Podmorje života – karmelska duhovnost u prispodobi

Podmorje života – meditacija

U ovim mjesecima ljetne vrućine mnogi odlaze na more kako bi se osvježili i odmorili u blagodati mediteranske klime. Pune plaže, skuteri, jahte, izletnički brodovi, kruzeri… sve to svakodnevno doživljavamo na našem Jadranu. Na moru cijelo “more” turističkih ponuda, no je li doista otkriveno more u ljepoti i zdravlju svoje prirode i u svojim dubinama? Puno je manje onih odvažnih plivača i ronioca koji otkrivaju očaravajuću ljepotu mora ispod njegove zadivljujuće i sjajne površine.

To je i slika života koji također ima svoju površinu i dubinu. Površina je dostupna, blještava, privlačna i uzbudljiva u svojim valovima i pješčanim plažama. Na površini života ostaju oni koji se zaustavljaju samo na prolaznim stvarima i promjenjivosti sjetilnih užitaka i zadovoljstava. Oni su nestalni poput kuće na pijesku i kad-tad postanu ruševina. No, ljudska duša koja je jedna beskrajna čežnja otkriva da brzo prolaze “valovi” svjetovnih zadovoljstava i dosade “pješčane plaže” sa svojim školjkicama i šljokicama. Prolazan je sjaj mode, tržišta, brendova, zabave… Brzo iz duše ishlapi radost koja ima izvor u nestalnim i prolaznim stvarima, koliko god primamljiva bila. Ljudska duša privučena je dalekom pučinom i traži dubine sreće i ispunjenja života, ali ne traži uvijek na pravi način niti na pravim mjestima jer ne poznaje samu sebe.

Potrebno je otkriti i upoznati sebe ne samo kroz pojavnost površine materijalne i tjelesne razine života, nego kroz otajstvo dubine duhovnog života. Čovjek – koji je duh, duša i tijelo – otajstvo je veće od dubine mora! Bez Onoga koji ga je stvorio ne može upoznati samoga sebe u svojoj cjelovitosti i  dubinama. A da za njima čezne to pokazuje njegovo neprestano traženje ispunjenja života. Čovječe – odvaži se otisnuti iz plićaka na pučinu, zaroniti s površine u dubinu! Odvaži se s površine tjelesnosti, pa i duhovnosti koja samo pluta na površini osjećaja i senzacije iskustva, zaroniti u dubine svoje duše i otkriti ljepotu “podmorja” duhovnog života u povezanosti s Onim koji je najdublje dno tvoje duše – Bogom koji te stvorio iz ljubavi!

Karmelska duhovnost rastvara te unutarnje dubine Božje prisutnosti, ljubavi i djelovanja u duši koja mu se otvara i predaje. Kažu da je ronjenje sport koji djeluje kao antistres terapija. Ronioc otkriva jedan drugi svijet prirodne ljepote dubokog plavetnila i još dublje tišine koja ga osvaja i umiruje. Koliko više učinaka na čovjeka ima duhovna sabranost, unutarnja molitva i šutnja koja postaje osluškivanje Riječi. Unutarnja molitva je poput umijeća duhovnog ronjenja u otkrivanju dubine otajstva svoje nutrine, stvorenosti na sliku Stvoritelja i mogućnosti dubokog zajedništva s Njim. Molitva rastvara još dublji svijet unutarnjeg mira, iscjeljenja, utjehe, zadovoljstva. Ali kršćanska molitva je više od nekog stanja, ona je susret s Onim koji me voli, s Osobom Isusa Krista.

Sv. Terezija od Isusa (Avilska), karmelska svetica i naučiteljica Crkve, daje jednostavnu, a duboku definiciju molitve: “Misaona molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi.” Molitva, jer je živi odnos i razgovor s Bogom, trajno rastvara nove dubine prijateljstva i ljubavi. Blizina Božja čovjeku, po Njegovoj prisutnosti u duši, poziv je na bliskost. Načini i stupnjevi molitve, od usmene do meditativne i kontemplativne, upravo su izražaji dubine i intenziteta ljubavi između Boga i duše. Ta unutarnjost i intimnost duše s Bogom značajka je karmelskog puta molitve. Mistici, sv. Terezija od Isusa i sv. Ivan od Križa, doživjeli su ga do punine mističnog sjedinjenja i opisali snažnom metaforom duhovnih zaruka i duhovnog vjenčanja. Iz tih mističnih dubina i iskustva Krista Prijatelja i Zaručnika duše proizlaze i njihovi savjeti za molitvu i duhovni život.

Onoga tko sa molitvom još nije započeo, sv. Terezija moli da ne “oskudijeva u takvom dobru” i ohrabruje da se “ne treba bojati, već željeti” i započeti “odlučnom odlučnošću”! Doista, ne treba se bojati Boga koji zove, jer Njegov poziv je ispružena ruka spasenja, ljubavi i prijateljstva. On je Prijatelj koji izlazi u susret. Ne treba se bojati niti otkrića samoga sebe u svojim dubinama. Duhovna samospoznaja pomaže nam otkriti istinu o sebi, Boga u sebi i samoga sebe u Bogu. Iako tijekom života svašta upadne i potone u more tvoje duše, ne zaboravi da je tvoja duša izvorno lijepa i da je Bog najdublje dno tvoje duše – dublje od tvojih slabosti, unutarnje bijede i grijehom onečišćenog podmorja. Ako ti se i čini da toneš do dna svoje tame, da ostaješ bez zraka i da ne možeš dohvatiti površinu i svoje oslobođenje, tada se još jače odgurni od toga dna – snagom pouzdanja u Božje Milosrđe! Neka bezdan tvoje bijede ponizno doziva bezdan Božjeg Milosrđa! Božja ljubav je Istina koja te oslobađa, Melem koji liječi tvoje rane, Čistoća koja obnavlja bistrinu tvoje duše, Svjetlo koje svojim zrakama vraća sjaj koraljima tvojih duhovnih kreposti i ljudskih vrlina. Božja ljubav želi postati more koje te potpuno ispunja, okružuje, čisti i nosi strujama svojih milosti, more po kojem možeš u vjeri i hodati! Samo pogled u Isusa koji te gleda s ljubavlju i zove: “Hrabro samo! Ja sam! Ne boj se!” Bog “kada gleda ljubi i daruje milost” (sv. Ivan od Križa) i “toliko drži do tvoga pogleda da ga neće propustiti” (sv. Terezija od Isusa)! Ne propusti niti ti odgovoriti na Njegov poziv na molitvu i prijateljstvo. Čeka te na dnu tvoga srca – okrijepi se u dubinama Božje ljubavi!

s. Maja Pavla od Božjeg Milosrđa

 

Izvanredna snaga pouzdanja u Isusa

Čovjeku totalno nemoguće, ali čovjeku koji se uzda u Isusa totalno moguće. Sveti Lovro koji je u Isusovoj snazi podnio okrutno mučeništvo i sveti Petar koji je zagledan u Isusa hodao po vodi dokaz su za to, usprkos slabostima kojima su, kao svi smrtnici, i oni bili obilježeni. Osluškujte s nama poticaje Duha Svetoga kroz tumačenja misnih čitanja na blagdan sv. Lovre i na 19. nedjelju kroz godinu (Mt 14, 22-33).

Homilija na blagdan sv. Lovre 2017.: Sv. Lovro i darivanje zivota.

19. nedjelja kroz godinu (A): Hoditi po moru pouzdajući se u Isusa.

Sveta Terezija Benedikta od Križa i klanjanje u duhu i istini

Sa svima koji želite uzeti s nama udio u današnjem slavlju blagdana svete Terezije Benedikte od Križa, a niste mogli na Koločep, dijelimo ovu fotografiju i propovijed sa svete Mise.

Ustrajmo u traženju Božje istine u svojim životima! Živjeli!

Ljepota Božjeg zakona – duhovna obnova o Deset Božjih zapovijedi

Od 28. do 30. srpnja održana je duhovna obnova za sudionike susreta o Deset Božjih zapovijedi u Dubrovniku.

Bio je to zaključni susret hoda produbljivanja poruke Dekaloga koji je kroz tjedne susrete u crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku trajao od 8. veljače do 5. srpnja ove godine, kad je bio održan posljednji susret u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku.

Nakana duhovne obnove bila je rekapitulirati prijeđeni put, usvojiti poruku Božjih zapovijedi na dubljoj razini i prepoznati perspektive za nastavak kršćanske formacije.

Glavni naglasci razmatranja smjerali su prema ozbiljnijem i egzistencijalnijem pristupu Božjem govoru koji Boga doživljava kao stvoritelja, osloboditelja i usrećitelja čovjeka; prema posvješćivanju opasnosti od idolopoklonstva i načinu izbjegavanja iste i prema svjesnoj molitvi koja omogućuje oslobađajući odnos prema sebi, svijetu i Bogu. Kroz lik proroka Ilije sudionici su učinili korak dalje u shvaćanju saveza između Boga i čovjeka i uočili da nije dovoljno izvanjsko opsluživanje zapovijedi, nego je potrebna molitvena prisnost s Bogom koja Boga otkriva kao milosrdnoga. Na taj način se ulazi u logiku Novoga saveza u kojemu Krist, Novi Mojsije omogućuje iskusiti i ostvariti puninu ljepote Božjih zapovijedi koje su svjetiljka čovjekovim nogama.

Uz zajedničku molitvu i nagovore sudionici su imali prilike iskusiti satove razmatranja u šutnji i lectio divina, a euharistijska slavlja, od kojih je nedjeljno bilo u dubrovačkoj katedrali, sačinjavala su vrhunac hoda duhovne obnove.

Program u zgradi Biskupijskog sjemeništa, koju je na raspolaganje spremno stavio rektor don Marin Lučić, animirao je brat Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa.

 

Svjedočanstvo:

HIiM,

htjela bih s vama podijeliti neke od plodova koji se sad s jednom noći odmaka u meni slažu nakon uistinu ugodnog okruženja i osjetne prisutnosti ruke Gospodnje koja nas je vodila. Ono što mi govori dubina moja je jedna tišina,mir i odvojenost od puno toga što mi je bilo točka spoticanja na mom putu približavanja Bogu. Iako čežnja uvijek gori u nutrini gubi se u zatrpanosti mislima i potrebama koje mi je Duh Sveti prosvijetlio kao nepotrebne i od same sebe nametnute, tako da sam tu dobila osim onog prostora u grudima i jedno prostranstvo razuma… Gospodin mi je pokazao kako sam veliki put prošla, mada znam da put ne prestaje ali dao mi je da i očima svjetovnim vidim koliko njegovo milosrđe živo radi kroz mene. Zahvalna sam na svakoj kušnji, a još više trpljenju koji mi je dao jer vidim da je sve to bila milost za mene…

Neka je hvaljen i slavlje Bog u vijeke!

D. R.