“Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj.
Ko ženu ostavljenu Gospodin te pozvao;
ko ženu mladosti
Ona zar se otpušta? – pita Bog tvoj.
– Za kratak trenutak ostavih tebe,
al` u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.”
(Knjiga proroka Izaije 54, 5-8)
Božji pogled je ljubav, svjedoči sveti Ivan od Križa.
On u nas utiskuje milost i ljepotu!
Dirljivo! Otvara nam srce, budi osjećaje.
Bog moj tako me gleda da izvlači iz mene
ono najnježnije – da mi duša uscvate.
Zaljubljenost u duhu! Još više,
ljubav na prvi pogled, na svaki pogled!
To je „Galileja” našeg susreta,
Galileja naše nove mladosti,
novoga pogleda, novoga žara života.
Stražari Božjeg groba obamiru,
a ti i ja oživljavamo: „Vi se ne bojte!”
Ne bojte se koji do Boga držite,
ne bojte se vi kojima za Boga nije svejedno,
ne bojte se vi koje bole Božje rane.
Plašimo se susreta s očima koje
zbog nas prokapaše suzama i krvlju,
ali iz njih sijeva nježno praštanje,
neodoljiva naklonost, žarko milosrđe.
Nema gorčine, nema zamjeranja, nema čemera i jala.
On donosi našim dubinama svoju prvu ljubav.
Ne ostavlja se žena mladosti.
Bljesak treptaja Njegova oka
ozdravlja od sljepoće, oslobađa od ropstva,
pokreće iz depresivnosti.
Ne boj se! Ne budimo čuvari Božjega groba
bezbožnoga svijeta!
Budimo veliki „da” žrtvovanoj Ljubavi,
koja za našu sreću živi slavno dovijeka!
U zahvalnosti za sve dobro
blagoslovljen Uskrs u motrenju Isusova pogleda
želi vam i moli: Karmel Božjeg Milosrđa!