ZAHVALA bOŽJEM mILOSRĐU ZA 28 MJESECI ŽIVOTA NA KOLOČEPU

Vjerujemo da će vas zanimati ovaj događaj, premda je još iz božićnog vremena 🙂

Gospodin je po daru gostoljubivosti omogućio Karmelu Božjeg Milosrđa da učini prve korake svoga utemeljenja na otoku Koločepu ili po lokalnom nazivu, gotovo kao od milja, Kalamoti. Zato, premda je zbog prikladnijih uvjeta za razvoj utemeljenja trebalo napustiti Kalamotu, ona nam ostaje na posebnom mjestu u srcu i u molitvama.

S obzirom da sve milosti koje smo ondje nezasluženo primili na dar imaju svoj izvor u Božjem neistraživom Milosrđu željeli smo kao zahvalu kalamotskoj župnoj crkvi darovati sliku Božjeg Milosrđa.

Pored toga, u želji da župa dobije i novu pokaznicu (jer prijašnja je odlučena isključivo za muzej) zamolili smo poduzeće “Hoteli Koločep” da pomognu u nabavci jedne lijepe pokaznice. Prijedlog su prihvatili i donirali čitav iznos za pokaznicu. Tako smo i sliku i pokaznicu uručili župniku patru Jerku Šimiću, DI, na zahvalnom euharistijskom slavlju na Kalamoti na blagdan sv. Ivana apostola. Na Svetoj Misi sudjelovali su i p. DI i nekoliko vjernika. Sveta Misa prikazana je na nakanu koja je ostala zabilježena na poleđini slike Božjeg Milosrđa:

U zahvalu neizmjernom Milosrđu Božjem za milost osnutka i prvih 28 mjeseci života Karmela Božjeg Milosrđa na ovom mjestu i kao prošnja da Isusova Milosrdna Ljubav trijumfira u ljubljenoj Kalamotskoj župi, u Karmelu Njegova Milosrđa i u cijelom čovječanstvu.
13 svibnja 2016. – 14. rujna 2018.

Oglasi

Misliš da je tvoj grijeh prevelik? ne očajavaj, Božje milosrđe je veće!

Dragi čitatelji,
današnji tekst tumačenja biblijske Pjesme nad pjesmama svetoga Bernarda iz Službe čitanja Časoslova divno rasvjetljava otajstvo Božjega Milosrđa. Sveti Bernard živio je u 12. stoljeću, a njegovo razmišljanje je izuzetno aktualno. Ta aktualnost dolazi mu od svevremene snage biblijske nadnaravne božanske istine – da je Božja ljubav veća od sve ljudske neljubavi. “Ako sam možda i teško sagriješio, ako me i savjest tišti, neću očajavati, nego ću se sjećati rana Gospodnjih, jer je Gospodin izranjen zbog bezakonja naših. Ima li išta što vodi u smrt, da to Kristova smrt ne bi uništila?” – pita se sveti Bernard i mi, čitatelji njegovih misli, spontano i sigurno u svojoj duši zaključujemo: “Nema! Nema ničega što prijeti mojemu spasenju, a da to Krist već nije nadvladao!”. “A što ako sam svjestan svojih mnogih krivica?” – pita se dalje sveti Bernard, i odmah odgovara: “Utjeha mi je da je krivica bila velika a milosrđe još veće”, i dodaje: “i ja ću o milosrđu Gospodnjem uvijek pjevati.”
U ovoj svijesti se krije svetost tolikih svetaca koji se nisu umarali veličajući Božje neistraživo Milosrđe. Sjetimo se samo svete Terezije Avilske koja je svoju autobiografiju nazvala “Knjigom Milosrđa Božjih”, svete Male Terezije koja se čitava posvetila Božjoj Milosrdnoj Ljubavi moleći da ju njezini plamenovi “spaljuju bez prestanka”, svete Faustine koja je od Isusa bila proglašena “tajnicom Njegova MIlosrđa”, a tu su još toliki drugi. Zašto i mi ne bismo bili jedni od njih? Dovoljno je da dobrom Bogu dopustimo da nam bude dobar i da nam daje sve što nam želi dati, onoliko, onda i onako koliko, kada i kako On to želi. Ako Isusovoj Milosrdnoj Ljubavi ne stavimo mjeru, On će nas posvećivati svojom mjerom, a mjera Njegove Ljubavi je Ljubav bez mjere.
U nastavku donosimo cjeloviti tekst iz spomenute propovijedi svetoga Bernarda. Odahnite i uživajte u ljepoti tih misli i primite od Gospodina puninu blagoslova koju vam u ovome trenutku vašega života želi udijeliti, usprkos svim teškoćama koje možda susrećete ili, bolje rečeno, upravo zbog teškoća koje susrećete jer bez snage i preobilja Božjega blagoslova čovjek teškoće ni ne može prebroditi:

Iz Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama, svetoga Bernarda, Opata (Prop. 61, 3-5; Sabrana djela, 2, 150-151) 

Krivica je bila velika, a milost još veća

Gdje je slabim ljudima jaka i čvrsta sigurnost i pokoj, ako ne u ranama Spasiteljevim? Ja tu toliko sigurnije prebivam, koliko više shvaćam njegovu spasiteljsku moć. Neka viče svijet, neka smeta tijelo, neka zasjeda đavao! Ne bojim se da ću pasti, jer je moj temelj na čvrstoj stijeni. Ako sam možda i teško sagriješio, ako me i savjest tišti, neću očajavati, nego ću se sjećati rana Gospodnjih, jer je Gospodin izranjen zbog bezakonja naših. Ima li išta što vodi u smrt, da to Kristova smrt ne bi uništila. Ako se samo sjetim da imam tako snažan i djelotvoran lijek, ne treba mi se bojati ni od kakve opasne bolesti.
Očigledno je da je pogriješio onaj koji je rekao: Moja je zloća tako velika da ne zaslužujem oproštenja. Tako može govoriti samo onaj koji ne pripada udovima Kristovim, tko nema zajedništva u zaslugama Kristovim onako kao što su udovi u jedinstvu s glavom, nego računa i govori da je njegovo samo ono što je sam učinio.
A ja bez straha iz Srca Gospodnjega prisvajam sebi ono čega nemam, jer je njegovo Srce prepuno milosrđa, a i probodeno je da milosrđe razlije. Proboli su njegove ruke i noge, a prsi mu kopljem otvorili. Kroz te rane mogu slobodno dohvatiti med što curi s litice i ulje što se prelijeva ispod tvrdog kamena, to jest kušati i vidjeti kako je sladak Gospodin. On je mislio misli mira, a ja to nisam znao. Tko može spoznati misao Gospodnju? Ili tko mu je bio savjetnik? Čavao koji je otvorio rane postao je ključ koji mi otvara vrata da upoznam volju Gospodnju. A što mogu vidjeti kroz otvor? Govori mi čavao, govori mi rana da je Bog doista u Kristu svijet sa sobom pomirio. Koplje je probolo dušu njegovu i približilo se Srcu njegovu, tako da može dobro suosjećati s mojim slaboćama. Otvoreno je skrovište Srca ranama tijela. Otvoreno je veliko otajstvo, otvoreno je milosrđe Srca Boga našega, po kome nas je pohodilo Mlado Sunce s visine. Zašto srce ne bi bilo otvoreno po ranama? U čemu bi se drugom jasnije negoli u tvojim ranama moglo vidjeti da si ti, Gospodine, sladak i blag i bogat milosrđem? Doista, nitko nema veće ljubavi od ove da položi život svoj za osuđene na smrt i odbačene. Stoga Božje smilovanje postaje meni zasluga. Nisam sasvim bez zasluga dok god u njega ima smilovanja. Pa kad u njega obiluje smilovanje, i ja, unatoč svemu, obilujem zaslugama. A što ako sam svjestan svojih mnogih krivica? Utjeha mi je da je krivica bila velika a milosrđe još veće. Ako je milosrđe Gospodnje od vijeka do vijeka, i ja ću o milosrđu Gospodnjem uvijek pjevati. A što mogu misliti o svojoj pravednosti? Gospodine, samo ću se tvoje pravednosti spominjati. No to je ujedno i moja pravednost, jer ti si postao moja pravednost pred Bogom Ocem.”


Preuzeto s: https://bozanskicasoslov.wordpress.com/2019/01/30/03-nkg-srijeda-sluzba-citanja/#more-58107

Pet prvih subota uz marijanske duhovne obnove u Karmelu Božjeg Milosrđa u Kuni

Karmel je sav Marijin – Totus Marianus est Carmelus“ – poznata je izreka koja osobito ukazuje na posvetu Blaženoj Djevici Mariji od Gore Karmela po karmelskom škapularu kojega je Gospa darovala  kao zalog svoje majčinske ljubavi i zaštite. Sv. Ivan Pavao II., koji je i sam nosio škapular, nazvao ga je najizvrsnijim znakom posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Povezujući pobožnost pet prvih subota u čast Bezgrešnog Srca Marijina sa marijanskim duhovnim obnovama želimo produbljivati smisao posvete Gospi. Time ćemo se ujedno i pripremati za slavlje Gospe Delorite u Kuni (10. svibnja) i Gospe Fatimske (13. svibnja) koju osobito častimo u Karmelu Božjeg Milosrđa. 

Duhovne obnove održavat će se svake prve subote u mjesecu:

5. siječnja, 2. veljače, 2. ožujka, 6. travnja i 4. svibnja

Program će se odvijati prema rasporedu:

15.30 h Gospina Krunica

16 h Marijanski nagovor i euharistijsko klanjanje (za to vrijeme bit će mogućnost za sv. Ispovijed)

17 h Sveta misa s propovijedi

Pozivamo sve koji već nose karmelski škapular i žele produbljivati svoju posvetu, kao i one koji žele upoznati njegovo značenje za duhovni život ili jednostavno žele doći bliže Gospi po molitvi i razmatranju te po Njoj bliže Gospodinu.