Poštovani čitatelji,
imamo još jednu važnu temu o kojoj smo jedva čekali da vam nešto više napišemo: radi se o polaganom rađanju karmelske pustinje za braću na Pelješcu – u mjestu Donja Vrućica nedaleko od Kune.
Franjevački samostan u Kuni koji je od rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa nastanile su sestre i koristimo ga za zajedničke susrete, kao i za primanje gostiju.
Za mušku granu bilo je potreban odvojeni prostor koji će omogućiti uvjete za njezin razvoj i istovremeno podržati diskretno zajedništvo dviju grana posvećene obitelji u nastajanju, što u okviru samostanskog kompleksa u Kuni nije bilo ostvarivo. Stoga smo se dali u potragu za takvim pustinjačkim prebivalištem i tako se dogodila – Donja Vrućica!
Uoči dolaska na Pelješac nismo ni znali da na rubu tog malog sela od svega dvadesetak stanovnika postoji lijepa crkva na osami i s njom povezano prostrano zemljište s ruševinama župne kuće koja je spaljena još u Drugom svjetskom ratu. Znajući za našu potragu za mjestom pustinje za braću biskup Mate imao je želju pokazati nam Donju Vrućicu. Samotno i skrovito ozračje u netaknutoj prirodi urešeno visokim čempresima neodoljivo je podsjećalo na lokacije koje je sveti Romuald, obnovitelj pustinjaštva u Crkvi u 11. st., birao za kamaldoljanske samostane, tumačeći baš čemprese kao znak uzdizanja duha ka Svevišnjemu.
Premda je bilo nesigurno hoće li strujovod biti dovoljno jak da omogući priključak, premda nema izgrađenog vodovoda i mobilni telefonski signal jedva da se stidljivo ulovi u pokojem kutku, od početka nam je bilo jasno da je to mjesto na koje trebamo “spustiti konope” (izraz iz nomadskog biblijskog ozračja koji označava mjesto gdje se podižu šatori). Svaki posjet našoj pustinji u Vrućici (bez obzira što stambeno nije postojala i još nije dovršena) osjećali smo kao dolazak kući. Kao da je netko čuvao taj biser upravo zato da bude kolijevka obnovljenog pustinjačkog života. Mještani Donje Vrućice i ostali župljani župe sv. Kuzme i Damjana i njihov župni upravitelj su otvorenog srca prigrlili našu nakanu, a Božja milosrdna Providnost potaknula je dobročinitelje koji rado ulažu u gradnju koju potpuno stavljamo u zaštitu i vodstvo našega sv. oca Josipa.
Pustinja nastaje kao pravi mozaik Milosrđa. Mnoga srca i ruke dobročinitelja velikodušno ugrađuju svoje kamenčiće u taj mozaik, pridonoseći svatko prema svojim mogućnostima i talentima. Najdragocjenija pomoć je ona u duhu, s njom je združena i ona utjelovljena, vidljiva i opipljiva. Slava Gospodinu za svako iskreno zauzimanje pred Gospodinom u molitvi i žrtvi na ovu nakanu, za svaki iskreni interes, savjet, a onda i za darivanje vlastitoga vremena, za zajednički napor i znoj, za svaki novčani prilog, za ustrajnost u protivštinama…
Pogled na zapuštene ruševine nije bio obećavajuć po ljudskom gledanju, ali ljudi koji su s nama vjerovali u Božje obećanje progledali su na taj prostor srcem i ono što je Gospodin stavio u naša srca pomalo se moglo uočavati i na van.
Zahvaljujemo (Bogu na) brojnim prijateljima koji nas prate od ranije, s Koločepa i iz Dubrovnika i na novima iz pelješkoga kraja, od najbližih susjeda do onih iz okolnih mjesta, na donatorima, arhitektima, izvođačima, nadzornicima, vatrogascima, mladima… za doprinos od početnog idejnog planiranja, čitavoga pripremnog postupka, preko krčenja šikare, ravnanja terena, nabavke materijala i gradnje, pa sve do uređenja cisterne (gustrine) i završnih finesa što je omogućilo završetak prvog ciklusa gradnje i stvorilo preduvjete za nastanjivanje. Od početka do kraja sve je Providnost Božja, milosrdna i nenadmašiva koja ponad svih protivština daje radost, osobito u iskustvu zajedništva koje nastaje radi služenja Gospodinu Isusu u prepoznavanja blagoslova oaze Njegova Milosrđa za mnoge!
Završena su prva tri eremitorija (pustinjačke kućice), a u nakani je i postupna obnova ruševine župne kuće. Bili smo i svjedoci i suradnici preobrazbe jedne stare razbijene kamp kućice u početnu privremenu kuhinju i blagovaonicu – kako bi eremitoriji mogli u potpunosti služiti za stanovanje. I u ovom slučaju – opet je sve Providnost.
Posla i dalje ima, lijepog, jednostavnog, duševno rasterećujućega i duhovno obogaćujućega. Zato smo slobodni kazati vama mladići i muškarci: ako osjetite u srcu da vas Providnost potiče da s nama zasučete rukave javite nam se! Budite i vi dio brušenja ovoga lijepog bisera! Ako imate koji dan / tjedan da ga provedete s nama molitvi, radu i tišini karmelske pustinje na Pelješcu javite nam se…
U zahvalnosti Bogu i ljudima dobre volje za sve što je do sada učinjeno te sa željom da se doprinese daljnjoj izgradnji pustinjačkog samostana sv. Josipa održat će se zahvalna i dobrotvorna GLAZBENA DUHOVNA VEČER za koju mi unaprijed zahvaljujemo! Više od samog prikupljanja sredstava želja nam je da Božje djelo raste kako bi i drugi mogli biti dionicima ove oaze Milosrđa u karmelskoj pustinji, bilo prepoznavajući duhovni poziv i ostajući trajno, bilo dolazeći prigodno kroz “dane pustinje” i duhovne obnove.
Foto kronika tek pomalo naznačuje bogati mozaik nepredočivih trenutaka milosrdne Providnosti Božje:
Prvi posjet pustinji u Donjoj Vrućici:
Isječci iz tijeka gradnje:
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 