Podmorje života – meditacija
U ovim mjesecima ljetne vrućine mnogi odlaze na more kako bi se osvježili i odmorili u blagodati mediteranske klime. Pune plaže, skuteri, jahte, izletnički brodovi, kruzeri… sve to svakodnevno doživljavamo na našem Jadranu. Na moru cijelo “more” turističkih ponuda, no je li doista otkriveno more u ljepoti i zdravlju svoje prirode i u svojim dubinama? Puno je manje onih odvažnih plivača i ronioca koji otkrivaju očaravajuću ljepotu mora ispod njegove zadivljujuće i sjajne površine.
To je i slika života koji također ima svoju površinu i dubinu. Površina je dostupna, blještava, privlačna i uzbudljiva u svojim valovima i pješčanim plažama. Na površini života ostaju oni koji se zaustavljaju samo na prolaznim stvarima i promjenjivosti sjetilnih užitaka i zadovoljstava. Oni su nestalni poput kuće na pijesku i kad-tad postanu ruševina. No, ljudska duša koja je jedna beskrajna čežnja otkriva da brzo prolaze “valovi” svjetovnih zadovoljstava i dosade “pješčane plaže” sa svojim školjkicama i šljokicama. Prolazan je sjaj mode, tržišta, brendova, zabave… Brzo iz duše ishlapi radost koja ima izvor u nestalnim i prolaznim stvarima, koliko god primamljiva bila. Ljudska duša privučena je dalekom pučinom i traži dubine sreće i ispunjenja života, ali ne traži uvijek na pravi način niti na pravim mjestima jer ne poznaje samu sebe.
Potrebno je otkriti i upoznati sebe ne samo kroz pojavnost površine materijalne i tjelesne razine života, nego kroz otajstvo dubine duhovnog života. Čovjek – koji je duh, duša i tijelo – otajstvo je veće od dubine mora! Bez Onoga koji ga je stvorio ne može upoznati samoga sebe u svojoj cjelovitosti i dubinama. A da za njima čezne to pokazuje njegovo neprestano traženje ispunjenja života. Čovječe – odvaži se otisnuti iz plićaka na pučinu, zaroniti s površine u dubinu! Odvaži se s površine tjelesnosti, pa i duhovnosti koja samo pluta na površini osjećaja i senzacije iskustva, zaroniti u dubine svoje duše i otkriti ljepotu “podmorja” duhovnog života u povezanosti s Onim koji je najdublje dno tvoje duše – Bogom koji te stvorio iz ljubavi!
Karmelska duhovnost rastvara te unutarnje dubine Božje prisutnosti, ljubavi i djelovanja u duši koja mu se otvara i predaje. Kažu da je ronjenje sport koji djeluje kao antistres terapija. Ronioc otkriva jedan drugi svijet prirodne ljepote dubokog plavetnila i još dublje tišine koja ga osvaja i umiruje. Koliko više učinaka na čovjeka ima duhovna sabranost, unutarnja molitva i šutnja koja postaje osluškivanje Riječi. Unutarnja molitva je poput umijeća duhovnog ronjenja u otkrivanju dubine otajstva svoje nutrine, stvorenosti na sliku Stvoritelja i mogućnosti dubokog zajedništva s Njim. Molitva rastvara još dublji svijet unutarnjeg mira, iscjeljenja, utjehe, zadovoljstva. Ali kršćanska molitva je više od nekog stanja, ona je susret s Onim koji me voli, s Osobom Isusa Krista.
Sv. Terezija od Isusa (Avilska), karmelska svetica i naučiteljica Crkve, daje jednostavnu, a duboku definiciju molitve: “Misaona molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi.” Molitva, jer je živi odnos i razgovor s Bogom, trajno rastvara nove dubine prijateljstva i ljubavi. Blizina Božja čovjeku, po Njegovoj prisutnosti u duši, poziv je na bliskost. Načini i stupnjevi molitve, od usmene do meditativne i kontemplativne, upravo su izražaji dubine i intenziteta ljubavi između Boga i duše. Ta unutarnjost i intimnost duše s Bogom značajka je karmelskog puta molitve. Mistici, sv. Terezija od Isusa i sv. Ivan od Križa, doživjeli su ga do punine mističnog sjedinjenja i opisali snažnom metaforom duhovnih zaruka i duhovnog vjenčanja. Iz tih mističnih dubina i iskustva Krista Prijatelja i Zaručnika duše proizlaze i njihovi savjeti za molitvu i duhovni život.
Onoga tko sa molitvom još nije započeo, sv. Terezija moli da ne “oskudijeva u takvom dobru” i ohrabruje da se “ne treba bojati, već željeti” i započeti “odlučnom odlučnošću”! Doista, ne treba se bojati Boga koji zove, jer Njegov poziv je ispružena ruka spasenja, ljubavi i prijateljstva. On je Prijatelj koji izlazi u susret. Ne treba se bojati niti otkrića samoga sebe u svojim dubinama. Duhovna samospoznaja pomaže nam otkriti istinu o sebi, Boga u sebi i samoga sebe u Bogu. Iako tijekom života svašta upadne i potone u more tvoje duše, ne zaboravi da je tvoja duša izvorno lijepa i da je Bog najdublje dno tvoje duše – dublje od tvojih slabosti, unutarnje bijede i grijehom onečišćenog podmorja. Ako ti se i čini da toneš do dna svoje tame, da ostaješ bez zraka i da ne možeš dohvatiti površinu i svoje oslobođenje, tada se još jače odgurni od toga dna – snagom pouzdanja u Božje Milosrđe! Neka bezdan tvoje bijede ponizno doziva bezdan Božjeg Milosrđa! Božja ljubav je Istina koja te oslobađa, Melem koji liječi tvoje rane, Čistoća koja obnavlja bistrinu tvoje duše, Svjetlo koje svojim zrakama vraća sjaj koraljima tvojih duhovnih kreposti i ljudskih vrlina. Božja ljubav želi postati more koje te potpuno ispunja, okružuje, čisti i nosi strujama svojih milosti, more po kojem možeš u vjeri i hodati! Samo pogled u Isusa koji te gleda s ljubavlju i zove: “Hrabro samo! Ja sam! Ne boj se!” Bog “kada gleda ljubi i daruje milost” (sv. Ivan od Križa) i “toliko drži do tvoga pogleda da ga neće propustiti” (sv. Terezija od Isusa)! Ne propusti niti ti odgovoriti na Njegov poziv na molitvu i prijateljstvo. Čeka te na dnu tvoga srca – okrijepi se u dubinama Božje ljubavi!
s. Maja Pavla od Božjeg Milosrđa