Kapela kao duhovna “konoba” Krista Zaručnika

U samostanu Gospe Delorite koji je od 14. rujna 2018. povjeren na korištenje Karmelu Božjeg Milosrđa tri mjeseca nakon ulaska u nj, na svetkovinu sv. Ivana od Križa 14. prosinca 2018., inaugurirana je samostanska kapelica.

Zahvaljujući skrbnoj i milosrdnoj Providnosti Božjoj preko otvorenih srdaca i ruku dobročinitelja upravo u razdoblju kad nastupa zimska pelješka hladnoća samostan dobiva, premda još do kraja nedovršen, topli prostor za odvijanje najvažnijih trenutaka dana u prisnosti s Euharistijskim Isusom.

U euharistijskom slavlju misli nadahnute svetačkim primjerom Ivana od Križa išle su prema krjeposti poniznosti kojom je ovaj svetac uspijevao mirno i blagoslovljno prebroditi i najteža životna iskušenja. Poniznost se očituje u sebedarju i žrtvi usporedivoj sa sudbinom grožđa namijenjenom za vino. Mučnim putem iz grožđa nastaje plemenita tekućina kroz koju nam i sam Isus daje za otkupiteljsku okrjepu svoju predragocjenu Krv – “vino” vječne ljubavi. Sv. Ivan od Križa u svome Duhovnom spjevu opjevao je opijenost duše ljubavlju Krista, svoga Zaručnika, koji joj utažuje žeđ u “nutarnjoj konobi” svoje prisutnosti, kako one po kojoj ju nastanjuje kao svoj hram tako i one euharistijske koja onu prvu produbljuje.

Tu stvarnost ikonografski su predočile libanonske karmelićanke iz Harrise na ikoni sv. Ivana od Križa koja se čuva u crkvi njegova groba u Segoviji, a ta predodžba prilagođeno je preuzeta na svetohraništu nove samostanske kapelice u Kuni koje je tijekom slavlja misne žrtve blagoslovljeno.

Radi se o prikazu Krista – učitelja i svećenika kao zaručnika duše, personificirano predstavljene kao ženske osobe odjevene haljinama vjere, ufanja i ljubavi, koja iz njegovih ruku prima svitak i kalež. Pored toga naveden je i dio 26. kitice “Duhovnog spjeva”:

“Pila sam u nutarnjoj konobi

Ljubljenoga svoga”.

Zato ova kapelica, okružena nepreglednim pelješkim vinogradima i brojnim vinskim konobama, kao srce Karm-ela (što na hebrejskom znači vinograd Božji) i kao duhovna “konoba” upućuje na evanđeosku simboliku trsa i loze, čuda u Kani, novoga vina i svakako, preobrazujućega vina iz jeruzalemske dvorane Posljednje večere koje svoje izvorište otkriva u probodenom boku na Kalvariji Raspete Ljubavi.

Čuvajući prisutnost Krista-trsa bez kojega nijedna pelješka ni ikoja druga loza ne može opstati ova kapela želi biti znak vječnosti u prolaznosti ovozemaljskoga. Ona želi govoriti o sebedarnoj poniznosti grožđa u tijesku koja ide do postajanja žrtvom ljevanicom, a koju otajstvena snaga i utjeha Duha Svetoga uzvisuju do mistične ljepote i plodnosti, upravo kako se iz najvećih trpljenja i progona u životu sv. Ivana od Križa izvijala najljepša mistična poezija koja odiše miomirisima vjere, ufanja i ljubavi.

Milosrdni Isuse, zaručniče naših duša, daj da se isto ostvaruje u svakoj moliteljici i molitelju, klanjateljici i klanjatelju u ovoj kapelici, i u svakome za koga se u njoj moli i na njezinu oltaru prolijeva Krv novoga i vječnog saveza.