Arhive kategorije: Novosti

“Nek’ se uzraduje pustinja, nek’ bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek’ se raduje” (Iz 35,1-2) – održan pustinjački kamp za djevojke

Pustinjački kamp za djevojke „Mistika i motika“ održan je u Karmelu Božjeg Milosrđa, u samostanu sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31. srpnja 2021., a sudjelovale su djevojke iz Zagreba, Požege, Orebića i Visokog (BiH) te redovničke pripravnice KBM-a. Kamp je otvorio susret u hladovini samostanske borove šumice gdje smo uz miris čempresa slušali katehezu s. Maje Pavle o Prvotnom karmelskom pravilu – što čini bit Karmela, koji zapravo znači cvatući Božji vrt.

Poput proroka Ilije upustili smo se u potragu za Bogom – uvijek nazočnim. Živjeti u ozračju tišine i razmatrati Božju riječ dan i noć, što je srž Pravila, u suvremenom svijetu buke mobitela, televizora, ali i naših bezbrojnih misli zvuči skoro nezamislivo. Lako nas naši poslovi odvuku od Boga. Međutim ozračje tišine, samoće i molitve u karmelskoj pustinji čini suprotno – omogućuje da Boga čujemo u svakom trenutku i tako rastvara Njegovu prisutnost u našem srcu i mislima cijeli dan. Svaka radnja u Karmelu tako dobiva dublji duhovni smisao. Tako je, na primjer, naše čupanje korova iz zemlje, čišćenje crkve i sjeckanje tikvica, ako smo to činili s ljubavlju, proslavljalo Onoga koji nas je stvorio. Istovremeno Bog je radio na „vrtovima“ i „hramovima“ naših srdaca koja su često i sama puna korova i nakupljene prašine. Kroz sve to vodilo nas je blago savjeta sv. Terezije Avilske koja poučava dušu kako da zagrabi što više iz izvora milosrdne Ljubavi. U našim napastima i kušnjama, koje su sastavni dio svakog života, isto nismo bili sami. Prolazili smo ih zajedno s izraelskim narodom čitajući Knjigu Izlaska.

O važnosti discipline u životu u ostvarenju ciljeva otkrivali smo i kod učenja u školi i na studiju, u sportu… Međutim, u pustinji smo otkrili da su disciplina i askeza potrebne i važne ako im je cilj i motiv Bog. U tome nam je pomagao i dnevni ritam Karmela Božjeg Milosrđa gdje se prvine dana daruju Bogu u molitvi Časoslova i tihoj nutarnjoj molitvi – blagu i najvažnijoj sastavnici karmelske pustinje, koja je podržana duhovnim štivom u samoći. Tako ojačane kretale bismo u prijepodnevni radni dio dana koji ponekad znao biti i naporan i izazovan, ali ako je učinjen s ljubavlju i nakanom postaje lagana i osmišljen. U tim trenucima spoznajemo vrijednost rada vlastitim rukama te dobar osjećaj zdravog umora i ispunjenosti srca koje služi. To nas ujedno podsjeća i da smo stvorenja i da nam je potrebna hrana za funkcioniranje, stoga je trenutak zajedničkog ručka, u čijoj se pripremi isto sudjeluje, u karmelskoj pustinji uvijek radosno iščekivan :). Za razliku od užurbanosti i kulture jedenja s nogu – ovaj zajednički čin, tijekom kojeg se čita duhovno štivo, podsjeća nas na Isusov blagovanje s učenicima u dvorani Posljednje večere i da su hrana i zajedništvo Božji dar. Bog nikada nije krut i zna da našem tijelu treba odmora, stoga se u jednom dijelu poslijepodneva može odmoriti ili raditi nešto što nas osobito veseli. A onda – zvono nas u 15 h poziva na zahvalu Bogu i uranjanje svih naših potreba i molitava jednih za druge u Milosrđe Božje. U popodnevnom dijelu dana još slijedi euharistijsko klanjanje u tišini, u kojem se otvaramo nježnom Bogu koji nas ljubi takve kakvi jesmo, te vrhunac dana – Euharistija. Svaki dan mogli smo izmoliti Gospinu krunicu i ispitati vlastitu savjest prije počinka te izmoreni „hodom kroz pustinju“ odmoriti se u Božjim rukama.

S Bogom ipak nije moguće sve isplanirati. On je Otac koji uvijek iznenađuje svoju djecu. Tako smo na sredini kampa, obojanog i temom biblijslog Izalska, i mi doživjeli izlazak. Dok smo rano ujutro pješice hodočastili prema crkvici sv. Nikole na obližnjem pelješkom brdu mogli smo i u tijelu doživjeti napor izlaženja, a ponajviše izlaženje iz ropstva našeg komfora koji nas često kroz život sputava za nove korake.

smart

Prekrasan pogled s vrha na more i obalu u daljini otvorio se pred nama kao pogled nade i snage, i brzo je izblijedio pogled na napor hoda. To nam je pomoglo razmatrati i smisao duhovnih uspona u snazi Božjih obećanja. Na tom tragu mogli smo se bolje uživjeti i u katehezu br. Dražena Marije o biblijskom značenju pustinje, izraženom kroz izlazak Izraelaca iz zemlje ropstva i hod kroz pustinju prema obećanoj zemlji.

smart

Obradovalo nas je i zajedničko slavlje Sv. Mise, euharistijsko klanjanje i ugodno druženje u zajedništvu s mladima iz Metkovića koji rado dolaze u duhovnu oazu Karmela Božjeg Milosrđa.

Na kraju kampa slijedilo je i treće iznenađenje. Ovaj puta u hodočašću u Međugorju gdje smo Srcu Nebeske Majke predali sve svoje potrebe, želje i izrazili radost što smo Isusovi po Mariji.

smart

Na kraju, potpunijoj slici o pustinjačkom kampu mogu doprinijeti i svjedočanstva sudionica. No, najbolje je sudjelovati! Zato, odvaži se i ti doći i “kopati” u Otajstvu Božje prisutnosti i u vrtu svoje duše, za što imaš priliku već ovaj tjedan na novoj “Mistici & motici”. 🙂

Ivana

Svjedočanstva

Zahvaljujem dragom Bogu i Duhu Svetomu što me potaknuo doći u ovu Oazu ljubavi i milosrđa, dodala bih i ravno u Očev zagrljaj, jer sam u tih tjedan dana iskusila  Njegovu beskrajnu nježnu ljubav kojom me zamilovao od samoga stvaranja. Njegova ljubav otvorila je moje srce da mu se slobodno izručim i predam, kako bi mogao činiti po Svojoj volji. Kroz svih sedam dana proživljavala sam milosne trenutke i Božju blizinu… Uvidjeh i nedostatke svoga molitvenog života. Umjesto razgovora s Bogom, moj se molitveni život počesto svodio na brbljanje i izricanje molbi, žalbi ili naučenih obrazaca. U ovoj Oazi iskusih bivanje sa Onim koji jest. I sve što činih, postajalo je molitva. Na samom početku našega kampa, uz kratko predstavljanje, kako se zovemo i odakle dolazimo, mi sudionice smo se najprije povezale molitvom – Krunicom Božjeg milosrđa. Molile smo jedna za drugu i vrlo malo razgovarale – samo nužno. Taj “prostor” šutnje ovjenčan molitvom posvijestio mi je nanovo ozbiljnost i odgovornost za riječi koje svakodnevno izgovaramo, često tek tako, zaboravljajući da “riječ tijelom postaje”. Međusobna molitva stvorila je ozračje ljubavi i prihvaćanja – sestrinstva u Duhu Božjem. Zaljubih se u Riječ Božju i osjetih glad i žeđ… zaljubih se u molitvu Božanskog Časoslova! Shvatih da sam u ovih prethodnih 35 godina živjela daleko od Izvora žive vode – Riječi Božje. Hranila sam se svim i svačim i ostajala žedna i gladna, zbunjena raznim naukama i filozofijama, a jedno je trebalo… Neka mi Gospodin podari tu milost da se nepodijeljena srca vratim Prvoj i Pravoj Ljubavi i odbacim sve što nije vrijedno Njega. Po svom milosrđu smiluj mi se Bože! U Tebe se Isuse uzdam.

Rafaela

PUSTINJAČKI KAMPOVI “MISTIKA & MOTIKA” :)

Karmel Božjeg Milosrđa

Pustinjački kamp za djevojke: samostan sestara u Kuni Pelješkoj, 21.-28.8.2021.

Pustinjački kamp za mladiće: samostan sv. oca Josipa u D. Vrućici, 21.-28.8.2021.

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu“  (Hoš 2,15).

Privlači li te biti što više na samo s Isusom u molitvi, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi?

Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line i u šutnji, da dublje otkriješ sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje? Jer „samo u Šutnji duša čuje i razabire Riječ“ (sv. Ivan od Križa).

Voliš li jednostavnost, slobodu od okova mode, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš?

Želiš li učiniti nešto više od uobičajenog? U vjeri učiniti iskorak u nepoznato – izići iz svog „Egipta“ u  pustinju, prema Božjem Obećanju i Pozivu…

Istovremeno u svemu tome dijeliti iskustvo kroz diskretno zajedništvo s bližnjima u vjeri koji traže isto i u tome si pomažu? Jer, pustinja nema zidova – kroz nju se putuje „sam sa Samim“ (sv. Terezija Avilska), ali susrećeš ljude i dijeliš s njima dionice puta u određenom trenutku.

 „Mistika i motika“ („moli i radi“ 🙂 ) je iskustvo koje ti pomaže srcem i životom otkrivati Božju prisutnost u molitvi i svakodnevici, „kopajući“ duboko u Kristu i u vrtu svoje duše, ali i u doticaju sa stvarnošću kroz fizički rad.

Pustinja je nešto što ne možeš instalirati i pratiti online 🙂 Moraš doći i bitu tu. Doživjeti tišinu i kontemplaciju Boga i stvarnosti naspram njezine virtualizacije.

Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije! Dođi na pustinjački kamp na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.

Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života.

Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, vreću za spavanje i marljivost da umoran možeš dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.

Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo 🙂

Info i prijave:

za djevojke – s. Maja Pavla, KBMtotaTua@gmail.com

za mladiće – br. Dražen Marija, KBMtotusTuus@gmail.com

Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu

Prenosimo razgovor brata Dražena Marija za Hrvatsku katoličku mrežu (https://hkm.hr/vjera/o-drazen-m-vargasevic-pustinja-pogoduje-susretu-s-istinom-o-sebi-i-s-istinom-o-bogu/, 16.7.2021.)

“Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa.

“Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu o. Dražen Marija Vargašević, svećenik i redovnik Karmela Božjeg Milosrđa. Povodom blagdana Gospe Karmelske, s o. Vargaševićem promišljamo o temeljima karmelske duhovnosti, pustinjaštvu i molitvi.

Saznajte koja je poveznica između Karmela i Božjega milosrđa, koja su obilježja pustinjačkog načina života, kako doći do istinskog iskustva Božje blizine te gdje mladi, koji pobliže žele upoznati ljepotu Karmela, mogu provesti ljetne dane.

Karmel – oaza u pustinji

Objašnjenju temelja karmelske duhovnosti najbolje je pristupiti polazeći od drevnog karmelskog pravila kojega je pustinjacima, koji su u 12. stoljeću živjeli u Svetoj zemlji, na gori Karmelu dao jeruzalemski patrijarh sv. Albert: ‘Razmatrati neprestano o Božjem zakonu i bdjeti u molitvi’.

Božji pogled je ljubav!

“Ovo pravilo na jezgrovit način upućuje na ono bitno. Taj Božji zakon je Božja volja, njegova ljubav. Dakle, radi se o prisnosti s Bogom kroz razmišljanje srcem o njegovoj volji i Riječi te održavanju nutarnjega dijaloga s njim kroz molitvu”, rekao je o. Vargašević.

S tim su nužno povezani i uvjeti koji pogoduju takvom načinu života. To su povučenost, šutnja, zauzetost radom i spremnost na duhovni boj, pojasnio je o. Vargašević.

“Pustinjaci su izabrali živjeti na povučenim mjestima, tzv. pustinjama. Pustinja je nenastanjeno mjesto koje je biblijski vrlo simbolično i bremenito značenjem. Važna je i šutnja, koja stvara prostor za slušanje Božje Riječi, rad kao suradnja s Božjim djelom i kao sredstvo zaštite od napasti zloga te spremnost na duhovni boj. U pustinji se očituje dublja istina, koja se u redovitom tijeku života često potisne ili bude negdje na margini. Naime, kada uđemo u tišinu, tada istina ispliva na površinu i postajemo svjesni da je pustinja mjesto duhovnoga boja”, istaknuo je naš sugovornik.

Toga su bili svjesni i stari pustinjski oci koji su govorili da je pustinja mjesto koje nastanjuju demoni. Ipak, puno važnije od prisutnosti napasti je prisutnost Isusa Krista, naglasio je o. Vargašević. “Isus je, kako znamo iz Evanđelja, dobrovoljno izabrao biti 40 dana u pustinji. Tamo je svladao đavla kako bi nama kršćanima omogućio da u pustinji pobjeđujemo napasti u njegovo ime te tako steknemo dublje iskustvo Božje ljubavi. To je iskustvo oaze u pustinji. Možemo reći da je Karmel zapravo oaza u pustinji”.

Karmel Božjeg Milosrđa – nova mladica u proljeću Godine milosrđa

U Karmelu su se više puta događale obnove i uvijek se nastojalo vratiti temeljima – šutnji, povučenosti, askezi, skromnom životu – kako bi to pogodovalo molitvi. Zasigurno su najpoznatiji obnovitelji u karmelskoj tradiciji sv. Terezija od Isusa, poznata kao Terezija Avilska, i sv. Ivan od Križa.

“Oni su u 16. stoljeću, iz dubokog iskustva osobnog susreta s Bogom i osobnog sjedinjenja s njim, zajedno surađivali s Duhom Svetim kako bi podizali samostane u kojima će postojati bolji uvjeti da bi se to sjedinjenje s Bogom moglo dogoditi. Ozračje je jako važno. Terezija govori o molitvenim zajednicama, u smislu trajnih molitvenih zajednica posvećenih sestara, kao o bedemima obrane Evanđelja. Oni su jako važni u vrijeme neprijateljstva protiv Isusa i Crkve, a to je danas itekako aktualno”, istaknuo je naš sugovornik.

Nemoguće je živjeti dublji molitveni život bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni!

smart

“Mi smo tu povezanost na neki način istaknuli, no ona je prisutna u svakom Karmelu koji autentično živi svoj identitet. Terezija Avilska je svoj životopis nazvala ‘Knjigom milosrđa Božjih’. Dakle, u množini. Današnji naziv ‘Moj život’ su poslije dali redaktori. No, ona je tu knjigu jednostavno zvala ‘Moja duša’ ili ‘Knjiga milosrđa Božjih’. Također, Mala Terezija je, kao vrhunac svog duhovnog hoda, živjela posvetu ognju milosrdne ljubavi Božje kao žrtva paljenica – ne pravednosti Božjoj, nego milosrđu Božjemu. To je za nju bio veliki iskorak”, istaknuo je o. Vargašević.

Također, nastavlja dalje o. Vargašević, sv. Ivan od Križa jednom prekrasnom izrekom sažima svoj duboki duhovni nauk: ‘Božji pogled je ljubav’. “Mislim da je nemoguće živjeti dublji molitveni život i slijediti put kontemplacije bez prethodnog dubokog iskustva da smo besplatno i neizrecivo ljubljeni. Onda je sav naš hod odgovor na Ljubav”.

Slabosti – odskočna daska za sjedinjenje s Bogom

Od svetice Božjega milosrđa – sv. Faustine Kowalske, Isus traži da ispod lika njegova milosrđa piše: “Isuse, uzdam se u tebe”. Upravo bi pouzdanje, protumačio je o. Vargašević, trebalo biti naš temeljni stav pred Gospodinom.

“Sveta Mala Terezija je to divno otkrila kroz svoje životne muke. Ona je zaista željela biti ugodna i vjerna Bogu, ali je na dramatičan način proživjela suočavanje sa svojim granicama. To ju je dovelo do teškog duhovnog i psihičkog stanja sve dok nije povjerovala u Božje milosrđe kao milosrđe, odnosno sve dok nije posve stavila na stranu pokušaj da zasluži spasenje i Božju ljubav”, naglasio je o. Vargašević.

Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda!

To je sv. Malu Tereziju oslobodilo na tragu sv. Pavla i njegovog iskustva. “Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova”, rekao je sv. Pavao, a to za nas znači da naše slabosti nisu zapreka nego odskočna daska za sjedinjenje s Bogom, pojasnio je o. Vargašević.

“Mi pokušavamo biti učenici velikih učitelja Karmela, ali i drugih svjedoka Božjega milosrđa – sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. – koji su nam prenijeli žarku želju Isusova srca da njegovo milosrđe bude poznato te da je ono odlučujuće za spasenje. Gospodin Isus je onaj koji prvo dolazi kao Kralj Milosrđa, da bi kasnije došao kao Kralj Pravednosti. Oni koji prođu kroz vrata milosrđa ne trebaju se bojati suda. Mislim da je to odlučujuća poruka za čovjeka danas. Što je dramatičnija i teža situacija u svijetu, to je gorljiviji poziv Neba da se napokon pouzdamo u Božje milosrđe”, istaknuo je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bismo došli do istinskoga iskustva Božje blizine, prije svega je potrebno Boga staviti na prvo mjesto, pojasnio je o. Vargašević. “Moramo započeti od temeljne istine koju nastojimo učiniti vlastitim iskustvom, a to je da su nam život, postojanje, spasenje, vječnost besplatno ponuđeni i darovani. ‘Ako mi tražimo Boga, on neizmjerno više traži nas’, rekao je sv. Ivan od Križa. Ako pođem od iskustva ljubljenosti, onda je logična posljedica toga da mi je jedini pravi izbor da Boga stavim na prvo mjesto i da s oltara svog života srušim sve lažne bogove i idole”.

Ako svoje pouzdanje položimo u bilo koga ili što – a da to nisu Otac, Sin i Duh Sveti – doživjet ćemo egzistencijalni krah jer je naša duša stvorena tako da je jedino ljubav Isusa Krista može ispuniti, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući da smo stvoreni na Kristovu sliku.

Bog je osloboditelj. On svakoga od nas izvlači iz ropstva!

“Taj izbor, ta snažna odluka ili produbljenje te odluke je nužno da bismo mogli svjesno i učinkovito reći: ‘Isuse, uzdam se u tebe. Bože moj, predajem ti sav svoj život’. Nakon što smo prihvatili besplatnu Božju ljubav, mi kao odgovor na to posve izabiremo Boga i odlučujemo vršiti prvu Božju zapovijed. Bog je osloboditelj, on je Izraelce izveo iz ropstva. On svakoga od nas izvlači iz ropstva i na putu našega izbavljenja govori nam: ‘Ja sam Bog tvoj koji te izveo iz ropstva, nemoj imati drugih bogova uz mene’. Ako njega izaberemo kao jedinoga Boga, onda ćemo lako moći živjeti predanje i prikazanje”, istaknuo je naš sugovornik.

Upravo su predanje i prikazanje ključni za svaki kršćanski život. “Ako sve predajemo i prikazujemo, onda je sve u našem životu otkupljeno. Onda smo otvorili vrata Gospodinu kako bi On mogao ući u svaki djelić našega života, a osobito u područja naše ranjenosti, krhkosti, i slabosti. To su ona područja koja najčešće ne predajemo Bogu, nego se sami s njima borimo”, rekao je o. Vargašević, pojasnivši da se upravo zbog toga često i slamamo.

Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje

Govoreći o trenutnom stanju u svijetu pogođenom koronavirusom, o. Vargašević je istaknuo da nas je ta situacija suočila s našim granicama. “To je situacija brojnih nepravdi, pritisaka, proturječja i manipulacija. No, u toj velikoj krizi Bog nam daje veliku priliku da se doista napokon opredijelimo za njega i da postupamo po njegovoj Riječi”.

Netko bi mogao pomisliti da nije toliko važno da baš u svemu budemo poslušni Božjoj Riječi. No, o. Vargašević nas tu poziva na oprez. “Ono u čemu svjesno nismo poslušni Bogu, taj će prostor zauzeti neprijatelj našega spasenja i bit ćemo njegovi robovi. To se odnosi na svako pitanje i na svaku odluku koju donosimo…  što ću učiniti, čemu ću posvetiti svoje vrijeme, kako ću se suočiti s izazovima i krizama moga posla, školovanja i zdravlja. Hoću li prihvatiti određeni lijek ili cjepivo… u svemu tome moramo postupati po savjesti koja je prosvjetljena Božjom ljubavlju i Riječju. Ni u čemu se ne smijemo odmaknuti od Božje volje”, istaknuo je o. Vargašević.

Zato je, pojasnio je o. Vargašević, apsolutni prioritet spoznati što Bog želi i predati mu se – čak i ako smo pali, ako smo izdali sebe i Boga ili postupili protivno našoj savjesti. “Nemojmo ostati u tom padu, ustanimo se i On će nas obnoviti. Kroz tu ćemo slabost izgraditi još veću prisnost s njim”.

Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga!

Da bismo autentično živjeli i naviještali Evanđelje drugima, potrebno je svakoga dana iznova susretati Gospodina u molitvi. To je važno za svakoga kršćanina, bio on posvećena osoba ili laik, istaknuo je o. Vargašević. “Pokušavam svaki dan primati taj dar boravka u Božjoj prisutnosti. Nastojim to ostvariti kroz redovitu molitvu časova, kroz pripremu i svjesno slavljenje te zahvalu za Euharistiju, kroz molitvu Gospine krunice i krunice Božjega milosrđa, kroz satove molitve u tišini i razmatranju”, rekao je o. Vargašević.

To su izvanjski oblici, pojasnio je o. Vargašević, no naš pristup molitvi je ono što je bitno. “Sveta Terezija je rekla: ‘Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi’. To je divan opis molitve. Molitvu ne možemo svesti na neki pojedinačni čin, oblik ili trajanje. Ona je odnos. Možda je to najbolje usporediti s odnosom s nekom osobom koja nam je posebna i s kojom smo duboko i blisko povezani. Kako živim komunikaciju s tom osobom? Živim je onako kakav je i moj život. To znači da cijeli moj život postaje komunikacija s tom osobom i trudim se pronaći ono što će mi u toj komunikaciji najviše pomoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Kao i u svakome odnosu, pa tako i u odnosu s Bogom, ključno je da ne stavljamo sebe u središte, već drugoga, a u ovom slučaju Boga, pojasnio je o. Vargašević. “To znači da razmišljam o njegovim željama i osjećajima, o njegovim bolima i radostima. Činim ono za što znam da je njemu ugodno i trudim se surađivati s njim”.

‘Kada ste umorne, gledajte Ga izmučenoga. Kada ste radosne, gledajte Ga Uskrsloga’, govorila je sv. Terezija Avilska svojim sestrama i to nas, pojasnio je o. Vargašević, podsjeća da za svaku situaciju i stanje u našem životu možemo pronaći odjek istoga u Isusovom životu. “Tako možemo prodrijeti duboko u otajstvo Kristova utjelovljenja. Onda On, svojim Duhom, postaje taj koji vodi naš život. Tada ja više nisam zabrinut što moram učiniti i jesam li se dovoljno potrudio oko nečega. Ja se trudim i dalje, ali nisam zabrinut zato što osjećam da sam ušao u rijeku koja nosi moj život. Ta rijeka je Duh Sveti koji me vodi. On mi daje mir”.

Ne gubim mir ako sve činim iz ljubavi prema Kristu!

Dobro je, svjedoči o. Vargašević, ponekad cijeli dan provesti u velikoj sabranosti i molitvi, no ako nekada treba susreti mnogo ljudi i izvršiti razne obaveze, ističe da i tada ne gubi mir. “Ne gubim mir ako sve to činim iz ljubavi prema Kristu, ako sve to prikazujem njemu i činim zbog njega. Na taj način naš odnos raste i tako ja ulažem u taj odnos, znajući da Gospodin ulaže još i više. U takvom odnosu naše srce postaje pobožno – ne samo na izvanjski način, već postaje prožeto Bogom i njegovim osjećajima”.

Iako Bog dopušta teške situacije, On nije uzrok trpljenja

U molitvi je važno da ne tražimo dar, nego Darovatelja, istaknuo je naš sugovornik. “Tražeći Darovatelja, otvoreni smo za svaki dar kojega je On pripravio za nas. Sveti Ivan od Križa kaže: ‘Dobro je da duša gaji želju da joj Bog da sve ono što je potrebno da bi se On u njoj proslavio’. Bog zna što je potrebno da bi se u nama proslavio”.

A da bi se Bog proslavio u našim života, često dopušta i razne teškoće, križeve, nerazumijevanja i patnje. “On dopušta tamne noći. Tamna noć može biti osobna, obiteljska, naroda, a može biti i globalna. Možemo reći da smo trenutno u takvom razdoblju – ako ne u razdoblju duboke noći, onda u predvečerju koje nam prijeti dubokom i ozbiljnom noći čovječanstva”, istaknuo je o. Vargašević.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Iako Bog dopušta sve te teške situacije, to ne čini kako bismo propali. Bog nije uzrok trpljenja. On nije izvor muke, ali ju dopušta, naglasio je o. Vargašević. “Bog dopušta posljedice ljudskih grijeha, pa čak i djelovanje zloga, da bi kroz to čovjeka privukao bliže sebi, da bi ga razbudio, osvijestio i doveo do cilja –  sjedinjenja s Njim. Svako pretjerano zastajanje na nekoj pojedinačnoj milosti ili na nekom daru i vezanje za njega može se pretvoriti u duhovno idolopoklonstvo. To se događa kada od neke milosti činimo božanstvo i tako potpuno zasjenjujemo pogled prema Darovatelju, koji nas želi otvorena srca i otvorenih dlanova. Što smo više nenavezani i otvoreni, to smo prikladnije sredstvo kroz koje prolazi rijeka Božje ljubavi”.

Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe!

Pojašnjavajući da je važno ništa ne zadržati za sebe, o. Vargašević je kao primjer naveo Padra Pija, koji je usmjeravao sve darove za izgradnju bolnice, koja je poslije bila ‘kuća utjehe’ za mnoge. “Jedan siromašni franjevac je privukao dobročinstva mnogih ljudi, ali ih nije zadržao za sebe. To je divno svjedočanstvo – Bog je velik kada ništa ne pokušavamo zadržati za sebe”.

Pustinja – mjesto susreta

“Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu” (Hoš 2,​16) riječi su koje Bog govori izabranome narodu, ali i svakome od nas. Pojašnjavajući što je to pustinja, naš sugovornik je istaknuo da je taj poziv ostao biblijska konstanta. “Pustinja je mjesto u koje nas Bog privuče kako bi nas istrgnuo iz svih naših hedonizama, rastresenosti i dezorijentacija te nas vratio – prvo k nama samima, a onda k sebi. Pustinja pogoduje susretu s istinom o sebi i s istinom o Bogu”, rekao je naš sugovornik.

No, da bismo ustrajali u pustinji, potrebno nam je pouzdanje u Božje milosrđe, istaknuo je o. Vargašević. “Ono je važno da bismo ustrajali u pustinji i da se ne bismo prestrašili svojih nesavršenosti. Njih trebamo prikazati Gospodinu kako bi postali zrnje kruha – koje postaje hostija – te bobice grožđa – koje postaju vino – na oltaru života u koje se uprisutnjuje Bog”.

Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji!

Pustinja je, rekao je naš sugovornik, oduvijek prisutna u Crkvi, no čini se ipak nedovoljno. “Zahvalni smo Bogu na sv. Ivanu Pavlu II. koji je u Zakoniku crkvenoga prava iz 1983. vratio mogućnost pojedinačnog pustinjaštva. Ono postoji u pojedinačnom i dijeljenom obliku. U dijeljenom se obliku u redovničkoj zajednici braća ili sestre uzajamno potpomažu kako bi što više bili u samoći”, pojasnio je naš sugovornik.

Da bi osoba mogla živjeti takvim načinom života, o. Vargašević je pojasnio da je prije svega važno donijeti  duboku odluku i iskazati spremnost pripadati Bogu. “Potrebno je i poduzeti asketski napor u odvajanju od svojih ideja i navika. Važno je da je osoba spremna na pročišćenje međusobnih odnosa, u kojima ima puno navezanosti, kako bi mogla zaista biti slobodna za Boga. Onda je na novi način slobodna i za ljude. Isus se povukao na samotno mjesto da bi molio, a učenici su trčali za njim da mu kažu da ga svi traže. Sveti Antun Pustinjak je bježao u pustinju da bi bio sam s Bogom, a za njim su trčali njegovi bližnji. Na taj se način isprepliće prisnost s Bogom s prisnošću s bližnjima. Kad smo autentični u samoći s Bogom, onda nas ljudi traže kako bi došli u doticaj s Isusom kojega smo mi primili u pustinji”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

Da bi osoba mogla živjeti pustinjački poziv, potrebno je određeno životno iskustvo, posvjedočio je naš sugovornik. “Nije dovoljan samo mladenački zanos. On je često emocionalan i još nije dovoljno prodro u dubine bića, nije dovoljno prožet spremnošću na žrtvu. Savjetuje se vođenje intenzivnog kršćanskog, duhovnog i sakramentalnog života, a preporuča se i intenzivan apostolski napor, kako bi osoba cjelovito sazrjela i mogla osmišljeno provoditi produženo vrijeme u pustinji”.

Također, važno je da prijelaz u pustinju bude postupan, da se da dovoljno vremena, čak i nekoliko godina povremenim boravcima u pustinji, kako bi se ojačalo, rekao je o. Vargašević, pojašnjavajući razliku među pozivima. “Razlikujemo poziv koji je isključivo pustinjački. On je vrlo rijedak i u njemu se apostolski napor potpuno podređuje trajnoj kontemplaciji. Postoji i povezanost između pustinjačkog života i određene mjere apostolata, tj. izvanjskoga apostolata. U tom se obliku plodovi pustinje dijele s drugima. ‘Kao pčela koja skuplja med da bi ga mogla podijeliti s drugima’, kako je to rekao sluga Božji o. Gerard Stantić, karmelićanin”.

Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao!

Iako je malo onih koji su pozvani takvim načinom života služiti Bogu, svaki je kršćanin pozvan na svetost tamo gdje se nalazi – u obitelji, na poslu, u široj zajednici. “Duboko sam uvjeren da je poziv na svetost, mistiku i kontemplativnu prisnost s Bogom upućen svim kršćanima. Sveti Ivan od Križa je bio duhovnik mnogim laicima koje je vodio uskim putem do sjedinjenja s Bogom. To se ne smije smatrati nemogućim! Važno je da revno, precizno i gorljivo ispunjavamo Božju volju u staležu u koji nas je Bog pozvao. Također, potrebno je radikalno se odricati duha svijeta, tijela i đavla kako bih mogao živjeti svetost svoga bračnog poziva, roditeljstva, profesionalnog služenja na mjestu na kojem me Bog postavio, ali i svetost međusobnih odnosa. Tu svakako treba spomenuti svetost obitelji koja je Crkva u malom”, istaknuo je o. Vargašević.

Da bismo mogli živjeti kontemplativnu prisnost s Bogom u svakom trenutku našega života, neovisno o našem pozivu, potrebni su nam redoviti trenuci molitve, naglasio je o. Vargašević. “Naravno, to ne znači da će laik provesti jednako vremena u molitvi kao i redovnik. No, tih pet minuta u kojima te Bog čeka da budeš samo s njim – to je presudno za tebe, kao što su za redovnika presudni njegovi sati u molitvi. Jako je važno imati duhovnu pratnju i biti poslušan. To ne znači biti poslušan samo Božjoj Riječi na načelni i općeniti način. To znači sasvim precizno u svakoj novoj okolnosti tražiti Božju volju, savjetovati se s ispovjednikom ili duhovnikom i činiti samo ono što mi je Bog potvrdio u molitvi i za što sam dobio blagoslov”.

Odlučujuće je važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji!

To je osobito važno, rekao je o. Vargašević, u vremenima u kojima se nalazimo. “U vrijeme proturječja, pritisaka na našu savjest i agresije na našu slobodu, odlučujuće važno je da budemo poslušni samo Bogu i njegovoj volji, a svim drugim autoritetima samo u onoj mjeri u kojoj su u skladu s Božjom voljom. Ako budemo tako poslušni Bogu, ne trebamo se ničega i nikoga bojati. Sam Bog će biti naša zaštita, imat ćemo mir i slobodu i Bog će se proslaviti preko nas”.

Foto: Karmel Božjeg Milosrđa

“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

Dragi mladi, ako ste, čitajući ovaj tekst, u srcu osjetili čežnju da pobliže upoznate ljepotu Karmela Božjega Milosrđa, pustinjački kamp za mlade “Mistika i motika” pravo je mjesto za vas. Program kampa je, kako navode iz zajednice, jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života. Trenutno je u tijeku prvi termin kampa za mladiće, koji se održava u Donjoj Vrućici na Pelješcu. Naš sugovornik svjedoči da među mladima vlada divan sklad molitve i rada.

“Ne pretendiramo postati mistici svojim snagama, već smo malo karikirano uzeli taj naziv u smislu dubine molitve koju želimo živjeti s Bogom. Motiku smo uzeli kao simbol rada. Upravo obnavljamo staru ruševnu kuću koja će biti središnja zgrada budućeg samostana i dosta ‘štemamo’ električnim bušilicama pa smo došli do zaključka da bi se kamp mogao zvati i ‘Mistika i Makita’ jer se, naime, tako zove marka bušilice”, rekao je, kroz smijeh, o. Vargašević.

Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir!

Naš sugovornik upućuje poziv svima koji imaju poticaj da se pridruže u sljedećem terminu koji će za mladiće biti organiziran u posljednjem tjednu kolovoza. “Cijeli dan imamo izložen Presveti Oltarski Sakrament i izmjenjujemo se u molitvi. Ostalo vrijeme koristimo za rad i odmor. Vlada atmosfera Božje prisutnosti i mir. Divno je kad znaš da netko moli pred Isusom za tebe”, zaključio je o. Dražen Marija Vargašević.

Također, termin kampa za djevojke počinje u subotu 24. srpnja i trajat će sve do subote 31. srpnja u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj. Susrete s djevojkama animirat će s. Maja Pavla Bašić. Više informacija o kampu saznajte na mrežnoj stranici Karmel Božjeg Milosrđa.

Ovdje donosimo poveznicu za najavu kolovoškog izdanja pustinjačkog kampa: od 21. do 28. kolovoza 2021.

Most Milosrđa

PREPORUKE ZA POMOĆ BLIŽNJIMA

“Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5,7)

Božje Milosrđe se širi preko otvorenih srdaca. Bog ljude pomaže i podržava ih jedne preko drugih. Pritom posredujemo blago koje smo i sami primili, postajemo na neki način „mostovi Milosrđa”.

U nekim situacijama kroz osobno poznavanje i praćenje prepoznamo ljude u njihovoj potrebi, a ne možemo sami odgovoriti. Zato smo u Karmelu Božjeg Milosrđa imali poticaj preporučiti nečiju potrebu dobrohotnosti drugih, biti poveznica, most za dobra djela. Tako se rodila zamisao da na jednom odsjeku web stranice naznačimo neke važne potrebe konkretnih ljudi koje poznajemo, za koje nam se čini da je vrijedno pa čak i bitno podržati ih i koji su otvoreni za pomoć. Radi diskrecije ne bismo javno navodili podatke tih ljudi, ali bismo ih na diskretni način ukratko predstavili. Oni koji će biti zainteresirani pomoći mogu dobiti kontakt podatke javljajući se na naš mail: KarmelBM.uprava@gmail.com.

Zazivamo na ovu nakanu vodstvo i zaštitu Duha Svetoga u ime Isusa Krista, molimo zagovor Presvete Djevice Marije, hitre u pomaganju, svetoga Josipa, radnika i skrbnika i svih svetih, osobito svetice Milosrđa – sv. Faustine.

Neka sve bude prema poticaju Božjem, u slobodi i gorljivosti Duha Svetoga, na porast radosti spasenja!

Prva preporuka je osiguranje vode za jednu mladu peteročlanu obitelj koja živi na području koje nije pokriveno vodovodnom mrežnom. Potrebno je uložiti u bušenje bunara.

Novi odsjek “Most Milosrđa” možete pronaći na gornjem izborniku naše web stranice i povremeno pogledati ima li ažuriranja. Ovo je poveznica: https://karmelbm.wordpress.com/most-milosrda/.

Milosrdni Isus vas obilno blagoslovio!

Molimo za mir i slobodu! Proslava Gospe Karmelske u Karmelu Božjeg Milosrđa

Približavamo se završetku devetnice Gospi Karmelskoj kao priprave za njezin veliki blagdan 16. srpnja, kako smo najavljivali u rubrici “Tjedni duhovni program” na našoj web stranici, koju vam srdačno preporučujemo za redovito praćenje .


Svete Mise su u utorak i četvrtak u 18:30 u Donjoj Vrućici, s tim da će ona u četvrtak biti Misa uočnice od svetkovine s euharistijskim klanjanjem poslije (prvi sat animirano, kasnije u šutnji) pa pozivamo sve koji ne mogu doći na dan svetkovine u Kunu – da sudjeluju u Vrućici.
Prije svetih Misa devetnice moli se Krunica i pobožnost Gospi Karmelskoj, od 17: 45 i mogućnost je za svetu Ispovijed.

“Svi kojimo nosimo Gospin škapular pozvani smo na molitvu i kontemplaciju”, ističe sv. Terezija Avilska. U toj molitvi kao izuzetno važnu nakanu preporučimo Karmelskoj Gospi naš narod i njegove poglavare – da nastupi u našem narodu obraćenje Bogu živomu. Ustrajmo s Marijom u molitvi za mir i slobodu, protiv svih oblika suzbijanja i oduzimanja slobode mišljenja, govora, djelovanja po savjesti, pravednog rada i odgoja djece. Na poseban način molimo za zaštitu temeljnog prava na život koji je mnogima, a osobito nerođenima i starima, ozbiljno ugrožen. Molimo za očitovanje i promicanje istine u proturječnim okolnostima tzv. pandemije i načinima borbe za zdravlje. Neka nam Majka odlučujuće pomogne posve se staviti na Kristovu stranu i odlučno odbaciti svaku prijevaru sotone.

Sklonimo se pod Gospin Škapular – u njezino Bezgrješno Srce, i ustrajmo na putu Evanđelja!

Sveta Mise svetkovine Gospe Karmelske je u crkvi Gospe Delorite u Kuni u petak u 18:30. Prije nje od 17:00 svečana molitva Časoslova i Krunice.

Oni koji žele primiti Karmelski Gospin Škapular mogu to učiniti nakon Mise u četvrtak u Vrućici i u petak u Kuni.

Srdačni poziv da dođete u četvrtak u Vrućicu ili u petak u Kunu na najveći karmelski blagdan – Gospu Karmelsku, koja se časti kao Majka i Kraljica Karmela, zaštitnica duhovnog života i Zvijezda mora, zaštitnica pomoraca.

Završni susret “SNAGA LJUBAVI” sa sv. Malom Terezijom na Duhovskom bdijenju

Dragi prijatelji,

ovim ciklusom katehetsko – molitvenih susreta “Snaga ljubavi”, sveta Mala Terezija vodila nas je putem duhovnog rasta i u srž Evanđelja kroz središte liturgijske godine. Pred nama je peti i završni susret na uočnicu svetkovine Duhova, a održat će se u Međugorju (u Majčinom selu) u subotu 22. svibnja 2021. Radujemo se što možemo biti i s Nebeskom Majkom u Cenakulu molitve i iščekivanju nedjelje Pedesetnice!

Duh Sveti je ta Snaga i Ljubav i na vrhuncu našeg hoda dolazimo do Njega bez kojega ne možemo niti reći “Gospodin” i kojega trebamo da On svojom Snagom ostvari u nama taj zahvat Božje Ljubavi. Na završnom susretu Svetica nas poziva da se izručimo i prepustimo djelovanju Duha Svetoga u Ognju Milosrdne Ljubavi.

Ovaj susret nosi naziv „Snaga ljubavi u Ognju Duha Svetoga” i održat će se kao Duhovsko bdijenje u kapeli u Majčinom selu, prema programu:

19:00     Kateheza i Euharistijsko klanjanje uz prijenos uživo na Youtube kanalu Karmela Božjeg Milosrđa na ovoj poveznici:

21:00     Sveta Misa bdijenja svetkovine Duhova

Tko bi želio sudjelovati uživo potrebne informacije o mogućnostima može dobiti na e-mail: KBMtotaTua@gmail.com.

Audio i video zapise prethodnih susreta možete pronaći na sljedećim poveznicama:

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sv. Lica, popularna kao sv. Mala Terezija, svojim duhovnim otkrićem osvojila je svijet na početku dvadesetog stoljeća, a nastavlja to činiti i danas. Njezina autobiografija Povijest jedne duše najčitanija je vjerska knjiga poslije Biblije u Crkvi u 20. st. Izvor je bezbrojnih svećeničkih i redovničkih zvanja i mnogih obraćenja. Mladenački duh i jednostavnost, a u isto vrijeme duboko proživljena mudrost i snaga neka su od obilježja ove mlade i svete bosonoge karmelićanke iz Karmela u Lisieuxu.

Osjećajući privlačnost različitih zvanja, ljubav joj je dala ključ njezinoga kontemplativnog poziva u Crkvi, kojim je iz skrovitosti redovničke klauzure obišla svijet, prvo po snazi zagovorne molitve, a zatim i duhovnim otkrićem “Malog puta” po kojem su mnogi otkrili put do Božje milosrdne ljubavi. Najmlađa je naučiteljica Crkve, proglašena „Naučiteljicom Božanske Ljubavi“. I danas ta ljepota i snaga evanđeoske Ljubavi kuca na ljudska srca i najpotrebnija je ovome svijetu. Ovi katehetsko – molitveni susreti žele doprinijeti njezinom rastu…

Pred alternativom smo: ili se posve izručiti Božjem vodstvu i zaštiti ili propasti!

“… Ključ naših pitanja i odluka pred koje smo stavljeno sažimlje se u sljedeću alternativu: ili se posve izručiti Božjoj zaštiti nejegovoj volji i vodstvu ili ostati izložen u slabosti, biti razbucan na sve strane i na kraju neslavno završiti iliti propasti. Duh Sveti nije tek jeftina utjeha, prolazni lijek ili lažna sigurnost utemeljena na nestalnim, kolebljivim pa i iziriičito neistinitim obećanjima moćnika ovoga svijeta. Duh Sveti je snaga za svaki korak života koji nas vodi i opominje:

‘Za slobodu te, čovječe, Bog oslobodio, ne daj se pod vlast đavlu! Savjest ti je Bog u dubinu duše usadio u kojoj si dužan tražiti istinu i, upoznajući ju, uz nju pristajati, koliko god te to koštalo. Nemoj se dati u okove straha zato što ti ja kažem: Ne boj se! Krvlju sam ste svojom otkpio. U srcu svome već sam sve tvoje brige i kušnje prebrodio i svu muku, bol i bolest od tebe uzeo da bih, iako to zaslužio nisam, tu bolest i muku za te, u tvoje ime, umjesto tebe – istrpio.'”

Braćo i sestre, vrijeme je za hrabro i neodloživo predanje Isusovoj volji i ljubavi. Vrijeme je da čvrsto sklopimo ruke i molimo dok u mir ne uđemo i da ni u jednu odluku i korak ne ulazimo bez da je on natopljen pomazanjem Božjega pristanka i da odlučno zatvorimo vrata vlastitoga srca i uma za sve ono što ne počiva na stijeni nego samo na nestalnim i mutnim argumentima ovoga svijeta, neprovjerenih znanosti, neutemeljenih političkih obećanja, ustrašenih karijerističkih autoriteta, ljudi otuđenih od Boga koji uporišta traže samo ondje gdje mogu doživjeti rušenja…”

Iz homilije brata Dražena Marije na večernjoj sv. Misi proslave Gospe Delorite na Pelješcu 10. svibnja 2021.

Cijelu homiliju poslušajte ovdje:

PROSLAVA GOSPE DELORITE U KUNI PELJEŠKOJ

U svetištu Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj 10. svibnja 2021. proslavljen je blagdan Gospe od Loreta (Delorite) koja vjerno kao Nebeska Majka i Zaštitnica štiti i zagovara pelješki kraj već 340 godina. Podsjetnik na to su brojni zavjetni darovi koji krase crkvu kao izraz pobožnosti pelješkog puka, pomoraca i hodočasnika, kojima je stoljećima iskazivana zahvalnost Gospi za sve uslišane molitve i Majčinski zagovor kod Gospodina.

Ljubav i pobožnost prema Gospi Deloriti vjernici su iskazali i ove godine, iako je slavlje blagdana bilo prilagođeno nastaloj situaciji i uvjetima na način da je bilo više euharistijskih slavlja održanih na otvorenom ispred crkve, uz ulazni ophod – umjesto uobičajene svečane procesije – s Gospinim kipom, svečano ukrašenim i ovjenčanim ružama koje su darovali vjernici kao izraz svoje pobožnosti prema Gospi.

Prijepodnevni predslavitelji bili su isusovac o. Vinko Maslać, superior Rezidencije Družbe Isusove iz Dubrovnika i don Željko Batinić, župnik susjedne župe sv. Vlaha u Janjini. Propovjednici su, svaki na osobiti način, ohrabrili vjernike na povjerenje i oslanjanje na Boga i njegovu Riječ u nesigurnosti današnjeg vremena, poput Marije koja je također proživljavala veliku neizvjesnost, ali je ustrajala po vjeri i predanju Gospodinu. Propovijed don Željka možete preslušati ovdje:

Tijekom Misnih slavlja molilo se za Božji blagoslov i zaštitu polja, za aktualno stanje i potrebe u svijetu i Crkvi te za izbore u Domovini. Također je i obnovljena posveta Bezgrješnom Srcu Marije Gospe Delorite kojom je na prošlogodišnjem slavlju Gospi posvećen cijeli Pelješac, ali i ona kojom je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić cijelu biskupiju povjerio Bezgrješnom Marijinu Srcu na svetkovinu Velike Gospe. Okupljeni vjernici su kao znak blagoslova ponijeli sa sobom sliku Gospe Delorite s molitvom posvete i ruže kojima je Gospin kip bio okićen.

Večernju marijansku pobožnost predvodile su s. Maja Pavla i postulantica Iva, a Sv. Misu je predslavio br. Dražen Marija. U homiliji je osobito istaknuo da se upravo na granicama ljudskih mogućnosti i izdržljivosti očituje snaga Božje milosti, a zato je nužno predanje Božjoj volji poput Marijinoga. Ovdje možete poslušati cijelu propovijed:

Blagdanu je prethodila trodnevna priprava također u animiranju Karmela Božjeg Milosrđa, koja se sastojala od meditativne molitve Gospine Krunice i euharistijskih slavlja uz prigodne homilije. Posljednjeg dana trodnevnice održano je cjelodnevno i cjelonoćno euharistijsko klanjanje na kojem se u poklonstvenoj tišini molilo za duhovne plodove ovogodišnje proslave Gospe Delorite.  

smart

Zahvalni Bogu za milosti udijeljene po rukama naše Gospe Delorite, zahvaljujemo i svima koji su doprinijeli slavlju svojom prisutnošću, molitvama i pomoću oko uređivanja i animiranja, kako bi se dostojno i svečano proslavila naša Nebeska Majka.

Naša najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom! Amen!

Karmel Božjeg Milosrđa

Fotografije: Boris Poluta

Pet godina Milosrđa Božjega u Bezgrješnom srcu Marijinu

Pridružite nam se, dragi prijatelji, u zahvaljivanju Bogu za prvih pet godina postojanja Karmela Božjeg Milosrđa. Na blagdan Fatimske Gospe 2016. započinjala je stota obljetnica fatimskih ukazanja i bio je u tijeku izvanredni Jubilej Milosrđa Božjega.

Majci Fatimskoj koja nas je prihvatila u svoje Bezgrješno Srce i zakrilila svetim Škapularom i Milosrđu Božjemu u kojemu je snaga svakog našeg koraka neka je hvala, slava i čast! – a dobrom srcu svakoga od vas koji ste ugradili i nastavljate ugrađivati kamenčiće milosrđa u mozaik nastajuće Obitelji iskrena zahvalnost.

Radujemo se podudaranju pete obljetnice i Godine svetog oca Josipa dok se po njegovoj skrbi u nadi otvaramo za nova čudesa Božje volje.



Moleći za vas, molimo vas da molite s nama i za nas!



Svetkovina Božjeg Milosrđa u crkvi sv. Jakova: Božjem Milosrđu trebamo pokloniti posvemašnje povjerenje

Dragi čitatelji, vjerujemo da Vam je s plodovima mira i radosti protekla velika svetkovina Božjeg Milosrđa. Želimo vam i molimo da plodovi rastu i produbljuju se.

Ovdje prenosimo izvještaj o svetkovini Božjeg Milosrđa s portala Dubrovačke biskupije. Nadamo se uskoro objaviti još materijala:

Na svetkovinu Božjeg Milosrđa 11. travnja u crkvi sv. Jakova, u župi sv. Andrije u Dubrovniku, svečano euharistijsko slavio je brat Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa, a uz njega su suslavili katedralni župnik i upravitelj župe sv. Andrije don Marin Lučić i superior dubrovačke rezidencije Družbe Isusove pater Vinko Maslać.

Prije samog misnog slavlja održan je molitveni program u kojem se molila krunica Božjeg Milosrđa uz animiranje Misionara Milosrdnog Isusa.

Na početku propovjedi brat Vargašević je kazao da Milosrdni Isus traži načine kako će ljudima pristupiti bliže, a jedan od tih načina je ova svetkovina kao i slika koju je nacrtana prema privatnim objavama sv. Faustine Kowalske, zatim krunica Božjeg Milosrđa sa sjećanjima na Isusovu pregorku muku. To su sve načini kako danas Isus ulazi među nas kao i onda među učenike i kad su naša vrata zatvorena, kazao je propovjednik.

Isus je prihvatio naše živote od začeća do posljednjeg daha, pa i ovoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, nastavio je, Isus je ušao premda su mu naša vrata možda bila zatvorena. Propovjednik je istaknuo da nije dovoljno to što je Bog u Kristu sve preuzeo nego je nužno da mu vjernici sve po Kristu i u Kristu prepuste, predaju. Tu se treba dogoditi sudbonosna primopredaja, jedino tako se ostvaruje otajstvena razmjena koja se u svojoj sakramentalnoj srži slavi u svakoj euharistiji. Nedjelja Božjeg Milosrđa kao punina uskrsnog otajstva želi nas uvesti u duboku tajnu presvete euharistije.

Predvoditelj svečanog slavlja u svojoj propovjedi dotaknuo se i nekih primjera za koje se pogrešno upotrebljava riječ milosrđe, jer to nisu djela milosrđa. Prioritet nam treba biti otkrivanje istinskog Milosrđa, onog koje je uvijek sjedinjeno s istinom spasenja čovjeka po Božjoj ljubavi, naglasio je. Jer Bog nas je odlučio spasiti pod svaku cijenu, to je njegovo milosrđe.

Kazao je da ako je Bog sav svoj zakon sveo na milosrđe koje nas spašava i ako sav svoj zakon prilagođava našem spasenju i našem dobru, onda je to jedino čemu mi trebamo pokloniti posvemašnje povjerenje.

Svetkovina Božjeg Milosrđa je prilika, rekao je brat Vargašević, da se svatko od nas upita: U što sam ja položio svoju nadu? Od čega očekujem da budem spašen? Ničemu ne smijemo služiti osim Bogu, istaknuo je, to je divno oslobođenje i rasterećenje koje nam Isus želi udijeliti. Na kraju propovjedi poručio je okupljenim vjernicima da je sad prilika da se otvore toj pročišćavajućoj i okrepljujućoj nebeskoj snazi koja silazi na njih, prikazujući joj sva začepljenja naših duhovnih vena.

Mario Mioč Vuletić

Foto: Vlado Karačić

Foto galeriju potražite na izvornom mjestu ove vijesti: http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=8255:svetkovina-bo%C5%BEjeg-milosr%C4%91a-u-crkvi-sv-jakova-bo%C5%BEjem-milosr%C4%91u-trebamo-pokloniti-posvema%C5%A1nje-povjerenje&Itemid=466