Darovana pokaznica

U svakodnevnom prijateljevanju s Isusom euharistijsko klanjanje je za nas od velikog značaja. Euharistijskom Isusu, koji zauvijek želi biti s nama, uzvraćamo na Ljubav i blizinu svakodnevnim klanjanjem…Molitva kao sinovski razgovor s Onim koji nas ljubi – u kojoj motrimo Božje Milosrđe i zagovaramo za njegovu proslavu u spasenju i posvećenju duša – naš je prvi i najvažniji apostolat (Statut Karmela BM, 40;46).

Sat do Isusovih nogu i pod Njegovim pogledom punim ljubavi i milosti, izvor je Žive vode i snage za svakodnevni život i poslanje. Tiha unutarnja molitva pretače se u zajedničku Liturgiju Časova.

U tim trenutcima želimo biti potpuno raspoloživi Isusu da djeluje u nama te molimo da zahvati svojom milošću sve koje mu prinosimo. Osobito nam je na srcu molitva za Papu, dijecezanskog biskupa i za svećenike. Svakodnevno molimo i za sveopće nakane Crkve, naše dobročinitelje i sve koji se preporučuju u naše molitve (Statut Karmela BM, 46).

Međutim župa na Koločepu ostala je privremeno bez pokaznice pa smo Presveti Sakramenat izlagali na čašćenje u ciboriju. Istovremeno smo tragali za nekim rješenjem. Konačno nam je Božja providnost izišla u susret preko našeg biskupa Mate. On nam je darovao jednu lijepu pokaznicu koju rado postavljamo u središte naše crkve i u nju postavljamo Svetu Hostiju za klanjanje.

U tim trenutcima u crkvu nerijetko navrati tkogodod brojnih prolaznika pa i njemu pogled zastane na “Hostiji spasonosnoj, što otvara nam širom raj” te nas “sred hrvanja sudbonosna jača i štiti”.