Arhive oznaka: Gospa od Suza

Suosjećanje kao snažna podrška

Razmatranje o odbacivanju Isusa u Nazaretu (Lk 4, 16-30) i Marijinom suosjećanju i podršci Isusu – prigodom spomendana Gospe od Suza.

Gdje Te, Majko žalosna, mogu pronaći u ovoj isprva slavnoj, a onda tako tužnoj zgodi koju nam Duh Sveti prenosi preko današnjega Evanđelja?

Događaj se zbiva u Nazaretu, u Tvome i Isusovom Nazaretu, gradiću u kojem si provela djetinjstvo i dočekala Gabrijelov navještaj poslušnim mladenačkim srcem. Tu je Isus rastao uza Te i Ti uz Njega.

On je sada započeo javni navještaj. Očituje se kao velik prorok i došao je u svoj gradić, među vašu rodbinu, susjede, prijatelje, kolege. Ne mogu zamisliti da i Ti nisi bila u toj sinagogi, sva sjedinjena sa Sinom u tišini, pozornosti, suosjećanju. Trenutak slave kad su se Isusu svi divili bio je na površini radostan, ali u dubini težak jer osjećala si kako je površno to oduševljenje naroda koji ipak više voli sebe, nego Boga. Suosjećala si s Isusom, ćutjela oštru bol Njegova Srca iz koje je proizašlo prokazanje istine. Tvoj Sin je sama Istina, ne podnosi laž, ne da se prevariti pristojnom i privlačnom vanjštinom. Isus je iznio na vidjelo istinu, ono što je u srcima, a ljudi ne vole istinu. U dubini znaju da jedino istina oslobađa i usrećuje, ali tako zavole laž da za nju prodaju duboku sreću i mir duše. Srca navezana na varljivi ugled i čast, zarobljena ponosom i ohološću, brzo su od površnih hvalitelja postala opaki progonitelji. Zgrabiše i izguraše Isusa. Kako je, Žalosna Majko, moralo udarati Tvoje Bezgrješno Srce kad su se digli na Tvoga Sina. Tek je počeo propovijedati, a već ga hoće uništiti! A to su Tvoji Nazarećani, s mnogima si od njih dobro povezana. Što im se događa?! Zamišljam si da si ih pokušala urazumiti, primiriti, osvijestiti, ali oni Te nisu doživljavali. Krupne suze su potekle iz Tvoje duše dok si s Isusom osjećala progon istine od strane laži. Govorila si: ali on vam želi dobro! Ljudi, Isus je Mesija! Ne činite to! Ne griješite dušu! Ali čovjek prepušten strasti, sebičnosti, sebeljublju više ne čuje one koji mu žele dobro (a tko im je želio više dobro od Tebe, Majko, koja nisi u sebi imala ni tračka lošega!)

Vjerujem ipak da je čista trpeća ljubav koja je zračila iz Tvoga Srca i blistala iz Tvojih krupnih suza ipak bar malo ganula neke iz svjetine dok su Isusa vukli i gurali na rub brijega i da je postigla da se ne predaju potpuno duhu đavla – koji je ubojica od početka. Tvoji vapaji i Tvoja hrabrost prokrčili su prolaz do bar nekih srdaca koja su zastala, bila taknuta svetim Božjim strahom i bar na čas ustuknula pred sjajem Istine koja je sjala iz progonjenog Mesije. Zamišljam Te u tom trenutku – kao u onoj sceni iz Pasije kad si zaustavljala progonitelje – kako se uplakana lica proguravaš do Isusa i u isto vrijeme osvajaš prostor u koji se On iz smrtne opasnosti može ukloniti. Napravila si prolaz, otvorila si prostor – taj prostor je u biti Tvoja duša, Tvoje Srce! U Njemu je Isus uvijek pronalazio zaštitu i utjehu. I Isus „prođe između njih i ode” (Lk 4, 30).