Dragi čitatelji, Svjetski dan mladih u Krakovu bio je događaj izuzetno bogat sadržajima i iskustvima. Zato se na njega ili neke njegove detalje želimo još koji put osvrnuti. U tom smislu evo za početakmosvrta iz pera mladih.
“Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe”
Pod ovim geslom održan je XXXI. Svjetski dan mladih u Krakowu. Nepregledno mnoštvo mladih duša iz cijelog svijeta susrelo se u Poljskoj sa Svetim ocem Franjom i promišljalo zajedno o Milosrđu koje prožima svijet, slaveći Trojedinoga Boga, upoznavajući poljske i nebeske svece i sami sa željom u srcima hodati svijetom putevima svetosti. I naša mala šarolika grupa bila je dio ovoga Susreta od 23. srpnja do 1. kolovoza 2016. u organizaciji Karmela Božjeg Milosrđa. Zajedno s voditeljima br. Draženom Marijom i s. Majom Pavlom, postulanticom Ninom, krenuo je i vlč. Boris Jozić te sedmero mladih iz raznih krajeva: Iva i Ivan iz Zagreba, Marina iz Velike Gorice, Lucija iz Zagorja, Ana iz Vinkovaca, Danijel iz Zadra i Ivana iz Dubrovnika.
Započeli smo sa Svetom Misom i blagoslovom hodočasnika u zagrebačkom sjemeništu na Šalati. Tako spremni i ohrabreni, nakon što smo sve stvari uspjeli posložiti u kombi i auto, polazimo prema našem prvom odredištu – Katowice. Tijekom vožnje upoznali smo se bolje, a za vrijeme stajanja na odmorištu započeli smo i s uvodom u duhovni program kroz koji ćemo proći za vrijeme hodočašća. Nakon kateheze vlč. Borisa o Božjem Milosrđu u Svetom Pismu, brat Dražen Marija i sestra Maja Pavla su nas uveli i u početak duhovnih vježbi koje je prošla sveta Faustina pod vodstvom samog Isusa, a koje ćemo i mi prolaziti pomoću tekstova iz njezinog Dnevnika. Vježbe su bile podijeljene u prva tri dana, a svakom dijelu prethodila je kateheza voditelja i čitanje teksta, nakon čega je slijedio molitveni sat šutnje i osobnog razmatranja nad Isusovom podukom. Veliko nam je blago ostavio Učitelj po svetoj Faustini, a i vrijeme, mjesto i hodočasničko ozračje bilo je posve idealno za prolazak kroz ove snažne duhovne vježbe. Uz to zajedno smo svakodnevno slavili Svetu Misu, molili Časoslov i Krunicu u čast Milosrdnog Isusa i naše Nebeske Majke. U Katowicama su nas ljubazno primile na noćenje i doručak sestre Misionarke Ljubavi.
U lijepom sjećanju ostaje nam susret sa sestrama i ljudima za koje sestre brinu, no već sljedeće jutro nastavljamo prema Krakowu i svetištu Milosrdnog Isusa gdje provodimo nekoliko lijepih sati molitve, još u mirnom ozračju Svetišta koje se tek pripremalo ugostiti mlade iz cijeloga svijeta. Slavimo Misu u zajedništvu s mladima iz Amerike, razgovaramo sa sestrom koja pripada istom redu kojem je pripadala i sveta sestra Faustina – red sestara Naše Gospe od Milosrđa, častimo njene relikvije i sliku Milosrdnog Isusa u samostanskoj kapeli, prolazimo kroz šutnju i razmatranje nad još jednim dijelom duhovnih vježbi, a za kraj zajedno prolazimo i kroz Vrata Milosrđa u Svetištu.
U poznatom poljskom marijanskom svetištu Czestochowi, kamo odlazimo u popodnevnim satima drugog dana, nastavlja se naš duhovni program. Sada već moramo ulagati značajniji trud u zadržavanju sabranosti i tišine jer je svetište svakim trenutkom sve ispunjenije veselim i raspjevanim mladima s kojima se upućujemo prema čudotvornoj slici naše Majke i ujedinjujemo molitve.
Nakon provedene noći i dijela dana u Czestochowi nastavljamo trećeg dana prema Wadowicama gdje se osobito radujemo susretu sa sv. Ivanom Pavlom II. Ondje posjećujemo crkvu u kojoj je ovaj veliki Svetac kršten i gdje se čuvaju njegove relikvije, zatim njegovu rodnu kuću koja je danas pretvorena u muzej – pravi mali spomen na ovaj veliki život. Osim ovdje, sv. Ivana Pavla II susreli smo i u velikom svetištu njemu posvećenom u Krakowu gdje smo također proveli vrijeme u osobnoj molitvi.
Za vrijeme posjeta Wadowicama posjetili smo i karmelski samostan njegovo svetišta sv. Josipa gdje smo slavili Svetu Misu i na poseban način se posvetili sv. Josipu.
Provevši bogate sate na ovim svetim mjestima, zaključili smo kratkom katehezom i molitvom krunice Božjeg Milosrđa, oprostili smo se s rodnim mjestom sv. Ivana Pavla i krenuli dalje tražeći sljedeću lokaciju. Kalwarija Zebrzydowska – marijansko svetište nedaleko od Wadowica. Još od 17. stoljeća posjećuju je hodočasnici svijeta, a s posebnom pobožnošću hodaju Isusovim stazama i Stazama naše Gospe – poznate kao poljski Jeruzalem. Ovdje smo imali vremena za šutnju i osobnu molitvu na mjestu kojem smo željeli.
Pozdravili smo i preporučili se Gospi od Kalwarije i krenuli ka sljedećem odredištu – Czerna, gdje smo stigli na kraju četvrtog ispunjenog dana našeg hodočašća. Nama karmelskim mladima posebno drago odredište jer tamo, u starom karmelskom samostanu, susreli su se mladi iz mnogo zemalja koji žive i rastu zaogrnuti Marijinim škapularom, stasajući u karmelskoj duhovnosti. Sudjelovali smo na Carmelfestu. Svečana Sveta Misa, koju je predslavio general Karmelskog reda o. Saverio Canistrà, sabrala je mlade karmelske laike, karmelićane i karmelićanke u jedno pred Isusom. Tijekom popodneva bila je organizirana igra u kojoj smo sudjelovali kao tim i pri tom se odlično zabavili i nasmijali. U osobito dragom sjećanju nosimo mnoge lijepe i otvorene susrete s karmelićanima i karmelićankama iz Poljske i drugih zemalja, a sa sobom nosimo i jedno posebno duhovno poznanstvo i novo prijateljstvo sa svetim Rafaelom Kalinowskim, poljskim karmelićaninom iz 19. st čije sveto tijelo počiva u Czerni. Njegov život dotaknuo je naše u ovom kratkom susretu i zahvalni smo na tome.
Sljedeća četiri dana provodimo u Krakowu gdje počinje i traje dugo očekivani susret sa papom Franjom. Susreli smo se s njim na ulicama Krakowa, u Blonia Parku na križnome putu koji je bio osobito snažan i dirljiv, na Campusu Misericordiae u cjelonoćnom bdijenju i završnoj Svetoj Misi.
Svaki od tih susreta, iako okružen sa tisućama lica, šarenih kabanica, različitih jezika – bio je osoban. Moj osobni susret sa živim Isusom, sa Svetim Ocem, sa poteškoćama i kušnjama, sa novom nadom i pouzdanjem u Providnost koja nas čuva i odgaja, sa odlukama koje treba donijeti i s kojima se treba vratiti bližnjima. Otvorena srca su primila mnogo i još mnogo dana budit će se u njima misli, poticaji i uspomene i oživljavati vjeru i gorljivost. Nahranjeni i osnaženi ovim osobnim i svjetskim susretom 1. kolovoza krenuli smo prema svojoj domovini. Na povratku podijelili smo jedni s drugima posebne trenutke i promišljanja ovog hodočašća, a vrativši se tamo gdje je put i započeo, završavamo kako smo ga i počeli – Svetom Misom zahvalnicom. Ohrabreni Božjim Milosrđem i zahvalni Bogu i Majci Mariji krećemo prema daljnim odredištima – svojim domovima, župama, ulicama naših gradova, našim bližnjima.
Marina L.
KARMEL BOŽJEG MILOSRĐA - CARMELUS MISERICORDIÆ DEI 