Arhive kategorije: Svjedočanstva

Motrenje Isusova ispaćena i pobjedničkog lica

U ovim svetim danima Vazmenoga Trodnevlja dijelimo s vama poticaj na motrenje lica Gospodina našega Isusa Krista u boli muke koju prolazi, ali i u radosti Njegove uskrsne pobjede. Poticaj dolazi od svete Terezije od Isusa (ili Avilske) i preuze je iz njezina djela “Put savršenosti”, 26. poglavlje. Neka su vam blagoslovljeni ovi sveti dani!

„O kćeri… Ne tražim od vas sada da mislite na Njega, niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzvišena razmatranja vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da Ga gledate. Pa tko vam priječi da oči vaše duše, makar to bilo samo na trenutak, ako ne možete dulje, svrnete na ovoga Gospodina? Budući da možete gledati vrlo ružne stvari, pa zar nećete moći gledati najljepšu stvar koja se može zamisliti? Jer nikada, kćeri, vaš Zaručnik ne skida očiju s vas. Pretrpio je tisuću ružnih stvari i prezira protiv Sebe, i to nije bilo dosta da vas prestane gledati, pa zar je onda mnogo da, odvrativši oči s ovih izvanjskih stvari, kadikad pogledate na Njega? Shvatite da ne očekuje ništa drugo, kako kaže zaručnici, osim da Ga pogledamo. Čim budete htjele, naći ćete Ga. Toliko drži do toga da Ga ponovno pogledamo da to neće propustiti.

… Ako ste vesele, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da Ga pogledate?

Ako ste u nevoljama ili tužne, pogledajte Ga na putu prema vrtu. Kakvu li je veliku tugu nosio u svojoj duši, budući da je On, premda je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, pogledajte privezana uza stup, puna boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; koliko li trpi, gonjen od jednih, pljuvan od drugih, zanijekan od svojih prijatelja, napušten od njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za Njega, promrzao od zime, potisnut u takvu samoću da se uzajamno možete tješiti. Ili Ga pogledajte pod teretom križa, a da Mu nisu dali ni da predahne. On će vas pogledati tako lijepim i samilosnim očima, punima suza, i zaboravit će na svoje muke zato da vama ublaži vaše, samo zato što se idete tješiti s Njime i okrećete glavu da Ga pogledate.

»O, Gospodaru moj, istinski Zaručniče moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši Ga takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćete se radovati što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, jer on do njih vrlo mnogo drži). Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? Pa kako je moguće, Gospodine, da Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas ne tješi čak ni Vaš Otac? Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim? Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim dobrom zato da Vas nasljedujem u nečemu. Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.«

Prihvatite, kćeri, taj križ. Zato da Njemu ne bude naporno, neka vam nimalo ne bude stalo do toga što će vas pogaziti Židovi; ne obzirite se na ono što vam budu govorili; napravite se gluhima na prigovaranja; spotičući se, padajući s vašim Zaručnikom, ne odvajajte se od križa niti ga ispuštajte. Dobro pogledajte na umor kojim se kreće i koliko je veći Njegov napor od onih koje vi podnosite, koliko god ih velikima htjele prikazati i koliko god ih htjele osjetiti; izaći ćete utješene iz njih, jer ćete vidjeti da su šala, kada ih se usporedi s Gospodinovima.

Reći ćete, kćeri, kako li će se to moći učiniti, jer kada biste Ga vidjele tjelesnim očima u ono vrijeme kada je Njegovo Veličanstvo hodalo po svijetu, da biste to rado učinile i da biste Ga uvijek gledale.

Nemojte u to biti uvjerene; jer onaj tko sada ne želi uložiti malko snage da barem prisili pogled da u sebi gleda ovoga Gospodina (kada to može učiniti bez opasnosti, a uz malko pažnje), još manje bi stao pod križ s Magdalenom koja je gledala smrti u oči. A koliko li su tek morale propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li ružnih riječi, koliko li udaraca i koliko grubosti! Ta s kakvim li su uljudnim dvorjanima imale posla! Da, bili su to dvorjanici pakla, službenici nečastivoga! Zacijelo je moralo biti grozno ono što su prošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.ošle; međutim, uz još veću bol, bit će da nisu osjetile svoju.”

Biskup posjetio Karmel Božjeg Milosrđa na Kalamoti: Nova zajednica je ‘novo stvaranje’

U zahvalnosti za posjet biskupa Mate dijelimo s vama poveznicu s portala Dubrovačke biskupije s opširnijim izvještajem:

http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=4790:biskup-posjetio-karmel-na-kalamoti-nova-redovni%C4%8Dka-zajednica-je-novo-stvaranje&Itemid=466

Dan(i) pustinje – oaza molitve u strci suvremenog života

U protekla dva tjedna naša mala Pustinja bila je obogaćena prisutnošću braće i sestara u vjeri koji su prepoznali u svojoj duši potrebu za dubljim duhovnim iskoracima kroz intenzivniju molitvu i tišinu te su došli na “dane pustinje” koje naša Zajednica omogućuje.

Jednostavnost pustinjačkog života u radosti Božje blizine, podijelili su s nama mladi i odrasli – jednako obiteljski i poslovni ljudi, kao i mladi koji razlučuju životni poziv ili bogoslov na putu ostvarenja svećeničkog poziva. Dolazeći sa raznih strana – iz Dubrovnika, Zagreba i Sarajeva – svatko od njih je iz svoje potrebe tražio susret s Bogom koji će ga ojačati za svakodnevni život i poziv. Po njihovim dojmovima, od kojih neke navodimo, prepoznajemo da su primili Božji blagoslov i vratili se ispunjena i zahvalna srca.

Unatoč valu hladnoće, blagotvornom ozračju sabranosti pridonijela je predivna otočka priroda i blizina mora čiji je doživljaj sasvim drugačiji u zimskom razdoblju i izvan turističke sezone, osobito snježno-pješčana plaža 🙂

dsc08342

 

Nekoliko svjedočanstava:

Sve što jesmo i imamo nosimo sa sobom u sebi. Potrebno je povući se iz svjetske buke u pustinju i osluškivati Gospodina. Njega nećemo čuti u buci, već u samoći će se pomalo otkrivati kako tko može primiti. Hvala na otvorenosti, nek vas Duh Sveti uvijek prosvjetljuje i vodi!

Josipa, Dubrovnik

…Ozračje šutnje, molitve i poticajne duhovne misli pomogle su da smo još više povezani s Bogom i Majkom Marijom. Želimo plodove ove duhovne obnove nositi vjerno u našem životu… Hvala vam na svemu!

Gordana i Nikola, Dubrovnik

 

Hvala vam od srca na sedam dana provedenih s vama. Osim razoružavajućih kateheza, dojmila me se ljepota zajedničkih molitava, rada…uz snježno-pješčanu rekreaciju…i tišina, bez obzira na sve što ona sa sobom donese…

Andrea, Zagreb

 

 

“Večer Milosrđa” na Koločepu

S ovih par riječi i fotografija želimo se zahvalno prisjetiti molitveno evangelizacijske “Večeri Milosrđa” na Koločepu 13. kolovoza 2016.

U pripremi za svetkovinu Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene, zaštitnice Župe Koločep, mještani i prisutni gosti na otoku su bili pozvani susresti se s Gospodinom Isusom čineći korake Milosrđa i tako dosegnuti mir i radost srca.

Odazvao se lijep broj ljudi. Pred Isusa u izloženom Presvetom oltarskom sakramentu dolazili su i mladi i stari. Prinoseći zapaljene lučice prinosili su i prikazivali Isusu sami sebe, a prije dolaska pred Isusa bili su pozvani učiniti korak opraštanja.

Možda najdirljiviji trenutak bio je kad je u pet do ponoći u crkvu došla jedna djevojka koja u crkvi nije bila već dugo. Premda je u trenutku dijeljenja letaka davala dojam nezainteresiranosti, u posljednji čas je došla k Isusu sa svojim prijateljem i zamolila za ispovijed. Božje Milosrđe je očito bio na djelu! Hvala svima koji ste molitvom podržali ovaj događaj.

Molimo i radimo kako bi se nastavilo širiti Božje Milosrđe.

 

Prisjećanje na međunarodno zajedništvo karmelskih mladih i susret s karmelskim generalom

Već spominjanom “Danu karmelske mladeži”, održanom u Czerni blizu Krakova u danima Svjetskog susreta mladeži u srpnju, želimo pokloniti još malo pozornosti.

Činimo to da bismo istaknuli ljepotu zajedništva s mladim ljudima iz raznih krajeva svijeta koje povezuje karmelska duhovnost. Karmelska mladež crpi iz izvora karmelske duhovnosti uz pomoć redovnika i redovnica koji pripadaju kako samom Redu bosonogih karmelićana i karmelićanki, tako i raznim družbama, zajednicama i pokretima karmelskoga nadahnuća. Samostan u Czerni, jedini od karmelskih samostana u Poljskoj koji je sačuvao kontinuitet postojanja usprkos brojnim povijesnim nedaćama, ugostio je predstavnike karmelske mladeži iz cijeloga svijeta i tako poslužio izgradnji zajedništva karmelske obitelji.

Prisutnost generalnog poglavara Bosonogih karmelićana o. Saverija Cannistrà dodatno je ohrabrila to zajedništvo. Prije početka samoga susreta o. Saverio se, prolazeći pored naše skupine, zadržao s nama u kraćem srdačnom razgovoru, što smo zabilježili foto aparatom:

Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje u vrtu samostana. Predvodio ga je o. Saverio te u svojoj homiliji progovorio o iskustvu Božjega Milosrđa iz motrišta karmelske duhovnosti. Evo jednog odlomka iz homilije:

“Nije lako shvatiti Božje Milosrđe. U stvari, mi osciliramo između dva suprotna mišljenja: ili smatramo da nešto vrijedimo, da smo bili dobri i da smo stoga na neki način zaslužili nagradu Božje ljubavi, ili – što je možda češće – osjećamo se udaljeni od Gospodina, previše grješni, previše loši da bi On mogao htjeti biti s nama. No ipak je upravo tako, čudno i proturječno: Gospodin me ljubi jednostavno zato što sam njegov, njegovo dijete, njegov prijatelj, njegov ljubljeni. Upravo to je moja svetost: ljubav koju Gospodin ima za mene, ne moja dobrota ili moje sposobnosti, dobra djela koja sam učinio i koja mogu pokazati kao počasne naslove pred Njim. Radi se o svetosti koja nije osvojena, već darovana i pihvaćena.”

Tko želi pročitati više, a služi se talijanskim ili španjolskim jezikom, ovdje može pronaći cjeloviti tekst homilije: homilija o. Saverija u Czerni na talijanskom i na španjolskom jeziku.

Na kraju još moramo istaknuti više nego zasluženu pohvalu gostoljubivosti braće karmelićana u Czerni kroz koju smo mogli kušati konkretne plodove življene karmelske duhovnosti.

 

Darovana pokaznica

U svakodnevnom prijateljevanju s Isusom euharistijsko klanjanje je za nas od velikog značaja. Euharistijskom Isusu, koji zauvijek želi biti s nama, uzvraćamo na Ljubav i blizinu svakodnevnim klanjanjem…Molitva kao sinovski razgovor s Onim koji nas ljubi – u kojoj motrimo Božje Milosrđe i zagovaramo za njegovu proslavu u spasenju i posvećenju duša – naš je prvi i najvažniji apostolat (Statut Karmela BM, 40;46).

Sat do Isusovih nogu i pod Njegovim pogledom punim ljubavi i milosti, izvor je Žive vode i snage za svakodnevni život i poslanje. Tiha unutarnja molitva pretače se u zajedničku Liturgiju Časova.

Pokaznica 2

U tim trenutcima želimo biti potpuno raspoloživi Isusu da djeluje u nama te molimo da zahvati svojom milošću sve koje mu prinosimo. Osobito nam je na srcu molitva za Papu, dijecezanskog biskupa i za svećenike. Svakodnevno molimo i za sveopće nakane Crkve, naše dobročinitelje i sve koji se preporučuju u naše molitve (Statut Karmela BM, 46).

Međutim župa na Koločepu ostala je privremeno bez pokaznice pa smo Presveti Sakramenat izlagali na čašćenje u ciboriju. Istovremeno smo tragali za nekim rješenjem. Konačno nam je Božja providnost izišla u susret preko našeg biskupa Mate. On nam je darovao jednu lijepu pokaznicu koju rado postavljamo u središte naše crkve i u nju postavljamo Svetu Hostiju za klanjanje.

Pokaznica 1

U tim trenutcima u crkvu nerijetko navrati tkogodod brojnih prolaznika pa i njemu pogled zastane na “Hostiji spasonosnoj, što otvara nam širom raj” te nas “sred hrvanja sudbonosna jača i štiti”.

 

Pohod biskupa Mate

U četvrtak 9. lipnja 2016. po prvi put od osnutka pohodio nas je na Koločepu naš biskup Mate Uzinić. Do sada smo se susretali u Biskupiji i bili smo radosni da ga sada, nakon što smo se smjestili i udomaćili, možemo primiti u ozračju naše male pustinje. U srdačnom susretu razgovarali smo o prvim koracima zajednice, razlučivali o konkretnim koracima s obzirom na apostolat i prostor za život te zajedno molili. Osobito smo obostrano primijetili gostoljubivost otočana i dobru suradnju s njima.

Sestre su pripravile objed od onoga što je za sve nas providio Gospodin u svom stilu –  ribu J, i desert sa domaćim džemom od višanja kojeg smo pripravili dan ranije. S nama je na objedu bio i p. Jerko Šimić, DI, ovdašnji župnik. Hvala Isusu na Njegovu blagoslovu i ohrabrenju koje nam je darovao po biskupu Mati. Radujemo se ponovnom susretu, a to će biti svakako na svetkovinu Gospe Karmelske. 16. srpnja, kada nam kao pastir dolazi predslaviti Svetu misu i obratiti se mladima – sudionicima Karmelskog ljeta.

 Karmel Božjeg Milosrđa