Blagoslovljen Božić! :)

Dragi čitatelji, prijatelji i podupiratelji,

Isusovo rođenje i rođendan su više od povijesti i liturgije. Oni su Otajstvo koje prožima naš stvarni život. Božja Riječ teži utjelovljenju. Božji poziv želi se pretočiti u stil života. Božja vječna novost želi obnavljati lice vremena. Zato je samo Isus koji se rađa i raste u mome „danas“ – stvarni Isus, Očev i Marijin Sin, Spasitelj i Brat, najveći životni Prijatelj.

U radosti Božje novosti koja nas obnavlja i pomlađuje želimo Vam

svježinu iskustva i blagoslov Božića,

iskreno zahvaljujemo na svakoj duhovnoj i materijalnoj podršci

„novorođenom“ Karmelu Božjeg Milosrđa

i uzvraćamo Vam trajnim spomenom u molitvi.

Na dobro nam došlo Isusovo porođenje i trajno u nama ostalo po molitvi koja se pretače u život.

Vaš: Karmel Božjeg Milosrđa

Oglasi

“Iskustvo pustinje” za djevojke

Provedi vrijeme u tišini i Božjoj prisutnosti, upoznaj se s Karmelom Božjeg Milosrđa i razmisli o svome pozivu!

Želiš li uložiti u otkrivanje svoga životnog poziva? Dođi na prelijepi otok Koločep pokraj Dubrovnika od 6. do 8. 1. 2017. i otvori se za divni Božji plan za tebe.

Mogućnosti dolaska brodom iz Dubrovnika: čet 16.30 i 20.00 h ili pet. 9.30 h; povratak ned. 17.45.

Info i prijave (do 4.1.2017.): 098 947 1402.

KarmelBM.Zajednica@gmail.com

Dobrodošle!

iskustvo-pustinje-djevojke-1-2017

Adventska duhovna obnova za svećenike: Dolaziti Isusu poput Marte, i kada su u srcu nezadovoljstva i bure

Adventska duhovna obnova za svećenike i redovnike u Dubrovačkoj biskupiji održana je u srijedu, 14. prosinca u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku. Duhovnu obnovu predvodio je br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa na Koločepu.

Tumačeći evanđeoski tekst o Marti i Mariji br. Vargašević naglasak nije stavio na shematsko tumačenje u kojem Marta predstavlja akciju, a Marija kontemplaciju nego je skrenuo pozornost na temeljnu Martinu pogrešku, a ta je jedan nezdrav pristup poslu jer je dopustila da je posao svu obuzme. „Marta dopušta da ju uvjetuje jedna vizija gostoljubivosti, gotovo kao prisilna misao. U središtu njezine pozornosti nije Isus nego ono što osjeća da prema Isusu mora napraviti. Isus u njezinoj svijesti postaje poput nekog poganskog božanstva kojemu mora prinijeti žrtvu svoga savršenog gostoprimstva da ga umilostivi. To više nije pravi Isus, nego izokrenuta ideja o Njemu“, kazao je dr. Vargašević. Može se također razmišljati i u smjeru da Marta želi ostaviti prema drugima dobru sliku o gostoprimstvu uvaženog gosta. U oba slučaja Martino služenje prestaje biti bogoslužje i postaje ‘sebeslužje’, u čijem središtu nije Isus nego idol – njezina slika o samoj sebi. „Budući da idolopoklonstvo ne rodi blagoslovom, Marta počinje odisati nezadovoljstvom uznemirenošću i predbacivanjem. Martu njezin ritual dovodi do tjeskobnog umora, do nervozne praznine“, rekao je predavač i nastavio kako Marti više nije smetalo samo što joj Marija ne pomaže nego i što se Isus „nije podvrgao zahtjevima njezina idolopokloničkog rituala i gurnuo Mariju u taj žrvanj u kojemu je sama već bila prignječena“. Isus koji je došao uzeti naše grijehe i slabosti na sebe, došao je i raskrinkati zabludu te se obratio Marti, moguće i s dozom dobronamjernog humora koji uklanja napetost, dajući joj do znanja što je jedino zaista potrebno. Potičući je da pogleda svoju sestru Mariju na novi način otkriva joj put i da pogleda onaj dio sebe kojeg je bila zatomila, koji intuira da treba a kako ga nema snage činiti, on joj smeta i u njoj se vodi rat.

Dr. Vargašević je također kazao kako Isus u ovoj situaciju nije nastupio ideološki dajući načelne izjave nego je samo skrenuo pozornost na živo, utjelovljeno svjedočanstvo. Kako evanđeoski pisac ne donosi nastavak događaja možda se on može zamisliti da su Marta i Marija kasnije zamijenile uloge, ali je bitno uočiti kako je ovdje važno pitanje izbora, razlučivanja i odlučivanja u životu čitatelja.

Aktualizirajući zgodu iz Betanije voditelj duhovne obnove je potaknuo svećenika na promišljanje o njihovom osobnom svećeničkom života u ovom trenutku. Potaknuo ih je da prepoznaju unutarnji dijalog koji se u njima javlja kao reakcija na tekst kako bi ušli u dinamiku Evanđelja. „Ne govorim o načelnim dogmatski i ćudoredno ispravnim stavovima, odgovorima koje već imamo spremne, već o stvarnosti naših emocija, reakcija i relacija koje u svom svećeničkom ‘danas’ imamo. Mi to možemo gurnuti pod tepih i praviti se da je sve super, ali tako neće biti riješeno, niti ćemo biti u istinu. Marta je mogla u sebi potiskivati buru koja se digla, ali nije. Došla je k Isusu. S tom mukom kakvu je imala, s nezadovoljstvom, predbacivanjem“, istaknuo je predavač te naveo i brojne druge biblijske osobe koje su svoju stvarnu situaciju donosile Isusu u egzistencijalnom razgovoru, u molitvi. „Nas svećenike obilježava jedna duboka arhetipska odluka i obveza – celibat i ona se ne može živjeti zdravo na činovnički, funkcionalistički način. Ako želim istinski živjeti i biti zdrav ja ne mogu biti neženja posvećen funkciju, nego Bogu! Celibat ne funkcionira u kombinaciji s menadžerom. On traži duboki egzistencijalni, arhetipski odnos s Isusom Kristom. Odnos ljubavi, stvarne, žestoke i nježne ljubavi. I do tog odnosa moram uvijek iznova doći pod svaku cijenu“, ustvrdio je predavač objasnivši važnost molitve i slobode. Uključivši u cijelo razmišljanje i odnos svećenika prema Majci Božjoj zaključio je kako je na kraju važno da su i Marija i Marta došle do najvažnijeg, jedna spontano druga kroz borbu.

Svećenici koji su sudjelovali na duhovnoj obnovi zajedno su slaviti euharistiju koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić , a tijekom obnove imali su prigodu i za osobnu ispovijed.

Preuzeto s: http://www.dubrovacka-biskupija.hr – Angelina Tadić

Povjeriti svoju spolnost Bezgrješnoj – zornica s klasičarima

Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije članovi Karmela Božjeg Milosrđa bili su na svetoj Misi zornici s učenicima Klasične gimnazije u Dubrovniku. Na poziv don Marina Lučića i uz njegovo suslavljenje svetu Misu predslavio je br. Dražen Marija, a s. Maja Pavla je na koncu slavlja klasičarima kratko predstavila zajednicu. Uobičajena čajanka nakon zornice bila je prigoda da se u neformalnom ozračju susret i produži.

U homiliji na misnom slavlju predslavitelj je protumačio značenje Marijina bezgrješnog začeća kroz govor o Marijinoj ljepoti i majčinstvu te kroz Marijinu ulogu u autentičnom življenju vlastite spolnosti u čistoći srca. Osobito je ohrabrio gimnazijalce na hrabro življenje predbračne čistoće kao pripravu za zdrav i ispunjen bračni život ili za život u posvećenoj čistoći, kod onih koji se na to osjećaju pozvani.

U nastavku se nalazi homilija u dorađenom obliku:

Ljepota svakoga privlači. Ona nije samo stvar sviđanja, nego postoji i kao nešto objektivno, što zdravi pogled ne može nijekati. Danas se radujemo izvanrednoj ljepoti Blažene Djevice Marije. Izabranici koji su imali milost vidjeti Gospu svojim tjelesnim očima svjedoče nam radost zbog te ljepote, pred kojom umjetnički pokušaji prenošenja ostaju tek blijedi odraz neizrecivog iskustva.

klasicari-zornica-1

Možemo slobodno kazati da Marijina ljepota neusporedivo nadmašuje ljepotu najljepših žena, i to polazeći od blistavosti nutrine koja se potom izražava i blista i na van. Tajna Marijine ljepote je u tome što je posebnim Božjim zahvatom sačuvana od svake, pa i najmanje sjene grijeha koji je u svijet ušao neposluhom naših praroditelja, o čemu govori knjiga Postanka. Marija je sretno istrgnuta  iz grješne kolotečine te po snazi Kristova otkupljenja unaprijed oslobođena one nesretne spontanosti u odnosu na zlo, koja je bar malčice okrznula ljepotu i najvećih svetaca. Blažena Djevica Marija je čovjek u najboljem izdanju! Ako ti je srce bar donekle zdravo, ne možeš ne zanijeti se njezinom ljepotom, ne možeš ne razvedriti se kad shvatiš da postoji bar netko iz ljudske obitelji, sputane ružnoćom nutarnje i izvanjske korupcije, tko je potpuno čist, neiskvaren i lijep. Marijina Bezgrješnost bila je upravo potrebna ne samo zato da Nebeski Otac pripravi dostojan stan za rođenje svoga Sina, nego i zato da se naš pogled, otežao zemaljskom bijedom, ima na kome odmoriti kao na divnome stvorenju koje je uzrok naše radosti i izvor naše utjehe.

Pritom Marijina ljepota nije usredotočena na nju samu. Ona je divna prije svega prema svome Bogu, i to prema svome Stvoritelju koji u njoj, svome remek-djelu, pronalazi slavu i zadovoljstvo;  prema svome Božanskom Sinu komu se čitavim bićem stavlja na raspolaganje; prema Duhu Svetom komu se predaje postajući Njegovom vjernom zaručnicom i najvjernijom suradnicom. No Marija je po Božjoj volji divna i nama ljudima jer nam je darovana za majku. Sve što je u Marijinu životu vezano za Isusa, vezano je i za nas, zato što je Isus u svome utjelovljenju prigrlio svakoga od nas, a Marija je upravo majka Utjelovljenja. Prihvaćajući Isusa, ona u Isusu otajstveno prihvaća svakoga od nas jer smo svi mi po vjeri u Isusa i po krštenju dio Njegova mističnoga tijela. Marija nam je dakle majka na mistični način, divna majka koja želi da i njezina djeca budu divna. Kad se dobroj i brižnoj majci dijete uprlja ili povrijedi, ona ne gleda sebe, nego dijete koga treba oprati i izliječiti. Tako Marija postupa s nama kad se uprljamo i izranimo grijehom. Ona nam pomaže približiti se izvoru ozdravljenja i ljepote po kojemu je i sama divna, tj. svome Sinu. Tako je Marijina ljepota majčinski usmjerena i blagotvorna prema nama.

marija-prelijepa-mary-the-most-beatifull

Što je to najviše ranjeno i onečišćeno istočnim ili iskonskim grijehom? Zlo je nagrizlo upravo ono najsvetije u ljudskoj naravi, ono u čemu čovjek najizravnije surađuje Bogom Stvoriteljem – ljudsku spolnost. Otajstvo Marijina Bezgrješnog Začeća ima veliki značaj upravo s obzirom na čovjekovu spolnost. Zašto? Upravo zato što je Bog lijekom izvanredne milosti pohodio intimni trenutak bračnoga sjedinjenja svete Ane i svetoga Joakima, Marijinih roditelja te, iscjeljujući taj čin od natruha sebične požude, zaštitio njihovu kćer u nastanku od svake posljedice požude. Marija nije bezgrješno začeta na način da je njezino začeće izdvojeno iz bračnoga ljubavnog čina njezinih roditelja, nego na način da je taj čin – od Boga stvoren, željen i blagoslovljen, ali narušen grijehom – oslobođen od svega niskoga. Kolika je ovo utjeha za nas pred valovima mora prljavštine svjetovnih požuda! Nismo prepušteni tom valovlju, nego imamu duhovnu Majku koja nam pruža utočište čistoće, i to ne neke sterilne čistoće, već vitalne i plodne čistoće kojom ponovno doživljavamo blagoslov naše spolnosti, bivamo izbavljeni iz otuđenosti i vraćeni onome izvornom u nama.

Zato je jako preporučljivo da prikažeš svoju spolnost zaštiti Blažene Djevice Marije bez grijeha začete, bilo da živiš predbračno razdoblje svoga života, bilo da si u braku ili se osjećaš pozvanim na posvećenu čistoću. U predbračnom životu Bezgrješna Majka će ti pomoći da živiš ili ponovno zadobiješ svoje djevičanstvo na radostan način, da iznutra jačaš i razvijaš svoje bogate potencijale kako bi se mogao predati u čistoj i plodnoj ljubavi bračnome drugu odnosno družici koju ti Gospodin bude darovao. U bračnome životu Marijina bezgrješna zaštita će ti dati snage za zrelu ljubav koja postaje sve više sebedarjem, a  da ne gubi svoju nježnost i toplinu. U životu posvećene čistoće Marija će na još posebniji način biti tvojom Majkom da u zemaljskoj spolnoj uzdržljivosti ne budeš neostvaren, već da u tebi raste sve raskošnija plodnost po duhovnome majčinstvu, očinstvu i bratstvu.

klasicari-zornica-2

Kao što vidiš, svetkovina Marijina Bezgrješnog Začeća nije samo uzrok naše radosti, nego i velike nade, nade da možemo istovremeno biti i sveti i sretni, da teret grijeha ne treba nad nama imati prevlast, već da se možemo vraćati onoj izvornoj zamisli koju Bog za nas ima, a da nas to ne čini sjetnima i uskraćenima, već ispunjenima i duboko ostvarenima.

Marijo bez grijeha začeta, primi u svoju zaštitu moje srce i sve emocije koje su u njemu. Primi moj razum i sve misli u njemu. Primi moje tijelo i sav život koji je u njega Bog stavio. Marijo, divna moja Majko, budi zaštitnicom moje čistoće, budi snagom moje svetosti.

 

 

Razmatranja u došašću: sigurnost je unutra

Na temelju: Iz 26,1-6; Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a; Mt 7,21.24-27.

zamak-duse-interior-castle

Zidovi naših stanova, kuća, gradova pružaju nam zaklon, obilježavaju naš prostor, daju nam sigurnost. Teško je biti beskućnik, tuđinac, razvlašten. Dramatično je biti prognanik, izbjeglica, istjeran na ulicu. Otud potreba da ogradimo prostor svoga utočišta, da se osiguramo i utvrdimo. Što jači i ljepši zidovi, to smo sigurniji – mislimo.

Bog poznaje tu potrebu, ali želi nas povesti dalje od izvanjskog zaklona. On nas pita kako gradimo našu sigurnost: da li ona počiva na Njemu, “Stijeni vječnoj” ili samo na našim djelima. Čak i najjače utvrde i bedemi kad-tad se ruše ako iza njih ne stoji suradnja s Bogom. Nasuprot tome, blagoslovljena je kuća koju gradimo zajedno s Bogom.

Ipak ni najblagoslovljenija izvanjska zaštita nije dostatna. Postoji nešto puno dublje što je potrebno graditi, a što mi nikako ne možemo sami ostvariti. To je moj nutarnji stan, nutarnji bedemi koji pružaju zaštitu od duhovnog neprijatelja. Taj nutarnji zaklon može izgraditi samo Bog. Zato prorok Izaija naviješta vremena u kojima će narod kliktati: “Tvrd grad mi imamo: za obranu nam Gospodin podiže zidove i predziđa”.

Danas svrni svoj pogled na stan, kuću u kojoj živiš. Zahvali Bogu na tom izvanjskom utočištu i zamoli ga da ga blagoslovi.  Pritom se sjeti brojnih beskućnika, prognanika i izbjeglica. Razmisli što možeš konkretno učiniti za nekog od njih. Ta i ti si u životu puno primio od drugih. Učini i korak dalje: budući da ti izvanjsko utočište nije dovoljno, zagledaj se i u svoju nutrinu te zamoli Gospodina da obnovi i ojača tvoje nutarnje utočište. Tvoja duhovna dubina, tvoja duša može zasjati novim sjajem, ako dopustiš Duhu Božjem da te iscijeli, obnovi, učvrsti. On to osobito čini kroz Sakrament pomirenja u kojemu ti pruža trajnu mogućnost za nutarnju renovaciju. Došašće je izvrsna prilika da to čudo Božjeg Milosrđa iznova doživiš u punini njegove snage i blagotvornosti. Ne propusti ju!