“Pustinja – oaza Milosrđa” – svjedočanstvo

Dragi čitatelji,

dijelimo s vama jedno zanimljivo i osebujno svjedočanstvo o “danima pustinje” na Koločepu, za koje trajno postoji interes mladih i odraslih… Možda ta riječ “pustinja” na prvu zazvuči kao nešto teško, ali kada se u njoj otkrije sakrivena oaza…pročitajte što donosi!…

 

Dok svijet tovari na leđa čovjeka breme nameta i dadžbina, poslova i traženja do mjere dokle to čovjek jedva može fizički i psihički izdržati, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

Dok odnosi u obitelji, s prijateljima, kolegama, šefovima, subraćom u Kristu podbacuju u očekivanjima pa i razočaravaju, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

Dok čovjek sam sebi predbacuje je li mogao bolje, i dok mu se ogledavajući se u sebe ne sviđa što vidi, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

– „U pustinju?“ – steže se čovjeku u grlu kao da je odjednom ostao bez vode.

– I opet čuje glas: „Dođi u pustinju!“

– „Što je to, Gospodine, točno pustinja u koju me zoveš?“ – pita čovjek.

– „To je mjesto u kojem ćemo boraviti sami ti i ja“ – odgovara Gospodin.

– „Kako će to biti Gospodine, kad ja živim potpuno drugačije, kako ću u tim uvjetima?“

– „Vjeruj mi!“

– „A ima li tamo vode? Koliko vode da ponesem?“

– „Zar zaboravljaš da sam ja Izvor žive vode?!“

– „Dobro, voda – bit će mi lakša naprtnjača. Mobitel moram ponijeti! Što ako negdje zaglavim na putu do te pustinje?! (sad se čovjek već od brige okrenuo sam u sebe zaboravljajući da je s njim Gospodin).

Je li trebam ponijeti i kompas, kartu, google, GPS, šator, deku – dvije…? Što ću jesti?! Da skuham nešto pa ponesem? A da ipak idem autom da to sve stane?! Ili bolje kombijem ako tamo bude, šta ja znam… paukova, zmija… da mogu spavati u kombiju?“

– „Samo vjeruj! Čekam te!“

– „Dobro može i samo naprtnjača, ne treba kombi… Oprosti što me čekaš, moram sve dobro isplanirati! Hvala Ti što si me zvao! Htio bih još samo znati koliko ću trebati provesti u pustinji?!“

– „Koliko misliš da možeš, a možda i duže.“

Čovjek je malo zbunjen ovim odgovorom, ali što da radi, ne može sad opet pitati objašnjenje pa da ispadne da je tupast. Tako čovjek baci naprtnjaču preko leđa i krene na put ne pitajući Gospodina više ništa. Putem je još sumnjao. Ipak, prije nego se umorio, shvatio je da je stigao na odredište.

– „Hm..“ – pomisli čovjek – „pa do pustinje nije bilo teško stići. Možda ovo nije ta pustinja?!“

Tako se čovjek spustio do središta pustinje gdje je bio hram. Gledao je lijevo – desno, okolo hrama. Nigdje nikoga. Odjednom mu prilaze dvije osobe i otvaraju mu vrata hrama.

– „Tko ste vi?“ – upita čovjek.

– „Mi smo službenici Gospodnji“ – odgovore oni – „oni koji čuvaju hram Gospodnji da se ne oskvrne.“

– „Gospodin mi je rekao da je ovdje pustinja i da ću u njoj naći samo Njega i da ćemo ovdje provesti u samoći neko vrijeme.“

– „Kako ti je rekao, tako će biti“ – odgovoriše mu i uvedoše ga u hram Gospodnji.

Dotače čovjeka to mjesto i iako je bilo prazno osjećala se u njemu punina Božja.

– „Ovaj hram je predivan“ – reče čovjek. Veće mu riječi nisu prevalile usta jer ono što je tamo ispunilo prostor bila je prisutnost Duha Svetoga i živo Svetohranište i bila je to za njega prevelika sila.

Tako se čovjek privolio da prebiva u molitvi u malom hramu sred pustinje. Kako je bilo upravo vrijeme kad su službenici molili Gospodina, pridružio se i on. Divio se kako lijepo oni mole pa je sad počeo iščekivati Gospodina da mu se javi opet.

– „Gospodine, evo me, došao sam! Gdje si ti?“ – ogledava se oko sebe, osluškuje. „Naišao sam na službenike Tvoje. Slušam ih kako mole. Izgledaju mi sveti. Pridružio sam im se odmah. Hoću li i ja biti svet nakon pustinje?“

Muk. Čuje se samo molitva. Miriše tamjan. Zvecka krunica. Ne preostaje mu ništa drugo nego da uporno moli. Tako je i učinio.

– „Gospodin je rekao da ti budemo od pomoći kada stigneš, ovo je poruka za tebe“ – obratili su mu se službenici. Čovjek uze poruku naslovljenu sa „7 tajna Božjeg Milosrđa“ i krene pratiti što mu to želi reći.

Tako je činio prvi dan i drugi dan i kada je srcem pristao uz Gospodina, nestalo je muka i On mu je opet progovorio:

– „Ovdje sam otkako si došao, kako sam i rekao da ću biti“ – začuje glas u hramu. – „Stajao sam pred tvojim vratima. Čekao sam. Ti si me zvao ali si zaboravio otključati vrata. Nisam mogao ući.“

– „Oprosti!“ – reče mu čovjek – „Ja sam osjećao neku nemoć u nutrini, ali nisam znao da vičem iza zatvorenih vrata.“

– „U redu je! Bio bih te čekao i duže. Ja sam onaj koji ispunjava obećanja.“

Tako je krenuo dijalog između čovjeka i Boga. Čovjek je upijao istine o Božjem milosrđu. Teret svijeta padao je s njega sve više. Čovjek je postajao sve lepršaviji, mirniji. Bog je bio nježan. Darovao mu je mnoge milosne trenutke sa svojim službenicima. U svakoj molitvi ponavljao mu je o ljubavi koju je njemu namijenio i blagoslivljao ga:

– „Predaj mi sve! Ja želim uzeti sve tvoje brige. Ja te ljubim!“

Čovjek je sve više ulazio u Boga a da ni sam nije znao kako. Pristankom srca započelo je njegovo preobraženje.

Na kraju mu je čovjek rekao: „Gospodine, bio sam preplašen tvojim pozivom u pustinju! Sada bih u njoj želio ostati još da i dalje uranjam u poruke Tvoga Milosrđa. Odgodio bih još koji dan povratak u svijet.“

– „Ne brini! Neću te napustiti ni u svijetu! A kada bude potrebno da se sretnemo u samoći, opet ću te zvati u pustinju. Sada moraš ići. Tamo te trebam.“

– „Dobro Gospodine!“ – odgovori čovjek.

– „Samo, molim te, provjeri da li držiš vrata otključana, inače ćeš se ti umoriti od zvanja a ja ću dugo čekati.“

– „Hoću Gospodine!“

Vraćajući se prema svijetu konačno je razumio ono „koliko misliš da možeš a možda i duže“.

Nikolina, Šibenik

Oglasi

Molitva za Domovinu kao duhovno djelo milosrđa

U vremenu korizme kad nas Duh Sveti po Crkvi poziva na molitvu, milostinju i djela ljubavi pozvani smo više nego inače razbuditi osjećaj za svoje bližnje. Braće i sestre iz našega naroda i Domovina u kojoj nam je Božja providnost dala živjeti povjereni su nam u molitve na osobit način. To nije nacionalizam, već vjernost četvrtoj Božjoj zapovijedi u širem smislu, kako je i bl. Alojzije Stepinac tumačio.

Molitva je jedno od duhovnih djela milosrđa. Ako nam je srce otvoreno za potrebu bližnjih ne ćemo moći a da ne prepoznamo da nam je i naš narod bližnji koji čeka, možda poput izranjenog, polumrtvog čovjeka bačenog uz put iz desetog poglavlja Lukina evanđelja, koji čeka milosrđe.

Budimo Samarijanci, počevši od najbližih i neka korizma bude vrijeme obnove naših srdaca, naših obitelji i cijeloga naroda. Molitvom se postižu čudesa. Molitva je u vjeri i ljubavi prema Bogu svemoguća.

Poklonimo se zato Kristu da bismo bili Njegovi, da bi nam narod i Domovina bili Njegovi.

Pridruži se klanjanjima za Domovinu u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku (ovog tjedna umjesto u kapeli sv. Josipa bit će u kapeli BIskupijskoga sjemeništa – Poljana Ruđera Boškovića 6 (pored Jezuita), Dardi, Livnu i Berlinu. Založi se da se i u Tvom mjestu pokrene klanjanje za Domovinu.

image-0-02-05-2be873d4690a7bd583b5490e8fcf81de252a3f02048283dd7a66cd48561291d7-v.jpg

 

 

 

„Bol, medicina i mistika” – duhovna obnova za djelatnike bolnice u Dubrovniku

Uoči Svjetskog dana bolesnika u Općoj bolnici Dubrovnik održana je u subotu, 10. veljače duhovna obnova za osoblje bolnice, medicinske sestre, tehničare i liječnike. Tema obnove je „Bol, medicina i mistika“, a predvoditelj je br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa na Koločepu.

Fenomen boli predstavljen je kroz tumačenje evanđeoskog događaja o izliječenu žene koja je bolovala od krvarenja. Budući da bol zahvaća čovjeka cjelovito, i tjelesno i duševno i duhovno, medicina mu je pozvana pristupiti empatijski, kazao je voditelj obnove. Bolesnika nije dovoljno zbrinuti (eng. cure), nego se je potrebno za nj zauzeti kao za osobu, cjelovito se pobrinuti (eng. care), ostvarujući tako liječenje kao izraz izvorne bliskosti.

Isus je svoje poslanje predstavljao kao liječenje. Bog je taj koji daje zdravlje, ali ne tek nakon što se iscrpe ljudski pokušaji. Božja milost, naime, teži djelovati već  u redovitom liječenju, kroz redovito liječenje, ukrjepljujući profesionalni medicinski napor, prodahnjujući ga i tako ga humanizirajući i evangelizirajući. Da bi se to dogodilo neizostavni je preduvjet da medicina prepoznaje i prihvaća svoje granice, ne  narušavajući red prirodnoga zakona upisanoga u čovjekov identitet, osobito na polju poštivanja čovjekova života od njegova prirodnog začeća do naravne smrti.

Odnos boli i mistike protumačen je kroz proces preobrazbe boli kao samo neugodnog iskustva, preko iskustva njezine ucijepljenosti u božansko-ljudsku bol obistinjenu na Kristovu križu do iskustva boli kao izvanrednog talenta za suosjećanje s Kristom patnikom i sudjelovanje s Njim u poslanju otkupljenja.

Nakon nagovora slijedilo je misno slavlje koje je predvodio i na njemu propovijedao br. Vargašević u koncelebraciji s duhovnikom dubrovačke podružnice Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara don Marinom Lučićem. Na početku susreta sudionici obnove imali su klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U homiliji je evanđeoski izvještaj o umnažanju kruha predvoditelj slavlja protumačio kao poziv da se Isusu na raspolaganje stave sve naše mogućnosti, ne ostajući samo pri ljudskoj procjeni njihove nedostatnosti. Sa sedam kruhova, što je broj punine, Isus je nasitio veliko mnoštvo što je ljudski gledano bilo nemoguće. To je poziv da Isusu ponudimo puninu svoga doprinosa, što će biti dovoljno da Isus po nama svojom brigom, skrbi i izlječenjem iziđe ususret velikim potrebama naših bližnjih. Na odgovornost takvoga zalaganja liječnike je proročkim riječima pobuđivao i sam bl. Alojzije Stepinac, osobito u pogledu zaštite nerođenoga života.

Preuzeto sa: http://www.dubrovacka-biskupija.hr

Nastavak udružene molitve za Domovinu – od 15. veljače inicijativi “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” pridružuje se i Rijeka!

Teško bi bilo prebrojati koliko je sestara i braće uzelo udjela u klanjanjima za Domovinu u naših šest dosad uključenih gradova: Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Dardi, Livnu i Berlinu, bilo kao organizatori i animatori, bilo kao jednostavni sudionici. Još teže bi bilo saznati do koliko je srdaca došlo Božje milosrđe po tim klanjanjima, ali ono što sigurno znamo je da ni jedan iskreni uzdah srca pred Isusom, nijedno vjernički prignuto koljeno, nijedna sekunda zaufanog zagovora nije otišla u vjetar. Gospodin čuje i Gospodin uslišava i lice naše Domovine se polako ali sigurno mijenja.

Oni koji se sjećaju učinka zajedničke zaufane molitve u vrijeme rata u Hrvatskoj prije dvadesetak godina osjetili su na vlastitoj koži snagu molitve za tijek sudbine naroda i Domovine. Sada, uz molitvu Krunicu, s novom snagom prianjamo produženim euharistijskim klanjanjima. Marija nas vodi svome Sinu prisutnom u Euharistiji i Njegovu beskrajnom Milosrđu predajemo sve nakane hrvatske zemlje i naroda.

U Dubrovniku se već skladno povezuju naša inicijativa klanjanja s inicijativom molitve Gospine Krunice za Domovinu “Marijanski zavjet”, kako smo nedavno izvijestili. Sada se to događa i u Rijeci. Rijeka je, naime, sljedeći grad koji se uključuje u inicijativu “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” u zajedničkoj organizaciji Ureda za mlade Riječke nadbiskupije i Marijanskog zavjeta za Domovinu. Nakon završetka cjelodnevnog klanjanja za Domovinu u Centru za mlade bl. Miroslav Bulešić (8.00 – 19.30), odmah u 19.45 slijedi molitva Krunice za Domovinu na Trsatu ispred aule Ivana Pavla II. Rijeka se u program uključuje od 15. veljače 2018. do  22. ožujka 2018., tj. kroz cijelu korizmu:

 

PKDK-Rijeka-korizma.2018.jpg

 

Ovdje donosimo mali foto i video odjek od prošlog četvrtka i petka u Dubrovniku gdje je ponovno bio veliki interes te se popunilo 24 sata dežurstva, a tako će biti i ovog tjedna.

PKDK-Dubrovnik-1.-2.2.2018.

PKDK-Dubrovnik-1.-2.2.2018.-2

 

Ovdje možete vidjeti kako je prošlog četvrtka bilo u Dardi pokraj Osijeka, odakle nas pozdravlja župnik vlč. Bojan Slaviček sa svojim župljanima, zahvaljujući na krasnoj inicijativi i zazivajući na sve nas Božji blagoslov:

PKDK-1.2.2018.-Darda

Podsjećamo da sve informacije o inicijativi možete pronaći OVDJE.

 

 

 

 

 

Video zapisi trećeg seminara o Očenašu i najava četvrtoga: umjesto na prvu subotu – u veljači na drugu nedjelju 11.2.

Za one koji nisu uočili objavu video zapisa trećeg seminara o Očenašu na YouTube kanalu Karmela Božjeg Milosrđa (www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa) donosimo ovdje poveznice na snimke tog susreta u pet dijelova:

  1. Gospina Krunica – prvi dio:

2. Gospina Krunica – drugi dio:

3. nagovor:

4. meditativno euharistijsko klanjanje:

5. Sveta Misa (snimka završava s propovijedi):

 

U mjesecu veljači semimar se NE ĆE ODRŽATI NA PRVU SUBOTU. Zbog podudaranja prve subote s Festom svetoga Vlaha i druge subote sa završnim događajima Tjedna života i braka u Dubrovniku seminar će se održati U NEDJELJU 11. VELJAČE u kapeli Sjemeništa. Tema četvrtog susreta je: “BUDI VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI”.

Vođeni Isusovim riječima i iskustvom Svete Terezije Avilske, otkrivat ćemo ljepotu i izazov poziva na življenje Božje volje u svome životu. Nakon kateheze bit će euharistijsko klanjanje kao molitvena primjena obrađene teme.

Pridružite se nizu duhovnih seminara s temom “Očenaš”. Održavaju se svake prve subote u mjesecu u kapeli sjemeništa u Dubrovniku.

Prema svetoj Tereziji Avilskoj Očenaš sadrži sažetak čitavog duhovnog puta. Zato želimo otkrivati dublje značenje svakog pojedinog zaziva ove savršene molitve koju nas je naučio sam Gospodin Isus i – njome vođeni – ulaziti u živi nutarnji razgovor s Bogom.

Program:

15:00 – Gospina Krunica,

15:30 – nagovor o Očenašu,

oko 16.30 – pauza,

oko 17.00 – uvođenje u meditativnu molitvu pred Presvetim oltarskim sakramentom.

18.00 – Sveta Misa središnje proslave Gospe Lurdske u crkvi sv. Ignacija (Jezuiti) odmah pored Sjemeništa i procesija – predslavi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Program u Sjemeništu moći ćete pratiti uživo putem interneta na već navedenoj adresi: www.youtube.com/c/KarmelBožjegMilosrđa.

Ovdje možete pogledati video zapise dosadašnjih susreta: prvi susret i drugi susret. a ovdje pročitati cjelovitu najavu serije duhovnih seminara o Molitvi Gospodnjoj.

Pridružite nam se, uživo ili putem internet prijenosa i podržite ovo događanje svojom molitvom. Radujemo se zajedničkom rastu u prisnosti s Gospodinom za kojega znamo da nas ljubi!

Ocenas-4.susret.jpg

Molitva mijenja lice zemlje. U klanjanjima za Domovinu pridružuje nam se i Darda pored Osijeka

Gorljiva i postojana molitva za hrvatsku domovinu i narod se nastavlja. Božjem Milosrđu nastavljamo izručivati sve slojeve narodne i državne stvarnosti pri čemu prepoznajemo da Duh Sveti pohađa našu Domovinu. Isus kaže da mi ljudi, iako zli, znamo dobrim darima darivati djecu svoje i dodaje: “koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” (Lk 11,13)

Radujemo se i slavimo Gospodina za vidljiva uslišanja i za ona koja nam nije dano vidjeti. Radujemo se svakoj sestri i bratu koji nam se pridružuju u molitvi za preporod Domovine. Mnogo je i onih skrivenih i skrovitih molitelja. Jednu takvu skupinu otkrili smo tek prije par dana. Radi se o Molitvenoj zajednici sv. Ivana Pavla II. u Župi sv. Ivana Krstitelja u Dardi pored Osijeka, na čelu s njihovim župnikom velečasnim Bojanom Slavičekom.

Oni su još od prosinca prošle godine u duhu dio naše inicijative bez da smo to i znali. Radujemo se zajedništvu s Baranjcima i pozivamo sve koji su u blizini Osijeka da se na ovoj poveznici informiraju o terminima klanjanja u Dardi te im se pridruže:

Najava-fb

Ako ima još onih koji su prihvatili nakanu inicijative “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova” pozivamo ih da nam se jave te se ojačamo međusobnim zajedništvom.

Informacije za sve zainteresirane za organiziranje klanjanja za Domovinu u svojim vjerničkim zajednicama.

Za kraj donosimo nekoliko fotografija iz Dubrovnika s prošlotjednog klanjanja s predivnom pokaznicom koju su nam posudile Sestre Franjevka od Bezgrješne s Danača i dijelimo informaciju da u Zagrebu u crkvi Presvetog Srca Isusova raste zanimanje za klanjanja i broj sudionika.