“Mistika i motika” – pustinjački kamp za mlade

U izazovima svakodnevnog užurbanog života mnogi mladi su ovog ljeta bili u potrazi za nekim duhovno-rekreativnim kampom kako bi doživjeli odmor na drugačiji način – u molitvi, duhovnosti, zajedništvu, radu i boravku u prirodi…

Oni koji su prepoznali čežnju srca za ozračjem intenzivnije molitve i duhovnog vježbanja potražili su u našoj karmelskoj pustinji dragocjeno vrijeme molitve, tišine i Božje prisutnosti… Naime, mnogi mladi pokazuju interes za time i često dolaze pojedinačno na “dane pustinje” pa smo ovog ljeta to omogućili i skupini mladih u obliku svojevrsnog pustinjačkog “kampa” i iskustva života kojem nam je bilo drago dati naziv “Mistika i motika” :), poput inačice monaške izreke “Ora et labora – Moli i radi”.

To nije bio neki poseban program nego smo u jednostavnosti i radosti podijelili s mladima ono što i sami nastojimo otkrivati i živjeti – oazu Milosrđa u karmelskoj pustinji:

– bliskost s Milosrdnim Isusom zaštićenu ozračjem tišine, sabranosti i jednostavnosti života

– ljepotu svakodnevnog susreta s Isusom u Svetoj Misi i euharistijskom klanjanju

– liturgijsku molitvu Časoslova

– vrijeme tihe unutarnje molitve uz Božju Riječ

– prikazivanje Božjem Milosrđu i iskustvo življenja od Njega i dijeljenja s drugima

– posvetu i ljubav prema Nebeskoj Majci po molitvi Krunice i skrovitom životu u služenju

– dijeljenje duhovnog zajedništva i iskustva kroz zajedničke susrete

– dijeljenje odgovornosti i “kruha svakodnevice” kroz zauzeti rad (u vrtu i kuhinji, u uređenju crkve, kuće i okućnice, u izrađivanju rukotvorina i evangelizacijskih materijala…)

– askezu u komunikaciji i offline ozračje života zbog otkrivanja Božje prisutnosti i signala Duha Svetoga 🙂

– u tjednu biser “dana pustinje” u samoći s Gospodinom.

U pustinjačkom “kampu” sudjelovali su djevojke i mladići iz raznih krajeva Hrvatske, a održan je 12. – 18. kolovoza 2019. (spontano se produžio nekoliko dana :)) u samostanu sestara u Kuni. Trenutno je stvarnost života naše posvećene obitelji u nastajanju da imamo otvoreno gradilište pustinjačkog samostana za braću u Donjoj Vrućici te su se raspoloživa srca i vrijedne ruke mladih i tamo uključile pomažući.

Ovdje možete poslušati katehezu s. Maje Pavle na dan duhovne obnove: “Isusova strategija”.

Nekoliko dojmova mladih:

Učitelj je ovdje i zove te ! Želim napisati ovo svjedočanstvo kao zahvalu za svaku milost koju sam doživjela i dobila kroz  dane provedene u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Iskustvo radosti, rada,  zajedništva, molitve, Božje prisutnosti, nešto je što se ne može napisati, nego treba doživjeti. Isus je svakim danom u pustinji produbljivao i otkrivao sve ono što često sama skrivam, točnije, kad dođeš u pustinju, ostanete ti i Isus, ti i tvoj Gospodin, sve ono što jesi. Otkrivao mi je i pokazivao mene samu, ali i vodio me bliže Njemu, dubljem spoznanju Njega. U zajedništvu s nekoliko mladih, dani su proletjeli tako brzo. Svaki kutak samostana tako je prožet mirom. Na uočnicu Velike Gospe, rano ujutro krenuli smo na hodočašće do crkvice sv. Nikole na brdu. Doživjela sam taj put kao put preobrazbe mojeg srca, kao „Uspon na goru Karmel“. Na početku, sve oko nas bilo je zeleno, živo, a kako smo išli dalje na usponu, svakom uzbrdicom, okoliš je bio sve više suh, pust. To je za mene bio pokazatelj životnog puta koji nam je proći, ako želimo za Isusom, do kraja uspona treba proći sušno razdoblje, pustinju, kako bismo, oslobođeni od svega što nas veže, mogli doći do izvora gdje je Isus. Na kraju uspona dočekale su nas stepenice, opet je sve zazelenilo, živnulo, a svakom stepenicom bliže si vrhuncu susreta, susreta s Učiteljem koji te čeka na vrhuncu uspona. Kad smo stigli na vrh, taj pogled na veliko prostranstvo ispred nas, pogled na more, tu dubinu ispred tebe, taj mir baš je obogatio dušu. U povratku s uspona okupala nas je kiša, ali i ta kiša nam je donijela toliko radosti, toliko blagoslova za sve nas. Molitve, Svete Mise, predanje svega onog što jesmo Majci Mariji, ostaviti sebe na oltar u meni je ostavilo toliko radosti.  Učitelj je ovdje i zove te , to je bila rečenica koja je toliko snažno odzvonila u mojoj duši, u srcu i koja me pratila ostale dane na Pelješcu. Pustiti da ti Isus progovori, da te mijenja, to možeš čuti i doživjeti jedino kad uđeš u pustinju, kad otvoriš srce. Želim zahvaliti sestrama i bratu na otvorenosti srca, na tolikoj toplini za sve nas, što su nas pratili i prate svojim molitvama, razgovorom i neka im Isus bude nagrada za sve što su učinili za sve nas. Do sljedećeg uspona u dubine srca i pustinju, najljepša hvala! (Ines, Vid)

Hvala za sedam najposebnijih dana u mom životu, na jednostavnosti i čistoći srca. Ovdje Bog uistinu ljetuje! 🙂 (Matea, Dubrovnik)

Pustinja – otvara dušu prostranstvu Mira i Ljepote zajedništva s Bogom! Hvala Bogu za sve! (Renata, Požega)

Marija je sve te događaje prebirala u svom srcu – s tom mišlju i dalje nastavljam prebirati u svom srcu sve te događaje, milosti i darove koje su nam Isus i Marija darovali kroz ove dane. Što reći osim Bogu hvala na svemu darovanom i vama na otvorenosti Božjim poticajima i novinama. (Iva, Zagreb)

Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti…Uvijek je lijepo i posebno doći na izvore života gdje se krijepi i duša i tijelo, a poseban je osjećaj to milosrđe dijeliti s drugim ljudima. Bog se zauzima za naše potrebe i uči nas da budemo njegova djeca Milosrđa. Hvala bratu i sestrama na produženoj ruci Milosrđa. 🙂 (Jakov, Imotski)