“MOZAIK MILOSRĐA” – zahvalna i dobrotvorna glazbena duhovna večer održat će se 28. rujna 2019. s početkom u 18.30 h u crkvi Gospe Delorite u Kuni Pelješkoj.
Milosrdni Gospodin gradi mozaik svoga spasenja i posvećenja u duši ljudi, u njihovim odnosima i svekolikom njihovu djelovanju. On to voli činiti služeći se nama ljudima. Daje nam kamenčiće svoje milosti da ih mi dijelimo s drugima. Nitko nema sam sve kamenčiće. Svima nam treba Božja milost preko drugih i svi smo pozvani posredovati drugima tu milost.
Karmel Božjeg Milosrđa je obitelj posvećenog života u nastajanju koja nastaje u dvije grane: sestre i braća. Po dolasku na Pelješac sestrama je povjeren na korištenje franjevački samostan Gospe Delorite u Kuni. Za granu braće Božja Providnost je otvorila put prema Donjoj Vrućici gdje je u izgradnji samostan sv. Josipa.
Čitav Karmel Božjeg Milosrđa nastaje i živi kao mozaik Milosrđa, služeći duhovnom dobru ljudi i oslanjajući se na Božju Providnost koja se očituje i preko dobrote i pomoći ljudi. Nastaje tako jedno čudesno, radosno i duhovno zajedništvo koje povezuje evanđeoska besplatnost i služenje Gospodinu Isusu u uzajamnom pomaganju prema pozivu i talentima koje nam On daruje.
Glazbena duhovna večer dio je tog mozaika kroz velikodušnost srca i glasa koje slavi Gospodina – dubrovačkog tenora Stijepa Gleđa Markosa u pratnji njegove supruge Jelene Đuraš Gleđ. Od srca im zahvaljujemo i pozivamo zainteresirane na ovu lijepu duhovnu glazbeno – meditativnu večer, kojoj će prethoditi i slavlje Svete Mise u 17.30 h. U ovoj večeri najvažnije nam je zahvaliti za sve što je Gospodin već ostvario, slaviti ga i veličati za duhovna i tjelesna djela Milosrđa koja nam je udijelio i za koja nas je osposobio. Pored toga nakana nam je i moliti i djelovati kako bi mozaik Njegova milosrđa nastavio rasti – prije svega duhovno, a onda i utjelovljeno – kroz svaki kamenčić molitve, žrtve i djela na koje Gospodin potiče u vezi Pustinjačkog samostana sv. Josipa u Donjoj Vrućici – kako za one koji bi ga, prepoznajući duhovni poziv željeli nastaniti, tako i za one koji bi dolazili prigodno na “dane pustinje” i duhovne obnove.
Dobrodošli, u slobodi duhovnog sudjelovanja, bez obaveze za materijalnim donacijama!
imamo još jednu važnu temu o kojoj smo jedva čekali da vam nešto više napišemo: radi se o polaganom rađanju karmelske pustinje za braću na Pelješcu – u mjestu Donja Vrućica nedaleko od Kune.
Franjevački samostan u Kuni koji je od rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa nastanile su sestre i koristimo ga za zajedničke susrete, kao i za primanje gostiju.
Za mušku granu bilo je potreban odvojeni prostor koji će omogućiti uvjete za njezin razvoj i istovremeno podržati diskretno zajedništvo dviju grana posvećene obitelji u nastajanju, što u okviru samostanskog kompleksa u Kuni nije bilo ostvarivo. Stoga smo se dali u potragu za takvim pustinjačkim prebivalištem i tako se dogodila – Donja Vrućica!
Uoči dolaska na Pelješac nismo ni znali da na rubu tog malog sela od svega dvadesetak stanovnika postoji lijepa crkva na osami i s njom povezano prostrano zemljište s ruševinama župne kuće koja je spaljena još u Drugom svjetskom ratu. Znajući za našu potragu za mjestom pustinje za braću biskup Mate imao je želju pokazati nam Donju Vrućicu. Samotno i skrovito ozračje u netaknutoj prirodi urešeno visokim čempresima neodoljivo je podsjećalo na lokacije koje je sveti Romuald, obnovitelj pustinjaštva u Crkvi u 11. st., birao za kamaldoljanske samostane, tumačeći baš čemprese kao znak uzdizanja duha ka Svevišnjemu.
Premda je bilo nesigurno hoće li strujovod biti dovoljno jak da omogući priključak, premda nema izgrađenog vodovoda i mobilni telefonski signal jedva da se stidljivo ulovi u pokojem kutku, od početka nam je bilo jasno da je to mjesto na koje trebamo “spustiti konope” (izraz iz nomadskog biblijskog ozračja koji označava mjesto gdje se podižu šatori). Svaki posjet našoj pustinji u Vrućici (bez obzira što stambeno nije postojala i još nije dovršena) osjećali smo kao dolazak kući. Kao da je netko čuvao taj biser upravo zato da bude kolijevka obnovljenog pustinjačkog života. Mještani Donje Vrućice i ostali župljani župe sv. Kuzme i Damjana i njihov župni upravitelj su otvorenog srca prigrlili našu nakanu, a Božja milosrdna Providnost potaknula je dobročinitelje koji rado ulažu u gradnju koju potpuno stavljamo u zaštitu i vodstvo našega sv. oca Josipa.
Pustinja nastaje kao pravi mozaik Milosrđa. Mnoga srca i ruke dobročinitelja velikodušno ugrađuju svoje kamenčiće u taj mozaik, pridonoseći svatko prema svojim mogućnostima i talentima. Najdragocjenija pomoć je ona u duhu, s njom je združena i ona utjelovljena, vidljiva i opipljiva. Slava Gospodinu za svako iskreno zauzimanje pred Gospodinom u molitvi i žrtvi na ovu nakanu, za svaki iskreni interes, savjet, a onda i za darivanje vlastitoga vremena, za zajednički napor i znoj, za svaki novčani prilog, za ustrajnost u protivštinama…
Pogled na zapuštene ruševine nije bio obećavajuć po ljudskom gledanju, ali ljudi koji su s nama vjerovali u Božje obećanje progledali su na taj prostor srcem i ono što je Gospodin stavio u naša srca pomalo se moglo uočavati i na van.
Zahvaljujemo (Bogu na) brojnim prijateljima koji nas prate od ranije, s Koločepa i iz Dubrovnika i na novima iz pelješkoga kraja, od najbližih susjeda do onih iz okolnih mjesta, na donatorima, arhitektima, izvođačima, nadzornicima, vatrogascima, mladima… za doprinos od početnog idejnog planiranja, čitavoga pripremnog postupka, preko krčenja šikare, ravnanja terena, nabavke materijala i gradnje, pa sve do uređenja cisterne (gustrine) i završnih finesa što je omogućilo završetak prvog ciklusa gradnje i stvorilo preduvjete za nastanjivanje. Od početka do kraja sve je Providnost Božja, milosrdna i nenadmašiva koja ponad svih protivština daje radost, osobito u iskustvu zajedništva koje nastaje radi služenja Gospodinu Isusu u prepoznavanja blagoslova oaze Njegova Milosrđa za mnoge!
Završena su prva tri eremitorija (pustinjačke kućice), a u nakani je i postupna obnova ruševine župne kuće. Bili smo i svjedoci i suradnici preobrazbe jedne stare razbijene kamp kućice u početnu privremenu kuhinju i blagovaonicu – kako bi eremitoriji mogli u potpunosti služiti za stanovanje. I u ovom slučaju – opet je sve Providnost.
Posla i dalje ima, lijepog, jednostavnog, duševno rasterećujućega i duhovno obogaćujućega. Zato smo slobodni kazati vama mladići i muškarci: ako osjetite u srcu da vas Providnost potiče da s nama zasučete rukave javite nam se! Budite i vi dio brušenja ovoga lijepog bisera! Ako imate koji dan / tjedan da ga provedete s nama molitvi, radu i tišini karmelske pustinje na Pelješcu javite nam se…
U zahvalnosti Bogu i ljudima dobre volje za sve što je do sada učinjeno te sa željom da se doprinese daljnjoj izgradnji pustinjačkog samostana sv. Josipa održat će se zahvalna i dobrotvorna GLAZBENA DUHOVNA VEČER za koju mi unaprijed zahvaljujemo! Više od samog prikupljanja sredstava želja nam je da Božje djelo raste kako bi i drugi mogli biti dionicima ove oaze Milosrđa u karmelskoj pustinji, bilo prepoznavajući duhovni poziv i ostajući trajno, bilo dolazeći prigodno kroz “dane pustinje” i duhovne obnove.
Dragi čitatelji, kroz nekoliko redaka i fotografija dijelimo s vama radost susreta s hodočasnicima iz Poljske koji su nas, predvođeni svećenikom Tomaszem, 4. rujna 2019. posjetili na njihovom hodočašću prema Međugorju. Uzajamna duhovna povezanost dogodila se od prvog trenutka. Njima je bilo blisko vidjeti na pročelju crkve lik Milosrdnog Isusa i kip sv. Ivana Pavla II. u dvorištu, a za nas je bilo osvježenje po njihovoj prisutnosti primiti dašak milosti iz domovine dragog nam Pape i sv. Faustine po kojoj se objava Božjeg Milosrđa proširila svijetom. Bilo je lijepo zapjevati Papinu pjesmu „Krist na žalu“ na hrvatskom i poljskom jeziku. Zajedno smo slavili i Svetu Misu te molili Gospinu Krunicu.
Uz ove duhovne poveznice ima još jedna posebnost ovog hodočašća a to je da se ono ostvaruje na biciklima! Tako da je naša karmelska oaza u Kuni bilo za njih mjesto duhovnog i fizičkog predaha i odmora jer su kod nas i prenoćili te drugog jutra nastavili put.
U
izazovima svakodnevnog užurbanog života mnogi mladi su ovog ljeta bili u
potrazi za nekim duhovno-rekreativnim kampom kako bi doživjeli odmor na
drugačiji način – u molitvi, duhovnosti, zajedništvu, radu i boravku u
prirodi…
Oni koji su prepoznali čežnju srca za ozračjem intenzivnije molitve i duhovnog vježbanja potražili su u našoj karmelskoj pustinji dragocjeno vrijeme molitve, tišine i Božje prisutnosti… Naime, mnogi mladi pokazuju interes za time i često dolaze pojedinačno na “dane pustinje” pa smo ovog ljeta to omogućili i skupini mladih u obliku svojevrsnog pustinjačkog “kampa” i iskustva života kojem nam je bilo drago dati naziv “Mistika i motika” :), poput inačice monaške izreke “Ora et labora – Moli i radi”.
To nije bio neki poseban program nego smo u jednostavnosti i radosti podijelili s mladima ono što i sami nastojimo otkrivati i živjeti – oazu Milosrđa u karmelskoj pustinji:
–
bliskost s Milosrdnim Isusom zaštićenu ozračjem tišine, sabranosti i
jednostavnosti života
– ljepotu
svakodnevnog susreta s Isusom u Svetoj Misi i euharistijskom klanjanju
–
liturgijsku molitvu Časoslova
– vrijeme
tihe unutarnje molitve uz Božju Riječ
–
prikazivanje Božjem Milosrđu i iskustvo življenja od Njega i dijeljenja s
drugima
– posvetu
i ljubav prema Nebeskoj Majci po molitvi Krunice i skrovitom životu u služenju
–
dijeljenje duhovnog zajedništva i iskustva kroz zajedničke susrete
–
dijeljenje odgovornosti i “kruha svakodnevice” kroz zauzeti rad (u
vrtu i kuhinji, u uređenju crkve, kuće i okućnice, u izrađivanju rukotvorina i
evangelizacijskih materijala…)
– askezu
u komunikaciji i offline ozračje
života zbog otkrivanja Božje prisutnosti i signala Duha Svetoga 🙂
– u
tjednu biser “dana pustinje” u samoći s Gospodinom.
U pustinjačkom “kampu” sudjelovali su djevojke i mladići iz raznih krajeva Hrvatske, a održan je 12. – 18. kolovoza 2019. (spontano se produžio nekoliko dana :)) u samostanu sestara u Kuni. Trenutno je stvarnost života naše posvećene obitelji u nastajanju da imamo otvoreno gradilište pustinjačkog samostana za braću u Donjoj Vrućici te su se raspoloživa srca i vrijedne ruke mladih i tamo uključile pomažući.
Učitelj je ovdje i zove te ! Želim napisati ovo svjedočanstvo kao zahvalu za svaku milost koju sam doživjela i dobila kroz dane provedene u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Iskustvo radosti, rada, zajedništva, molitve, Božje prisutnosti, nešto je što se ne može napisati, nego treba doživjeti. Isus je svakim danom u pustinji produbljivao i otkrivao sve ono što često sama skrivam, točnije, kad dođeš u pustinju, ostanete ti i Isus, ti i tvoj Gospodin, sve ono što jesi. Otkrivao mi je i pokazivao mene samu, ali i vodio me bliže Njemu, dubljem spoznanju Njega. U zajedništvu s nekoliko mladih, dani su proletjeli tako brzo. Svaki kutak samostana tako je prožet mirom. Na uočnicu Velike Gospe, rano ujutro krenuli smo na hodočašće do crkvice sv. Nikole na brdu. Doživjela sam taj put kao put preobrazbe mojeg srca, kao „Uspon na goru Karmel“. Na početku, sve oko nas bilo je zeleno, živo, a kako smo išli dalje na usponu, svakom uzbrdicom, okoliš je bio sve više suh, pust. To je za mene bio pokazatelj životnog puta koji nam je proći, ako želimo za Isusom, do kraja uspona treba proći sušno razdoblje, pustinju, kako bismo, oslobođeni od svega što nas veže, mogli doći do izvora gdje je Isus. Na kraju uspona dočekale su nas stepenice, opet je sve zazelenilo, živnulo, a svakom stepenicom bliže si vrhuncu susreta, susreta s Učiteljem koji te čeka na vrhuncu uspona. Kad smo stigli na vrh, taj pogled na veliko prostranstvo ispred nas, pogled na more, tu dubinu ispred tebe, taj mir baš je obogatio dušu. U povratku s uspona okupala nas je kiša, ali i ta kiša nam je donijela toliko radosti, toliko blagoslova za sve nas. Molitve, Svete Mise, predanje svega onog što jesmo Majci Mariji, ostaviti sebe na oltar u meni je ostavilo toliko radosti. Učitelj je ovdje i zove te , to je bila rečenica koja je toliko snažno odzvonila u mojoj duši, u srcu i koja me pratila ostale dane na Pelješcu. Pustiti da ti Isus progovori, da te mijenja, to možeš čuti i doživjeti jedino kad uđeš u pustinju, kad otvoriš srce. Želim zahvaliti sestrama i bratu na otvorenosti srca, na tolikoj toplini za sve nas, što su nas pratili i prate svojim molitvama, razgovorom i neka im Isus bude nagrada za sve što su učinili za sve nas. Do sljedećeg uspona u dubine srca i pustinju, najljepša hvala! (Ines, Vid)
Hvala za sedam najposebnijih dana u mom životu,
na jednostavnosti i čistoći srca. Ovdje Bog uistinu ljetuje! 🙂 (Matea,
Dubrovnik)
Pustinja – otvara dušu prostranstvu Mira i
Ljepote zajedništva s Bogom! Hvala Bogu za sve! (Renata, Požega)
Marija je sve te događaje prebirala u svom srcu
– s tom mišlju i dalje nastavljam prebirati u svom srcu sve te događaje,
milosti i darove koje su nam Isus i Marija darovali kroz ove dane. Što reći
osim Bogu hvala na svemu darovanom i vama na otvorenosti Božjim poticajima i novinama.
(Iva, Zagreb)
Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti…Uvijek je lijepo i posebno doći na izvore života gdje se krijepi i duša i tijelo, a poseban je osjećaj to milosrđe dijeliti s drugim ljudima. Bog se zauzima za naše potrebe i uči nas da budemo njegova djeca Milosrđa. Hvala bratu i sestrama na produženoj ruci Milosrđa. 🙂 (Jakov, Imotski)
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 