RAZMATRANJA U DOŠAŠĆU: MALENOST

Na temelju: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Lk 10,21-24.

“Onoga kog nebesa nisu mogla obuhvatiti, ti si, Marijo, u svome krilu nosila” (liturgija Crkve). Naš Bog se učinio malenim da nas susretne. On se pojavljuje kao maleni izdanak iz velikoga i starog panja izabranog naroda, tako ponizno da nikome ne uzrokuje strah. Pred njim drhti jedino oholost i zloća, a oni koji su siromašni i nezaštićeni od Njega primaju pravdu i utjehu.

Isus se ne vodi ljudskim gledištima i pričama. On gleda istinu srca, a istina našeg srca je da smo pred Bogom maleni i da je jedino u prihvaćanju te malenosti, tj. u poniznosti, naš istinski mir i radost.

“Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se Tebi svidjelo” (Lk 10, 21).

Isus govori. Ako priznam da sam malen Njegova riječ mi daje Božju mudrost, snagu, utjehu i zaštitu. Ako si umišljam da sam velik, Njegova riječ mi smeta, šiba moj napuhani “ego”.

Isus klikče u Duhu Svetom. Brate i sestro, želiš li i ti kliktati s Isusom? Budi malen(a).

Kako ćeš znati jesi li malen(a)? Pitaj se, da li si prema bližnjemu janje ili vuk? Ako se i osjećaš snažnim kao vuk, budi janjeće ćudi.

Malenog Isusa mogu primiti samo maleni.

Marijo, koja si nosila Onoga koga nebesa ne mogu obuhvatiti, daruj mi poniznost svoga Bezgrješnoga Srca, da i ja mogu nositi Isusa kroz današnji dan.