Poštovani čitatelji,
ukoliko već niste naišli na razgovor brata Dražena Marije o pustinjaštvu za portal bitno.net dijelimo s vama poveznicu kao poticaj na promišljanje o dragocjenosti te slabo poznate karizme: https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/karmel-bozjeg-milosrda-pustinjastvo-edita-majic-brat-drazen-marija/
IM+JT
Motreći u otajstvu Božića Boga koji dolazi kao maleno dijete u ovaj svijet, prepoznajmo poziv da i mi postanemo kao djeca pred Njim.
Dijete Isus oslobađa nas od naše umišljenosti da možemo biti jaki bez Boga i neovisni od Njega. Nije li ljepše poput djeteta govoriti mu: Oče! Abba! Tata!
Molitva je, kako nas uče sam Isus i karmelski naučitelji, upravo sinovski razgovor s Ocem koji nas voli!
Uz jaslice, u ozračju tišine Svete noći i pustinje Karmela Božjeg Milosrđa, molimo za vas djetinje povjerenje i Očevu milosrdnu ljubav i blagoslov, sa zahvalnošću za svaku vašu podršku!
Želimo vam radostan Božić i blagoslov Božji u novoj 2018. godini! 🙂
Isus uvijek bio u našim dušama, dragi prijatelji Karmela Božjeg Milosrđa i svi dragi čitatelji naših mrežnih stranica!
Tim pozdravom kojeg je sveti Ivan od Križa započinjao svoja pisma želimo vam čestitati današnju svetkovinu našeg svetog duhovnog oca, obnovitelja karmelskih zajednica, mističnog pjesnika i pisca te sigurnog duhovnog vođe do vrhunaca svetosti.
Sveti Ivan je svjedočio i naučavao posvemašnje prvenstvo odnosa sa živim Bogom naspram svih drugih odnosa. To ga nije udaljilo od bližnjih, nego ga je naprotiv kvalitetnije povezalo s bližnjima, kako možete ovdje poslušati u nekoliko misli iz jutrošnje propovijedi na Koločepu. Takva povezanost s bližnjima rađa afektivnom stabilnošću i zrelošću, nadrastajući sve nezdrave navezanosti i zapetljanosti koje znaju zagorčavati međuljudske odnose. Bližnjim smo pozvani donositi Božju ljubav molitvom, žrtvom i djelima, ali ne samo to: bližnjima smo pozvani pomoći da i oni uđu u odnos s Bogom tako da On u njihovu zauzme posve prvo mjesto. A da bi se to dogodilo potreban je zdravi odmak od bližnjih koji će omogućiti veću čistoću i slobodu uzajamne ljubavi. Bog svaku dušu, uz obilje naklonosti i ljubavi koju joj udjeljuje, uči i takvom zdravom odmaku u kojemu jedino možemo istinski duhovno rasti. Stoga se i mi možemo motivirati da, živeći zdravi odmak prema bližnjima (u tom smislu i ovi zazivi iz našeg jutrošnjeg bogoslužja) – usprkos zahtjevnosti i boli koja je često s tim povezana, sazrijevamo u svojem afektivnom životu i jačamo u radosti nenavezanosti i slobode u kojima ćemo moći pružiti ono najviše svojim svojoj braći i sestrama.
Nošeni milostima i lijepima iskustvima sa zornica prošloga došašća i ovoga smo krenuli svakog jutra pretjecati zoru da molimo za pomoć Božju. Uz uobičajeno živahno i dinamično slavlje koje završi tako da otočani mogu stići na prvi brod za Dubrovnik u 6.45 ove godine zastanemo kratko ispred crkve uz šalicu čaja, kekse i čašicu razgovora.
Jutros, na spomendan svete Lucije, bilo je posebno znakovito i rekao bih čak – romantično. Naime upravo pred početak zornice nestalo je struje, tako da smo uz svjetlo voštanica čitali svete tekstove i tek blago nazirali likove Milosrdnoga Krista, Fatimske Gospe, Raspetoga na oltaru, kao i jedni drugih. Na prvi pogled neznatna, ali ipak dostatna svjetlost, zaodjenula nas je u molitvenu skrovitost, snažnije približila kozmičkom vremenu i usredotočila na bitno. Zajedno smo se prisjetili da je ono bitno Isus Krist – Svjetlo svijeta! Ne možemo a da ne iščitamo simpatični, upravo duhoviti doticaj Božji kroz okolnost da smo jedini put u došašću bez umjetnoga svjetla ostali upravo na spomendan svete Lucije, čije ime, imajući korijen u latinskom lux, upravo upućuje na svjetlo, tj. na Krista koji je Svjetlo neugasivo. Kad umjetna svjetla ne izdrže pred prijetnjom mraka lakše je shvatiti da je jedino pravo svjetlo Isus Krist – pobjednik nad svom tamom.
Tako smo, uz zagovor svete Lucije – Svjetlane, osluškivali sveta čitanja – riječ utjehe. Danas nam je Gospodin po Izaiji proroku utiskivao u dušu poruku da nas nije zaboravio, da nas poznaje po imenu i da je On izvor naše snage. Dok se čak i mladići umaraju i malakšu, oni koji se uzdaju u Gospodina “hode i ne more se”. Kad smo s Gospodinom i kad radimo za Gospodina ništa nije teško. U Evanđelju Isus nas je pozvao da dođemo k Njemu sa našim mukama i umorom. On obećava odmor. Ono na što nas on poziva nije teško, već je lako i slatko, čak i kad izgleda bremenito. Jaram je pomagalo kojim su se ujarmljivali volovi za teški rad, a Isus nam govori o jarmu koji je povezan uz nasljedovanje Njega. Mnogi se toga jarma boje i bježe od njega, ali to je zato što gledaju na jaram, a ne na Isusa. Poznavanje Isusa i ljubav prema Njemu svaki Njegov poziv i zahtjev čine laganim. Mnogima je npr. doći na zornicu izuzetno teško, ravno nemogućem, a onima koji su iskusili radost vjere i zajedništva u molitvi, to je lako i slatko.
Sjetili smo se i jednog svjetlog primjera takvog iskustva, svećenika iz Slavonije na glasu svetosti koji je preminuo 2008. godine – mons. Ivana Šeše. Premda nije imao niti vozačke dozvole niti automobila s radošću je hitao pomoći potrebitim dušama s jednog kraja Slavonije do drugog pa i dalje od toga. Sjećam se kako je jednom usprkos svojem slabom zdravlju i doslovno rastrganošću brojnim obvezama i zahtjevima ljudi koji su tražili njegovu pomoć, spremno potegao čak do Istre samo da ispovijedi jednu baku. Osjećao je da to Isus želi i nije mu bilo teško. Kolika je bila radost i slatkoća u njegovu darivanju Isusu i dušama, kako se zorno u njegovu životu vidjelo da je Isusov jaram sladak.
Nemojmo nikad zaboraviti da je svjetlo Isusove ljubavi jače od tame straha, briga i malaksalosti! Poklanjajući Isusu povjerenje doživjet ćemo da se u našim dušama budi Njegovo svjetlo, svjetlo neugasivo koje nas sigurno vodi do cilja našega života i čini od nas svjetlonoše na tamnim putovima ovoga svijeta!
brat dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa
Dragi mladi, pozivamo vas da s Blaženom Djevicom Marijom otvorite vrata i ove nove godine kroz tri koraka:
– zahvalimo za PROŠLOST,
– ohrabrimo se za SADAŠNJOST i
– krenimo s nadom u BUDUĆNOST.
Pozivamo vas na duhovnu obnovu i molitveni doček Nove godine u Međugorju od 30. prosinca 2017. do 1. siječnja 2018.
Sve informacije i prijave (do 28. prosinca) na e-mail: KarmelBM.Zajednica@gmail.com
Uđimo s Marijom u novu godinu!
Pročitajte kratki izvještaj s portala Dubrovačke biskupije o početku klanjanja pred Presvetim za Domovinu u okviru inicijative: “Pokloni se Kristu da Domovina bude Kristova”:
Ovdje donosimo u nekoliko dijelova i u nešto boljoj kvaliteti najveći dio 2. seminara o Očenašu od 2. prosinca 2017. u Dubrovniku
“POKLONI SE KRISTU DA DOMOVINA BUDE KRISTOVA!”
Izmolimo porebrazbu Hrvatske!
Euharistijska klanjanja za Domovinu ucrkvi sv. Josipa u Dubrovniku (Ulica od Puča):
Za razdoblje do Uskrsnog Trodnevlja s radošću najavljujemo klanjanja svakog četvrtka! Prvog četvrtka trajanje je 24 satno, a ostalih četvrtaka tijekom cijelog dana (11 i pol sati). Postoji mogućnost da se klanjanje produži na 24 sata svaki put kad bude dovoljno prijavljenih za dežurstvo:
Svi koji ljubite hrvatski narod i Hrvatsku i uočavate koliko je ugrožena!
1. ODGOVORIMO NA VELIKU POTREBU
Sasvim je očito da našoj domovini treba korjeniti preporod i obnova. Više se ne možemo zadovoljiti dajući tek nešto od sebe. Moramo dati najviše! A ono najviše izlazi iz dubine duše i uzdiže se do srca Svemogućega. Krenimo iznova od molitve, i to one najjače, u kojoj se Sin prikazuje Ocu kao euharistijska žrtva, povezujući bezdane naše bijede s bezdanima svoga milosrđa.
Pristupimo zajednički, zbijenih redova Euharistijskom Isusu, klanjajući mu se tamo gdje nam je najbliži, ustrajno i s pouzdanjem, organizirano i jednodušno, u svoje ime i u ime bližnjih, zazivajući njegovo Milosrđe izvan kojega za nas nema drugog izvora nade.
2. SAM ISUS NAM GOVORI KAKO
Isus je sam pozvao da molimo u Njegovo ime (usp. Iv 14,13), jednodušno (usp. Mt 18,19), posvećujući sebe i bližnje Bogu (usp. Iv 17,17-19), ustrajno (usp. Mt 7,7; Lk 18,1-8) i oslanjajući se na Njegovo Milosrđe (usp. Dnevnik sv. Faustine):
Dakle:
– molimo u ime Isusovo, oslonjeni na Njegovo ime i na Njegovo Milosrđe koje je najvažnija Božja vlastitost, iz dubine naše potrebe, motreći s pouzdanjem Njegovo Milosrđe posredstvom slike koju je sam Isus s razlogom želio;
– molimo jednodušno. Nesloga nas razara. Postanimo zato maksimalno združeni u istoj nakani – posvećujući same sebe i cijelu Domovinu Isusu Kristu pod geslom: “POKLONI SE KRISTU DA DOMOVINA BUDE KRISTOVA!”;
– pristupimo Milosrdnom Isusu tamo gdje nam je najbliži – u Presvetoj Euharistiji,
– činimo to istovremeno na što više mjesta, s istim zazivom: “ISUSE, SPASI HRVATSKU!”;
– činimo to ustrajno, kroz cijele dane i noći, nemojmo samo pokucati, već kucajmo dok nam se ne otvori i
– činimo sve to po Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije, Zagovornice Hrvatske, povjeravajući Mariji sebe i Domovinu pomoću moćnog oružja njezine svete Krunice.
3. MOLITVA IMA VELIKU MOĆ
Jednodušnom i ustrajnom molitvom srušene su jerihonske zidine (usp. Jš 6), svetom Pavlu su se raskinuli zatvorski okovi (usp. Dj 16, 25-26), bezbrojni mučenici su rastvarali vrata ljubavi i praštanja u tamnicama mržnje, kršćanski narodi su obranjeni od zatirača, naša Domovina je opstala na pozornici povijesti.
Jednodušnom i ustrajnom molitvom naša Domovina i danas može doživjeti preporod i postati znakom obnove drugim narodima. Želiš li to? Želiš li to svim srcem? Želiš li to u spremnosti dati sve od sebe za taj cilj? Ako želiš kreni od najvažnijeg:
“POKLONI SE KRISTU DA DOMOVINA BUDE KRISTOVA!”
O tvome poklonu (klanjanju i sebedarju) ovisi sudbina tvoga naroda! Ne budi kamenčić koji će u mozaiku nedostajati!
PRIDRUŽI SE produženim euharistijskim klanjanjima za Domovinu u Dubrovniku! i uključi se u širenje ove inicijative!
Više o ovoj inicijativi pročitajte ovdje…
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 