U katedrali održano predavanje o mistici

Predavanje pod nazivom „Mistika“ održao je u utorak, 25. travnja, u dubrovačkoj katedrali specijalist u kršćanskoj mistici br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa pustinjačko-misionarske zajednice braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Predavanje je održano u okviru mjesečnog susreta Zajednice Effatha koji se održavaju svakog posljednjeg utorka u mjesecu.

Na početku predavanja specijalist Vargašević pročitao je okupljenima dio iz Lukinog evanđelja koji govori o susreta dvojice Isusovih učenika s Gospodinom na putu u Emaus (Lk 24,13-35). Kazao je kako pojam mistika u svom značenju krije grčku riječ „myein“ što znači zatvoriti oči, ili zatvoriti usta, te da mistika predstavlja tajnu koju ne možemo dok kraja spoznati, a u koju je potrebno da budemo uvedeni. Vrativši se na evanđelje predavač je rekao kako su učenici nakon što su Gospodina prepoznali u lomljenju kruha počeli ga gledati i slušati na nov način, kako su u njima srca počela gorjeti na nov način ulazeći u novo iskustvo. Kako su ušli u ozračje misterija, ozračje otajstva. „Nisu ušli u to ozračje oni koji su površno doživljavali Isusa nego oni koji su s tim doživljajem započeli jedan hod, dopuštajući da im se protumači ono što do tada nisu razumjeli, i tad gori srce na nov način. Nov doživljaj Svetog Pisma koje su čitali“, objasnio je predavač. Dodao je kako mistika predstavlja novi pogled u kojem dolazimo u doticaj s Neizrecivim, u kojem nas on uvlači u sebe.

Okupljenima je rekao i kako se s mistikom povezuje riječ kontemplacija, koja označava motrenje i koja se veže uz subjektivno iskustvo, dok se mistika vezuje uz objektivno znanje. Poručio je kako čovjek ima glad za znanjem, osobito onim koje nam nije potpuno jasno i koje je uzvišeno, glad za spoznajom. Kako nam treba nešto u čemu ćemo doživjeti osoban čin susreta s Kristom. No, upozorio je i kako su bitni kriteriji kod ulaženja u mistiku jer je danas svijet pun onih koji nam mogu ponuditi raznorazne način osvješćivanja, raznorazne kanale pomoću kojih bi trebali doći do vrhunca. „Svi to želimo, ali tko će nam dati kriterije u moru ponude koje nas okružuje. Čovjek je stvorenje sposobno za Boga, čovjek je religiozno biće. Mi smo jedna velika praznina. Koja ne može ostajati praznom i mi se neprestano ispunjavamo nečim. Čime? Potencijal duše, o tome se danas puno govori, neizmjeran je potencijal. Mi smo stvorenja i po nekom smo principu dovedeni u stvarnost, po nekoj logici i to je naš potencijal. Međutim kad ulazimo u pokušaj ostvarenja tog potencijala, kojim se sredstvima i načinima služimo? Nama treba duhovno iskustvo ali nama ne treba samo duhovno, nama treba autentično duhovno iskustvo. Drugih iskustava ima bezbroj, nas sretnima može učiniti jedino istina u duhovnom svijetu“. Također je upozorio i kako duhovni svijet nije bezazlen te da u njemu možemo ući u susret s onim predstavnicima koji su u skladu sa Stvoriteljem ali i s onima koji nude zlo.

Za mistiku u ozračju kršćanstva predavač Vargašević je rekao kako se ona razumijevala u odnosu prema Bibliji, liturgiji i duhovnom životu. Dodao je kako upravo Sveto Pismo skriva najveći mistični potencijal za kršćane te da biblijski tekstnije nastao da bude mrtva riječ na papiru nego živa riječ koja izgrađuje živu zajednicu, izravno se vežući na liturgiju. Istaknuo je kako je upravo u tome otajstveno značenje Biblije, te da se mistično u kršćanstvu odnosi i na svete čini, od kojih je najuzvišeniji presveta euharistija, na stvarnost Crkve kao mističnog tijela Isusa Krista,  te da nam je za tu duboku dimenziju vjerničkog iskustva potrebna ozbiljna inicijacija.

Objasnio je kako mistiku u širem smislu možemo doživljavati kao svaku nadnaravnu komunikaciju s Bogom, dok u užem smislu mistični elementi kao vjera i milost mogu postojati i bez našeg napora te da besplatni mistični darovi uzrokuju stanja duha koja sačinjavaju potencijal mističnog života. „U redovitom zajedništvu s Bogom milost potiče naše aktivnosti, da se usklađuju s Božjom voljom. U mističnom stanju Bog djeluje izvan redovitih načina, nadilazi ih, a duša je ograničena na to da ih prihvaća na pasivan način. Postavljajući se pasivno prema onome što se u njoj ostvaruje“, kazao je predavač. Upozorio je da kad govoreći o mistici kao posebnom iskustvu zajedništva sa Svemogućim trebamo jasno i glasno izreći kako nema osobe u povijesti čovječanstva, medija, i poveznice između neba i zemlje poput Isusa Krista, te da jedino on zaslužuje epitet mistik u punom smislu riječi. Objasnio je i kako specifikum kršćanske mistike u odnosu na svako drugo iskustvo koje se pokušava nazvati mističnim je u tome što kršćanska mistika nikad nije rezultat čovjekove inventivnosti, nego je dar, dar koji nikada ne razdvaja dušu od tijela i koji vodi prema zajedništvu, a ne prema individualizmu. „Za taj dar čovjek se ipak može pripraviti vježbajući se u krepostima, od kojih su, prema sv. Tereziji Avilskoj, naučiteljici mistike, najvažnije: ne navezanost na stvoreno, poniznost i ljubav prema bližnjemu. One su ujedno i kriterij provjere autentičnosti duhovnog hoda“.

Upozorio je još jednom kako vrhunac kršćanske mistike nećemo naći na način kanaliziranja energije kroz izazivanje vodiča čiji identitet ne poznajemo, nego na način osobnog odnosa s Isusom Kristom, Ocem i Duhom Svetim. Kazao je i kako svaki duhovni put u koji smo ušli, ili ćemo ući, s vlastitim egom u središtu nije dobar put, već da se u tom putu trebamo sjediniti s Kristom.

Preuzeto sa http://www.dubrovacka-biskupija.hr

Oglasi