Arhive oznaka: molitva

MISTIKA & MOTIKA – pustinjački kamp za djevojke

Karmel Božjeg Milosrđa, samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31.7.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da bi dublje otkrila sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo sa sestrama u vjeri koje traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju putuješ „sama sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp za djevojke na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umorna možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave: s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

P. S. Mistika & Motika – pustinjački kamp za mladiće bit će u samostanu sv. oca Josipa u D. Vrućici 13.-21.7.2021. Info: br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Svjedočanstvo s prošlogodišnjeg kampa:

“Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Ana i dolazim iz jednog mjesta u okolici Ljubuškog. Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo pustinje u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Gospodin u Bibliji kaže: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“. Nisam ni mogla zamisliti dubinu tih riječi dok se to nije počelo događati kroz hod u Karmelu. Iskustvo te pustinje započelo je molitvom i meditacijom kada je Bog progovorio proroku Iliji: Što ćeš ti ovdje Ilija? Tako sam se i ja pitala… Nakon toga ušli smo u veliku šutnju kroz koju smo imali i meditaciju, čitanje duhovnog štiva, Sv. Misu i rad. Po poticaju sestre dobivale smo zadatak u vrtu i slično. Dok je svaka od nas uređivala cvjetnjak, obrezivala grm, čupala korov, zalijevala… Bog je isto tako činio u našim dušama. Nešto nevjerojatno! I tolike su se milosti izlijevale na nas prilikom uređivanja vrta. Bog je bio taj vrtlar naših duša. Nakon tih zadataka vraćale smo se u našu pustinju, uz duboku molitvu, Sv. Misu, klanjanje i održavanje šutnje. Tek kada sva buka utihne, Božji glas jasno progovara! Da bi otkrili taj izvor moramo se sakriti u svoju nutrinu, u vrt duše. Pogotovo mi mladi toliko smo zarobljeni korovom grijeha, navezanosti, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, da ne možemo u tolikoj buci ni čuti glas Gospodnji koji nas poziva na izvor Vode Žive. Osobno sam doživjela ovu pustinju kao detektiranje onih korova u meni, prepoznavanje vrta moje duše i prihvaćanja onoga što Bog daruje. Htjela bih pozvati sve mlade ljude da pokušaju zaviriti u svoje nutrine preko pustinje. Jedino tu će moći čuti jasno Božji glas koji te poziva da otkriješ svoje skriveno blago.”

SNAGA LJUBAVI – Početak katehetsko-molitvenih susreta o sv. Maloj Tereziji

“SNAGA LJUBAVI” – SA SV. MALOM TEREZIJOM U OTKRIVANJU SRŽI EVANĐELJA

CIKLUS KATEHETSKO – MOLITVENIH SUSRETA KROZ SREDIŠTE LITURGIJSKE GODINE.

Kuna Pelješka: 13. i 27. ožujka, 10. travanja, 1. i 22. svibnja 2021., s početkom u 15.30 sati (KATEHEZA, EUHARISTIJSKO KLANJANJE I SV. MISA). Moguće da neki od susreta bude na drugoj lokaciji, uz prethodnu obavijest.

Prijenos na YouTube kanalu “Karmel Božjeg Milosrđa” (na ovoj poveznici: rtmp://a.rtmp.youtube.com/live2) (molimo pomozite nam doći do 1000 pretplatnika i time nam olakšati prijenos, hvala! :)). Za cjelovito sudjelovanje na daljinu (rad u grupi i sl.) potrebna je prijava na adresu: KBM.totaTua@gmail.com.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sv. Lica, popularna kao sv. Mala Terezija, svojim duhovnim otkrićem osvojila je svijet na početku dvadesetog stoljeća, a nastavlja to činiti i danas. Njezina autobiografija Povijest jedne duše najčitanija je vjerska knjiga poslije Biblije u Crkvi u 20. st. Izvor je bezbrojnih svećeničkih i redovničkih zvanja i mnogih obraćenja. Mladenački duh i jednostavnost, a u isto vrijeme duboko proživljena mudrost i snaga neka su od obilježja ove mlade i svete bosonoge karmelićanke iz Karmela u Lisieuxu.

Osjećajući privlačnost različitih zvanja, ljubav joj je dala ključ njezinoga kontemplativnog poziva u Crkvi, kojim je iz skrovitosti redovničke klauzure obišla svijet, prvo po snazi zagovorne molitve, a zatim i duhovnim otkrićem “Malog puta” po kojem su mnogi otkrili put do Božje milosrdne ljubavi. Najmlađa je naučiteljica Crkve, proglašena „Naučiteljicom Božanske Ljubavi“. I danas ta ljepota i snaga evanđeoske Ljubavi kuca na ljudska srca i najpotrebnija je ovome svijetu. Ovi katehetsko – molitveni susreti žele doprinijeti njezinom rastu…

Šabat i šapat karmelske pustinje

Abba [otac] Teofil, nadbiskup, dođe jednom u Sketsku pustinju. Braća koja su se okupila kažu abbi Pambu: “Reci neku riječ Papi da mu bude na korist”. Starac odgovori: “Ako mu ne koristi moja šutnja, ne će mu koristiti ni moja riječ”.

Duh Sveti nas ove nedjelje kroz misna čitanja podsjeća na važnost dana Gospodnjega. U Starom zavjetu bio je to šabat – subota kao dan Jahvina počinka, blagoslova i radosti s obzirom na sve što je divno i veličanstveno stvorio. U mir i radost toga počinka Bog je želio uvesti svoj narod. Zato mu je, izbavivši ga iz egipastskoga ropstva, čak i naredio da subotom miruje. Dok je u Egiptu faraon narod tjerao da radi do iznemoglosti, Bog osloboditelj nagovara ga da odahne, da ima slobodu od pritiska, da se zajedno s Njim uči diviti stvarnosti i blagoslivljati ju.

Puni smisao šabata zasjao je u Uskrsnuću Božjega Sina koje predstavlja novi šabat, novi mir i novu radost koja se probila kroz dramatični nemir i gustu žalost krajnje nepravde i zla kojom je Isus bio prikovan na križ i uguran u grob. U povijesti i svemiru nema ništa jačega od uskrsnoga mira. Čovjeku ne će biti dovoljna cijela vječnost da dovoljno shvati, da se dostatno zadivi i da prikladno zahvali na daru događaja Isusova Uskrsnuća.

Silina Uskrsne pobjede i veličanstvenost vremena koje Bog dariva da se srcem slavlju te pobjede otvaramo apsolutno je nesvodiva na neku obvezu iz koje nastaje samo običaj, navada, tradicija. Znati živjeti nedjelju, ili ljepše rečeno – kako neki slavenski jezici imaju i u redovitoj uporabi – dan Uskrsnuća, znači znati živjeti Uskrsnuće, poznavati ljepotu i snagu Evanđelja, ne zapasti u zabludu da sam ja protagonist zbivanja, a time niti glavni nositelj odgovornosti za tijek događaja. Prihvatiti nedjeljni, uskrsni počinak, znači prepustiti se Božjem protagonizmu, dopustiti Bogu da bude gospodar moga života i protagonist vremena i povijesti.

Nedjeljni, uskrsni mir ne poznaje dosadu. On je pun božanske životnosti. Sam Isus kaže: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim” (Iv 5, 17). Možemo se pitati: A kako povezati prepuštanje inicijative i počinak sa životnošću? Odgovor se krije u činjenici da ono što mi je najvažnije ne mogu sam ostvariti. Ja ne mogu sam proizvesti svoju sreću, svoje oproštenje, svoju radost i ljubav koje su mi potrebne. Ono najvažnije mogu samo primiti, a da bih primio trebam znati zaustaviti se, primijetiti, motriti, moliti, otvoriti se, cijeniti, diviti se, zahvaljivati. Takav stav je povezan s mirnoćom, opuštenošću, poniznom redimenzioniranošću samoga sebe, odmornošću, upravo s onim što mi je najteže. Traži od mene pravo umiranje aktivizmu, kontroliranju situacije, zabrinutosti i iznerviranosti. Traži od mene tišinu srca, traži da uđem u šabat i osluškujem Božji šapat, traži zaštićeni prostor uskrsnoga mira, traži nedjelju.

Ako u mome životu nema mjesta za nedjelju-vrijeme Uskrsnuća ne će biti mjesta ni za molitvu, ni za razmišljanje o Isusu, ni za razgovor s Isusom, ni za susret s Isusom, ni za trenutke koje posvećujem samo Bogu, ni za sagledavanje života u Božjoj volji, ni za pitanje: Bože, što Ti želiš da činim?

A sve to nabrojano čovjeku treba i stvoreno je radi čovjeka. Bog nam sve to “naređuje” isto onako kako se može “narediti” ljubav, isto onako kako nekom možeš narediti, otvorivši mu vrata zatvorske ćelije: “Iziđi u slobodu” ili nekomu tko nosi silan teret: “Podijeli teret sa mnom da ne kloneš!” Sve ono što nam po Uskrsnuću-nedjelji dolazi, ima za cilj samo da nas oslobodi, rastereti, iscijeli, usreći i ojača nas da surađujemo u pomaganju drugima.

U ovom svetom danu nedjelje-Usrksnuća iz uskrsne tišine pustinje Karmela Božjeg Milosrđa želimo vam, dragi čitatelji, hrabrost ulaska u Božji mir i radost.

U zadnje vrijeme na našoj stranici nismo objavljivali puno novih sadržaja, ne zato što se ne bi imalo o čemu pisati, nego zato što je nekad, a možda i često, šutnja rječitija od riječi. I kroz nju s vama želimo dijeliti povjerenje u Boga, divljenje pred Njegovim djelima i prikazivanje svih vaših potreba Njegovu Milosrđu.

Neka vam je blagoslov iz šabata i šapata karmelske pustinje 🙂

Odmor-Bog Stvoritelj-povjerenje

Biskup Mate Uzinić: potrebno nam je mjesto svakodnevnog klanjanja u Dubrovniku. To bi bila duša Grada!

Prenoseći izvještaj s euharistijskog slavlja i početka posljednjeg korizmenog 24satnog klanjanja za Domovinu i hrvatski narod u Dubrovniku s portala Dubrovačke biskupije podcrtavamo Biskupovu izričitu želju da Dubrovnik dobije mjesto svakodnevnog klanjanja koje bi bilo “duša Grada” i na kojemu bi se, kao protuteža trci za novcem i prevelikom davanju prednosti vlastitim ciljevima – slušalo što Isus želi.

Nakon izlaganja Presvetog Sakramenta brat Dražen Marija osobito je molio za Božju snagu i svjetlo u promicanju naravnoga braka i obitelji, života od prirodnog začeća do naravne smrti i zaštitu djece i mladeži od izopačenog odgoja.

Pozvao je vjernike i da mole za sve koji se ovih dana bore za zaštitu naroda od bezbožnih i izopaćenih zakona, kao i za nositelje vlasti da imaju hrabrosti biti službenici obnove naroda.

Znakovito nam je što se inicijativa euharistijskih klanjanja za Domovinu: “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova!” dovršila upravo jedan dan prije povijesnog skupa u Zagrebu za zaštitu Domovine od zabluda prisutnih u Istanbulskoj konvenciji.

Pozivamo vas sve, dragi čitatelji da se danas trajno klanjate Isusu i duhu i istini i da Mu po zagovoru Bezgrješnoga Srca Marijina prikazujete sve sto radite, trpite i molite za pobjedu Božje istine i ljubavi u našoj Domovini i narodu.

Molimo da ljubav Marijina Bezgrješnog Srca trijumfira nad svakom zabludom, da se po Isusovoj euharistijskoj prisutnosti proširi beskrajno Božje Milosrđe našom Domovinom i narodom i da nas iznova pohodi sila Duha Svetoga.

ponavljaljmo danas često:

Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, Tvoje preljubljene Zaručnice!

i

Isuse, spasi Hrvatsku!

Vijest-klanjanja-za-Domovinu-Dubrovnik

Molitvom do duhovnog oslobođenja, zaštite i obnove Hrvatske – završetak korizmenih klanjanja otvara dubrovački biskup 22. ožujka Svetom Misom u 8.00 sati

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predslavit će Svetu Misu u četvrtak 22. ožujka 2018. u 8.00 sati u crkvici svetog Josipa u Dubrovniku na početku posljednjeg dvadesetčetirsatnog euharistijskog klanjanju ove korizme s nakanom za preporod hrvatskoga naroda i domovine.

Bit će to svečani završetak dubrovačkog dijela molitvene inicijative “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” koja je u svojoj zadnjoj etapi započela 18. siječnja 2018. i u Dubrovniku se odvijala svakog tjedna od četvrtka ujutro do petka ujutro s jednom iznimkom kad je klanjanje bilo samo preko dana.

Uz zapaženi odaziv vjernika Euharistijskom Isusu su prikazivani svi slojevi hrvatske stvarnosti sa živom molitvom da On svojim milosrđem preobrazi hrvatski narod i domovinu.

S obzirom na aktualno zalaganje za zaštitu naše Domovine od rodne ideologije prisutne u Istanbulskoj konvenciji molit će se izričitije za Božju snagu i svjetlo u promicanju naravnoga braka i obitelji, života od prirodnog začeća do naravne smrti i zaštiti djece i mladeži od izopačenog odgoja. U tu svrhu molit će se i za sve udruge i pojedince koje promiču vrijednosti i zakone usmjerene prema moralnom i demografskom preporodu Domovine i za sve nositelje vlasti da budu službenici istine o čovjekovom identitetu koja je upisana u njegovu narav i hrabri zaštitnici od oskvrnuća i izopačenja čovjekova dostojanstva na bilo koji način, a osobito od protunaravnih i bezbožnih zakona.

Želja koja gori u srcu vjernika koji mole za svoj narod i Domovinu je da Duh Sveti od hrvatskoga naroda učini mjesto Božje slave te ga čisti i čuva od oskvrnuća.

Molitvena inicijativa “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” osim u Dubrovniku odvijala se i u Zagrebu, Berlinu, Splitu, Rijeci i Dardi pored Osijeka, a organizirali su ju inicijativa “Moja Domovina” iz Berlina i “Karmel Božjeg Milosrđa”. U Dubrovniku tijekom korizme ostvareno i zajedništvo u molitvi ove inicijative klanjanja s bratovštinom “Marijanski zavjet za Hrvatsku”.

Presveto sv. Josip - 15.3.2018.

 

Mjesta danonoćnih klanjanja – duhovna središta za duhovnu preobrazbu naroda

Grad koji ima bar jednu crkvu ili kapelu trajno otvorenu u duhovnom je smislu neusporedivo drugačiji od grada koji nema tu povlasticu.

Htio sam s čitateljima ovih stranica podijeliti jedno konkretno iskustvo. Naime, tijekom jednog nedavnog putovanja u Veneciji sam imao presjedanje iz jednog autobusa u drugi u trajanju od oko 3 sata. Bili su noćni sati s dosta hladnoće. Sve je bilo zatvoreno osim prohladne čekaonice željezničkog kolodvora. Spontano sam se zapitao: “Koje bi mjesto u ovo doba moglo biti otvoreno?” i dođe mi misao: “Mjesto vječnoga klanjanja! Ako Venecija ima crkvu ili kapelu trajnoga klanjanja to je mjesto otvoreno i tamo Isus svakoga čeka u bilo kojem trenutku dana ili noći”. Uslijedilo je pretraživanje na Internetu i radosno otkriće da u Italiji ima čak 65 mjesta trajnoga klanjanja, među kojima je i Venecija…

Osjećaj topline koja je vladala u kapeli vječnoga klanjanja posvećenoj Gospinom Navještenju u Župi sv. Marije Goretti bio je daleko dublji od tjelesnog utiska. Bila je to toplina Isusove prisutnosti koja je uočena i ugošćena, iskustvo posjeta molitvenom središtu grada, povlaštenom mjestu svjesnoga bdijenja uz Isusa, izvorištu duhovnoga svjetla koje obasjava vrijeme i prostor ljudskoga hodočašća svijetom. Grad koji ima bar jednu trajno otvorenu kapelu s izloženim Isusom u Sakramentu drugačije diše, odiše i ugošćuje.

Ovdje se može pogledati mali odraz ugođaja iz te venecijanske kapelice.

Talijani sa 65 kapela trajnog klanjanja na oko 60 milijuna stanovnika imaju prosjek od otprilike jednog mjesta klanjanja na milijun stanovnika.

Kapele trajnog klanjanja u Italiji (65).jpg

Hrvatska trenutno ima, čini se, samo jedno takvo mjesto, u župi sv. Male Terezije u Rijeci. Spontano se nameće pitanje: zar je moguće da čak ni jedan Zagreb ili Split nemaju kapelu u kojoj se odvija neprestano danonoćno klanjanje?

U stanju goruće potrebe za molitvom u našoj Domovini ne možemo, a da ne poželimo da nam se u Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini umnože mjesta produženog i trajnog klanjanja. Zemlja u kojoj se trajno časti živog Isusa Krista u Presvetoj Euharistiji mora biti zemlja blagoslova. Daj Bože da se to kod nas što prije dogodi!

Vjerujemo da će klanjanja inicijative “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” pridonositi ostvarenju te nakane.

U petak 23. veljače u Dubrovniku je 24 satno klanjanje završilo u zajedništvu klanjatelja iz inicijative za Domovinu i učenika Biskupijske klasične gimnazije. Završnih pola sata predvodio je i blagoslov s Presvetim podijelio don Marin Lučić, duhovnik gimnazijalaca.

20180223_075330

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je na korizmenoj duhovnoj obnovi za svećenike Dubrovačke biskupije pozvao svećenike da podrže inicijativu “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova”. Potaknuo ih je da “vjernicima preporuče cjelodnevno (od 8 do 19.30 sati) euharistijsko klanjanje, koje se ako ima prijavljenih produljuje i na cjelonoćno klanjanje, u kapeli sv. Josipa u Gradu” (izvor: Portal Dubrovačke biskupije).

Adoracije se nastavljaju i ovog četvrtka. U Dubrovniku se nakon dvotjednog izbivanja zbog obnove ponovno vraćamo u crkvicu sv. Josipa. U toj crkvici se i dalje u 20.00h udružuju inicijative “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” i “Marijanski zavjet za Domovinu” .

Evo kako kuca srce Dubrovnika u crkvici sv. Josipa:

Pridružimo se i pozovimo druge: “POKLONI SE KRISTU DA DOMOVINA BUDE KRISTOVA!” na što više mjesta, istovremeno, s istom ustrajnošću pred istim euharistijskim Milosrđem, po zagovoru iste Djevice Marije i s istom gorućom nakanom: “Isuse, spasi Hrvatsku!”

Kucajmo dok nam se ne otvori! Isus žarko želi pomoći nam i upućuje nas kako to učiniti. Ne ostanimo ravnodušni! Sve je moguće onomu koji vjeruje i sve se postiže snagom zajedničke molitve!

Pridruži se klanjanjima za Domovinu u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Dardi, Livnu i Berlinu. Založi se da se i u Tvom mjestu pokrene klanjanje za Domovinu.

br. Dražen Marija Vargašević

Molitva za Domovinu kao duhovno djelo milosrđa

U vremenu korizme kad nas Duh Sveti po Crkvi poziva na molitvu, milostinju i djela ljubavi pozvani smo više nego inače razbuditi osjećaj za svoje bližnje. Braće i sestre iz našega naroda i Domovina u kojoj nam je Božja providnost dala živjeti povjereni su nam u molitve na osobit način. To nije nacionalizam, već vjernost četvrtoj Božjoj zapovijedi u širem smislu, kako je i bl. Alojzije Stepinac tumačio.

Molitva je jedno od duhovnih djela milosrđa. Ako nam je srce otvoreno za potrebu bližnjih ne ćemo moći a da ne prepoznamo da nam je i naš narod bližnji koji čeka, možda poput izranjenog, polumrtvog čovjeka bačenog uz put iz desetog poglavlja Lukina evanđelja, koji čeka milosrđe.

Budimo Samarijanci, počevši od najbližih i neka korizma bude vrijeme obnove naših srdaca, naših obitelji i cijeloga naroda. Molitvom se postižu čudesa. Molitva je u vjeri i ljubavi prema Bogu svemoguća.

Poklonimo se zato Kristu da bismo bili Njegovi, da bi nam narod i Domovina bili Njegovi.

Pridruži se klanjanjima za Domovinu u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku (ovog tjedna umjesto u kapeli sv. Josipa bit će u kapeli BIskupijskoga sjemeništa – Poljana Ruđera Boškovića 6 (pored Jezuita), Dardi, Livnu i Berlinu. Založi se da se i u Tvom mjestu pokrene klanjanje za Domovinu.

image-0-02-05-2be873d4690a7bd583b5490e8fcf81de252a3f02048283dd7a66cd48561291d7-v.jpg

 

 

 

Nastavak udružene molitve za Domovinu – od 15. veljače inicijativi “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” pridružuje se i Rijeka!

Teško bi bilo prebrojati koliko je sestara i braće uzelo udjela u klanjanjima za Domovinu u naših šest dosad uključenih gradova: Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Dardi, Livnu i Berlinu, bilo kao organizatori i animatori, bilo kao jednostavni sudionici. Još teže bi bilo saznati do koliko je srdaca došlo Božje milosrđe po tim klanjanjima, ali ono što sigurno znamo je da ni jedan iskreni uzdah srca pred Isusom, nijedno vjernički prignuto koljeno, nijedna sekunda zaufanog zagovora nije otišla u vjetar. Gospodin čuje i Gospodin uslišava i lice naše Domovine se polako ali sigurno mijenja.

Oni koji se sjećaju učinka zajedničke zaufane molitve u vrijeme rata u Hrvatskoj prije dvadesetak godina osjetili su na vlastitoj koži snagu molitve za tijek sudbine naroda i Domovine. Sada, uz molitvu Krunicu, s novom snagom prianjamo produženim euharistijskim klanjanjima. Marija nas vodi svome Sinu prisutnom u Euharistiji i Njegovu beskrajnom Milosrđu predajemo sve nakane hrvatske zemlje i naroda.

U Dubrovniku se već skladno povezuju naša inicijativa klanjanja s inicijativom molitve Gospine Krunice za Domovinu “Marijanski zavjet”, kako smo nedavno izvijestili. Sada se to događa i u Rijeci. Rijeka je, naime, sljedeći grad koji se uključuje u inicijativu “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” u zajedničkoj organizaciji Ureda za mlade Riječke nadbiskupije i Marijanskog zavjeta za Domovinu. Nakon završetka cjelodnevnog klanjanja za Domovinu u Centru za mlade bl. Miroslav Bulešić (8.00 – 19.30), odmah u 19.45 slijedi molitva Krunice za Domovinu na Trsatu ispred aule Ivana Pavla II. Rijeka se u program uključuje od 15. veljače 2018. do  22. ožujka 2018., tj. kroz cijelu korizmu:

 

PKDK-Rijeka-korizma.2018.jpg

 

Ovdje donosimo mali foto i video odjek od prošlog četvrtka i petka u Dubrovniku gdje je ponovno bio veliki interes te se popunilo 24 sata dežurstva, a tako će biti i ovog tjedna.

PKDK-Dubrovnik-1.-2.2.2018.

PKDK-Dubrovnik-1.-2.2.2018.-2

 

Ovdje možete vidjeti kako je prošlog četvrtka bilo u Dardi pokraj Osijeka, odakle nas pozdravlja župnik vlč. Bojan Slaviček sa svojim župljanima, zahvaljujući na krasnoj inicijativi i zazivajući na sve nas Božji blagoslov:

PKDK-1.2.2018.-Darda

Podsjećamo da sve informacije o inicijativi možete pronaći OVDJE.

 

 

 

 

 

Molitva mijenja lice zemlje. U klanjanjima za Domovinu pridružuje nam se i Darda pored Osijeka

Gorljiva i postojana molitva za hrvatsku domovinu i narod se nastavlja. Božjem Milosrđu nastavljamo izručivati sve slojeve narodne i državne stvarnosti pri čemu prepoznajemo da Duh Sveti pohađa našu Domovinu. Isus kaže da mi ljudi, iako zli, znamo dobrim darima darivati djecu svoje i dodaje: “koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” (Lk 11,13)

Radujemo se i slavimo Gospodina za vidljiva uslišanja i za ona koja nam nije dano vidjeti. Radujemo se svakoj sestri i bratu koji nam se pridružuju u molitvi za preporod Domovine. Mnogo je i onih skrivenih i skrovitih molitelja. Jednu takvu skupinu otkrili smo tek prije par dana. Radi se o Molitvenoj zajednici sv. Ivana Pavla II. u Župi sv. Ivana Krstitelja u Dardi pored Osijeka, na čelu s njihovim župnikom velečasnim Bojanom Slavičekom.

Oni su još od prosinca prošle godine u duhu dio naše inicijative bez da smo to i znali. Radujemo se zajedništvu s Baranjcima i pozivamo sve koji su u blizini Osijeka da se na ovoj poveznici informiraju o terminima klanjanja u Dardi te im se pridruže:

Najava-fb

Ako ima još onih koji su prihvatili nakanu inicijative “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” pozivamo ih da nam se jave te se ojačamo međusobnim zajedništvom.

Informacije za sve zainteresirane za organiziranje klanjanja za Domovinu u svojim vjerničkim zajednicama.

Za kraj donosimo nekoliko fotografija iz Dubrovnika s prošlotjednog klanjanja s predivnom pokaznicom koju su nam posudile Sestre Franjevka od Bezgrješne s Danača i dijelimo informaciju da u Zagrebu u crkvi Presvetog Srca Isusova raste zanimanje za klanjanja i broj sudionika.

 

Početak godine s Marijom

Dvadesetak mladih iz raznih krajeva Hrvatske ispratilo je staru i dočekalo novu godinu u Međugorju u programu duhovne obnove Karmela Božjeg Milosrđa od 30. prosinca 2017. do 1. siječnja 2018. godine.

Nema boljeg ozračja za prebiranje događaja u proteklom razdoblju i pripremu za ono što nam predstoji od ozračja Božje prisutnosti u koju nas uvodi Blažena Djevica Marija. Vrijeme je Božje stvorenje u čiju tajnu nas istinski uvodi samo njegov Stvoritelj. U Bogu dotičemo tajnu vremena: srž vremena je Božja ljubav, vrijeme je iskorišteno onoliko dobro koliko smo tu ljubav primali i dijelili. Prošlost skriva i bolne trenutke, a u tom pogledu radosna je vijest što s Bogom Otkupiteljem u slavlju sakramenata i molitvi možemo iznova posjetiti bolne trenutke i dopustiti Mu da ih On iscijeli te nas iznutra iznova objedini za odlučni hod naprijed.

Hod kroz vrijeme dijelimo s našim bližnjima. Radosti i boli naše braće i sestara, našega naroda i cijeloga čovječanstva ne ostavljaju nas ravnodušnima. Kroz znakove vremena prepoznajemo i svoje poslanje u sadašnjemu svijetu. Otkrivamo da Bog za nas ima izabrano mjesto i način kako u ovom svijetu možemo biti Njegovi suradnici. Otvoriti se za novost znači prigrliti tu Božju volju i odlučno zauzeti mjesto u Njegovu planu spasenja čovječanstva. To je novost koju nam Bog nudi i u koju možemo ući zato što nam je put u nju učinio prohodnim Isus Krist koji je Početak i Svršetak, Alfa i Omega.

Naizgled na margini bučnih dočeka Nove godine mladi su u međugorskom dočeku doživjeli da su zapravo u samom srcu događanja, i to posebno slaveći Euharistiju na prijelazu iz stare godine u novu. Euharistijski događaj ljubavi središte je svijeta i jedini zalog istinske novosti čovječanstva. Novogodišnji pak uspon na brdo Križevac bio je prava vježba odlučnosti hoda za Kristom. Grleći križ i stupajući s Marijom kalvarijskim putom rastvara se sloboda, pogled se širi dalje, Božja obećanja pretaču se u iskušenu istinu života i rađa se sreća – sretna nova godina! 🙂