Zajednica Karmel Božjeg Milosrđa u Novoj Mokošici: Molitva se sastoji od puno ljubavi

Župa Svete Obitelji u Novoj Mokošici ugostila je novu redovničku zajednicu, Karmel Božjeg Milosrđa – Pustinjačko-misionarska zajednica braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, utorak, 25. listopada. Teme susreta bile su predstavljanje karizme i misije zajednice te kateheza o molitvi i klanjanje pred Presvetim. Ovo je bilo prvo ovako iskustvo sjedočenja i predstavljanja zajednice na nekoj župi.

Što je karizma ove nove zajednice?

Nakon uvodne riječi i pozdrava koje je župnik don Ivo Zečević uputio bratu Draženu Mariji Vargaševiću, sestri Maji Pavli Bašić te svim prisutnima, uslijedila je molitva, a potom je s. Maja govorila o duhu Karmela. Nastavi čitati Zajednica Karmel Božjeg Milosrđa u Novoj Mokošici: Molitva se sastoji od puno ljubavi

Od Dubrovnika do Marije Bistrice s Milosrdnim Isusom

Spomendan našeg dragog sv. Ivana Pavla II., zaštitnika „Karmela Božjeg Milosrđa“, proslavili smo 22. listopada 2016. u slavlju 3. nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa održanog u svetištu Majke Božje Bistričke. Svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, a koje je okupilo oko šest tisuća hodočasnika iz svih krajeva domovine, pridružila se i naša skupina iz Dubrovnika. Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine. U poslijepodnevnim satima slijedio je križni put na suncem obasjanoj bistričkoj kalvariji, temeljen na ulomcima iz Dnevnika sv. Faustine. U 15 sati procesija se s Kalvarije uputila prema bazilici i svečano ušla kroz Vrata milosrđa, a naša Zajednica sudjelovala je u predmoljenju krunice Božjeg milosrđa.

Radost susreta sa Milosrdnim Isusom i Njegovom Majkom te sa sv. Ivanom Pavlom II. i sv. Faustinom po prisutnosti njihovih relikvija, umožila se i u dijeljenju s karmelskim prijateljima iz Zagreba. Nakon završenog zajedničkog programa nacionalnog susreta, mi smo nastavili susret katehezom i međusobnom podrškom.

Sveti Ivane Pavle II., moli za nas da iskrom Milosrđa zapaljenom u našim srcima znamo obasjati i svakodnevicu života, da nam bude na pomoć da sve više, kako si znao govoriti mladima, „budemo sveti i zapalimo svijet“!

Sa svetom Terezijom do Žive vode

Na svetkovinu svete Terezije od Isusa na Koločepu je održana redovita mjesečna duhovna obnova. U blagdanskom raspoloženju sudionici su mogli dobiti praktične savjete za misaonu molitvu, međusobno razmijeniti duhovna iskustva i – moliti. Klanjanje pred Presvetim bilo je uvertira u svečano euharistijsko slavlje na kojem je kroz Terezijino iskustvo posebno zasjao Isusov poziv da od Njega primimo Živu vodu te dopustimo da ona u nama postane izvorom milosrdne svježine za naše bližnje. Euharistiju je predslavio br. Dražen Marija, a suslavio je koločepski župnik o. Jerko Šimić. Poznati pjevač Stijepo Gleđ Markos na kraju je počastio Blaženu Djevicu Mariju solo izvedbom pjesme „Ave Maria“.

20161015_170852

Iskustvo pustinje s temom razlučivanja životnog poziva

Od 7. do 9. listopada u Karmelu Božjeg Milosrđa na Koločepu održana je duhovna obnova s temom razlučivanja životnoga poziva pod naslovom „Iskustvo pustinje“.

Kroz iskustvo boravka u pustinjačko-misionarskoj zajednici mladići i djevojke imali su priliku provesti vrijeme u Božjoj prisutnosti, upoznati se s karizmom Karmela Božjeg Milosrđa i posvetiti se razlučivanju Božjih poticaja za svoj život.

Uskoro se planira nastavak ovakvih susreta.

 

 

 

Meditacija o političkom obraćenju

Molitvena inicijativa pod geslom „Pokloni se Kristu da domovina bude Kristova“  tijekom nekoliko posljednjih godina ima za cilj dati duhovnu podršku ozdravljenju Hrvatske, osobito na području političkog upravljanja. Slogan koji izriče želju da domovina bude Kristova je jasno kršćanski, ali nije isključiv. Naime, u želji da Hrvatska bude Kristova molitelji ne žele nametati Krista, nego žele da prije svega kršćani prožmu tkivo društva onim dobrobitima koje proizlaze iz Kristova utjecaja, a koje su zapravo blagotvorne za sve građane. Prema Evanđelju Isus Krist je neovisno o bilo čijoj molitvi gospodar neba i zemlje, ali molitva služi ljudima kako bi sve ono dobro što Krist nudi našlo više mjesta u njihovim životima i kako bi se svijet više okoristio nenametljivim potencijalom koji se skriva u Kristovoj ponudi. Na taj se način želi pridonijeti rasvjetljenju svih sfera života iz Kristove perspektive, u što je onda uključen i politički život. Ne razumiju svi potrebu takvoga rasvjetljenja i s njim povezane molitve za političare, ali oni koji su iskusili dobre plodove mogu svjedočiti da je to put kojim je jako potrebno ići. Tome žele pridonijeti i ovi redci. Nastavi čitati Meditacija o političkom obraćenju

Započeli susreti za mlade: “Zidine duše”

U organizaciji Karmela Božjeg Milosrđa s Koločepa u srijedu, 5. listopada, u crkvi sv. Spasa započeli su katehetsko-molitveni susreti za mlade pod nazivom „Zidine duše – poznaješ li svoj grad!?“. Susreti se sastoje od molitve i kateheze.

 

Površnost „selfija“

Prvi susret započeo je „selfie“ fotografijom svih sudionika susreta koji je uz mlade okupio i one nešto starije. Susret je čak pobudio i zanimanje kod nekoliko turista. S. Maja Pavla Bašić objasnila je okupljenima kako su započeli „selfijem“ jer upravo ta vrsta fotografije pokazuje površnost današnjeg življenja i jednodimenzionalnost čovjeka koji bi trebao više raditi na svojoj nutrini a ne na onome što je izvana, te da je upravo i zato naziv susreta „Zidine duše – poznaješ li svoj grad?!“. Dodala je i kako ovom vrstom fotografije dobivamo krivu predodžbu o nama samima, no i da samo uz Božju pomoć možemo vidjeti svoj lik iz prave perspektive a koji je zapravo odraz Božjeg blaženstva. Kazala je i kako su samo sveci vrhunski umjetnici prošli pravu školu „selfie“ fotografije, jer su spoznaju o sebi crpili iz istine Božje o čovjeku.

Ljepota duše u dvorcu od dijamanta

U katehezi je o „zidinama duše“ više govorio br. Dražen Marija Vargašević koji je ispričao kako je sv. Terezija Avilska dušu zamislila kao dvorac od dijamanta koji se sastoji od bezbroj odaja, prelijep i uzvišen. Te da je u tom dvorcu uvijek prisutan Gospodin. Iznesena je problematika površnosti, upravo preko spomenutih „selfija“, odnosno o površnosti poznavanja naše vlastite duše tog dvorca prepunog prostorija u koje nitko nikad nije ušao. Govornik je usporedio tu situacija s Dubrovnikom i njegovim mirima koji su lijepi ali zaludu ako ne poznamo bogatstva koja skriva, kao npr. relikvije u crkvi sv. Vlaha. Tu se nalazi zamka, da tražeći ljepotu vanjštine zaboravimo naći unutarnju ljepotu.

 

Selfie - Zidine duse.jpg

 

Molitva je ključ

Rečeno je da i ako smo stvoreni na sliku Božju, ako nosimo u sebi taj potencijal, to ne znači da je on u nama i razvijen. Trebamo shvatiti da ako ne ulažemo u svoju nutrinu, ako je ona zapuštena, da će za njezinu revitalizaciju trebati vremena, dan po dan, molitva po molitva. Istaknute su riječi sv. Terezije Avilske koja je rekla ‘Nije tolika šteta što nesvjesni ljudi čine nego ono što ne čine. Propust je u tome da ništa ne čine da otkriju svoju nutrinu.’ Govornik je objasnio kako se naš potencijal i otvaranje duše Gospodinu može otvoriti pomoću jednog jezika i jednih vrata, molitve. „Gospodin otvara perspektivu, poznaje nas s ljepotom našeg života. I do zadnjeg trenutka života i najokorjeliji grešnik nosi u sebi Božju prisutnost i Božju riječ“. Nastavio je: „Možda se Gospodin u toj duši nalazi zarobljen, ali je tamo i ljubi. Bog je milosrđe. Bog je milosrdna ljubav u kojoj svatko ima šanse dok god živi“. Pozvao je sve da otvore svoja srca Bogu i da kroz molitvu otključaju vrata od svojih dvoraca, te im poručio riječi sv. Terezije ‘moli kako god znaš, samo moli i otkrit će ti se’.

Nakon kateheze uslijedilo je klanjanje pred Presvetim tijekom kojeg su se pjevale i Karmelske antifone.

Iz Karmela Božjeg Milosrđa pozivaju sve zainteresirane i na sljedeći susret ponovno u srijedu, 12. listopada. Od iduće srijede susreti će se održavati u crkvi sv. Vlaha.

(Tekst preuzet s web stranica Dubrovačke biskupije i djelomično dorađen. Ondje možete pogledati i foto galeriju.)

Hodočašće u Mariju Bistricu, na 3. nacionalni susret štovatelja Božjega Milosrđa

Pozivamo vas na na treći nacionalni susret štovatelja Božjega Milosrđa, u Godini Milosrđa, u subotu 22. listopada 2016. godine, na spomendan sv. Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici.

3-nacionalni-susret-stovatelja-bozjeg-milosrdja

Karmel Božjeg Milosrđa organizira hodočašće iz Dubrovnika s polaskom u petak 21. listopada kasno navečer, sa sudjelovanjem na subotnjem programu u Mariji Bistrici, noćenjem u Mariji Bistrici i polaskom prema Dubrovniku u nedjelju 23. listopada nakon Svete Mise. Povratak je predviđen u nedjelju navečer.

Cijena noćenja bit će 100kn, a cijena prijevoza oko 400kn. Točna cijena ovisit će o broju prijavljenih te ćemo ju znati nakon isteka roka prijave. Rok za prijave je 15. listopada. Objedi su u vlastitom aranžmanu – za put je potrebno nešto ponijeti, a u Mariji Bistrici će biti moguće kupiti.

Program u Mariji Bistrici  u subotu 22. listopada organizira Koordinacija štovatelja Božjeg Milosrđa i obuhvaća misno slavlje u 11 sati koje predvodi mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, nakon kojeg će biti prilike izraziti štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine Kowalske. U 14 sati održat će se pobožnost Križnoga puta na otvorenom, a u 15 sati procesijom će se proći kroz Vrata Milosrđa i u bazilici izmoliti krunica Božjega milosrđa kao i čin posvete Domovine Božjemu milosrđu.

Kontakt za prijave na hodočašće: e-mail: KarmelBM.zajednica@gmail.com, broj mobitela: br. Dražen Marija: 098 98 70717.

Kontakt Koordinacije štovatelja Božjeg Milosrđa u vezi programa u Mariji Bistrici je sljedeći:: koordinacija.bozje.milosrdje@gmail.com, https://www.facebook.com/koordinacija.bozje.milosrdje/, Jelena Vuković, tajnica Koordinacije 099532215.

“DAN(I) PUSTINJE” U KARMELU BOŽJEG MILOSRĐA

ZA SVE KOJI IMAJU DUHOVNU POTREBU POVUĆI SE U OZRAČJE MOLITVE I TIŠINE U BOŽJOJ PRISUTNOSTI

Samo u šutnji duša čuje i razabire Riječ. (sv. Ivan od Križa)

Molitva su vrata za ove tako velike milosti koje je meni udijelio Gospodin. Jesu li zatvorena, ne znam kako će ih udjeljivati… Gospodin želi dušu samu, čistu i željnu da to primi. Ako mu postavimo puno zapreka i ne učinimo ništa da se otklone, kako će doći do nas?  (sv. Terezija Avilska)

 

Zašto doći u KARMELSKU PUSTINJU?

U buci i vrevi svakodnevnog života često je teško pronaći dostatne trenutke sabranosti i tišine kako bismo se mogli više posvetiti duhovnom životu.

“Dan(i) pustinje” omogućuju intenzivnije vrijeme za susret s Gospodinom u molitvi, šutnji i samoći. To su dragocjeni trenuci za dublje otkrivanje Božje prisutnosti u svome životu, za duhovni rast, produbljivanje osobne molitve, promišljanje o Božjoj Riječi i životu, za razlučivanje poziva.

Pustinje se ne poklanjanju, nego osvajaju!

Ući u pustinju znači ići Bogu u susret. Bez Njega, pustinja je prazna i zastrašujuća, s Njim postaje plodna duhovna oaza Milosrđa i cvatući vrt (hebrejski „Karmel“).

Pustinja je Zov srca koje traži Boga, koje čezne utažiti svoju žeđ na izvoru Žive Vode i koje je spremno uložiti više od uobičajenog kako bi pronašlo odgovore na duboka životna pitanja. Zato je pustinja poziv učiniti jedan odmak od svakodnevnih obaveza, odnosa i navika i, poput proroka Ilije, „sakriti se na potoku Keritu“ (usp. 1 Kr 17,3), zašutjeti ustima kako bi se srcem moglo osluškivati Božji govor koji je poput „šapata laganog i blagog lahora“ (usp. 1 Kr 19,12).

Pustinja otvara jedan hod izlaska u vjeri iz „zemlje ropstva“ u „obećanu zemlju“, zato je ona i duhovni boj, ali taj zahtjev oslobađa i izgrađuje našu nutrinu i život, jačajući glavni i jedini vječni oslonac i smisao – Boga Živoga. Samo Bog dosta je! – ohrabruje nas sv. Majka Terezija od Isusa.

Tko može sudjelovati i na koji način?

Mogu sudjelovati svi koji imaju takvu duhovnu potrebu i poštuju ozračje šutnje i sabranosti; mladi i odrasli; svećenici, posvećene osobe, laici.

U jednostavnosti dijelimo s vama ozračje i način života u karmelskoj pustinji. Gosti pri tome uzimaju udjela djelomično sudjelujući u zajedničkoj molitvi (Sveta Misa, euharistijsko klanjanje, Časoslov, Čas Milosrđa) i tihom radu Zajednice (pomažući u pripremi objeda, uređivanju crkve i okoliša, izradi rukotvorina/evangelizacijskih materijala…). Ostalo vrijeme provode u osobnoj molitvi i samoći, prema dogovoru s obzirom na potrebe i mogućnosti osobe. Na raspolaganju smo vam za pratnju u molitvi, duhovni razgovor i sakramenat Pomirenja.

Moguće je sudjelovati jedan ili nekoliko dana (prema dogovoru).  Više informacija i prijave:

Pustinjački samostan sestara – Gospa Delorita, Kuna Pelješka: KBM.TotaTua@gmail.com

Pustinjački samostan sv. Josipa za braću – Donja Vrućica: KBM.TotusTuus@gmail.com

Svjedočanstva iz Knjige dojmova:

Iskustvo Božje prisutnosti u tišini Karmela Božjeg Milosrđa daje duši bliski susret sa samim sobom i sa Gospodinom… Ovo kratko vrijeme u Karmelu bit će poticaj da neke stvari u našem kršćanskom životu bolje postavimo i istaknemo te da one nametnute od svijeta odbacimo iz našeg svakodnevnog života. Preporučamo svima, a posebno bračnim parovima, da dožive ovo iskustvo kako bi učvrstili svoju međusobnu ljubav, učvrstili najprije onu pravu ljubav prema Bogu…

                                                                               Stijepo i Jelena, Dubrovnik

Duboko dirnut nježnošću Njegove tišine u ova tri dana – Isusu zahvalan na svim milostima i poticajima Duha! Više puta potican… no stigao u milosno vrijeme… Od lijepog vremena i lijepe prirode; od kiše i vjetra; od prostora bez mobilne mreže do ugodne kućice i zapaljene vatre – stalno je govorio! Od pustinje do vrta navodnjena: “ovako pripremi zemlju: grude joj poravna, kišom je omekša…” Neka Gospodin izlije svoj blagoslov na ovaj Karmel!

                                                                                              don Marin, Dubrovnik

Godišnje duhovne vježbe jedan su od stožera duhovnosti, pogotovo dijecezanskih svećenika…a imati duhovne vježbe u pustinji i totalnoj odijeljenosti od svijeta, gdje si sam pred Gospodinom, je najveće blago koje svećenik može sebi pokloniti, a onda i Crkvi. Hvala Vam za tu priliku, što ste na ovom lijepom otoku zasadili još jedan cvijet – Božji Vrt… 

                                                                                                          vlč. Andrija, Zagreb

Pustinja je za mene novo iskustvo, iskustvo koje do sada nisam imao. To iskustvo za mene znači iskustvo Božje blizine, ali i iskustvo vlastite rastrganosti unutar mene. Duh svijeta, korisnosti, sebičnosti, komfora zavuče se u srce, tako iskustvo pustinje ima sposobnost razotkriti srce, očistiti srce. Iskustvo pustinje donosi također mir. Stoga, za mene ovo iskustvo je dragocjeno u smislu otkrivanja dublje molitve, počinka na grudima Isusa Krista.

                                                                                                  bogoslov Nikola, Split 

Jake kušnje i unutarnje borbe nisu spriječile djelovanje milosti Božje u meni. Zahvalna sam Bogu na svakoj sekundi provedenoj u ovoj svetoj pustinji…Za mene je ovaj boravak jedno teško, ali isto tako milošću bogato iskustvo i sretna sam da ovakav svijet mogu ponijeti u buku vanjskog svijeta.

                                                                                          Ana, Imotski

…Ozračje šutnje, molitve i poticajne duhovne misli pomogle su da smo još više povezani s Bogom i Majkom Marijom. Želimo plodove ove duhovne obnove nositi vjerno u našem životu… Hvala vam na svemu!

Gordana i Nikola, Rožat

Dijelimo s vama jedno dulje, ali vrlo zanimljivo i osebujno svjedočanstvo:

Dok svijet tovari na leđa čovjeka breme nameta i dadžbina, poslova i traženja do mjere dokle to čovjek jedva može fizički i psihički izdržati, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

Dok odnosi u obitelji, s prijateljima, kolegama, šefovima, subraćom u Kristu podbacuju u očekivanjima pa i razočaravaju, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

Dok čovjek sam sebi predbacuje je li mogao bolje, i dok mu se ogledavajući se u sebe ne sviđa što vidi, Gospodin zove: „Dođi u pustinju!“

– „U pustinju?“ – steže se čovjeku u grlu kao da je odjednom ostao bez vode.

– I opet čuje glas: „Dođi u pustinju!“

– „Što je to, Gospodine, točno pustinja u koju me zoveš?“ – pita čovjek.

– „To je mjesto u kojem ćemo boraviti sami ti i ja“ – odgovara Gospodin.

– „Kako će to biti Gospodine, kad ja živim potpuno drugačije, kako ću u tim uvjetima?“

– „Vjeruj mi!“

– „A ima li tamo vode? Koliko vode da ponesem?“

– „Zar zaboravljaš da sam ja Izvor žive vode?!“

– „Dobro, voda – bit će mi lakša naprtnjača. Mobitel moram ponijeti! Što ako negdje zaglavim na putu do te pustinje?! (sad se čovjek već od brige okrenuo sam u sebe zaboravljajući da je s njim Gospodin).

Je li trebam ponijeti i kompas, kartu, google, GPS, šator, deku – dvije…? Što ću jesti?! Da skuham nešto pa ponesem? A da ipak idem autom da to sve stane?! Ili bolje kombijem ako tamo bude, šta ja znam… paukova, zmija… da mogu spavati u kombiju?“

– „Samo vjeruj! Čekam te!“

– „Dobro može i samo naprtnjača, ne treba kombi… Oprosti što me čekaš, moram sve dobro isplanirati! Hvala Ti što si me zvao! Htio bih još samo znati koliko ću trebati provesti u pustinji?!“

– „Koliko misliš da možeš, a možda i duže.“

Čovjek je malo zbunjen ovim odgovorom, ali što da radi, ne može sad opet pitati objašnjenje pa da ispadne da je tupast. Tako čovjek baci naprtnjaču preko leđa i krene na put ne pitajući Gospodina više ništa. Putem je još sumnjao. Ipak, prije nego se umorio, shvatio je da je stigao na odredište.

– „Hm..“ – pomisli čovjek – „pa do pustinje nije bilo teško stići. Možda ovo nije ta pustinja?!“

Tako se čovjek spustio do središta pustinje gdje je bio hram. Gledao je lijevo – desno, okolo hrama. Nigdje nikoga. Odjednom mu prilaze dvije osobe i otvaraju mu vrata hrama.

– „Tko ste vi?“ – upita čovjek.

– „Mi smo službenici Gospodnji“ – odgovore oni – „oni koji čuvaju hram Gospodnji da se ne oskvrne.“

– „Gospodin mi je rekao da je ovdje pustinja i da ću u njoj naći samo Njega i da ćemo ovdje provesti u samoći neko vrijeme.“

– „Kako ti je rekao, tako će biti“ – odgovoriše mu i uvedoše ga u hram Gospodnji.

Dotače čovjeka to mjesto i iako je bilo prazno osjećala se u njemu punina Božja.

– „Ovaj hram je predivan“ – reče čovjek. Veće mu riječi nisu prevalile usta jer ono što je tamo ispunilo prostor bila je prisutnost Duha Svetoga i živo Svetohranište i bila je to za njega prevelika sila.

Tako se čovjek privolio da prebiva u molitvi u malom hramu sred pustinje. Kako je bilo upravo vrijeme kad su službenici molili Gospodina, pridružio se i on. Divio se kako lijepo oni mole pa je sad počeo iščekivati Gospodina da mu se javi opet.

– „Gospodine, evo me, došao sam! Gdje si ti?“ – ogledava se oko sebe, osluškuje. „Naišao sam na službenike Tvoje. Slušam ih kako mole. Izgledaju mi sveti. Pridružio sam im se odmah. Hoću li i ja biti svet nakon pustinje?“

Muk. Čuje se samo molitva. Miriše tamjan. Zvecka krunica. Ne preostaje mu ništa drugo nego da uporno moli. Tako je i učinio.

– „Gospodin je rekao da ti budemo od pomoći kada stigneš, ovo je poruka za tebe“ – obratili su mu se službenici. Čovjek uze poruku naslovljenu sa „7 tajna Božjeg Milosrđa“ i krene pratiti što mu to želi reći.

Tako je činio prvi dan i drugi dan i kada je srcem pristao uz Gospodina, nestalo je muka i On mu je opet progovorio:

– „Ovdje sam otkako si došao, kako sam i rekao da ću biti“ – začuje glas u hramu. – „Stajao sam pred tvojim vratima. Čekao sam. Ti si me zvao ali si zaboravio otključati vrata. Nisam mogao ući.“

– „Oprosti!“ – reče mu čovjek – „Ja sam osjećao neku nemoć u nutrini, ali nisam znao da vičem iza zatvorenih vrata.“

– „U redu je! Bio bih te čekao i duže. Ja sam onaj koji ispunjava obećanja.“

Tako je krenuo dijalog između čovjeka i Boga. Čovjek je upijao istine o Božjem milosrđu. Teret svijeta padao je s njega sve više. Čovjek je postajao sve lepršaviji, mirniji. Bog je bio nježan. Darovao mu je mnoge milosne trenutke sa svojim službenicima. U svakoj molitvi ponavljao mu je o ljubavi koju je njemu namijenio i blagoslivljao ga:

– „Predaj mi sve! Ja želim uzeti sve tvoje brige. Ja te ljubim!“

Čovjek je sve više ulazio u Boga a da ni sam nije znao kako. Pristankom srca započelo je njegovo preobraženje.

Na kraju mu je čovjek rekao: „Gospodine, bio sam preplašen tvojim pozivom u pustinju! Sada bih u njoj želio ostati još da i dalje uranjam u poruke Tvoga Milosrđa. Odgodio bih još koji dan povratak u svijet.“

– „Ne brini! Neću te napustiti ni u svijetu! A kada bude potrebno da se sretnemo u samoći, opet ću te zvati u pustinju. Sada moraš ići. Tamo te trebam.“

– „Dobro Gospodine!“ – odgovori čovjek.

– „Samo, molim te, provjeri da li držiš vrata otključana, inače ćeš se ti umoriti od zvanja a ja ću dugo čekati.“

– „Hoću Gospodine!“

Vraćajući se prema svijetu konačno je razumio ono „koliko misliš da možeš a možda i duže“.

                                                                                                                Nikolina, Šibenik