Razmatranja u došašću: sigurnost je unutra

Na temelju: Iz 26,1-6; Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a; Mt 7,21.24-27.

Zidovi naših stanova, kuća, gradova pružaju nam zaklon, obilježavaju naš prostor, daju nam sigurnost. Teško je biti beskućnik, tuđinac, razvlašten. Dramatično je biti prognanik, izbjeglica, istjeran na ulicu. Otud potreba da ogradimo prostor svoga utočišta, da se osiguramo i utvrdimo. Što jači i ljepši zidovi, to smo sigurniji – mislimo.

Bog poznaje tu potrebu, ali želi nas povesti dalje od izvanjskog zaklona. On nas pita kako gradimo našu sigurnost: da li ona počiva na Njemu, “Stijeni vječnoj” ili samo na našim djelima. Čak i najjače utvrde i bedemi kad-tad se ruše ako iza njih ne stoji suradnja s Bogom. Nasuprot tome, blagoslovljena je kuća koju gradimo zajedno s Bogom.

Ipak ni najblagoslovljenija izvanjska zaštita nije dostatna. Postoji nešto puno dublje što je potrebno graditi, a što mi nikako ne možemo sami ostvariti. To je moj nutarnji stan, nutarnji bedemi koji pružaju zaštitu od duhovnog neprijatelja. Taj nutarnji zaklon može izgraditi samo Bog. Zato prorok Izaija naviješta vremena u kojima će narod kliktati: “Tvrd grad mi imamo: za obranu nam Gospodin podiže zidove i predziđa”.

Danas svrni svoj pogled na stan, kuću u kojoj živiš. Zahvali Bogu na tom izvanjskom utočištu i zamoli ga da ga blagoslovi.  Pritom se sjeti brojnih beskućnika, prognanika i izbjeglica. Razmisli što možeš konkretno učiniti za nekog od njih. Ta i ti si u životu puno primio od drugih. Učini i korak dalje: budući da ti izvanjsko utočište nije dovoljno, zagledaj se i u svoju nutrinu te zamoli Gospodina da obnovi i ojača tvoje nutarnje utočište. Tvoja duhovna dubina, tvoja duša može zasjati novim sjajem, ako dopustiš Duhu Božjem da te iscijeli, obnovi, učvrsti. On to osobito čini kroz Sakrament pomirenja u kojemu ti pruža trajnu mogućnost za nutarnju renovaciju. Došašće je izvrsna prilika da to čudo Božjeg Milosrđa iznova doživiš u punini njegove snage i blagotvornosti. Ne propusti ju!