Arhive oznaka: Dubrovačka biskupija

Posjet biskupa Mate Uzinića i djelatnika Dubrovačke biskupije

Djelatnici Dubrovačke biskupije, članovi biskupijskih vijeća i ureda zajedno sa članovima svojih obitelji proveli su godišnji izlet na Elafitima 10. lipnja 2017.

Brodom „Gospe od Karmena“ osamdesetak sudionika izleta posjetilo je prvo Koločep (Kalamotu) na kojem je i Karmel Božjeg Milosrđa te smo zajedno slavili Svetu misu u župnoj crkvi Gospe Velike. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a propovijedao je br. Dražen Marija. Predstavivši zatim ukratko karizmu Zajednice, s. Maja Pavla je pozvala na nastavak druženja uz domaći sok i voće iz “karmelskog vrta”.

Više o tome možete pročitati ovdje.

Adventska duhovna obnova za svećenike: Dolaziti Isusu poput Marte, i kada su u srcu nezadovoljstva i bure

Adventska duhovna obnova za svećenike i redovnike u Dubrovačkoj biskupiji održana je u srijedu, 14. prosinca u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku. Duhovnu obnovu predvodio je br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa na Koločepu.

Tumačeći evanđeoski tekst o Marti i Mariji br. Vargašević naglasak nije stavio na shematsko tumačenje u kojem Marta predstavlja akciju, a Marija kontemplaciju nego je skrenuo pozornost na temeljnu Martinu pogrešku, a ta je jedan nezdrav pristup poslu jer je dopustila da je posao svu obuzme. „Marta dopušta da ju uvjetuje jedna vizija gostoljubivosti, gotovo kao prisilna misao. U središtu njezine pozornosti nije Isus nego ono što osjeća da prema Isusu mora napraviti. Isus u njezinoj svijesti postaje poput nekog poganskog božanstva kojemu mora prinijeti žrtvu svoga savršenog gostoprimstva da ga umilostivi. To više nije pravi Isus, nego izokrenuta ideja o Njemu“, kazao je dr. Vargašević. Može se također razmišljati i u smjeru da Marta želi ostaviti prema drugima dobru sliku o gostoprimstvu uvaženog gosta. U oba slučaja Martino služenje prestaje biti bogoslužje i postaje ‘sebeslužje’, u čijem središtu nije Isus nego idol – njezina slika o samoj sebi. „Budući da idolopoklonstvo ne rodi blagoslovom, Marta počinje odisati nezadovoljstvom uznemirenošću i predbacivanjem. Martu njezin ritual dovodi do tjeskobnog umora, do nervozne praznine“, rekao je predavač i nastavio kako Marti više nije smetalo samo što joj Marija ne pomaže nego i što se Isus „nije podvrgao zahtjevima njezina idolopokloničkog rituala i gurnuo Mariju u taj žrvanj u kojemu je sama već bila prignječena“. Isus koji je došao uzeti naše grijehe i slabosti na sebe, došao je i raskrinkati zabludu te se obratio Marti, moguće i s dozom dobronamjernog humora koji uklanja napetost, dajući joj do znanja što je jedino zaista potrebno. Potičući je da pogleda svoju sestru Mariju na novi način otkriva joj put i da pogleda onaj dio sebe kojeg je bila zatomila, koji intuira da treba a kako ga nema snage činiti, on joj smeta i u njoj se vodi rat.

Dr. Vargašević je također kazao kako Isus u ovoj situaciju nije nastupio ideološki dajući načelne izjave nego je samo skrenuo pozornost na živo, utjelovljeno svjedočanstvo. Kako evanđeoski pisac ne donosi nastavak događaja možda se on može zamisliti da su Marta i Marija kasnije zamijenile uloge, ali je bitno uočiti kako je ovdje važno pitanje izbora, razlučivanja i odlučivanja u životu čitatelja.

Aktualizirajući zgodu iz Betanije voditelj duhovne obnove je potaknuo svećenika na promišljanje o njihovom osobnom svećeničkom života u ovom trenutku. Potaknuo ih je da prepoznaju unutarnji dijalog koji se u njima javlja kao reakcija na tekst kako bi ušli u dinamiku Evanđelja. „Ne govorim o načelnim dogmatski i ćudoredno ispravnim stavovima, odgovorima koje već imamo spremne, već o stvarnosti naših emocija, reakcija i relacija koje u svom svećeničkom ‘danas’ imamo. Mi to možemo gurnuti pod tepih i praviti se da je sve super, ali tako neće biti riješeno, niti ćemo biti u istinu. Marta je mogla u sebi potiskivati buru koja se digla, ali nije. Došla je k Isusu. S tom mukom kakvu je imala, s nezadovoljstvom, predbacivanjem“, istaknuo je predavač te naveo i brojne druge biblijske osobe koje su svoju stvarnu situaciju donosile Isusu u egzistencijalnom razgovoru, u molitvi. „Nas svećenike obilježava jedna duboka arhetipska odluka i obveza – celibat i ona se ne može živjeti zdravo na činovnički, funkcionalistički način. Ako želim istinski živjeti i biti zdrav ja ne mogu biti neženja posvećen funkciju, nego Bogu! Celibat ne funkcionira u kombinaciji s menadžerom. On traži duboki egzistencijalni, arhetipski odnos s Isusom Kristom. Odnos ljubavi, stvarne, žestoke i nježne ljubavi. I do tog odnosa moram uvijek iznova doći pod svaku cijenu“, ustvrdio je predavač objasnivši važnost molitve i slobode. Uključivši u cijelo razmišljanje i odnos svećenika prema Majci Božjoj zaključio je kako je na kraju važno da su i Marija i Marta došle do najvažnijeg, jedna spontano druga kroz borbu.

Svećenici koji su sudjelovali na duhovnoj obnovi zajedno su slaviti euharistiju koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić , a tijekom obnove imali su prigodu i za osobnu ispovijed.

Preuzeto s: http://www.dubrovacka-biskupija.hr – Angelina Tadić