Arhive oznaka: kontemplacija

MISTIKA & MOTIKA – pustinjački kamp za djevojke

Karmel Božjeg Milosrđa, samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31.7.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da bi dublje otkrila sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo sa sestrama u vjeri koje traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju putuješ „sama sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp za djevojke na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umorna možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave: s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

P. S. Mistika & Motika – pustinjački kamp za mladiće bit će u samostanu sv. oca Josipa u D. Vrućici 13.-21.7.2021. Info: br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Svjedočanstvo s prošlogodišnjeg kampa:

“Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Ana i dolazim iz jednog mjesta u okolici Ljubuškog. Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo pustinje u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Gospodin u Bibliji kaže: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“. Nisam ni mogla zamisliti dubinu tih riječi dok se to nije počelo događati kroz hod u Karmelu. Iskustvo te pustinje započelo je molitvom i meditacijom kada je Bog progovorio proroku Iliji: Što ćeš ti ovdje Ilija? Tako sam se i ja pitala… Nakon toga ušli smo u veliku šutnju kroz koju smo imali i meditaciju, čitanje duhovnog štiva, Sv. Misu i rad. Po poticaju sestre dobivale smo zadatak u vrtu i slično. Dok je svaka od nas uređivala cvjetnjak, obrezivala grm, čupala korov, zalijevala… Bog je isto tako činio u našim dušama. Nešto nevjerojatno! I tolike su se milosti izlijevale na nas prilikom uređivanja vrta. Bog je bio taj vrtlar naših duša. Nakon tih zadataka vraćale smo se u našu pustinju, uz duboku molitvu, Sv. Misu, klanjanje i održavanje šutnje. Tek kada sva buka utihne, Božji glas jasno progovara! Da bi otkrili taj izvor moramo se sakriti u svoju nutrinu, u vrt duše. Pogotovo mi mladi toliko smo zarobljeni korovom grijeha, navezanosti, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, da ne možemo u tolikoj buci ni čuti glas Gospodnji koji nas poziva na izvor Vode Žive. Osobno sam doživjela ovu pustinju kao detektiranje onih korova u meni, prepoznavanje vrta moje duše i prihvaćanja onoga što Bog daruje. Htjela bih pozvati sve mlade ljude da pokušaju zaviriti u svoje nutrine preko pustinje. Jedino tu će moći čuti jasno Božji glas koji te poziva da otkriješ svoje skriveno blago.”

Proslava sv. Ivana od Križa u Karmelu Božjeg Milosrđa

Proslava svetkovine sv. Ivana od Križa, našeg duhovnog oca i zaštitnika, mističnog naučitelja Crkve, u samostanu u Kuni:

16.00 h Euharistijsko klanjanje sa sv. Ivanom od Križa

17.00 h Sveta Misa

“…Onaj koji bi sada htio Boga nešto ispitivati ili iskati od njega koje viđenje ili objavu, zapravo bi Bogu nanosio uvredu, jer ne bi svojih očiju usmjerio posve na Krista tražeći izvan njega još kakvu stvar ili novost. A Bog bi mu mogao ovako odgovoriti: Ako sam ti već rekao sve u svojoj Riječi, a to je moj Sin, i sad više nemam druge stvari da ti mogu objasniti, upri svoje oči samo na njega; jer sam ti u njemu rekao i objavio sve, i naći ćeš u njemu još i više od onoga što tražiš i želiš. Ti tražiš od mene samo jedan dio objave ili viđenja, dok gledajući u njega imat ćeš u potpunosti, jer je on sve moje govorenje, sve moje viđenje i sva moja objava, koju sam vam već rekao, očitovao i otkrio, kad sam vam ga dao za brata, prijatelja i učitelja, kao cijenu i kao nagradu. Od onoga dana kad sam na brdu Tabor rekao nad njim sa svojim Duhom: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina; njega slušajte (Mt 17,5) od tada, velim, podigoh ruku od svakog onog načina poduke i odgovaranja i postavih je na njega. Slušajte, dakle, njega samoga, jer već nemam druge vjere da objavljujem, ni da očitujem drugih stvari… Pogledaj dobro, u Kristu ćeš naći već učinjeno i dano sve to, i još mnogo više. Ako hoćeš da ti ja kažem još koju riječ ohrabrenja, gledaj moga Sina kako je poslušan, mučen visi meni za ljubav, i vidjet ćeš kako će ti slatkim riječima odgovoriti. Ako želiš da ti objasnim skrivene i otajne stvari, upri oči u njega i otkrit ćeš najskrovitija otajstva, mudrost i čudesa Božja, koja su sva u njemu pohranjena…”

(Iz knjige Uspon na goru Karmel sv. Ivana od Križa)

KARMELSKA ŠKOLA MOLITVE – ONLINE MJESEČNI SUSRET

Dragi prijatelji, pozivamo vas u subotu 2. svibnja 2020. na peti mjesečni susret KARMELSKE ŠKOLE MOLITVE “Skupa hodajmo, Gospodine!” – koji će se održati ONLINE PREKO  YOUTUBE KANALA KARMELA BOŽJEG MILOSRĐA (https://mail.google.com/mail/u/1/?zx=1p7xp7t9y3bt#inbox/FMfcgxwHNCwHQzsPjNQMSjMlFQrLHQrL?projector=1), prema programu: 15:00 h Krunica Milosrđa; Slijedi škola molitve:
  1. Kateheza o molitvi i duhovnom životu s naglaskom na duhovni nauk i iskustvo sv. Terezije Avilske. Kroz pet susreta kao pet koraka prijateljevanja s Bogom produbljujemo Terezijinu definiciju unutarnje molitve: “Moliti znači razgovarati prijateljski često puta i na samo s Onim za koga znamo da nas ljubi”.
  2. Meditativno-kontemplativna molitva pred Presvetim Sakramentom; 
17:00 h Sv. Misa u čast Božjeg Milosrđa.

“Ili moliš ili prestaješ biti čovjekom” – svetkovina sv. Terezije Avilske na Koločepu

U subotu 14. listopada anticipirano je, vanjskim slavljem, proslavljena svetkovina sv. Terezije Avilske na Koločepu. Nakon poklona Božjem Milosrđu u 15.00 i zazivanja Njegove naklonosti na čitavo čovječanstvo okupljeni sudionici dijelili su odjeke na Božju riječ i svjedočanstvo svoje vjere kroz zajedničko božansko čitanje (lectio divina). U euharistijskom klanjanju primljena nadahnuća pretakana su u molitvene zazive i osobni prisni razgovor s prisutnim Gospodinom. Na koncu euharistijskim slavljem upućena je zahvalnost Bogu za njegova silna djela u životu svete Terezije Avilske. Osobito je snažno naglašeno Terezijino svjedočanstvo o Bogu koji svojom ljubavlju nadvisuje njezinu nedostojnost i postaje protagonistom njezina života – upravo onako kako smo to i svi mi pozvani, naglasio je propovjednik br. Dražen Marija Vargašević. Neizostavni preduvjet da bi se to dogodilo je molitva. Istinski živi samo onaj koji moli. Budući da je čovjekov život po definiciji odnos s Bogom, jedino onaj tko prihvaća i njeguje taj odnos, što molitva zapravo jest, istinski živi. Cjelovitu propovijed možete poslušati na ovoj poveznici.

Na koncu euharistijskog slavlja jedna je vjernica primila Škapular Karmelske Gospe.

Ljepota Božjeg zakona – duhovna obnova o Deset Božjih zapovijedi

Od 28. do 30. srpnja održana je duhovna obnova za sudionike susreta o Deset Božjih zapovijedi u Dubrovniku.

Bio je to zaključni susret hoda produbljivanja poruke Dekaloga koji je kroz tjedne susrete u crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku trajao od 8. veljače do 5. srpnja ove godine, kad je bio održan posljednji susret u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku.

Nakana duhovne obnove bila je rekapitulirati prijeđeni put, usvojiti poruku Božjih zapovijedi na dubljoj razini i prepoznati perspektive za nastavak kršćanske formacije.

Glavni naglasci razmatranja smjerali su prema ozbiljnijem i egzistencijalnijem pristupu Božjem govoru koji Boga doživljava kao stvoritelja, osloboditelja i usrećitelja čovjeka; prema posvješćivanju opasnosti od idolopoklonstva i načinu izbjegavanja iste i prema svjesnoj molitvi koja omogućuje oslobađajući odnos prema sebi, svijetu i Bogu. Kroz lik proroka Ilije sudionici su učinili korak dalje u shvaćanju saveza između Boga i čovjeka i uočili da nije dovoljno izvanjsko opsluživanje zapovijedi, nego je potrebna molitvena prisnost s Bogom koja Boga otkriva kao milosrdnoga. Na taj način se ulazi u logiku Novoga saveza u kojemu Krist, Novi Mojsije omogućuje iskusiti i ostvariti puninu ljepote Božjih zapovijedi koje su svjetiljka čovjekovim nogama.

Uz zajedničku molitvu i nagovore sudionici su imali prilike iskusiti satove razmatranja u šutnji i lectio divina, a euharistijska slavlja, od kojih je nedjeljno bilo u dubrovačkoj katedrali, sačinjavala su vrhunac hoda duhovne obnove.

Program u zgradi Biskupijskog sjemeništa, koju je na raspolaganje spremno stavio rektor don Marin Lučić, animirao je brat Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa.

 

10 zapovijedi klaustar srpanj 2017

Svjedočanstvo:

HIiM,

htjela bih s vama podijeliti neke od plodova koji se sad s jednom noći odmaka u meni slažu nakon uistinu ugodnog okruženja i osjetne prisutnosti ruke Gospodnje koja nas je vodila. Ono što mi govori dubina moja je jedna tišina,mir i odvojenost od puno toga što mi je bilo točka spoticanja na mom putu približavanja Bogu. Iako čežnja uvijek gori u nutrini gubi se u zatrpanosti mislima i potrebama koje mi je Duh Sveti prosvijetlio kao nepotrebne i od same sebe nametnute, tako da sam tu dobila osim onog prostora u grudima i jedno prostranstvo razuma… Gospodin mi je pokazao kako sam veliki put prošla, mada znam da put ne prestaje ali dao mi je da i očima svjetovnim vidim koliko njegovo milosrđe živo radi kroz mene. Zahvalna sam na svakoj kušnji, a još više trpljenju koji mi je dao jer vidim da je sve to bila milost za mene…

Neka je hvaljen i slavlje Bog u vijeke!

D. R. 

10 zapovijedi duh.obnova srpanj 2017

U katedrali održano predavanje o mistici

Predavanje pod nazivom „Mistika“ održao je u utorak, 25. travnja, u dubrovačkoj katedrali specijalist u kršćanskoj mistici br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa pustinjačko-misionarske zajednice braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Predavanje je održano u okviru mjesečnog susreta Zajednice Effatha koji se održavaju svakog posljednjeg utorka u mjesecu.

Nastavi čitati U katedrali održano predavanje o mistici

Motrenje Isusova ispaćena i pobjedničkog lica

U ovim svetim danima Vazmenoga Trodnevlja dijelimo s vama poticaj na motrenje lica Gospodina našega Isusa Krista u boli muke koju prolazi, ali i u radosti Njegove uskrsne pobjede. Poticaj dolazi od svete Terezije od Isusa (ili Avilske) i preuze je iz njezina djela “Put savršenosti”, 26. poglavlje. Neka su vam blagoslovljeni ovi sveti dani!

„O kćeri… Ne tražim od vas sada da mislite na Njega, niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzvišena razmatranja vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da Ga gledate. Pa tko vam priječi da oči vaše duše, makar to bilo samo na trenutak, ako ne možete dulje, svrnete na ovoga Gospodina? Budući da možete gledati vrlo ružne stvari, pa zar nećete moći gledati najljepšu stvar koja se može zamisliti? Jer nikada, kćeri, vaš Zaručnik ne skida očiju s vas. Pretrpio je tisuću ružnih stvari i prezira protiv Sebe, i to nije bilo dosta da vas prestane gledati, pa zar je onda mnogo da, odvrativši oči s ovih izvanjskih stvari, kadikad pogledate na Njega? Shvatite da ne očekuje ništa drugo, kako kaže zaručnici, osim da Ga pogledamo. Čim budete htjele, naći ćete Ga. Toliko drži do toga da Ga ponovno pogledamo da to neće propustiti.

… Ako ste vesele, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da Ga pogledate?

Ako ste u nevoljama ili tužne, pogledajte Ga na putu prema vrtu. Kakvu li je veliku tugu nosio u svojoj duši, budući da je On, premda je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, pogledajte privezana uza stup, puna boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; koliko li trpi, gonjen od jednih, pljuvan od drugih, zanijekan od svojih prijatelja, napušten od njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za Njega, promrzao od zime, potisnut u takvu samoću da se uzajamno možete tješiti. Ili Ga pogledajte pod teretom križa, a da Mu nisu dali ni da predahne. On će vas pogledati tako lijepim i samilosnim očima, punima suza, i zaboravit će na svoje muke zato da vama ublaži vaše, samo zato što se idete tješiti s Njime i okrećete glavu da Ga pogledate.

»O, Gospodaru moj, istinski Zaručniče moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši Ga takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćete se radovati što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, jer on do njih vrlo mnogo drži). Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? Pa kako je moguće, Gospodine, da Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas ne tješi čak ni Vaš Otac? Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim? Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim dobrom zato da Vas nasljedujem u nečemu. Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.«

Prihvatite, kćeri, taj križ. Zato da Njemu ne bude naporno, neka vam nimalo ne bude stalo do toga što će vas pogaziti Židovi; ne obzirite se na ono što vam budu govorili; napravite se gluhima na prigovaranja; spotičući se, padajući s vašim Zaručnikom, ne odvajajte se od križa niti ga ispuštajte. Dobro pogledajte na umor kojim se kreće i koliko je veći Njegov napor od onih koje vi podnosite, koliko god ih velikima htjele prikazati i koliko god ih htjele osjetiti; izaći ćete utješene iz njih, jer ćete vidjeti da su šala, kada ih se usporedi s Gospodinovima.

Reći ćete, kćeri, kako li će se to moći učiniti, jer kada biste Ga vidjele tjelesnim očima u ono vrijeme kada je Njegovo Veličanstvo hodalo po svijetu, da biste to rado učinile i da biste Ga uvijek gledale.

Nemojte u to biti uvjerene; jer onaj tko sada ne želi uložiti malko snage da barem prisili pogled da u sebi gleda ovoga Gospodina (kada to može učiniti bez opasnosti, a uz malko pažnje), još manje bi stao pod križ s Magdalenom koja je gledala smrti u oči. A koliko li su tek morale propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li ružnih riječi, koliko li udaraca i koliko grubosti! Ta s kakvim li su uljudnim dvorjanima imale posla! Da, bili su to dvorjanici pakla, službenici nečastivoga! Zacijelo je moralo biti grozno ono što su prošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.ošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.”