske zajednice braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

Tumačeći evanđeoski susret Isusa i Samarijanke s. Maja Pavla je mladima progovorila o dubokoj “žeđi” za ispunjenjem života koju svaki čovjek nosi u sebi, a osobito mladi koji tek otkrivaju život na svim razinama. Objasnila je kako ta velika žeđ vodi mlade na put traženja raznih iskustava i doživljaja kako bi je utažili. Međutim doživljaji koji se mladom čovjeku nude kroz blještavilo užitka i potrošačkog mentaliteta površni su, prolazni, često i štetni, te nakon kratkotrajnog zadovoljstva ostavljaju veliku prazninu i još veću žeđ u duši.

Sestra je posvjedočila i iz vlastitog životnog iskustva kako je kao djevojka tražila zadovoljstvo u svjetovnim stvarima, sve dok nije duboko doživjela snagu Božje riječi prilikom obreda pepeljenja u crkvi – “Obrati se i vjeruj Evanđelju!” –  koja ju je povela na put traženja dubljeg ispunjenja i radosti života u otkriću Božje milosrdne ljubavi kroz Sveto pismo i sakramente Ispovijedi i Euharistije.

“Isus Krist otkriva nam najdublju žeđ koja je u čovjeku, a to je duhovna žeđ odnosno čežnja za Bogom koji nas je stvorio i koji jedini može utažiti tu najdublju žeđ za smislom, slobodom srca, istinskom radošću i puninom života. Do izvora te Žive vode koju Isus daje dolazi se vjerom i molitvom”, istaknula je s. Maja Pavla.

Br. Dražen Marija se u svojoj katehezi nadovezao na istu temu i istaknuo da svaki čovjek u sebi ima zdenac sa živom vodom jer je svatko mjesto Božje prisutnosti. Ipak, da bi se ta “voda” zahvatila potrebno je ući u živi odnos s Isusom po molitvi. “Molitva je prijateljski razgovor s Onim za koga znamo da nas ljubi”, naglasio je brat citirajući svetu Tereziju Avilsku. Dodao je i kako je Isus svojom otkupiteljskom mukom za svakoga od nas dokazao koliko mu je stalo do nas i trajno nam ponudio svoje prijateljstvo, „ali mi to prijateljstvo ne možemo zaživjeti ako ne stupimo u osobni odnos s Isusom po molitvi. Zato je potrebno uložiti vrijeme i pozornost, razmišljati o Isusovim riječima i životu i dovoditi u vezu s tim naš stvarni život“.

Govornik je upozorio kako nije dovoljna mlada dob da bi osoba istinski živjela, te da ponekad starci imaju više duhovne živosti, nego mladići i djevojke za koje se čini da su “penzioneri” premda imaju 15 ili 16 godina. Br. Dražen Marija posvjedočio je vlastito traženje sreće u životu, osobito u vrijeme srednjoškolskih dana. Nošen željom da život zaživi u punini nije uspio pronaći način kako to učiniti, sve dok nije iskreno zamolio Boga da mu pokaže što želi od njega. U trenutku takve molitve jednom je otvorio Sveto pismo i pročitao Isusove riječi “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi”, te kroz njih primio duhovni poziv koji ga je istinski usrećio. “Ne možemo se zadovoljiti jeftinim ciljevima. Isus nas poziva na puninu sreće. On želi da dišemo punim plućima!”, dodao je govornik, potičući mlade da dopuste Isusu da ih vodi kroz život.

Između kateheza za mlade su na igralištu župe sv. Mihajla prigodan zabavni program pripremili animatori Dubrovačke biskupije.

Nakon druge kateheze svoje svjedočanstvo s okupljenima je podijelio i bračni par Gleđ. Stijepo i Jelena, oboje glazbenici pred kojima se otvorio svijet karijere i uspjeha, posvjedočili su kako im je brak došao u ozbiljnu krizu jer im vjera nije bila živa te nisu pronalazili snagu za ljubav koja nadvladava sebične interese. Jedino kad su oboje, svaki na svoj način, zamolili Boga da ih on počne voditi, otvorila se nova dimenzija njihovog međusobnog odnosa. U središtu njihovih razgovora više nije bila njihova karijera ni oni sami, već Isus. Tako se u njima probudila želja da se vrate jedno drugom u ljubavi koja više nije površna, nego ima svoj izvor u Bogu.

Mladi su nakon svjedočanstva bračnog para izveli i zanimljiv igrokaz u kojem su se potrudili prikazati za čime sve mladi danas čeznu, ali i za čime bi zapravo trebali težiti.

Poslije svjedočanstva uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prilika za ispovijed, nakon čega je započelo misno slavlje koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić a propovijedao je br. Dražen Marija.

Galerija fotografija.

Preuzeto sa http://www.dubrovacka-biskupija.hr

 

 

Na susjednom Šipanu

Treću korizmenu nedjelju, 19. ožujka 2017. proveli smo na otoku Šipanu u slavlju Dana Gospodnjeg s vjernicima i upoznavajući Luku Šipansku i Suđurađ. Na oba mjesta br. Dražen Marija je predslavio Svetu misu umjesto tamošnjeg župnika don Slavka, a s. Maja Pavla posvjedočila o svom putu vjere. Razmatranja postaja Križnog puta koja smo pripremili obogatilo je pjevanje prekrasnih otočih napjeva. Vjerujemo da će ovaj posjet otvoriti i nove susrete zajedničkog rasta u vjeri.