Ljepota Božjeg zakona – duhovna obnova o Deset Božjih zapovijedi

Od 28. do 30. srpnja održana je duhovna obnova za sudionike susreta o Deset Božjih zapovijedi u Dubrovniku.

Bio je to zaključni susret hoda produbljivanja poruke Dekaloga koji je kroz tjedne susrete u crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku trajao od 8. veljače do 5. srpnja ove godine, kad je bio održan posljednji susret u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku.

Nakana duhovne obnove bila je rekapitulirati prijeđeni put, usvojiti poruku Božjih zapovijedi na dubljoj razini i prepoznati perspektive za nastavak kršćanske formacije.

Glavni naglasci razmatranja smjerali su prema ozbiljnijem i egzistencijalnijem pristupu Božjem govoru koji Boga doživljava kao stvoritelja, osloboditelja i usrećitelja čovjeka; prema posvješćivanju opasnosti od idolopoklonstva i načinu izbjegavanja iste i prema svjesnoj molitvi koja omogućuje oslobađajući odnos prema sebi, svijetu i Bogu. Kroz lik proroka Ilije sudionici su učinili korak dalje u shvaćanju saveza između Boga i čovjeka i uočili da nije dovoljno izvanjsko opsluživanje zapovijedi, nego je potrebna molitvena prisnost s Bogom koja Boga otkriva kao milosrdnoga. Na taj način se ulazi u logiku Novoga saveza u kojemu Krist, Novi Mojsije omogućuje iskusiti i ostvariti puninu ljepote Božjih zapovijedi koje su svjetiljka čovjekovim nogama.

Uz zajedničku molitvu i nagovore sudionici su imali prilike iskusiti satove razmatranja u šutnji i lectio divina, a euharistijska slavlja, od kojih je nedjeljno bilo u dubrovačkoj katedrali, sačinjavala su vrhunac hoda duhovne obnove.

Program u zgradi Biskupijskog sjemeništa, koju je na raspolaganje spremno stavio rektor don Marin Lučić, animirao je brat Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa.

 

Svjedočanstvo:

HIiM,

htjela bih s vama podijeliti neke od plodova koji se sad s jednom noći odmaka u meni slažu nakon uistinu ugodnog okruženja i osjetne prisutnosti ruke Gospodnje koja nas je vodila. Ono što mi govori dubina moja je jedna tišina,mir i odvojenost od puno toga što mi je bilo točka spoticanja na mom putu približavanja Bogu. Iako čežnja uvijek gori u nutrini gubi se u zatrpanosti mislima i potrebama koje mi je Duh Sveti prosvijetlio kao nepotrebne i od same sebe nametnute, tako da sam tu dobila osim onog prostora u grudima i jedno prostranstvo razuma… Gospodin mi je pokazao kako sam veliki put prošla, mada znam da put ne prestaje ali dao mi je da i očima svjetovnim vidim koliko njegovo milosrđe živo radi kroz mene. Zahvalna sam na svakoj kušnji, a još više trpljenju koji mi je dao jer vidim da je sve to bila milost za mene…

Neka je hvaljen i slavlje Bog u vijeke!

D. R.