Arhive oznaka: Mladi

Kako usvojiti Marijine vrijednosti u mladenačkom, obiteljskom i crkvenom životu? – proslavljena Gospa Delorita u Kuni

U svetištu Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj 10. svibnja 2019. tradicionalno je proslavljen naslovni blagdan Gospe Delorite koji je i orebićka općina izabrala za svoju zaštitnicu. Euharistijsko slavlje i svečanu procesiju koja mu je prethodila predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Uz lijepo vrijeme i veliko sudjelovanje vjernika lik Gospe od Loreta (Delorite) ukrašen i okrunjen bogatom pozlatom kao izrazom stoljetne pobožnosti pelješkoga kraja te obilno ovjenčan ružama koje su darovali vjernici, nošen je u procesiji do crkve Matice gdje je biskup molio za blagoslov i zaštitu polja. Po povratku u crkvu Gospe Delorite nastavljeno je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju dvanaestorice svećenika, asistenciju jednog brata redovnika i ministranata kunovske župe.

Prisjećajući se čudesnoga premještanja Marijine nazaretske kuće na Trsat pa u Loreto, što je povod ovoga blagdana, dubrovački biskup je u homiliji istaknuo da Marijinu kuću ne čine zidovi, nego njezina prisutnost i njezin sustav vrijednosti te je na temelju Evanđelja i Djela apostolskih progovorio o trima Marijinim kućama “koje nam mogu poslužiti želimo li na pravi način slaviti ovu svetkovinu i učiti se od Marije kako i mi možemo postati Marijina kuća i omogućiti da se i u našim kućama dogodi Božje utjelovljenje.”

Prva Marijina kuća je kuća njezinoga djetinjstva i mladosti koja je prema biskupovim riječima veoma važna u smislu priprave za Marijino prihvaćanje Božjega poziva da postane majkom Božjom. Biskup je spomenuo da je papa Franjo upravo u Loretu potpisao dokument “Christus vivit” kao plod sinode o mladima na temu “Mladi, vjera i razlučivanje zvanja” te tako poslao snažnu poruku “kako nama u Crkvi – odgovornima za pastoral s mladima, tako vama – roditeljima i drugim odgojiteljima, ali i samim mladima, pozivajući nas sve da u svojim obiteljima, u svom odnosu prema mladima, stvorimo ozračje Marijine kuće, ozračje u kojemu će naši mladi moći prije svega otkriti Gospodinov poziv kao jedno obećanje, a Bog sa svakim mladim čovjekom ima svoj poziv, a nakon što otkrije taj svoj poziv kao Božje obećanje, kao što ga je Marija otkrila – da se ne boji hrabro na sebe preuzeti rizik za taj poziv i hrabro mu se staviti na raspolaganje kao što je to učinila Marija.”

Druga Marijina kuća je ona njezinoga bračnog i obiteljskog života u kojemu je s Josipom služila Isusu dok se on pripremao za ostvarenje svoga poslanja, ne zanemarujući ni svoju društvenu odgovornost. Iz promatranja Marije u njezinoj drugoj kući mora proizaći pitanje za sve koji su odgovorni za bračni i obiteljski život i poslanje, kazao je biskup, i nastavio: “Kako mi organiziramo našu kuću bračnog i obiteljskog života? Je li ona, kao što je bila u Marijinom slučaju, kuća ljubavi i služenja, molitve i predanja kroz sve trenutke života, i one radosne i one svakodnevne, pa i one tužne i žalosne i teške – jer je i takvim trenutcima bio ispunjen njezin život? Je li to kuća u kojoj svatko od nas promišlja, meditira, razmišlja u molitvi, predaje i kad ne razumije? Kako smo uredili, kako uređujemo te svoje bračne i obiteljske i roditeljske kuće? Jesmo li u središtu mi i naša volja ili smo na prvo mjesto stavili druge i služenje u ljubavi drugima?”, Samo na taj način brak, obitelj i roditeljstvo mogu funkcionirati, upozorio je predslavitelj i dodao da se jedino u takvom ozračju može dogoditi da “Bog iz dana u dan raste i obogaćuje nas i osposobljuje – i nas i druge članove naše obitelji – za poslanje koje ima s nama.”

Konačno, kao treću Marijinu kuću mons. Uzinić je spomenuo Crkvu kojoj je ona majka i uzor te je pozvao na odgovorno zalaganje u njoj: “Ne možemo očekivati od Crkve da nam daje ako sami nismo spremni dati. Marija je sama davala i zato jer je davala primila je. Primila je Sina kojeg nam je darovala”. Sa svojim Sinom Marija nam je povjerila i poslanje “da i mi poput nje utjelovljujemo Sina” i kao pojedinci i kao Crkva te Isusa svojim kršćanskim izborima i stavovima “‘rađamo’ za ovaj svijet i za vrijeme u kojemu živimo.”

U zahvalnoj riječi u ime Karmela Božjeg Milosrđa kojemu je od 14. rujna 2019. povjereno na čuvanje svetište i samostan Gospe Delorite brat Dražen Marija Vargašević osobito je istaknuo donedavne čuvare svetišta – redovnike Franjevce. Navodeći doprinos mnogih lijepom obilježavanju blagdana izrazio je nadu da pohvalni izvanjski čini ne ostanu nepopraćeni čistoćom srca te se upitao: “Kako se Gospa osjeća u kući moga srca: jesam li ga pripremio da joj bude na radost ili je ono neuredno te Gospi neugodno i na žalost?”

Istaknuo je kako je Karmel Božjeg Milosrđa, nastajuća obitelj posvećenog života, otkrio srodnost duhovne poruke svetišta Gospe Delorite sa svojom karizmom u otajstvu skrovitoga nazaretskog služenja te naglasio: “Ona nam je zajednička majka, majka čiji je dom otvoren svoj njezinoj djeci. Ovdje pred ljubljenom Majkom Deloritom za vas molimo i ovamo vas pozivamo da s Njom zajednički izmolimo duhovnu preobrazbu našega kraja i cijeloga nam naroda”.

Biskup je zahvalio članovima Karmela Božjeg Milosrđa na organizaciji slavlja i izrazio želju da i on bude kućom Božjom te je među okupljenim svećenicima osobito istaknuo don Alojzija Bavčevića iz svetišta Vepric koji je po majci porijeklom iz Kune.

Na samom kraju upućene su molitve na nakanu Svetog Oca u svrhu postizanja potpunog oprosta. Okupljeni vjernici su s pobožnošću i radošću počastili Gospin lik na kojemu je nedavno obnovljena stara kruna. Pritom su kao znak blagoslova ponijeli sa sobom ruže kojima je Gospa bila urešena i zadržali se na prigodnom agapeu.

Slavlju je nazočio i načelnik slavljeničke općine Orebić te susjedne općine Trpanj. Uz vjernike s Pelješca primjećena je nazočnost hodočasnika s Korčule, iz doline Neretve i Dubrovnika.

Blagdanu je prethodila trodnevna priprava koju su predslavili svećenici okolnih župa, a po završetku posljednjeg dana trodnevnice započelo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje na način preuzetih dežurstava koje je potrajalo do pred samu procesiju. Nakan toga klanjanja bila je prikazanje srdaca svih Pelješana i hodočasnika Bezgrješnom Srcu Gospe Delorite za obnovu njihova kršćanskog žvota po svetim sakramentima.

Fotografije: Marko Marušić

Više fotografija pogledajte ovdje: http://www.orebic.com.hr/vijesti/religija/procesijom-i-svecanom-svetom-misom-proslavljen-blagdan-gospe-delorite-foto.html#prettyPhoto

Oglasi

“Pođite po svem svijetu” – na biskupijskom susretu mladih u Trpnju

Peti biskupijski susret mladih Dubrovačke biskupije pod geslom „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ održan je u subotu, 14. travnja u župi sv. Petra i Pavla u Trpnju na Pelješcu, a na njemu se okupilo dvjestotinjak mladih iz svih dekanata biskupije.

U radosti i animiranju susreta sudjelovao je i Karmel Božjeg Milosrđa. Poslanje među mladima osobiti je naglasak našeg misionarskog djelovanja koje stavljamo pod zaštitu sv. Ivana Pavla II., prijatelja mladih i promicatelja nove evangelizacije.

Više o susretu i galerija fotografija.

Pozva ih da budu s Njim – održano iskustvo za mlade u traženju poziva

U devetnici za Gospu Karmelsku od 08.07. do 16.07.2017.god., u Karmelu Božjeg Milosrđa na Koločepu održano je iskustvo za mlade koji razmišljaju o duhovnom pozivu “Pozva ih da budu s Njim”. Duhovne vježbe predvođene sestrom Majom Pavlom i bratom Draženom Marijom omogućile su odabranima da upoznaju što je doista duhovni poziv, a isto tako što nije, što je šutnja jezika i govor srca, kao i način života u Karmelu Božjeg Milosrđa. Na ovome iskustvu sudjelovalo je sedam djevojaka i tri mladića iz Splita, Sinja, Šibenika, Imotskog, Zagreba i Požege. Duhovne vježbe bile su usmjerene na Isusa po Mariji. Ozračje tišine, molitve, marljivosti, dijeljenja, brižnosti, govora u potrebnoj mjeri preduvjeti su za nasljedovanje Marijina Srca koje nas uvijek vodi k Isusu.

Jedan dan u Karmelu Božjeg Milosrđa

Dani su bili bogato ispunjeni. Budila su nas zvona na crkvi već u šest sati, a prvi trenuci dana pripadali su jutarnjoj molitvi Časoslova, te potom doručak u šutnji. Svakodnevno su bila dva razmatranja – Lectio Teresiana s tekstovima iz djela velike sv. Terezije Avilske u kojima smo prvo zajednički sudjelovali, a zatim produbljivali u satu osobne molitve u tišini.   Mladi su prijepodne sudjelovali i u različitim radnim zadatcima – pripremi ručka, uređivanju crkve, kuće i okoliša, pripremanju evangelizacijskih materijala. Dovršivši posao, zajednički bi se okupili u crkvi oko 12.30 h na molitvu Srednjeg časa iz Časoslova i ispit savjesti, nakon čega je slijedio ručak uz duhovno štivo. Svi obroci, kao i smještaj, bili su odvojeni za djevojke i mladiće, osim nedjelje ili prigodnih trenutaka kada je ručak zajednički. Za vrijeme popodnevnog odmora uvijek se našlo još nešto za promisliti dodatno, pročitati, osobno razgovarati sa Sestrom ili Bratom i već otkucava 15.00 h. Vrijeme je da se sjetimo Isusovog umiranja na križu, a to smo činili zajedničkom Krunicom Božjeg Milosrđa. Popodnevni sat osobne molitve bio je u euharistijskom klanjanju, a završavao je molitvom Večernje i blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nakon blagoslova uslijedila je Sveta Misa u kojoj su mladi rado sudjelovali ministriranjem, pjesmom i čitanjem. Nakon večere ostalo je prostora za rad u vrtu i voćnjaku gdje su otkrivene mnoge spoznaje i poveznice između našega vrta i Božjeg vrta duše. Dan je završavao međusobnim dijeljenjem i molitvom Krunice.

Izvezi na pučinu!

Treći dan započeo je iznenađenjem! Zahvaljujući dragom mještaninu Pasku, barkom smo isplovili na pučinu. Jutarnje razmatranje imali smo u barci kojom smo oplovili cijeli otok Koločep. I da ne bi sve prošlo bez iznenađenja Odozgor, baš “slučajno” toga dana se uz terezijanske tekstove razmatrao dio iz Evanđelja po Ivanu o čudesnom ribolovu. Kako s Gospodinom to obično biva, ništa ne ostaje na jednoj stvari. Pa se tako “slučajno” podudarao i broj Isusovih učenika u lađi na Tiberijadskom moru s brojem ovih na Jadranskom :)… Osim “slučajnosti” i novih otkrića u srcima, otkrivene su i neke zanimljive napuštene otočke špilje posebno zanimljive pustinjačkim dušama.

Iskustvo Pustinje

U sredini devetnice bio je dan Pustinje. Nakon zajedničke molitve Jutarnje uslijedio je susret koji nas je uveo u značenje iskustva Pustinje za rast u vjeri i odnosu s Bogom kroz još veću povučenost i molitvu u samoći koju smo mogli potražiti i u skrovitim dijelovima otoka. Poslijepodne smo se po dogovorenom rasporedu izmjenjivali u molitvi pred Presvetim Sakramentom. Naravno sve je završilo Svetom Misom kao središnjim događajem dana. U večernjem radosnom dijeljenju dana mladi su posvjedočili prekrasna i duboka duhovna iskustva Pustinje.

Dan evangelizacije

Pri samom kraju devetnice, na vrhuncu nutarnjeg ispunjenja i radosti, slijedio je dan evangelizacije. Ovo je bilo novo iskustvo mnogim mladima, ali i novost u pogledu ove cjeline kroz koju smo prolazili jer je bio aktivan, s dosta razgovora, navještaja, pjesme pa čak i plesa. Dan evangelizacije nazvan kao Dan Božjeg Milosrđa trebao je turistima i mještanima pokazati kako je “milosrdan i milostiv Gospodin”. Mladi su imali priliku svojim angažmanom pomoći Isusu da koja nova duša dođe k Njemu na “besplatno punjenje ljubavlju”. Nakon završne pripreme različitih evangelizacijskih materijala mladi su s voditeljima krenuli na rivu lovit srca na moru života, a dvoje ih je ostalo u animaciji kod crkve i kao jaka snaga molitve pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Dijeljenjem lubenica oblikovanih poput lađe sa zastavicom na kojoj je poruka iz Svetog pisma o Božjem Milosrđu iznenadili smo i razveselili mještane i turiste koji su brodovima stizali na otok. To je otvorilo put navještaju kroz dijeljenje sličica Milosrdnog Isusa s molitvom Krunice Božjeg Milosrđa i duhovnog lijeka „Misericordin“. Mnogi su se odazvali poticaju da slijede “Stope Milosrđa“ do crkve, gdje su se mogli pokloniti Isusu u Presvetom Sakramentu, pomoliti i zapaliti svijeću.

Završetak u slavlju svetkovine Gospe Karmelske

Završni dan ovog duhovnog programa bio je Dan Gospodnji i proslava svetkovine Gospe Karmelske. Bio je to dan zajedništva u radosti susreta i s hodočasnicima koji su došli našoj Gospi s otoka i iz Dubrovnika. Između vjernika koji su se posvetili Gospi po Škapularu bili su i mladi iz skupine. U završnom susretu i vrednovanju mladi su zahvalno svjedočili koliko im je pomoglo ovo iskustvo. Moglo se čuti da su neki prepoznali da ih Bog doista poziva u svećeništvo i redovništvo te da žele krenuti tim putem. Blažena Djevica Marija koja nas je vodila kroz ove dane, neka i dalje za sve nas zagovara da možemo ostvariti Božju volju i poziv.

Ivana F.

 

Nekoliko dojmova mladih:

Ne mogu izraziti riječima koliko mi je značilo ovo iskustvo. Riječi su premalo. Zahvaljujem dragom Bogu iz srca što me doveo ovamo u svoju oazu milosrđa unutar ove zajednice. Zahvaljujem Bogu za svaku milost ovdje primljenu , za svakog brata, za svaku sestru, za svaku radost, za svaku suzu… Velika je milost Njegova! Osvojila me jednostavnost, revnost, radost, strpljivost i predanje Bogu… i sada želim još gorljivije slijediti Onoga koji me je pozvao. Krist mi govori: “Ne boj se, ja ću sve voditi, pusti ovaj svijet odbacit će te, i mene su dobacili, i rugat će ti se i meni su se rugali. Dođi i slijedi me!” J.J.

Iskustvo koje ostaje utisnuto u srce i dušu. Pronaći mjesto i sebe u njemu u kojem pronalaziš ono što tražiš, Gospodina Boga, nešto je što se riječima teško opisuje… A.V.

Ovo iskustvo mi je jako puno pomoglo. Gospodin mi je darovao još veću slobodu duha odnosno oslobodio me od mojih dugogodišnjih borbi koje su mi stvarale veliko opterećenje i paralizu u ostvarenju svog poziva. Mislim da sam sada spreman za nove avanture s Isusom i Marijom! M.P.

…To vam je nešto poput jedne velike molitve  Zdravo Marije. Baš kao i u toj molitvi, Isus je potpuno u centru svega. A sve što se oko Njega događa, događa se po Mariji – ljubav za Isusa, pažnja koja Mu se daje, brižnost i nježnost… U životnim zbivanjima očituje se poniznost, poštivanje, tišina, skrovitost i vedrina srca… Sve ima svoje vrijeme i zna se točan raspored, ali koji daje duši disati. Ovdje te ništa ne guši. Ne bojiš se pogriješiti i možeš biti potpuno kakav jesi bez ikakvog straha. Razmatranja kroz tekostove svetaca su mi odličan izbor jer su mi puno lakša za otkrivanje onog Božjeg djelovanja u meni. Ali najviše me oduševila količina vremenakoje možemo provesti pred Živim Isusom… I.F.

Ove su mi duhovne vježbe pomogle u izgradnji vlastite osobnosti – nadišla sam brojne komplekse, unutarnje prepreke koje su me kočile da živim u punini… Mislim da mogu reći da sam se približila razumijevanju odgovora gdje Bog želi da ga svojim životom proslavim… S.J.

Što reći na kraju ovog hoda, šutnja sve govori, ne treba ju pravdati niti objašnjavati, a sve ti objavi…Neka nam dragi Bog da snage, hrabrosti i odlučnosti uvijek za vječnim težiti i hvala Mu za ovu oazu pustinje. I.B.

Duhovna obnova za mlade u župi sv. Mihajla

U župnoj crkvi sv. Mihajla na Lapadu u subotu, 1. travnja, održana ja duhovna obnova za mlade iz cijele Dubrovačke biskupije koju je organiziralo Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije. Na početku susreta okupljene mlade je pozdravila pročelnica Vijeća Ana Marčinko te im predstavila program i predvoditelje kateheza duhovne obnove s. Maju Pavlu i br. Dražena Mariju iz Karmela Božjeg milosrđa pustinjačko-misionarske zajednice braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

Tumačeći evanđeoski susret Isusa i Samarijanke s. Maja Pavla je mladima progovorila o dubokoj “žeđi” za ispunjenjem života koju svaki čovjek nosi u sebi, a osobito mladi koji tek otkrivaju život na svim razinama. Objasnila je kako ta velika žeđ vodi mlade na put traženja raznih iskustava i doživljaja kako bi je utažili. Međutim doživljaji koji se mladom čovjeku nude kroz blještavilo užitka i potrošačkog mentaliteta površni su, prolazni, često i štetni, te nakon kratkotrajnog zadovoljstva ostavljaju veliku prazninu i još veću žeđ u duši.

Sestra je posvjedočila i iz vlastitog životnog iskustva kako je kao djevojka tražila zadovoljstvo u svjetovnim stvarima, sve dok nije duboko doživjela snagu Božje riječi prilikom obreda pepeljenja u crkvi – “Obrati se i vjeruj Evanđelju!” –  koja ju je povela na put traženja dubljeg ispunjenja i radosti života u otkriću Božje milosrdne ljubavi kroz Sveto pismo i sakramente Ispovijedi i Euharistije.

“Isus Krist otkriva nam najdublju žeđ koja je u čovjeku, a to je duhovna žeđ odnosno čežnja za Bogom koji nas je stvorio i koji jedini može utažiti tu najdublju žeđ za smislom, slobodom srca, istinskom radošću i puninom života. Do izvora te Žive vode koju Isus daje dolazi se vjerom i molitvom”, istaknula je s. Maja Pavla.

Br. Dražen Marija se u svojoj katehezi nadovezao na istu temu i istaknuo da svaki čovjek u sebi ima zdenac sa živom vodom jer je svatko mjesto Božje prisutnosti. Ipak, da bi se ta “voda” zahvatila potrebno je ući u živi odnos s Isusom po molitvi. “Molitva je prijateljski razgovor s Onim za koga znamo da nas ljubi”, naglasio je brat citirajući svetu Tereziju Avilsku. Dodao je i kako je Isus svojom otkupiteljskom mukom za svakoga od nas dokazao koliko mu je stalo do nas i trajno nam ponudio svoje prijateljstvo, „ali mi to prijateljstvo ne možemo zaživjeti ako ne stupimo u osobni odnos s Isusom po molitvi. Zato je potrebno uložiti vrijeme i pozornost, razmišljati o Isusovim riječima i životu i dovoditi u vezu s tim naš stvarni život“.

Govornik je upozorio kako nije dovoljna mlada dob da bi osoba istinski živjela, te da ponekad starci imaju više duhovne živosti, nego mladići i djevojke za koje se čini da su “penzioneri” premda imaju 15 ili 16 godina. Br. Dražen Marija posvjedočio je vlastito traženje sreće u životu, osobito u vrijeme srednjoškolskih dana. Nošen željom da život zaživi u punini nije uspio pronaći način kako to učiniti, sve dok nije iskreno zamolio Boga da mu pokaže što želi od njega. U trenutku takve molitve jednom je otvorio Sveto pismo i pročitao Isusove riječi “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi”, te kroz njih primio duhovni poziv koji ga je istinski usrećio. “Ne možemo se zadovoljiti jeftinim ciljevima. Isus nas poziva na puninu sreće. On želi da dišemo punim plućima!”, dodao je govornik, potičući mlade da dopuste Isusu da ih vodi kroz život.

Između kateheza za mlade su na igralištu župe sv. Mihajla prigodan zabavni program pripremili animatori Dubrovačke biskupije.

Nakon druge kateheze svoje svjedočanstvo s okupljenima je podijelio i bračni par Gleđ. Stijepo i Jelena, oboje glazbenici pred kojima se otvorio svijet karijere i uspjeha, posvjedočili su kako im je brak došao u ozbiljnu krizu jer im vjera nije bila živa te nisu pronalazili snagu za ljubav koja nadvladava sebične interese. Jedino kad su oboje, svaki na svoj način, zamolili Boga da ih on počne voditi, otvorila se nova dimenzija njihovog međusobnog odnosa. U središtu njihovih razgovora više nije bila njihova karijera ni oni sami, već Isus. Tako se u njima probudila želja da se vrate jedno drugom u ljubavi koja više nije površna, nego ima svoj izvor u Bogu.

Mladi su nakon svjedočanstva bračnog para izveli i zanimljiv igrokaz u kojem su se potrudili prikazati za čime sve mladi danas čeznu, ali i za čime bi zapravo trebali težiti.

Poslije svjedočanstva uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prilika za ispovijed, nakon čega je započelo misno slavlje koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić a propovijedao je br. Dražen Marija.

Galerija fotografija.

Preuzeto sa http://www.dubrovacka-biskupija.hr