“Već je moja duša bila umorna i, premda je htjela, nisu je nevaljale navike koje sam imala pustile da se odmori. Dogodilo mi se, kada sam jednoga dana ušla u kapelicu, da sam vidjela jednu sliku koju bijahu onamo donijeli na čuvanje, a tražili su je za neku svečanost što se slavila u kući. Bijaše to slika jako izranjenog Krista i tako nabožna da me je, vidjevši je, svu zbunila videći ga takvoga, jer je lijepo prikazivala ono što je prošao zbog nas. Toliko sam požalila što sam bila tako slabo zahvalila onim ranama, te mi se čini da mi se srce paralo, pa sam se bacila pokraj njega snažno roneći suze i moleći ga da mi već jednom dade snage da ga ne vrijeđam.” sv. Terezija od Isusa
Po duhovnom uzoru i zagovoru sv. Majke Terezije od Isusa obnovimo danas zahvalnost Gospodinu za “ono što je prošao zbog nas”. Dođimo, “bacimo se pokraj njega” i u “njegovim ranama” pronađimo potreban melem i snagu za umornu dušu.
15.10. ČETVRTAK, Sv. Terezija Avilska, majka i obnoviteljica Karmela, naučiteljica puta molitve, svetkovina
KUNA – CRKVA GOSPE DELORITE
18:00 VEČERNJA MOLITVA ČASOSLOVA
18:30 SVETA MISA
EUHARISTIJSKO KLANJANE