Pustinjački kamp za djevojke „Mistika i motika“ održan je u Karmelu Božjeg Milosrđa, u samostanu sestara u Kuni Pelješkoj, 24.-31. srpnja 2021., a sudjelovale su djevojke iz Zagreba, Požege, Orebića i Visokog (BiH) te redovničke pripravnice KBM-a. Kamp je otvorio susret u hladovini samostanske borove šumice gdje smo uz miris čempresa slušali katehezu s. Maje Pavle o Prvotnom karmelskom pravilu – što čini bit Karmela, koji zapravo znači cvatući Božji vrt.
Poput proroka Ilije upustili smo se u potragu za Bogom – uvijek nazočnim. Živjeti u ozračju tišine i razmatrati Božju riječ dan i noć, što je srž Pravila, u suvremenom svijetu buke mobitela, televizora, ali i naših bezbrojnih misli zvuči skoro nezamislivo. Lako nas naši poslovi odvuku od Boga. Međutim ozračje tišine, samoće i molitve u karmelskoj pustinji čini suprotno – omogućuje da Boga čujemo u svakom trenutku i tako rastvara Njegovu prisutnost u našem srcu i mislima cijeli dan. Svaka radnja u Karmelu tako dobiva dublji duhovni smisao. Tako je, na primjer, naše čupanje korova iz zemlje, čišćenje crkve i sjeckanje tikvica, ako smo to činili s ljubavlju, proslavljalo Onoga koji nas je stvorio. Istovremeno Bog je radio na „vrtovima“ i „hramovima“ naših srdaca koja su često i sama puna korova i nakupljene prašine. Kroz sve to vodilo nas je blago savjeta sv. Terezije Avilske koja poučava dušu kako da zagrabi što više iz izvora milosrdne Ljubavi. U našim napastima i kušnjama, koje su sastavni dio svakog života, isto nismo bili sami. Prolazili smo ih zajedno s izraelskim narodom čitajući Knjigu Izlaska.
O važnosti discipline u životu u ostvarenju ciljeva otkrivali smo i kod učenja u školi i na studiju, u sportu… Međutim, u pustinji smo otkrili da su disciplina i askeza potrebne i važne ako im je cilj i motiv Bog. U tome nam je pomagao i dnevni ritam Karmela Božjeg Milosrđa gdje se prvine dana daruju Bogu u molitvi Časoslova i tihoj nutarnjoj molitvi – blagu i najvažnijoj sastavnici karmelske pustinje, koja je podržana duhovnim štivom u samoći. Tako ojačane kretale bismo u prijepodnevni radni dio dana koji ponekad znao biti i naporan i izazovan, ali ako je učinjen s ljubavlju i nakanom postaje lagana i osmišljen. U tim trenucima spoznajemo vrijednost rada vlastitim rukama te dobar osjećaj zdravog umora i ispunjenosti srca koje služi. To nas ujedno podsjeća i da smo stvorenja i da nam je potrebna hrana za funkcioniranje, stoga je trenutak zajedničkog ručka, u čijoj se pripremi isto sudjeluje, u karmelskoj pustinji uvijek radosno iščekivan :). Za razliku od užurbanosti i kulture jedenja s nogu – ovaj zajednički čin, tijekom kojeg se čita duhovno štivo, podsjeća nas na Isusov blagovanje s učenicima u dvorani Posljednje večere i da su hrana i zajedništvo Božji dar. Bog nikada nije krut i zna da našem tijelu treba odmora, stoga se u jednom dijelu poslijepodneva može odmoriti ili raditi nešto što nas osobito veseli. A onda – zvono nas u 15 h poziva na zahvalu Bogu i uranjanje svih naših potreba i molitava jednih za druge u Milosrđe Božje. U popodnevnom dijelu dana još slijedi euharistijsko klanjanje u tišini, u kojem se otvaramo nježnom Bogu koji nas ljubi takve kakvi jesmo, te vrhunac dana – Euharistija. Svaki dan mogli smo izmoliti Gospinu krunicu i ispitati vlastitu savjest prije počinka te izmoreni „hodom kroz pustinju“ odmoriti se u Božjim rukama.
smart 
smart 
smart 
smart 
smart 
smart 
smart 
smart
S Bogom ipak nije moguće sve isplanirati. On je Otac koji uvijek iznenađuje svoju djecu. Tako smo na sredini kampa, obojanog i temom biblijslog Izalska, i mi doživjeli izlazak. Dok smo rano ujutro pješice hodočastili prema crkvici sv. Nikole na obližnjem pelješkom brdu mogli smo i u tijelu doživjeti napor izlaženja, a ponajviše izlaženje iz ropstva našeg komfora koji nas često kroz život sputava za nove korake.
Prekrasan pogled s vrha na more i obalu u daljini otvorio se pred nama kao pogled nade i snage, i brzo je izblijedio pogled na napor hoda. To nam je pomoglo razmatrati i smisao duhovnih uspona u snazi Božjih obećanja. Na tom tragu mogli smo se bolje uživjeti i u katehezu br. Dražena Marije o biblijskom značenju pustinje, izraženom kroz izlazak Izraelaca iz zemlje ropstva i hod kroz pustinju prema obećanoj zemlji.
smart 
smart 
smart 
smart
Obradovalo nas je i zajedničko slavlje Sv. Mise, euharistijsko klanjanje i ugodno druženje u zajedništvu s mladima iz Metkovića koji rado dolaze u duhovnu oazu Karmela Božjeg Milosrđa.
smart 
smart
Na kraju kampa slijedilo je i treće iznenađenje. Ovaj puta u hodočašću u Međugorju gdje smo Srcu Nebeske Majke predali sve svoje potrebe, želje i izrazili radost što smo Isusovi po Mariji.
Na kraju, potpunijoj slici o pustinjačkom kampu mogu doprinijeti i svjedočanstva sudionica. No, najbolje je sudjelovati! Zato, odvaži se i ti doći i “kopati” u Otajstvu Božje prisutnosti i u vrtu svoje duše, za što imaš priliku već ovaj tjedan na novoj “Mistici & motici”. 🙂
Ivana
Svjedočanstva
Zahvaljujem dragom Bogu i Duhu Svetomu što me potaknuo doći u ovu Oazu ljubavi i milosrđa, dodala bih i ravno u Očev zagrljaj, jer sam u tih tjedan dana iskusila Njegovu beskrajnu nježnu ljubav kojom me zamilovao od samoga stvaranja. Njegova ljubav otvorila je moje srce da mu se slobodno izručim i predam, kako bi mogao činiti po Svojoj volji. Kroz svih sedam dana proživljavala sam milosne trenutke i Božju blizinu… Uvidjeh i nedostatke svoga molitvenog života. Umjesto razgovora s Bogom, moj se molitveni život počesto svodio na brbljanje i izricanje molbi, žalbi ili naučenih obrazaca. U ovoj Oazi iskusih bivanje sa Onim koji jest. I sve što činih, postajalo je molitva. Na samom početku našega kampa, uz kratko predstavljanje, kako se zovemo i odakle dolazimo, mi sudionice smo se najprije povezale molitvom – Krunicom Božjeg milosrđa. Molile smo jedna za drugu i vrlo malo razgovarale – samo nužno. Taj “prostor” šutnje ovjenčan molitvom posvijestio mi je nanovo ozbiljnost i odgovornost za riječi koje svakodnevno izgovaramo, često tek tako, zaboravljajući da “riječ tijelom postaje”. Međusobna molitva stvorila je ozračje ljubavi i prihvaćanja – sestrinstva u Duhu Božjem. Zaljubih se u Riječ Božju i osjetih glad i žeđ… zaljubih se u molitvu Božanskog Časoslova! Shvatih da sam u ovih prethodnih 35 godina živjela daleko od Izvora žive vode – Riječi Božje. Hranila sam se svim i svačim i ostajala žedna i gladna, zbunjena raznim naukama i filozofijama, a jedno je trebalo… Neka mi Gospodin podari tu milost da se nepodijeljena srca vratim Prvoj i Pravoj Ljubavi i odbacim sve što nije vrijedno Njega. Po svom milosrđu smiluj mi se Bože! U Tebe se Isuse uzdam.
Rafaela
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 
