Draga braćo i sestre, dragi čitatelji,
pozivamo Vas na 24 satno Euharistijsko klanjanje u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj. Klanjanje je započelo večeras 30. listopada i završava u subotu 31. listopada molitvom Svete Krunice u 17:30h. Odvija se u šutnji.
Molitvene nakane za velike potrebe duša, Crkve i svijeta, su sljedeće:
- za zaustavljanje epidemije,
- za obraćenja i snagu vjere u ovim teškim trenutcima krize,
- za jačanje molitve u obiteljima i širenje Trajnog Euharistijskog Klanjanja,
- za nova duhovna zvanja,
- za duhovnu obnovu Domovine,
- za pokojne
- u zadovoljštinu i za zaustavljanje novog poganstva koje će u ovim danima osobito pokušati uzeti maha.
Klanjajmo se Živom i Pravom Bogu u Presvetoj Euharistiji u zajedništvu sa svima Svetima!
Neka razmatranje koje slijedi bude poticaj da svi dođemo Isusu, koji ste u blizini Kune – u crkvu Gospe Delorite, ostali svatko u svoje crkve ili tko ne može do crkve – neka duhovno pohodi Isusa u Presvetoj Euharistiji, možda i uz pomoć izravnog prijenosa iz Kapele Trajnog Euharistijskog Klanjanja: https://www.youtube.com/channel/UCBGnLsF8eSCg_9oLxQrBDoQ
Sasvim je vlastito čovjeku osjećati duhovnim osjetilima: kako npr. hrabrost, sigurnost i pripadnost, tako i strah, neizvjesnost i napuštenost. Duhovno stanje najviše ovisi o vlastitim slobodnim činima, ali uvjetuju ga i stanja drugih osoba, kako u neposrednom okružju, tako i u široj okolini. Ono čemu više posvećujemo pozornost više utječe na nas, ono pred čim se duže i dublje izlažemo više nas uvjetuje.
Neispovjeđeni grijesi, nepriznati neposlusi i prijestupi protiv Božjih zapovijedi i savjeta, zaokupljenost duhovnom težinom bližnjih, misaona i emocionalna upletenost u društvenu i političku tamu, nekritičko poklanjanje povjerenja obmanama i manipulacijama koje nerijetko prevagnu u ozračju sredstava društvenih priopćavanja, dopuštanje da nas zahvati i povuče ono nečisto u dominantnim strujama misli, od čega nije posve zaštićena ni Crkva – sve to nas uvjetuje, često sputava, guši…
Kako prečesto ostaje skriveno ono NAJVAŽNIJE – snaga prisutnosti Isusove. „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ – najsnažnije i najizravnije u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On je nama prisutan, u nemiru i nesigurnosti današnjice, a jesmo li mi njemu prisutni? Poklanjamo li mu pozornost, doživljavamo li isijavanje nestvorenoga svjetla iz njegove ponizne euharistijske nazočnosti? Gdje je Euharistijski Isus na ljestvici naših prioriteta? Izlažemo li se više ljudskim pričama i medijskim konstrukcijama nego Njemu? Koliko mu dajemo priliku da nas On zahvati svojim praštanjem, oslobođenjem, ozdravljenjem? Jesmo li popustili pred onima koji se guraju u prvi plan naše pozornosti i zato izgubili vrijeme za Isusa koji se ne nameće, nego nas tiho i blago poziva, privlači, iščekuje? Jesmo li se dali zavesti u nebrojene rasprave, neprekidno dijeljenje, danonoćne aktivnosti i zaboravili ući u svetu Šutnju, osluškivanje, primanje? „Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.“ (Jr 2,12) Velika je žeđ duša i veliki zaborav na Izvor vode žive koji ne prestaje teći u tami svijeta!
Još važnije od raskajanosti naših duša zbog takvog zaborava je žeđ koju sam Isus svjedoči kad uzvikuje: „Žedan sam!“ Ti si, Isuse, žedan moje prisutnosti!? Tebi sam važan ja grješnik, izgubljeni, nezahvalni – zato jer me ljubiš. Tvoja žeđ, Isuse, probija se do moje žeđi i odlučujem Ti se odazvati. Evo krećem ka Izvoru koji teče iz Tvoga Srca, milosrdnoga, euharistijskoga! Donosim Ti i žeđ svojih bližnjih, žeđ čitave Tvoje Crkve i iznemoglog čovječanstva. Donosim Ti svu prazninu svijeta kao beskrajnu posudu, gotovo bezdnu – jer vjerujem da s Tvoga Izvora mogu zahvatiti onoliko koliku posudu donosim (sv. Ivan od Križa).
Ovdje možete poslušati i propovijed kao uvod u 24satno Klanjanje: